REPUBLIKA HRVATSKA
ŽUPANIJSKI SUD U PULI-POLA
Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola
Poslovni broj Gž-869/2026-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Puli-Pola, po sutkinji Kristini Pavičić-Sirotić, u pravnoj stvari tužitelja CD iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], protiv tuženih 1. MD iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], i 2. HD iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojega zastupa punomoćnica Zrinka Bojanić, odvjetnica u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv rješenja Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-3878/2025 od 3. ožujka 2026., 29. svibnja 2026.,
r i j e š i o j e
Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja te se potvrđuje rješenje Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-3878/2025 od 3. ožujka 2026.
Obrazloženje
1.Pobijanim rješenjem prvostupanjski se sud oglasio mjesno nenadležnim za postupanje u ovoj pravnoj stvari (točka I. izreke) te je odlučeno da će se po pravomoćnosti rješenja predmet ustupiti stvarno i mjesno nadležnom Općinskom građanskom sudu u Zagrebu (točka II. izreke).
2.Pravovremenom i dopuštenom žalbom navedeno rješenje pobija tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenoga činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava. U osnovnom ističe da je predmetna odluka nepravilna i nezakonita, obzirom je donijeta uz tešku zlouporabu procesnih ovlaštenja i protivno odredbi članka 52. stavak 1. ZPP. U predmetnom slučaju da se radi o sporu za isplatu iznosa koji je od njega naplaćen bez pravne osnove putem Fine, pa je za suđenje u sporovima koji nastaju tijekom i povodom ovršnog postupka isključivo mjesno nadležan sud na čijem se području provodi ovrha. Obzirom da se ovrha provodi s tužitelj s prebivalištem u [adresa], smatra da je u predmetnom slučaju isključivo nadležan Općinski sud u Splitu. Tvrdi da je sud u predmetnom slučaju postupio suprotno odredbi članka 20. ZPP, odnosno da se proglasio nenadležnim u fazi postupka u kom to nije moguće, da su tuženice zaprimile odgovor na tužbu pri čemu je rok od 30 dana istekao početkom siječnja 2026., pa budući da je odgovor na tužbu zakašnjeli, smatra da je prigovor nenadležnosti nepravovremeno podnesen. Navodi da je sud ignorirao njegov prijedlog za donošenjem presude zbog ogluhe, da je izravna posljedica postupanja predsjednika suda kojim je odbio zahtjev uređujuće sutkinje za izuzećem rada na predmetu, te školski primjer zlouporabe položaja i ovlasti s ciljem nanošenja štete tužitelju.
Obzirom na navedeno, predlaže da sud drugoga stupnja njegovu žalbu uvaži, ukinuti pobijano rješenje u cijelosti zbog nastupa prekluzije i zakašnjenja odgovora na tužbu, donese presudu zbog ogluhe, odnosno podredno da predmet vratiti prvostupanjskom sudu radi donošenja presude zbog ogluhe, ali od strane drugoga uređujućeg suca.
3.Žalba tužitelja nije osnovana.
4. Svojom tužbom od dana 14 listopada 2025. tužitelj od prvo i drugo tuženica zahtjeva isplatu iznosa od 290,70 eur, u odnosu na koji iznos tvrdu da mu je neosnovano ustegnut u postupku izravne naplate koji je pokrenut na temelju ovršne isprave i to presude Županijskog suda u Zadru poslovni broj Gž-1163/2022 od 18. siječnja 2023., a to stoga što drugo tuženica kao odvjetnica nije bila u sustavu PDV-e pa joj utuženi iznos ne pripada. Pravna osnova na kojoj tužitelj temelji svoj tužbeni zahtjev je stjecanje bez osnove.
5. Tuženice su u svom pismenom odgovoru na tužbu koji je podnesen dana 12. siječnju 2026. prije upuštanja u raspravljanje, istakla prigovor mjesne nenadležnosti općinskog suda u Splitu, ističući u osnovnom da je za postupanje u predmetnom slučaju mjesno nadležan sud prebivališta tuženica, na području čije nadležnosti je konačno i pokretnu postupka prisilne naplate putem Financijske agencije.
6. U predmetnom slučaju riječ je o sporu radi isplate, za koji nije propisana isključiva mjesna nadležnost, pa se nadležnost suda određuje sukladno odredbi članka 46. i 47. Zakon o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 84/2008., 96/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011. - pročišćeni tekst, 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023. i 146/2025. - dalje: ZPP).
6.1. Naime, odredbom članka 47. stavak 1. ZPP propisano je da je za suđenje opće mjesno nadležan sud na čijem području tuženik ima prebivalište.
7. Odredbom članka 20. stavak 1. ZPP propisano je da se sud može u povodu prigovora tuženika, proglasiti mjesno nenadležnim, ako je prigovor podnesen najkasnije do upuštanja tuženika u raspravljanje o glavnoj stvari.
8. Iz stanja predmeta proizlazi da su tuženice u svom odgovoru na tužbu koji je kod suda zaprimljen 12. siječnja 2026. i to prije upuštanja u raspravljanje, istakle prigovor mjesne nenadležnosti suda prvoga stupnja.
9. Stoga, sud prvog stupnja, suprotno žalbenim navodima tužitelja, pravilno je postupio kada se predmetnim rješenjem oglasio mjesno nenadležnim za suđenje u ovom postupku, jer je pravilno utvrdio da su tuženice prije upuštanja u raspravljanje istake prigovor mjesne nenadležnosti, a obzirom u predmetnom slučaju nije propisana isključiva mjesna nadležnost, za suđenje u predmetu mjesno je nadležan sud na čijem području tuženice imaju prebivalište, a iz stanja predmeta proizlazi da je to Općinski građanski sud u Zagrebu.
10. Obzirom je u činjeničnim navodima svoje tužbe tužitelji istako pravni osnov svog tužbenog zahtjeva i to stjecanje bez osnove, ne može se prihvatiti njegov žalbeni navod da se nadležnost u predmetnom slučaju ima procjenjivati temeljem odredbe članka 52. stavak. 1. ZPP, kojom je propisana izberiva nadležnost suda u sporovima o izvanugovornoj odgovornosti za štetu, koja omogućuje tužitelju izbor nadležnog suda između suda općemjesne nadležnosti i suda na čijem je području štetna radnja počinjena ili suda na čijem je području štetna posljedica nastupila.
10.1. Ukoliko bi se i prihvatio žalbeni navod tužitelja da se u predmetnom slučaju nadležnost suda procjenjuje temeljem odredbe članka 52. stavak 1. ZPP, opet za odlučivanje o u ovom predmetu ne bi bio nadležan sud prvoga stupnja, jer njegov tužbeni zahtjev proističe iz odluke Županijskog suda u Zadru kojom je odlučeno o troškovima postupka koji su nastali u vezi predmeta spora koji se odnosi na nekretninu u [adresa], pa bi opet za suđenje u predmetu bio nadležan sud povezan sa štetnom radnjom ili štetnom posljedicom, a to je Općinski građanski sud u Zagrebu.
11. U odnosu na žalbene navode tužitelja koji se u osnovnom svode na tvrdnju da sud nije mogao donijeti predmetno rješenje jer su se prethodno ispunile pretpostavke za donošenje presude zbog ogluhe, valja reći da se ne radi o žalbenim navodima koji utječu na pravilnost i zakonitost predmetnog rješenja. Naime, presuda zbog ogluhe donosi se kada se za to ispune zakonski uvjeti, o postojanju uvjeta za njeno donošenje odlučuje sud u pravilu samostalno, neovisno o postojanju prijedloga tužitelja, a mjesno nadležni sud će, nakon što mu se predmet uputi na nadležno postupanje odlučivati o svim zahtjevima i prijedlozima stranaka.
12. Dakle, suprotno žalbenim navodima tužitelja, predmetno rješenje pravilno je i zakonito, jer su na utvrđeno činjenično stanje procesnopravne odredbe kao materijalnopravne, pravilno primijenjene.
13. Ovdje valja reći, da se prilikom donošenjem predmetne odluke sud nije šikanozno ponašao prema tužitelju niti odluka sadrži sve one negativne konotacije na koje tužitelj upire u svojoj žalbi, prvenstveno se osvrćući na rad uređujuće sutkinje i njeno postupanje u predmetu. Predmetna odluka donijeta je u skladu sa zakonom i ustaljenom sudskom praksom, a nezadovoljstvo tužitelja istom ne opravdava njegove kvalifikacije u odnosu na uređujuću sutkinju, već naprotiv, neosnovano diskreditiraju njenu čast i ugled i kao osobe i kao suca.
14. Obzirom na navedeno, žalbu tužitelja valjalo je odbiti kao neosnovanu te temeljem odredbe članka 380. stavak 2. ZPP odlučiti kao u izreci ovoga rješenja.
U Puli-Pola, 29. svibnja 2026.
Sutkinja:
Kristina Pavičić-Sirotić
