REPUBLIKA HRVATSKA
ŽUPANIJSKI SUD U PULI-POLA
Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola
Poslovni broj Gž R-70/2026-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Puli-Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca Nataše Babić kao predsjednice vijeća, Kristine Pavičić-Sirotić kao sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća te Biljane Bojanić kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice GA iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Marija Jukić Jurišić, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženog Croatia osiguranja d.d., Zagreb, Ulica Vatroslava Jagića 33, OIB 26187994862, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr- 855/2023-22 od 26. ožujka 2026., u sjednici vijeća održanoj 29. svibnja 2026.,
p r e s u d i o j e
I. Djelomičnim odbijanjem a u preostalom dijelu uvažavanjem žalbe tuženika, presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-855/2023-22 od 26. ožujka 2026. se:
- potvrđuje u dijelu točke I. izreke, i to preko nespornog iznosa štete u visini od 1.375,89 eur do konačno suđenog iznosa u visini od 2.375,89 eur;
- preinačuje u dijelu točke I. izreke, i to u odnosu na tijek zakonske zatezne kamate na iznos imovinske štete i to tuđe pomoći i njege, tako da ista na iznos od 325,89 eur teče od 26. ožujka 2026. pa do isplate, po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, te od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana, dok se zahtjev tužiteljice za tijekom zakonske zatezne kamate na taj iznos presuđene od podnošenja odštetnog zahtjeva odnosno od 13. travnja 2023. do 25. ožujka 2026. odbija kao neosnovan;
- potvrđuje u dijelu točke III. izreke, i to u onom kojim je tuženiku naloženo naknaditi tužiteljici trošak postupka u iznosu od 1.535,55 eur s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, dok se u preostalom dijelu, onom koji se odnosi na trošak postupka preko priznatog iznosa od 1.535,55 eur do konačno suđenog u iznosu od 1.827,95 eur i tijekom zakonske zatezne kamate na taj iznos, presuda preinačuje na način da se zahtjev tužiteljice odbija kao neosnovan.
II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troškova žalbe, kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Pobijanom prvostupanjskom presudom presuđeno je slijedeće:
„I. Nalaže se tuženiku Croatia osiguranju d.d., Zagreb, Ulica Vatroslava Jagića 33, isplatiti tužitelju GA, iz [adresa], na ime naknade neimovinske i imovinske štete iz štetnog događaja od 27.09.2022., iznos od neto 2.375,89 € (slovima: dvijetisućetristosedamdesetpeteuraiosamdesetdevetcenti) sa zateznim kamatama tekućim od dana podnošenja odštetnog zahtjeva tj. od 13.04.2023. do isplate, po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, te od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.
II. Odbija se dio tužbenog zahtjeva koji glasi:
„Nalaže se tuženiku Croatia osiguranju d.d., Zagreb, Ulica Vatroslava Jagića 33, isplatiti tužitelju GA, iz [adresa], zatezne kamate na nesporno plaćeni iznos naknade štete od 1.949,11 € za razdoblje od dana podnošenja odštetnog zahtjeva 13.04.2023. do dana plaćanja 08.05.2023., po stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke uvećane za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.“, kao neosnovan.
III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 1.827,95 €, sa zateznim kamatama tekućim od 26. ožujka 2026., do isplate, po stopi koja se određuje uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.“
2. Pravovremenom i dopuštenom žalbom navedenu presudu u točki I. izreke preko iznosa od 1.375.89 eur i točki III. izreke, pobija tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava. U osnovnom ističe da je sud zahtjev tužiteljice odmjerio u previsokom iznosu, posebno kraj činjenice da je u mirnom postupku tužiteljici isplatio nesporni iznos štete. Smatra da bi pravilnom primjenom Orijentacijskih kriterija Vrhovnog suda Republike Hrvatske tužiteljici trebalo priznati naknadu neimovinske štete s osnove povrede prava osobnosti u iznosu od ukupno 2.850,00 eur, pa obzirom da joj je nesporno isplatio iznos od 1.850,00 eur na ime neimovinske štete, preostaje razlika od 1.000,00 eur na koju bi tužiteljica imala pravo temeljem provedenih dokaza i iznesenih činjenica. Tvrdi da je sud prekoračio tužbeni zahtjev u dijelu presude kojom je tužiteljici priznat daljnji iznos s osnove imovinske štete radi pružanja tuđe pomoći i njege u iznosu od 325,89 eur čime je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 12. Zakona o parničnom postupku. To stoga što je tužiteljica u tužbi po toj osnovi zatražila iznos od 200,00 eur da bi konačno uređenim tužbenim zahtjevom potraživala iznos od 85,00 eur, pa kako joj je u mirnom postupku isplatio iznos od 99,11 eur, dakle iznos koji je veći od konačno postavljenog zahtjeva, to smatra kako tužiteljica po toj osnovi nema pravo na daljnji iznos naknade obzirom da joj sud ne može dosuditi veći iznos od onoga kojeg je potraživala. Smatra da je sud prvoga stupnja pogrešno primijenio materijalno pravo iz članka 1095. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima, kada je tužiteljici cijenu sata priznao u iznosu od 5,00 eur, jer visina naknade nije utvrđivana prema neto zaradi osobe koja takvu uslugu pruža, a tužiteljica u postupku nije navela činjenice na temelju kojih bi cijenu sata tuđe pomoći i njege u utuženom razdoblju trebalo utvrditi u iznosu od 5,00 eur/h, niti je tužiteljica predlagala izvođenje dokaza na te okolnosti, te imajući u vidu činjenicu da su u konkretnom slučaju istu pružali ukućani koji nemaju određenu i utvrđenu cijenu sata rada, a niti raspolažu objektivnim mjerilima i kriterijima pomoću kojih ju mogu odrediti, smatra da je cijena sata tuđe pomoći i njege pogrešno odmjerena u smislu članka 223. Zakona o parničnom postupku. Smatra da obzirom na činjenicu da je u mirnom postupku tužiteljici po toj osnovi isplatio iznos od 99,11 eur, pravilnom primjenom materijalnog prava trebao joj je dosuditi daljnji iznos od 240,89 eur. Također, da je pogrešna odluka o tijeku zateznih kamata na dosuđeni iznos imovinske štete s osnove tuđe pomoći i njege tužitelju u iznosu od 325,89 eur, jer zahtijevani iznos imovinske štete predstavlja nerepariranu štetu slijedom čega tijek zateznih kamata može teći najranije od odluke prvostupanjskog suda , obzirom da opseg naknade nenovčane imovinske štete koju su u konkretnom slučaju besplatno pružali ukućani tužiteljice, kao novčane obveze, može biti pozna t tek kada je na pravno obvezujući način izražen u novcu (odnosno kada nenovčana obveza dobije značenje novčane obveze) - donošenjem eventualne prvostupanjske presude u korist tužiteljice i zbog toga se početak tijeka zakonskih kamata određuje od dana donošenja prvostupanjske presude. Osporava i odluku o troškovima postupka preko iznosa od 955,45 eur (preko iznosa od 872,50 eur i kamata dosuđenih na taj iznos), jer smatra da troškovi sastava podnesaka od 24. studenoga 2023. i rujna 2025. nisu bili nužni za predmetni postupak. Osporava i odmjereni uspjeh tužiteljice u postupku. Obzirom na navedeno predlaže da sud drugog stupnja njegovu žalbu uvaži ne presudu preinači sukladno njegovim žalbenim navodima. Potražuje trošak žalbe.
3. Sa žalbom tuženika postupljeno je na temelju odredbe članka 359. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 84/2008., 96/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011. - pročišćeni tekst, 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023. i 146/2025. - dalje: ZPP).
3.1. Odgovor na žalbu nije dostavljen.
4. Žalba tuženika nije osnovana u odnosu na odluku o visini tužbenog zahtjeva, dok je osnovana u odnosu na tijek zatezne kamate na iznos imovinske štete i djelomično u odnosu na troškove postupka.
5. Ispitujući prvostupanjsku presudu u granicama žalbenih navoda, a pazeći dodatno po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka i na pravilnu primjenu materijalnog prava (prema odredbi članka 365. stavka 2. ZPP), ocjena je ovog suda da je sud prvog stupnja ispravno utvrdio u postupku sve odlučne činjenice, te je na takvo utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo, osim u dijelu tijeka zakonskih zateznih kamata na iznos imovinske štete i to tuđe pomoći i njege i u odnosu na troškove postupka.
5.1. Pri tome, sud prvog stupnja nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, kao ni one na koje ukazuje tuženik u žalbi.
5.2. Pobijana presuda sadrži potpuno razumljivo i neproturječno obrazloženje sa jasnim razlozima koji su u skladu sa provedenim dokazima, a u skladu s kojima je i utvrđeno činjenično stanje, radi čega ovaj sud smatra da predmetna presuda nema nikakvih nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati te su neosnovani žalbeni navodi o počinjenoj bitnoj povredi odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP na koju sadržajem svoje žalbe ukazuje tuženik.
6. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za naknadom daljnje neimovinske i imovinske štete - tuđe pomoći i njege koja je za nju nastala u štetnom događaju od 27. rujna 2022. kada se ozlijedila na svom radnom mjestu u [obrt], čiji osiguravatelj je ovdje tuženik.
7. Pritom, nije sporno da je tuženik temeljem police osiguranje koju je sklopio s poslodavcem tužiteljice, istoj isplatio nesporni iznos štete u visini od 1.949,11 eur, i to 8. svibnja 2023., od čega iznos od 1.850,00 eur na ime naknade neimovinske štete, a iznos od 99.11 eur na ime naknade imovinske štete, i to tuđe pomoći i njege. Obzirom na izvršenu isplatu u mirnom postupku, tijekom ovog postupka nije bila sporna pasivna legitimacija, nastanak štetnog događaja i odgovornost tuženika za štetu, međutim bila je sporna visina tužbenog zahtjeva tužiteljice.
8. Obzirom na te sporne okolnosti tijekom postupaka proveden je dokaz medicinskim vještačenjem po vještaku spec. kirurgu dr. Žarku Rašiću iz čijeg nalaza i mišljenja (koga parnične stranke prihvaćaju i na isti primjedbi nemaju a sud ga ocjenjuje objektivnim i stručnim i u cijelosti prihvaća) proizlazi:
- da je tužiteljica u predmetnom štetnom događaju zadobila prijelom donjeg dijela zglobne čašice lijevog ramenog zgloba, prijelom hrskavičnog spoja trećeg rebra lijevo za prsnu kost, natučenje slabinskog dijela kralješnice, natučenje lijevog lakatnog zgloba, natučenje oba koljena zgloba više lijevog, natučenje lijevog gležanjskog zgloba;
- da je zbog zadobivenih ozljeda tužiteljica trpjela fizičke bolove jakog intenziteta trajnog karaktera sumarno 3 dan, srednjeg intenziteta trajnog karaktera sumarno 10 dana, bolove slabijeg intenziteta trajnog karaktera sumarno tijekom 45 dana; da su povremeni bolovi manjeg intenziteta iskazani kroz smanjenje životnih aktivnosti;
- da je tužiteljica u predmetnom štetnom događaju pretrpjela tzv. primarni strah koji je bio prisutan u trenutku štetnog događaja i to jačeg intenziteta i kraćeg trajanja; sekundarni strah jačeg intenziteta trpjela je kumulativno 2 dana, srednjeg intenziteta u trajanju od kumulativno 7 dana, manjeg intenziteta u trajanju od kumulativno 25 dana;
- da je zbog zadobivenih ozljeda - ozljeda lijevog ramena, kod tužiteljice zaostalo smanjenje životne aktivnosti u omjeru od 5%, koje se očitije u ograničenoj pokretljivosti lijevog ramenog zgloba te bolovima prilikom pokreta u lijevom ramenom zglobu posebno pri pokretima u razini i iznad razine ramenog zgloba;
- da je tužiteljici bila potrebna nestručna tuđa pomoć i njega u trajanju sumarno 30 dana po 2 sata dnevno, te još 25 dana po 1 sat dnevno za uobičajene kućanske (kuhanje, peglanje spremanje) poslove pomoć pri odlasku u trgovinu i sl.
8.1. Nakon provedenog medicinskog vještačenja tužiteljica je konačno postavila svoj tužbeni zahtjev, te je potraživala na ime naknade neimovinske štete i to pretrpljenih fizičkih bolova iznos od 1.600,00 eur, na pretrpljenog straha iznos od 1.300,00 eur, na ime duševnih bolova zbog smanjenja životne aktivnosti iznos od 1.000,00 eur te na ime imovinske štete i to tuđe pomoći i njege iznos od 85 sati po 5,00 eur ili ukupno 425,00 eur (očitom omaškom u pisanju konačno je označen iznos od 85,00 eur) što sveukupno daje iznos od 4.325,00 eur, koji iznos je umanjila za nesporno plaćeni iznos neimovinske i imovinske štete u iznosu od 1.949,11 eur, te konačno potražuje iznos od 2.375,89 eur na koji iznos zatezna kamata teče od dana podnošenja odštetnog zahtjeva, odnosno od 13. travnja 2023. pa do isplate. Tužiteljica je potraživala i zakonsku zateznu kamatu na nesporno plaćeni iznos štete tekuću od dana podnošenja odštetnog zahtjeva pa do isplate.
8.2. Obzirom na ovako utvrđeno činjenično stanje prvostupanjski sud je uz primjenu odredbe članka 19. stavka 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022., 145/2023. i 155/2023. - dalje: ZOO) zaključio da je tužiteljici u navedenom štetnom događaju povrijeđeno pravo osobnosti i to pravo na tjelesno i duševno zdravlje pa joj posljedično tome pripada pravo na pravičnu novčanu naknadu na temelju odredbe članka 1100. ZOO u ukupnom iznosu od 3.900,00 eur – onaj iznos koji je tužiteljica po pojedinim specificiranim vidovima štete i potraživala, a da joj na ime naknade imovinske štete (članak 1095. stavak 1. ZOO) i to tuđe pomoći i njege u ukupnom trajanju od 85 sati x 5,00 eur (cijena sata) pripada iznos od 425,00 eur ili ukupno 4.325,00 eur, koji iznos je potom umanjio za već isplaćeni iznos naknade štete u visini od 1.949,11 eur, pa je tuženika obvezao da tužiteljici isplati daljnji iznos štete od 2.375,89 eur, na koji zakonska zatezna kamata ima teći od dana podnošenja odštetnog zahtjeva pa do isplate.
9. Ovakva činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda i posljedično tome primjenu materijalnog prava u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud jer je za to prvostupanjski sud dao ovom sudu u svemu vrlo jasne i prihvatljive razloge, uvjerljivost kojih nije uspio umanjiti niti sam žalitelj.
10. Obzirom na navedeno utvrđeno činjenično stanje (članak 8. ZPP) koje u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, prvostupanjski sud je, suprotno žalbenim navodima tuženika, pravilno primijenio materijalno pravo, ono iz odredbe članka 1100. ZOO, kada je visinu neimovinske štete koja pripada tužiteljici odmjerio u ukupnom iznosu od 3.900,00 kn. Pri odmjeravanju visine neimovinske štete, sud je protivno navodima žalitelja, vodio računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, straha, stupnju umanjenja životne aktivnosti tužiteljice, njenoj životnoj dobi, ali i cilju kojem služi ta naknada, kao i o tome da se njime ne pogoduje težnjama koje nisu spojive s njegovom naravi i društvenom svrhom. Dakle, sud je prilikom odmjeravanja pravične novčane naknade sud je uzeo u obzir sve kvalifikatorne okolnosti slučaja, pri čemu se pravilno rukovodio i Orijentacijskim kriterijima i iznosima za utvrđivanje visine pravične novčane naknade neimovinske štete koje je donio Vrhovni sud Republike Hrvatske, koji se nesporno ne primjenjuju „čisto matematički“, računski, već individualno vodeći računa o okolnostima svakog konkretnog slučaja i utjecaju zadobivenih povreda i zaostalih posljedica na život pojedinca. Zadobivena ozljeda tužiteljice uz utvrđene elemente, dovela je do povrede prava osobnosti tužiteljice na fizičko zdravlje u mjeri koja opravdava dosudu pravične novčane naknade upravo u onoj visini kako je to sada određeno. U ukupnosti sada odmjerena naknada neimovinske štete, ona predstavlja u cijelosti pravičnu novčanu naknadu, koja nakon što se umanji za nesporno plaćeni iznos daje onaj novčani iznos koji je sud tužiteljici konačno dosudio.
10.1. Dakle, visina neimovinske štete nije previsoko odmjerena, pa je žalbu tuženika valjalo odbiti u dijelu u kom je tuženiku naloženo da tužiteljici isplati iznos neimovinske štete u visini od 2.050,00 eur - tijek zatezne kamate na taj iznos nije sporan, te presudu u tom dijelu potvrditi primjenom odredbe članka 368. stavka 1. ZPP.
11. Sud prvoga stupnja nije počinio bitnu povredu postupka iz članka 354. stavak 2. točka 12. ZPP, jer je tužiteljica svojim konačno postavljenim tužbenim zahtjevom potraživala naknadu imovinske štete i to tuđe pomoći i njege upravo u iznosu od 425,00 eur (stranica 63 prvostupanjskog spisa), i to način da je potraživala 85 sati x 5,00 eur, što ispravno daje iznos od 425,00 eur, a ne kako je to očitom omaškom u pisanju naveden iznos od 85,00 eur. Dakle, sud je odlučivao u okviru postavljenog tužbenog zahtjeva tužiteljice, te je pravilno postupio kada je tužiteljici na ime cijene sata tuđe pomoći i njege, primjenom odredbe članka 223. ZPP, priznao naknadu za taj vid štete u iznosu od ukupno 425,00 eur, koji je potom umanjio za nesporno plaćeni iznos te štete u visini od 99,11 eur.
11.1. Međutim, osnovano tuženik ističe da zatezna kamata na taj vid štete od dana podnošenja odštetnog zahtjeva pa do isplate. Naime, u predmetnom slučaju radi se o imovinskoj šteti čija je visina određena prema cijenama na dan presuđenja, tako da zatezna kamata teče od dana donošenja presude suda prvog stupnja, a ne od dana podnošenja odštetnog zahtjeva. U konkretnom predmetu, prvostupanjska presuda je donesena dana 26. ožujka 2026. i od toga dana na iznos imovinske štete u visini od 325,89 eur pa do isplate ima teći zakonska zatezna kamata. Stoga je žalbu tuženika u tom dijelu valjalo prihvatiti te presudu preinačiti na način da se zahtjev tužiteljice za tijekom zakonske zatezne kamate na iznos od 325,89 eur tekuće od dana podnošenja odštetnog zahtjeva pa do 25. ožujka 2026. odbija kao neosnovan (članak 373. točka 3. ZPP).
12. Tuženik pobija i odluku o troškovima postupka ističući da visina istih nije pravilno odmjerena obzirom na sadržaj odredbe članka 299.a stavak 5. ZPP , te da sud nije vodio računa o činjenici da se on protivio djelomičnom smanjenju tužbenog zahtjeva tužiteljice koji je konačno postavila svojim podneskom od 21. siječnja 2026.
13. Osnovano tuženik ističe da tužiteljici ne pripada trošak sastava podneska od 24. studenoga 2023. u iznosu koji joj je odmjeren sukladno tarifnom broju 8. točki 3. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/2023. i 107/2025.) jer istim samo dostavlja dokaz o uplati predujma za određeno vještačenje, dok ne pripada joj niti trošak sastava podneska od 10. rujna 2025. jer njim požuruje postupanje suda u predmetu. Dakle, tužiteljici konačno za zastupanje iste po punomoćniku-odvjetniku pripada trošak u visini od 575 bodova uvećano za PDV ili 1.437,50 eur, koji trošak je pravilno uvećan za trošak nužnog medicinskog vještačenja što daje konačni trošak tužiteljice u iznosu od 265,45 eur, što daje konačni trošak tužiteljice u iznosu od 1.702,95 eur.
13.1. Osnovano tuženik ističe da je sud propustio cijeniti da se on protivio djelomičnom povlačenju tužbe tužiteljice učinjenom podneskom od 21. siječnja 2026., a što je okolnost koju treba cijeniti kao uspjeh tuženika u postupku i to prilikom donošenja odluke o troškovima postupka. Dakle, tužiteljica je ukupno sa svojim tužbenim zahtjevom (kako po osnovu tako i po visini) uspjela u omjeru od 95,08%, a tuženik u omjeru od 4,91% pa kada se od uspjeha tužitelja oduzme uspjeh tuženika dobije se konačni uspjeh tužiteljice u postupku u omjeru od 90,17%. Obzirom na utvrđeni omjer tužiteljice i utvrđeni trošak postupka koji se odnosi na zastupanje tužiteljice u postupku (1.702,95 eur x 90,17%) dobije se konačni trošak tužiteljice u iznosu od 1.535,55 eur pa se zahtjev tužiteljice preko tog iznosa do konačno suđenog u iznosu od 1.827,95 eur i zateznom kamatom na taj iznos, odbija kao neosnovan (članak 373. točka 3. ZPP).
14. Tuženiku ne pripada trošak sastava žalbe, jer je s istom uspio samo u odnosu na sporedna potraživanje, i to tijek zateznih kamata i djelomično troškove postupka.
U Puli-Pola 29. svibnja 2026.
Predsjednica vijeća:
Nataša Babić
