REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U PULI-POLA

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola

Poslovni broj Gž Ovr-202/2026-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Puli-Pola, po sucu Mariji Sošić, upravnoj stvari ovrhovoditelja Raiffeisenbank Mittlere Südoststeiermark Egen sa sjedištem u [adresa], A-8341 [adresa], Republika Austrija, upisana u sudski registar Zemaljskog suda u Grazu pod brojem 67767h, OIB: 25376204437 zastupane po odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Remenar & Remenar j.t.d., Zagreb, Gajeva ulica 57, protiv ovršenice JC iz [adresa], J [adresa] i iz [adresa] i [adresa],OIB [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnicima Miri Boban i Gordanu Lolić, odvjetnicima u Splitu, radi ovrhe na nekretninama, odlučujući o žalbama ovrhovoditelja i ovršenice protiv rješenja poslovni broj: Ovr-2783/2025-5 od 6. veljače 2026. Općinskog suda u Splitu, 29. svibnja 2026.,

r i j e š i o  j e

Ukida se rješenje poslovni broj: Ovr-2783/2025-5 od 6. veljače 2026. Općinskog suda u Splitu i predmet vraća istome sudu prvoga stupnja na ponovno odlučivanje odnosno daljnji postupak.

Obrazloženje

1. Rješenjem je suda prvoga stupnja obustavljena ovrha određena rješenjem o ovrsi Općinskog suda u Splitu od 17. siječnja 2013. poslovni broj: Ovr-6440/2012 u dijelu koji se odnosi na iznos od 61.285,22 eura uz ukidanje provedenih ovršnih radnji u tom dijelu.

2. Pravovremenim i dopuštenim žalbama to rješenje pobijaju ovrhovoditelj i ovršenica.

2.1. Ovrhovoditelj pobija prvostupanjsko rješenje zbog svih zakonom propisanih žalbenih razloga ističući i kako je izreka odluke nerazumljiva i proturječna jer nije jasno koji se to dio ovrhe obustavlja – je li to glavnica, dio kamata ili u pogledu troškova postupka a nije jasno ni kako se ukidaju provedene ovršne radnje u tom dijelu od 61.285,22 eura s obzirom na to da se ovršne radnje ne izražavaju u idealnom dijelu jer ne postoji idealni dio upisa zabilježbe ovrhe, kao ni idealni dio radnje procjene vrijednosti nekretnine već su ovršne radnje nedjeljive cjeline i ne mogu se djelomično ukidati kao samo rješenje o ovrsi. Sud je naime zaključio da je ovrhovoditelj namiren (iz rješenja o namirenju a bez potvrde da je namirenje i provedeno te je time i činjenično stanje pogrešno utvrđeno) pa je obustavio ovrhu nominalno za taj iznos bez navođenja koliko je od toga plaćanja zatvorena glavnica, koliko kamate, a koliko troškovi postupka pa se sada ne zna koliko ovrhovoditelj potražuje glavnice i od kada teku zatezne kamate u ovom postupku. Ističe kako bi mu najviše odgovaralo kad bi se tim plaćanjem namirili troškovi postupka a ovršenici kada bi se namirila glavnica a ovako je evidentirano plaćanje (bez dokaza) bez ideje što se njime zatvara tako da on i dalje potražuje novčane iznose prema ovršenici, samo što ovakvim rješenjem nitko ne zna što i s kojim rokovima dospijeća pa predlaže ukidanje toga rješenja.

2.2. Ovršenica pobija prvostupanjsko rješenje također iz svih zakonom propisanih žalbenih razloga navodeći kako je rješenje o ovrsi od 7. siječnja 2013. doneseno radi namirenja tražbine u iznosu od 59.000,00 eura odnosno tadašnjih 441.615,00 kuna zbog namirenja koje je tražbine pokrenuti ovršni postupak te ističe točnim da je tražbina namirena prodajom poslovnog prostora u stečajnom postupku u iznosu od 61.285,22 eura. Ističe i kako je kontaktirala ovrhovoditeljeve punomoćnike te i dalje čeka da se ovrhovoditelj izjasni i o eventualno preostalom iznosu duga a sve kako bi se dodatna tražbina ovrhovoditelja namirila mirnim putem, što se nije dogodilo pa se ovršni postupak i dalje vodi radi namirenja nejasne i nepostojeće tražbine i to na nekretnini ovršenice koja je u naravi njen stan i u kojemu prebiva njezin sin pa je tijekom postupka u više navrata isticala i prigovor prava na dom. Ističe i postojanje zapreke da se ovrha na nekretninama može odrediti za iznos manji od 20.000,00 kuna. U svakom slučaju smatra očitim postojanje velikog nesrazmjera između eventualno preostalog iznosa tražbine i procijenjene vrijednosti stana u iznosu od 128.728,61 eura na dan 14. ožujka 2025. a sad je zasigurno i veća, zbog čega smatra da je sud trebao u cijelosti obustaviti ovrhu a ne samo u dijelu koji se odnosi na iznos od 61.285,22 eura. Predlaže preinačenje prvostupanjskog rješenja na taj način uz ukidanje svih provedenih ovršnih radnji a podredno predlaže ukidanje prvostupanjskog rješenja.

3. Stranke nisu dostavile očitovanje na žalbu protivne strane.

4. Žalbe su osnovane.

5. Prvostupanjskim je rješenjem obustavljena ovrha određena rješenjem o ovrsi prvostupanjskog suda poslovni broj: Ovr-6440/12 od 17. siječnja 2013. u odnosu na iznos od 61.285,22 eura te je navedeno da se ukidaju provedene ovršne radnje u tom dijelu.

6. Ovakvu je odluku prvostupanjski sud donio nakon što je utvrdio da je u postupku ovrhe protiv prethodnog ovršeničina suovršenika Klima Split d.o.o. provedena ovrha kod Trgovačkog suda u Dubrovniku s obzirom na to da je navedeni ovršenik bio u stečaju odnosno zaključen je stečajni postupak nad tim ovršenikom kao dužnikom u stečaju u kojemu je doneseno rješenje o namirenju ovdje ovrhovoditelja u iznosu od 61.285,22 eura pa prvostupanjski sud smatra očitim kako za navedeni iznos ovrhovoditelj nema pravnog interesa zahtijevati naplatu u ovom ovršnom postupku prema ovršenici te je obustavio ovrhu na temelju članka 72. stavka 2. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj 112/2012., 25/2013., 93/2014., 55/2016, 73/2017., 131/2020., 114/2022., 6/2024. - dalje: OZ/12).

7. Ispitavši prvostupanjsko rješenje u granicama razloga određenih u žalbama stranaka pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba ovršnog postupka kad se na njih tako pazi prema Zakonu o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 84/2008., 96/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011.-pročišćeni tekst, 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023. i 146/2025. - dalje: ZPP) i na pravilnu primjenu materijalnog prava prema članku 365. stavku 2. u vezi s člankom 381. ZPP i sve u vezi s člankom 21. stavkom 1. OZ/12, ovaj je drugostupanjski sud ocijenio da su žalbe osnovane jer je prvostupanjski sud djelomično pogrešno primijenio materijalno pravo te donio odluku na temelju nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, zbog čega je prvostupanjsko rješenje valjalo ukinuti i vratiti predmet istome sudu prvoga stupnja na ponovan odnosno daljnji postupak.

8. U konkretnom se slučaju radi o ovršnom postupku koji je ovrhovoditelj pokrenuo protiv ovdje ovršenice PC i suovršenika Klima Split d.o.o. [adresa] sa sjedištem u [adresa] radi naplate novčane tražbine u iznosu od 59.000,00 eura po prodajnom tečaju Hrvatske narodne banke na dan 12. listopada 2012. (što iznosi 441.615,00 kuna) s kamatama po stopi od 7,5% godišnje koje teku od 20. rujna 2005. te zateznim kamatama po stopi od 5% godišnje koje teku od dospijeća tražbine 20. veljače 2006. do isplate, sve na temelju ugovora o kreditu broj: 520.106. od 1. kolovoza 2005., i radi naplate troškova ovršnog postupka sa zateznim kamatama od nastanka pojedinog troška do isplate a ovrha je određena na nekretnini ovršenice PC - dijela k. č. [katastarska čestica] upisane u [broj poduloška] u zk. ul. [broj ZK uloška] i to 48/450 dijela u naravi jednosobnog stana površine 45 m2 na drugom katu označenom brojem 1 te protiv tada suovršenika Klima Split d.o.o. na nekretnini upisanoj u [broj poduloška] zk. ul. [broj ZK uloška] i to 2340/532882 dijela k. č. [katastarska čestica] u naravi poslovni prostor u prizemlju površine 23,40 m2.

8.1. Ovrha je određena u skladu s prijedlogom rješenjem od 17. siječnja 2013. a tim su rješenjem ovrhovoditelju određeni i troškovi ovršnog postupka u iznosu od 9.166,15 kuna.

9. Iz stanja spisa nadalje proizlazi činjenica da je u odnosu na ovršenika Klima Split d.o.o. utvrđen prekid postupka, rješenjem od 13. srpnja 2017., iz razloga što je nad tim ovršenikom otvoren stečajni postupak, nakon čega je ovršni postupak nastavljen samo protiv ovršenice PC a ovrhovoditelj je u odnosu na drugog ovršenika sudjelovao u stečajnom postupku kao vjerovnik te je 29. studenog 2024. pod brojem St-66/2019-124 odlučeno da se iz utrška kupovnine u iznosu od 80.389,25 eura ostvarenog prodajom imovine stečajnog dužnika – k. č. [katastarska čestica] u naravi poslovnog prostora u prizemlju površine 23,40 m2 - namiruje tražbina ovdje ovrhovoditelja kao razlučnog vjerovnika u iznosu od 61.285,22 eura te je naloženo Financijskoj agenciji da nakon pravomoćnosti tog rješenja bez odlaganja isplati taj iznos razlučnom vjerovniku na njegov žiro račun.

10. U spisu postoji i rješenje Trgovačkog suda u Dubrovniku doneseno u navedenom stečajnom postupku od 14. travnja 2025. o zaključenju stečajnog postupka nad stečajnim dužnikom Klima Split d.o.o. u stečaju.

11. U ovom predmetu stoga nije upitno kako protiv ovršenice postoji pravomoćno rješenje o ovrsi za naplatu iznosa od 59.000,00 eura s kamatama po stopi od 7,5% godišnje koje teku od 20. rujna 2005. i zateznim kamatama po stopi od 5% godišnje koje teku od dospijeća tražbine 20. veljače 2006. do isplate te da ovršenica nije u bilo kojemu dijelu namirila ovrhovoditelju tu tražbinu, ali i da postoji rješenje doneseno u stečajnom postupku protiv prethodnog suovršenika kojim je odlučeno o namirenju iste ovrhovoditeljeve tražbine u iznosu od 61.285,22 eura te naloženo Financijskoj agenciji da po pravomoćnosti tog rješenja isplati navedeni iznos na ovrhovoditeljev žiro račun.

12. Tražbina zbog koje ovrhovoditelj vodi ovrhu protiv ovršenice u navedenom je iznosu prestala pod uvjetom da je rješenje doneseno u stečajnom postupku postalo pravomoćno i da je ovrhovoditelju isplaćen navedeni iznos, jer su ovršenica i stečajni dužnik Klima-Split d.o.o. solidarni dužnici. Ovrhovoditelj u žalbi na određeni način osporava samo namirenje zbog nedostatka potvrde o tome a prethodno je u podnesku od 27. travnja 2025. (stranica 344 spisa) naveo kako je u stečajnom postupku ostao nenamiren za iznos veći od 30.000,00 eura te se obvezao dostaviti ovršenici obračun potraživanja s točnim iznosom, ali to nije učinio već je samo na traženje prvostupanjskog suda po zaključku od 13. siječnja 2026. naveo kako u cijelosti i dalje ustraje na ovrsi protiv ovršenice.

13. Uzimajući u obzir sve prethodno navedeno, uključujući i okolnost da je ovrha pokrenuta radi namirenja glavnice u iznosu od 59.000,00 eura s redovnim i zateznim kamatama koje teku od 20. rujna 2005. (redovne) od 20. veljače 2006., (zatezne) sve u situaciji kada ovrhovoditelj nije ni djelomično povukao ovršni prijedlog niti decidirano naveo u kojemu je dijelu tražbina namirena u pogledu kamata i glavnice, ovaj drugostupanjski sud ocjenjuje kako takve okolnosti ne mogu biti temelj za obustavu ovrhe jer nije točno određeno na koje se tražbine odnosi eventualno namirenje i za koje se tražbine (glavnicu, kamate) ovrha ne može provesti (članak 72. stavak 2. OZ/12) pa posljedično i za koje će se tražbine i u kojoj visini (ako je riječ o preostaloj glavnici a po svemu sudeći jest) ovrha i dalje voditi.

14. Prvostupanjsko je rješenje stoga valjalo ukinuti i vratiti predmet istome prvostupanjskom sudu na ponovan odnosno daljnji postupak (na temelju članka 380. točke 3. u vezi s člancima 381. i 370. ZPP te sve u vezi s člankom 21. stavkom 1. OZ/12) u kojemu će utvrditi je li ovrhovoditelju, i kada, isplaćen iznos od 61.285,22 eura pa potom, ako to i dalje bude sporno, makar i financijskim vještačenjem utvrditi, prema pravilima o uračunavanju, koliko još iznosi ovršeničin dug pa nakon toga, po potrebi donijeti novo rješenje o obustavi ovrhe za točno utvrđene pojedine tražbine, s tim što se provedene ovršne radnje mogu ukinuti samo ako se ovrha obustavlja u cijelosti.

U Puli 29. svibnja 2026.

Sudac:

Marija Sošić