Republika Hrvatska

Općinski sud u Pazinu

Stalna služba u Bujama-Buie

Buje-Buie, Istarska 1- Via dell’ Istria 1

Poslovni broj: Pr-28/2025-15

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Pazinu, Stalna služba u Bujama-Buie, po sucu pojedincu Svenu Babiću, u pravnoj stvari tužitelja: ŠF, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnica Petra Kosanović Vrbat, odvjetnica u Umagu, protiv tuženika: Komunela d.o.o. Umag, Tribje 2, OIB: 06875741633, kojeg zastupaju punomoćnici iz odvjetničkog ureda IF iz [adresa], radi nedopuštenosti otkaza i sudskog raskida ugovora o radu, temeljem čl.335. i čl.338.st.3. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine 53/1991., 91/1992., 112/1999., 129/2000., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 96/2008., 84/2008., 123/2008., 57/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022, 114/2022 i 155/2023 - dalje: ZPP), dana 29. svibnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženiku Komunela d.o.o. Umag, Tribje 2, OIB: 06875741633, naknaditi tužitelju ZF, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], štetu u iznosu od 3.240,64 (tritisućedvjestočetrdeset eura i šezdesetčetiri centa) eura sa zateznim kamatama koje teku od dana 01. kolovoza 2025. godine pa sve do isplate po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena u roku od 15 (petnaest) dana koji počinje teći prvog dana nakon dostave prijepisa presude.

II Nalaže se tuženiku Komunela d.o.o. Umag, Tribje 2, OIB: 06875741633, naknaditi tužitelju ZF, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], parnični trošak u ukupnom iznosu 800,00 (osamsto) eura, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na troškove postupka teče od dana donošenja prvostupanjske presude, dana 29. svibnja 2026. godine, pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope, koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za 3 (tri) postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, sve u roku eura od 15 (petnaest) dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj podnesenom tužbom traži da se utvrdi da nije dopušten otkaz ugovora o radu uvjetovan skrivljenim ponašanjem radnika, da se ugovor o radu sudski raskine s danom 31. srpnja 2025. godine, te da se tuženiku naloži da tužitelju nadoknadi štetu u iznosu od 8.101,60 eura zajedno sa zateznim kamatama.

Tužitelj u tužbi navodi da se kao radnik nalazio u radnom odnosu kod tuženika kao poslodavca na temelju Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od dana 30.06.2022. godine, na radnom mjestu „konobara“, te Aneksa ugovora o radu od 1. srpnja 2024. godine na radnom mjestu „voditelj ugostiteljskog objekta“, te da mu je tuženik odlukom od dana 13. lipnja 2025. godine otkazao ugovor o radu Odlukom o otkazu ugovora o radu uvjetovanom skrivljenim ponašanjem radnika iz razloga što je provedenom inventurom utvrđen nesklad popisanih količina sa knjigovodstvenim stanjem u 15 od 32 artikla, što znači da radnik nije ispunio svoju radnu obvezu, te ne iznošenje kajanja, a što predstavlja povredu radne discipline i narušava odnos povjerenja, obzirom da je tužitelju kao radniku već ranije bila izdana mjera upozorenja na kršenje obveza iz radnog odnosa od 14. studenog 2024. godine.

Tužitelj navodi kako je sukladno odredbi čl. 133. Zakona o radu u roku od 15 dana od dostave odluke o otkazu podnio zahtjev za zaštitu prava kojom je zahtijevao od tuženika da tu odluku stavi izvan snage jer je nezakonita te vraćanje na radno mjesto, a tuženik se na zahtjev za zaštitu prava očitovao na način da ostaje pri svojoj odluci o otkazu od 13. lipnja 2025. godine.

Tužitelj u tužbi navodi kako navedeni razlozi za otkaz uvjetovan skrivljenim ponašanjem radnika nisu razlozi koju bi upućivali da tužitelj krši obveze iz radnog odnosa, nadalje navodi kako tuženik nije ispoštovao zakonom predviđenu proceduru koja prethodi davanju otkaza uvjetovanog skrivljenim ponašanjem radnika predviđenu u čl.119. st. 1. i 2. Zakona o radu.

Stoga, tužitelj smatra da nije zakonit i dopušten redovni otkaz ugovora o radu zbog skrivljenog ponašanja radnika, međutim tužitelj se nema namjeru vratiti na radno mjesto s obzirom na to da mu nije prihvatljivo nastaviti radni odnos kod tuženika, slijedom čega zahtjeva da se utvrdi da otkaz tuženika nije dopušten, kao i da se sudski raskine ugovor o radu s danom podnošenja ove tužbe i da mu se dosudi naknada štete u visini od 5 ugovorenih mjesečnih plaća, imajući u vidu trajanje radnog odnosa kod tuženika, da tužitelj ima 39 godina i umirovljenu majku koju pomaže uzdržavati, uz to i obvezu plaćanja najamnine, pa tužitelj stoga predlaže usvajanje tužbenog zahtjeva.

2. Tuženik je u odgovoru na tužbu djelomično priznao tužbeni zahtjev na način da je u cijelosti priznao tužbeni zahtjev da nije dopušten otkaz ugovora o radu uvjetovan skrivljenim ponašanjem radnika i da se ugovor o radu sudski raskine s danom 31. srpnja 2025. godine, te je u odnosu na naknadu štete priznao tužbeni zahtjev , ali djelomično u visini od 4.860,96 eura odnosno nije priznao cijeli tužbeni zahtjev.

3. Sud je stoga u ovoj pravnoj stvari dana 12. veljače 2026. donio djelomičnu presudu na temelju priznanja kojom je usvojio tužbeni zahtjev na utvrđenje da nije dopušten otkaz Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od dana 30.06.2022. godine, te Aneks ugovora o radu od 1.srpnja 2024. godine, da se raskida Ugovor o radu na neodređeno vrijeme sklopljen dana 30.06.2022. godine, te Aneks ugovora o radu od 1.srpnja 2024. godine između tužitelja i tuženika, s danom 31. srpnja 2025. godine, te kojim se nalaže tuženiku naknaditi tužitelju štetu u iznosu od 4.860,96 eura sa zateznim kamatama koje teku od dana 01. kolovoza 2025. godine pa sve do isplate, a koja je postala pravomoćna dana 13.03.2026. godine.

4. U nastavku postupka je kao sporno između parničnih stranaka ostalo za raspraviti visina naknade štete zbog sudskog raskida ugovora o radu obzirom da tužitelj tužbom potražuje iznos od 8.101,60 eura, što je više od iznosa koji je tuženik priznao od 4.860,96 eura, odnosno sporna je razlika od 3.240,64 eura.

5. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u obračun plaće za lipanj 2025. godine (stranica 29) i u Ugovor o doživotnom uzdržavanju (stranice 56-60), te je saslušao tužitelja i svjedoka PF (majku tužitelja – op. suda), dok se punomoćnik tuženika očitovao da u ovoj pravnoj stvari zakonski zastupnik tuženika neće iskazivati u svojstvu parnične stranke.

6. Provedeni dokazi ocijenjeni su u skladu s odredbom čl. 8. ZPP-a, te je sud temeljem ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno utvrdio da je postavljeni tužbeni zahtjev po svojoj visini osnovan.

7. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je kondemnatorni zahtjev tužitelja za isplatom razlike novčanog iznosa s osnove naknade štete zbog sudskog raskida ugovora o radu u visini od 3.240,64 eura.

8. Budući da je pravomoćnom djelomičnom presudom na temelju priznanja utvrđeno da otkaz tuženika nije dopušten i da je radni odnos raskinut s danom 31. srpnja 2025. godine sudskim raskidom sud smatra kako je osnovan zahtjev tužitelja za naknadu štete u smislu čl.125.st.1. ZOR-a zbog sudskog raskida ugovora o radu, međutim dosuda naknade štete u slučaju sudskog raskida ugovora o radu ne ovisi o razlozima zbog kojih je otkaz ugovora o radu utvrđen nedopuštenim.

9. Sukladno čl.125.st.1. Zakona o radu (Narodne novine 93/2014, 127/2017, 98/2019, 151/2022, 64/2023 – dalje: ZOR) propisano je da ako sud utvrdi da otkaz poslodavca nije dopušten, a radniku nije prihvatljivo nastaviti radni odnos, sud će na zahtjev radnika odrediti dan prestanka radnog odnosa i dosuditi mu naknadu štete u iznosu od najmanje tri, a najviše osam propisanih ili ugovorenih mjesečnih plaća toga radnika, ovisno o trajanju radnoga odnosa, starosti te obvezama uzdržavanja koje terete radnika.

10. Nadalje, prema odredbi čl.90.st.7. ZOR-a plaća i naknada plaće, u smislu tog Zakona, su plaća i naknada plaće u bruto iznosu.

11. Dakle, odredbom čl.125.st.1. u vezi čl.90.st.7. ZOR-a, kao osnovica za izračun naknade štete zbog sudskog raskida ugovora o radu određena je plaća u bruto iznosu.

12. Premda iz iskaza tužitelja proizlazi kako mu je plaća kao voditelja ugostiteljskog objekta u početku iznosila 1.400,00 eura neto, te kako se zadnjih godinu dana podigla i iznosila 1.600,00 eura neto, sud je uvidom u obračun plaće za lipanj 2025. godine (stranica 29) utvrdio kako je bruto plaća tužitelja iznosila 1.620,32 eura.

13. Kao što je već navedeno tuženik je tužitelju priznao naknadu štete zbog sudskog raskida ugovora o radu u iznosu od 4.860,96 eura (1.620,32 x 3 = 4.860,96), što bi iznosilo 3 ugovorene mjesečne plaće, a o čemu je pravomoćno odlučeno djelomičnom presudom na temelju priznanja.

14. Prilikom odlučivanja o visini naknade štete sud je uzeo u obzir sve zakonske kriterije propisane u čl.125.st.1. ZOR-a odnosno trajanje radnog odnosa, starost radnika, te obveze uzdržavanja koje terete radnika.

15. Iz iskaza tužitelja utvrđeno je kako je kod tuženika u radnom odnosu bio od srpnja 2022., dok je pravomoćnom djelomičnom presudom na temelju priznanja utvrđeno da mu je radni odnos prestao s danom 31. srpnjem 2025. godine.

16. Nadalje, iskaza tužitelja utvrđeno je kako od članova obitelji ima samo majku PF, te kako s njom živi u istom kućanstvu unatrag 4 godine, te da nema drugih članova obitelji.

17. Iz iskaza tužitelja još je utvrđeno kako za uzdržavanje kućanstva u kojem živi zajedno s majkom pridonosim najmanje 350,00 eura, te je potvrdio da je s majkom napravio ugovor o doživotnom uzdržavanju krajem 2024. godine.

18. Uvidom i čitanjem Ugovora o doživotnom uzdržavanju (stranice 56-60) utvrđeno je kako je potpis ugovornih strana i to PF, kao primateljice uzdržavanja, i ZF, kao davatelja uzdržavanja, na predmetnom ugovoru samo ovjeren od strane javnog bilježnika.

19. Međutim, za formu i oblik ugovora o doživotnom uzdržavanju u čl.580.st.3. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022, 145/2023, 155/2023 – dalje: ZOO) propisano je da ugovor o doživotnom uzdržavanju mora biti sastavljen u pisanom obliku te ovjeren od suca nadležnog suda ili potvrđen (solemniziran) po javnom bilježniku ili sastavljen u obliku javnobilježničkog akta, a što ovdje nije slučaj.

20. Nadalje, u čl.290. ZOO-a propisano je da ugovor koji nije sklopljen u propisanom obliku nema pravni učinak, osim ako iz cilja propisa kojim je određen oblik ne proizlazi što drugo, na što tuženik osnovano ukazuje.

21. Međutim, ZOR u čl.125.st.1. ne propisuje izričito da obveze uzdržavanja koje terete radnika moraju proizlaziti iz sklopljenog ugovora o doživotnom ili dosmrtnom uzdržavanju, iz čega sud zaključuje da se može raditi i o drugim obvezama koje nisu ugovorno uređene.

22. Stoga bez obzira na okolnost što sklopljeni ugovor o doživotnom uzdržavanju nema pravni učinak, iz iskaza saslušane svjedokinje PF utvrđeno je da joj tužitelj, koji joj je sin i koji s njom živi u zajedničkom kućanstvu, pomaže novčano na način da joj mjesečno daje iznos od 350,00 eura, a zna pomagati i na druge načine na način da ju je vodio doktoru kada je imala problema s rukom na relaciji od [adresa] do Rijeke ili Pule, te da obavlja nabavku prema spisku koji mu dadne. Pored navedenog utvrđeno je kako svjedokinja ostvaruje prihode od svoje mirovine, te da za sada druge prihode ne ostvaruje.

23. Bez obzira što je svjedokinja PF majka tužitelja njezin iskaz sud ocjenjuje istinitim i životnim, te je svjedokinja iskazivala na uvjerljiv način i odlučno odgovarala na pitanja, bez ikakvog kolebanja.

24. I Iskaz samog tužitelja, sud ocjenjuje istinitim, s obzirom da se isti podudara sa iskazom svjedokinje i ostalim materijalnim dokazima u spisu.

25. Iz njihovih iskaza, a uzimajući u obzir i druge izvedene dokaze, sud nedvojbeno zaključuje, da je radni odnos tužitelja kod tuženika faktički trajao 3 godine i 30 dana, da je tužitelj osoba srednje životne dobi od 39 godina i da živi u zajedničkom kućanstvu s majkom umirovljenicom, koja mu je i jedini član obitelji, te joj pomaže uglavnom novčano oko uzdržavanja.

26. Za ocjenjivanje visine naknade štete radi sudskog raskida ugovora o radu potpuno je irelevantno što je majka bila ta koja je pomagala tužitelja u razdoblju nezaposlenosti nakon prestanka ugovora o radu kod tuženika, niti što tužitelj za svoje stanovanje u predmetnom stanu, koji je u vlasništvu njegova majke, ne plaća najamninu.

27. Temeljem utvrđenih okolnosti sud temeljem čl.125.st.1. ZOR-a sud zahtjev tužitelja ocjenjuje osnovanim, te mu dosuđuje iznos od još dvije ugovorene mjesečne plaće toga radnika u ukupnoj visini od 3.240,64 eura (1.620,32 x 2 = 3.240,64), te ocjenjuje kako se u konkretnom slučaju radi o primjerenoj naknadi, te se od dosuđenog iznosa ne odbijaju doprinosi i porezi jer se radi o naknadi štete, a ne o naknadi plaće, slijedom čega je odlučeno kao pod točkom I izreke ove presude.

28. Sukladno čl.165. ZPP-a, prilikom donošenja djelomične presude, kao što je to u ovoj parnici bio slučaj, sud ima pravo odluku o troškovima ostaviti za kasniju presudu, a upravo je tako odlučeno u djelomičnoj presudi na temelju priznanja od 12. veljače 2026.

29. Sukladno čl.157. ZPP-a propisano je da ako tuženik nije dao povod za tužbu i ako je, prije nego što se upustio u raspravljanje o glavnoj stvari, priznao tužbeni zahtjev, tužitelj će nadoknaditi tuženiku parnične troškove.

30. Točno je da je u ovoj pravnoj stvari tuženik djelomično priznao tužbeni zahtjev prije nego što se upustio u raspravljanje, međutim sud smatra kako se u odnosu na tuženika ne može primijeniti čl.157. ZPP-a budući da je tuženik taj koji je dao povod za tužbu, slijedom čega ne ostvaruje pravo da mu tužitelj nadoknadi parnični trošak.

31. Prema utvrđenju ovoga suda, tužitelj je u cijelosti uspio u sporu, te je sud odluku o troškovima postupka utemeljio na čl.154 st.1. ZPP-a kojim je propisano da je stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna protivnoj stranci naknaditi troškove izazvane vođenjem postupka u svezi s čl.155.st.1. ZPP-a kojim je propisano da će sud će prilikom odlučivanja o troškovima postupka stranci odrediti naknadu samo onih troškova koji su bili potrebni za vođenje parnice.

32. Sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine 37/2023 - dalje: Tarifa) Tbr.52.st.3. propisuje da kada sud odlučuje o nagradi troškova zastupanja na teret protivne strane primjenjuje tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka, u Tbr.54. propisano je da vrijednost boda iznosi 2,00 eura, u Tbr.7.st.1. propisano je da za naznačenu vrijednost predmeta spora od 8.101,60 eura odvjetniku pripada nagrada u visini od 100 bodova.

33. Tužitelju se priznaju troškovi koji su bili potrebni za vođenje parnice kako slijedi:

- za sastav tužbe u visini od 100 bodova što iznosi 200,00 eura po Tbr.7.toč.2.alineja 4. u svezi s Tbr.7.toč.1. Tarife;

- za zastupanje na 2 ročišta dana 11.02.2026. i 12.05.2026., svako u visini od po 100 bodova / 200 eura što ukupno iznosi 400,00 eura po Tbr.9.toč.1. Tarife;

- za sastav obrazloženog podneska od 10.12.2025. u visini od po 100 bodova što iznosi 200,00 eura po Tbr.8.toč.1. Tarife.

34. Obzirom da se u ovoj pravnoj stvari radi o radnom sporu, po čl.11.st.1.toč.3. Zakona o sudskim pristojbama (Narodne novine 118/2018 i 51/2023) propisano je da su radnici u sporovima i drugim postupcima u vezi s ostvarivanjem njihovih prava iz radnog odnosa oslobođeni od plaćanja pristojbi.

35. Ukupno priznata visina troškova parničnog postupka tužitelju iznosi 800,00 eura, slijedom čega je sud temeljem čl.154 st.1. i čl.155.st.1. ZPP-a odlučio kao pod točkom II izreke ove presude.

36. Zakonska zatezna kamata na trošak parničnog postupka teče od dana donošenja prvostupanjske odluke kojom je naloženo plaćanje troškova postupka sukladno čl.151.st.3. ZPP-a.

37. Visina stope zatezne kamate na trošak parničnog postupka određena je po čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022, 145/2023, 155/2023).

38. Sud je temeljem čl.328.st.1. ZPP-a odredio rok u trajanju od 15 dana u kojem je tuženik dužan dobrovoljno izvršiti činidbu.

U Bujama – Buie 29. svibnja 2026.

Sudac:

Sven Babić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 (petnaest) dana od dana održavanja ročišta na kojem je presuda objavljena ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka prijepisa presude ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje. Žalba se podnosi ovome sudu, a o žalbi odlučuje županijski sud.

Dostaviti:

1. Tužitelju, putem punomoćnice,

2. Tuženiku, putem punomoćnika.