REPUBLIKA HRVATSKA

Županijski sud u Puli - Pola

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula - Pola

Poslovni broj: Gž-451/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Puli - Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca Alenke Paus kao predsjednika vijeća, Dolores Peruško kao suca izvjestitelja i člana vijeća te Ive Kancijanić kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljica: 1. NUD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 2. EUD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] , obje zastupane po punomoćnici Martini Tončić Bota, odvjetnici u Zagrebu, protiv tuženika : 1. CROATIA OSIGURANJA d.d. iz Zagreba, Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862 i 2. KLINIČKE BOLNICE DUBRAVA, Zagreb, Avenija Gojka Šuška 6, OIB: 32206148371, zastupane po punomoćniku Tončiju Ravliću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Ravlić i Partneri, radi naknade štete, odlučujući o žalbama 1. i 2. tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-2977/2019-94 od 19. siječnja 2026., u sjednici vijeća 29. svibnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbijaju se kao neosnovane žalbe 1. i 2. tuženika - i potvrđuje se u pogledu odluke o glavnoj stvari i zateznoj kamati (st. I. i st. II.) presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-2977/2019-94 od 19. siječnja 2026.

II. Djelomično se prihvaćaju žalbe 1. i. 2. tuženika protiv odluke o troškovima postupka iz prvostupanjske presude pa se ta odluka preinačava (st. III.) na način da se odbija zahtjev tužiteljica za naknadu troškova postupka u iznosu od 14.250,00 eura sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od 19. siječnja 2026. do isplate, dok se u preostalom dijelu kojim je tuženicima naloženo da solidarno naknade tužiteljicama troškove postupka u iznosu od 20.786,35 eura sa zakonskim zateznim kamatama od 19. siječnja 2026. do isplate žalbe odbijaju i potvrđuje odluka o troškovima postupka.

III. Odbija se zahtjev 2. tuženika za naknadu troškova žalbenog dijela postupka.

IV. Tužiteljicama se ne dosuđuje trošak sastava odgovora na žalbu.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja odlučeno je:

-u st. I., da su tuženici CROATIA OSIGURANJE d.d., OIB: 26187994862 iz Zagreba, Vatroslava Jagića 33 i KB DUBRAVA ZAGREB, OIB: 32206148371, Zagreb, Avenija Gojka Šuška 6, dužni solidarno na ime naknade štete isplatiti 1. tužiteljici NUD, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa] iznos od 33.668,01 eura zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom na slijedeće iznose:

- na iznos od 29.862,63 eura počev od 30.1.2019. pa do isplate,

- na iznos od 663,61 eura počev od 30.1.2019. pa do isplate,

- na iznos od 1.705,49 eura počev od 03.7.2018. pa do isplate,

- na iznos od 33,18 eura počev od 11.9.2017. pa do isplate,

- na iznos od 383,24 eura počev od 11.9.2017. pa do isplate,

- na iznos od 661,50 eura počev od 12.9.2017. pa do isplate,

- na iznos od 358,35 eura počev od 30.1.2019. pa do isplate, sve u roku od 15 dana;

-u st. II., da su tuženici CROATIA OSIGURANJE d.d., OIB: 26187994862 iz Zagreba, Vatroslava Jagića 33 i II. tuženik KB DUBRAVA ZAGREB, OIB: 32206148371, Zagreb, Avenija Gojka Šuška 6, dužni solidarno na ime naknade štete isplatiti 2. tužiteljici EUD, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], iznos od 32.603,57 eura zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom na slijedeće iznose:

- na iznos od 29.862,63 eura počev od 30.1.2019. pa do isplate,

- na iznos od 663,61 eura počev od 30.1.2019. pa do isplate,

- na iznos od 1.705,49 eura počev od 03.7.2018. pa do isplate,

- na iznos od 13,49 eura počev od 11.9.2017. pa do isplate,

- na iznos od 358,35 eura počev od 30.1.2019. pa do isplate, sve u roku od 15 dana;

-u st. III., da se nalaže tuženicima CROATIA OSIGURANJE d.d., OIB: 26187994862 iz Zagreba, Vatroslava Jagića 33 i KB DUBRAVA ZAGREB, OIB: 32206148371, Zagreb, Avenija Gojka Šuška 6, da solidarno naknade tužiteljicama NUD, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa] i EUD, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], parnični trošak u iznosu od 35.036,35 eura s zakonskim zateznim kamatama tekućim od 19. siječnja 2026. pa do isplate, sve u roku od 15 dana.

2. Protiv te presude pravovremene i dopuštene žalbe podnose 1. tuženik Croatia osiguranje d.d. (dalje: 1. tuženik) te 2. tuženik Klinička bolnica Dubrava (dalje: 2. tuženik).

3. Prvo tuženik podnosi žalbu iz svih žalbenih razloga sa obrazloženjem u bitnome, da je u postupku sporno da li je do smrtnog ishoda majke tužiteljica došlo zbog liječničke pogreške ili zbog komplikacije koja se može pojaviti iako je liječenje provedeno savjesno i stručno te sukladno pravilima struke, da iz inicijalnog nalaza i mišljenja vještaka u ovom postupku nedvojbeno proizlazi da u konkretnom slučaju nije počinjena liječnička greška već da se radi o komplikaciji, u dopunskom vještačenju vještaci su kontradiktorno naveli da bi se moglo smatrati da su znakovi krvarenja kasnije uočeni, odnosno da bi eventualna sumnja na krvarenje tijekom večeri mogla dovesti do drugačijeg ishoda, da navedena proturječnost nije do kraja postupka razjašnjena pa da prvostupanjski sud nije ni mogao donijeti zakonitu i pravovaljanu presudu, da je na ročištu održanom 02. srpnja 2025. svjedok dr. NU iskazao je da je pregledao pok. EU a ukoliko nema nikakvih promjena ne ordinira se nikakva druga terapija te se ništa ne zapisuje u epikrizi ukoliko je zdravstveno stanje stabilno, međutim, prvostupanjski sud u obrazloženju presude pogrešno i proturječno navodi da je dr. NU iskazao da nije pregledao pokojnu odnosno da nije bio kod nje i da se ne sjeća ničega u vezi te pacijentice, da se pogrešno navodi da saslušani svjedoci GU i TU nisu pokojnu niti pogledali osim minimalno niti obilazili jer navedeno ne proizlazi iz iskaza tih svjedoka, da nije navedena ni jedna konkretna okolnost temeljem koje je sud zaključio da bi pravična novčana naknada neimovinske štete iznosila 29.862,63 eura za svaku tužiteljicu, da se osporava i odluku o parničnom trošku.

3.1. Žalbeni je prijedlog 1. tuženika da se preinači pobijana presuda "u smislu žalbenih navoda te da sukladno tome donese se nova odluka o parničnom trošku".

4. Drugo tuženik podnosi žalbu putem svog punomoćnika iz svih žalbenih razloga. Prvenstveno ističe da je u postupku učinjena bitna povreda odredaba postupka iz čl. 354. st. 2. t. 6. Zakona o parničnom postupku (dalje: ZPP), u vezi sa čl. 260. ZPP -a kao i da je počinjena bitna povreda iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a. Sud je odbio prijedlog da se vještaci o prigovorima tuženika očituju usmeno na ročištu a k tome prigovor 2. tuženik na očitovanje jednog vještaka nije ni dostavio vještacima čime je žalitelju onemogućeno raspravljanje. Nadalje, sud je pogrešno primijenio materijalno pravo jer je 2. tuženiku de facto nametnuo objektivnu odgovornost za posljedice liječenja, izvodeći zaključak o liječničkoj podršci isključivo iz neuspjelog ishoda. Drugo tuženik je u podnesku od 20. veljače 2025. ukazao na prigovore koji su ostali neotklonjeni i nakon pisanog očitovanja vještaka. Naime, zaključak vještaka da su nespecifični simptomi trebali biti dovoljni za postavljanje sumnje na masivno unutarnje krvarenje predstavlja tipičan primjer retrospektivnog prosuđivanja u kojem se pojedinim znakovima naknadno pridaje značenje isključivo zbog kasnijeg nepovoljnog ishoda , a na temelju njihove kliničke težine u trenutku kada su zabilježeni. Presuda sadrži niz netočnih i proizvoljnih utvrđenja koja nemaju nikakvu podlogu u predmetu zbog čega se ista ne može ispitati. Prvenstveno se to odnosi na pogrešnu i proturječnu interpretaciju iskaza svjedoka dr. NU kao i proturječnost u ocjeni iskaza medicinskog osoblja, odnosno svjedoka GU i TU. Isto tako selektivno se interpretira iskaz svjedoka dr. IU te je nelogično i neodrživo utvrđenje "o potpuno nenadziranju" pokojne kao što je i neutemeljen zaključak o nedostatku mjesta u jedinici intenzivnog liječenja (dalje JIL).

4.1. Nadalje, da je u konkretnom slučaju bilo moguće predvidjeti naglo i životno ugrožavajuće pogoršanje unutar kratkog vremenskog razdoblja, tada bi bez ikakve dvojbe postojala obveza smještaja pacijentice u JIL no upravo suprotno vještaci su izričito potvrdili da za takav smještaj nije bilo indikacija. Neprihvatljivo je naknadno s pozicije saznanja o smrtnom ishodu u medicinskoj dokumentaciji tražiti elemente koji bi poslužili kao opravdanje za zaključak o pogrešci, iako u relevantnom trenutku nisu postojali znakovi koji bi opravdavali pojačani ili kontinuirani nadzor niti sumnju na krvarenje. Pojedinačne okolnosti poput opće slabosti i sniženih vrijednosti krvnog tlaka prema stajalištu vještaka i pravilima struke nemaju takvo kliničko značenje koji bi opravdavao poseban režim postupanja ili smještaj u JIL. Osobito to vrijedi kada se uzme u obzir da su te okolnosti čak i promatrane retrogradno, nespecifične i ne ukazuju na opsežno unutarnje krvarenje koje bi dovelo do naglih i dramatičnih promjena u kratkom vremenskom razdoblju. Do večernjih sati nije bilo nikakvih pokazatelja krvarenja niti okolnosti koje bi upućivali na potrebu hitne reakcije u kratkom roku. Kada je, unatoč tome, došlo do nepredviđenih komplikacija i rapidnog pogoršanja zdravstvenog stanja pacijentice u večernjim, odnosno noćnim satima, posljedica takvog razvoja događaja ne mogu se pripisati krivnji žalitelja jer on je postupao u skladu s pravilima struke i važećim medicinskim standardima.

4.2. Osporava i visinu štete koja je dosuđena tužiteljicama jer sud nije naveo ni jednu konkretnu okolnost na temelju koje bi se moglo razabrati kako je došlo do zaključka da pravična novčana naknada neimovinske štete iznosi upravo 29.862,63 eura za svaku tužiteljicu. U odnosu na imovinsku štetu ističe da se sud nije očitovao o njegovim prigovorima te da je ista dosuđena u previsokom iznosu, a da iz priloženih računa i uplatnica nije moguće utvrditi na šta se pojedini iznosi odnose. Osporava se i odluka o troškovima postupka koja da je suprotna odredbi čl. 155. ZPP-a. Prvenstveno se to odnosi na priznati trošak sastava čak 15 podnesaka sve prema Tbr. 8. t. 1. Odvjetničke tarife. Osporava se i odluka u djelu u kojem je tužiteljicama dosuđen trošak za zastupanje na ročištu od 19. siječnja 2026. povodom njihovog prijedloga za povrat u prijašnje stanje koji trošak je trebao pasti na teret tužiteljica jer se isto ročište održalo isključivo zbog njihovog prijedloga za povrat u prijašnje stanje. Osporava se i dosuđeni trošak za zastupanje na ročištu 18. svibnja 2021. prema Tbr. 9. t. 1. Odvjetničke tarife jer je to ročište odgođeno prije početka raspravljanja.

4.3. Žalbeni je prijedlog 2. tuženika da se preinači prvostupanjska presuda u cijelosti "i odbije tužbeni zahtjev", odnosno podredno da se ista ukine „i vrati predmet na ponovno odlučivanje prvostupanjskom sudu ali drugom raspravnom sucu“.

5. Sa tim je žalbama postupljeno u smislu odredbe čl. 359. ZPP -a („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25).

6. U svom odgovoru na žalbu tuženika tužiteljice navode da temeljem zahtjeva samih tuženika i suglasnosti stranaka stalni sudski vještak se pisano očitovao na sve primjedbe tuženika te iste otklonio u svom pismenom očitovanju od 27. siječnja 2025., da su stoga netočni navodi 2. tuženika da je tijekom postupka zahtijevao od suda da pozove vještake da se usmeno očituju na njegove prigovore kada iz raspravnih zapisnika jasno proizlazi da su upravo tuženici zahtijevali pismeno očitovanje vještaka na njihove primjedbe čemu se tužiteljice nisu protivile, da nije jasno gdje to 2. tuženik u medicinskoj dokumentaciji iščitava da kod prednice tužiteljica opća slabost nije bila jako izražena i da sniženi krvni tlak i opća slabost prednice tužiteljica nisu bili simptomi započetog krvarenja, da je pogrešno navedeno da bi je prednica tužiteljica bila uredno nadzirana jer u medicinskoj dokumentaciji nigdje ne postoji nalaz učinjenog pregleda dr. NU, da su pravilno ocijenjeni iskazi saslušanih svjedoka jer da su svi saslušani svjedoci, dakle dr. NU, N i GU jasno i nedvojbeno iskazali da se ne sjećaju da su uopće pregledavali pokojnu, da se ne sjećaju da bi nekoga češće kontrolirali u smislu vitalnih funkcija pa ni pokojnu, da su prije rasprave iščitavali medicinsku dokumentaciju a koja je dr. NU predočena u pravnoj službi 2. tuženika. Predlažu da se žalbe odbiju.

7. Žalbe 1. i 2. tuženika nisu osnovane.

8. Ispitujući pobijanu presudu u granicama žalbenih navoda žalitelja, a pazeći pri tome – dodatno po službenoj dužnosti na pravilnu primjenu materijalnog prava i na bitne povrede odredbi parničnog postupka (čl. 365. ZPP-a), ocjena je ovog drugostupanjskog suda da je pobijana presuda pravilna i zakonita.

8.1. U postupku nisu počinjene bitne povrede postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti. Isto tako nije počinjena ni bitna povreda iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP- a na koju upiru žalitelji jer presuda ima sve razloge o odlučnim činjenicama i može se ispitati.

8.2. Nije počinjena ni bitna povreda na koju se ukazuje žalbenim navodima, ona iz čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 260. ZPP-a. Naime, prvostupanjski sud proveo je prema prijedlogu tužiteljica vještačenje po vještacima medicinske struke dr. Josipu Škaviću i dr. RU koji su izradili osnovni nalaz i mišljenje te dopunske nalaze i mišljenja po primjedbama stranaka. Nadalje, vještaci su pozvani i pristupili na ročište 22. rujna 2021. na kojem su uz suglasnosti stranaka a nakon što su im uručene primjedbe naveli da će se o istima kao i o opsežnoj medicinskoj dokumentaciji očitovati pismeno (str. 384 i 385 spisa). Isto tako, na ročištu od 23. listopada 2024. (str. 528 spisa) vidljivo je da su tuženici uplatili predujam za pismeno očitovanje vještaka i to prema primjedbama koje su se nalazile u podnescima tuženika od 11. i 20. siječnja 2022. te 24. svibnja 2023. Na te je primjedbe odgovoreno dopunom nalaza i mišljenja od 27. siječnja 2025. (str. 534 spisa), a tuženici tada (pa ni u nastavku postupka) nisu isticali da dopunu osim dr. RU nije potpisao i dr. E.

9. Nadalje, u postupku nije počinjena ni bitna povreda iz odredbe čl. 354. st. 1. ZPP-a u vezi s odredbom čl. 8. ZPP-a na koje ukazuju žalitelji jer je procesno ovlaštenje prvostupanjskog suda da može odlučivati o tome koje će činjenice uzeti kao dokaze i to prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka.

9.1. Prvostupanjski sud je pravilnom primjenom navedene zakonske odredbe to učinio i dao je u svemu pravilne, jasne i napose uvjerljive razloge koje u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, a uvjerljivost kojih niti žalitelji nisu uspjeli dovesti u dvojbu.

10. Predmet ovog spora je zahtjev tužiteljica, kćerka pok. EU da im tuženici naknade neimovinsku i imovinsku štetu koju trpe zbog smrti majke EU, koja je preminula u KB Dubravi 10. rujna 2017. u 15:40 nakon što je istog dana imala hitni operativni zahvat i nakon što je bila u istom bolničkom centru hospitalizirana radi liječenja tromba desne poplitealne arterije kojom prilikom je medicinskim postupkom došlo do probijanja desne femoralne arterije i posljedično zatvaranje te arterije tzv. Angio Seal sistemom, postavljanjem plastičnog čepa a koji čep je naknadno zbog lagane omče ispao i doveo do krvarenja u trbušnu šupljinu.

11. Prvostupanjski sud je u cijelosti prihvatio zahtjev tužiteljica te 1. tužiteljici s osnova naknade imovinske i neimovinske štete dosudio ukupan iznos od 33.668,.01 eura, a 2. tužiteljici ukupan iznos od 32.603,57 eura sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

12. Prvostupanjski sud je nakon provedenog opsežnog dokaznog postupka (saslušanjem svjedoka i tužiteljica kao parničnih stranaka, uvidom u medicinsku dokumentaciju, vještačenjem po vještacima medicinske struke) utvrdio slijedeće činjenice koje ovaj sud, kao sud drugog stupnja, nalazi pravilno utvrđenim:

- da je pok. EU primljena u KB Dubrava 05. rujna 2017. zbog bolova u obje noge prilikom kretanja kada je utvrđeno da joj je u siječnju 2017. učinjena ugradnja lijeve premosnice a pregledom i dijagnostičkom obradom postavljena je sumnja na akutno zbivanje u području donjeg dijela anastomoze i poplietalne arterije;

- da je **.**.2017. kod pok. EU uspješno je provedena trombo liza, mjesto funkcije se zatvorilo Angio-Seal sistemom uz urednu hemostazu neposredno nakon završetka procedure;

- da je iz nepoznatog razloga došlo do raspada Angio-Seal uređaja i do opsežnog krvarenja iz mjesta ranije postavljenog trombolitičkog katetera pa se pristupilo operativnom zahvatu zaustavljanja krvarenja i prišivanja defekta stijenke hemoralne arterije ali je usprkos svim poduzetim mjerama intenzivnog operacijskog liječenja došlo je do smrtnog ishoda;

- da prema nalazu i mišljenju vještaka dr. Škavića i dr. RU aterioskleroza nije direktan uzrok smrti EU kao ni da krvarenje nije posljedica kirurške greške već komplikacija međutim činjenica da je na bolničkom odjelu zabilježeno da se pok. EU osjeća loše i da joj je izmjeren sniženi krvni tlak trebao je predstavljati razlog za češće obavještavanje dežurnog liječnika, da se ne može točno navesti kada je pok. EU izgubila svijest zbog opsežnijeg krvarenja osim što postoji podatak da je 08. rujna 2017. u 2:07 sati konstatirano da ista ne diše, da se tijekom večeri 07. rujna 2017. po mišljenju vještaka posumnjalo na krvarenje temeljem prethodno navedenih tegoba i da je u to vrijeme učinjena adekvatna obrada i operativni zahvat sam tijek bi bio vjerojatno drugačiji i ne bi se razvio teški oblik hemoraličnog šoka sa posljedičnim smrtnim ishodom;

- da vještaci smatraju da postoji uzročno posljedična veza između kasno uočenih znakova krvarenja i smrtne posljedice a što se u danom slučaju može smatrati propustom u liječenju, odnosno nepostupanju u skladu sa pravilima medicinske struke i to u razdoblju od 07. rujna 2017. počevši od 19:00 sati pa do 08. rujna 2017. do 8:30 sati ujutro;

- da prema provedenim dokazima uvidom u Decursus (str. 183 i 184 spisa) te saslušanjem dr. NU te medicinskog tehničara GU proizlazi da pok. EU nakon zahvata angioplastike, a kada je premještena na Odjel vaskularne kirurgije nije nitko pregledao niti pratio i to od 07. rujna u 18:28 sati pa do 08. rujna do 6:34 sati unatoč činjenici da je pokojna tražila da joj se pozove liječnička pomoć da je to i zapisano, da je pozvan dežurni liječnik i to dr. NU za što se navodi da ju je isti pregledao međutim isti je sam iskazao da nije bio kod nje i da se ne sjeća ničega u vezi te pacijentice i da ništa nije zapisano;

- da je pok. EU zapravo iskrvarila u zdjelicu, njezin organizam je ostao bez krvi a što je dovelo do propadanja crijeva, da nitko nije shvatio da ona ima teške simptome iskrvarenja jer ista nije bila praćena, nitko nije vidio i njezin ubrzani puls niti se pridavalo važnosti sniženom krvnom tlaku niti njezinoj općoj slabosti kao i to da istu oblijeva hladan znoj;

- da sud prvog stupnja vjeruje iskazu 1. tužiteljice u kojem ona navodi da joj je gospođa s kojom je njezina pok. majka bila smještena u sobi na Odjelu vaskularne kirurgije u noći sa 07. na 08. rujan rekla da je tu noć bio dežuran medicinski tehničar GU (kako to proizlazi i iz Decursusa) i "koji je tada bio bezobrazan i bahat prema pok. EU i odbio je zatražiti pomoć uz riječ da ona nije hitna pacijentica jer da je hitna onda ne bi bila na Odjelu vaskularne kirurgije";

- da iz svih provedenih dokaza proizlazi da postoji uzročno posljedična veza između kasno uočenih znakova krvarenja i smrtne posljedice što se u datom slučaju može smatrati liječničkom pogreškom, odnosno nepostupanjem u skladu sa pravilima medicinske struke pri tome je važno da je pokojna krvarila u prostor trbušne šupljine još 07. rujna 2017. a što je 2. tuženik postao svjestan tek u noći 09. rujna 2017. u trenutku operacije abdomena koja je izvršena u vremenu od 23 :40 do 00:30 sati po kirurgu dr. SU.

13. Temeljem navedenih utvrđenja sud prvog stupnja zaključuje da postoji odgovornost 1. i 2. tuženika kao i njihova obveza da tužiteljicama naknade štetu. Drugo tuženik kao zdravstvena ustanova odgovara po principu subjektivne odgovornosti kod koje se krivnja pretpostavlja, a pozivom na odredbu čl. 1045. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23, dalje ZOO) za postojanje odgovornosti za predmetnu štetu dovoljno je postupanje djelatnika 2. tuženika s običnom nepažnjom. Prvo tuženik je osiguravatelj 2. tuženika temeljem police broj [broj police].

14. Pozivom na odredbu čl. 1101. st. 1. i čl. 1100. ZOO-a sud prvog stupnja dosudio je tužiteljicama naknadu štete zbog smrti bliske osobe, njihove majke u iznosu od po 29.862,63 eura. Pozivom na čl. 1093. st. 1. ZOO-a tužiteljicama je dosuđena i naknada zatražene imovinske štete i to uzimajući u obzir dostavljenu dokumentaciju po tužiteljicama, odnosno ugovor, zaključnica i račune i to 1. tužiteljici u ukupnom iznosu od 3.805,38 eura te 2. tužiteljici u iznosu od 2.740,94 eura.

15. Na navedeno utvrđeno činjenično stanje sud prvog stupnja pravilno je primijenio materijalno pravo i to odredbu čl. 1061. ZOO-a prema kojoj za štetu koju je na radu djelatnik tuženika počinio trećim odgovara poslodavac koji, u konkretnom slučaju nije dokazao da je postupao onako kako je trebalo i to po principu pretpostavljene krivnje.

15.1. Također je pravilno primijenjena i odredba čl. 10. st. 2. ZOO -a prema kojem je sudionik u obveznom odnosu ispunjavanju obveze svoje profesionalne djelatnosti dužan postupati s povećanom pažnjom, prema pravilima struke, što znači da se i od djelatnika zdravstvenih ustanova kakva je i 2. tuženik očekuje da u situacijama kada postoji mogućnost komplikacije zbog većeg broja komorbiditeta (loše krvne žile) postupa s povećanom pažnjom, a u ovom je konkretnom slučaju, upravo zbog toga što djelatnici 2. tuženika nisu verificirali odnosno prepoznali opće loše stanje prednice tužiteljica (osjećala se loše, imala je sniženi krvni tlak) nastupio smrtni slučaj - što predstavlja pogrešnu odluku tuženika, odnosno liječničku grešku koja prelazi granice uobičajenih rizika.

16. Na zdravstvenim ustanovama je teret dokazivanja da je njihovo medicinsko osoblje postupilo u cijelosti u skladu s pravilima struke, a na oštećenicima je teret dokazivanja uzročne veze između propusta u liječenju i nastale štetne posljedice po njihovo zdravlje (ili zdravlje ili život njihovih prednika ili bliskih osoba kada su u pitanju tzv. posredni oštećenici). Kako se odgovara po načelu presumiranje krivnje, tuženici u ovoj vrsti parnica moraju u postupku naknade štete dokazivati da nisu krivi, odnosno da je prilikom pružanja zdravstvene usluge postupano lege artis. Predmnijeva se obična nepažnja kao najbliži oblik i stupanj krivnje štetnika što znači da se pretpostavlja da je zdravstveni radnik kriv za počinjenu štetu jer nije postupao u obavljanju zdravstvene djelatnosti kao dobar stručnjak, odnosno dobar profesionalac. Zahtjeva se postupanje lege artis, prema pravilima struke uz primjenu stručnih znanja i općepoznatih medicinskih dostignuća važećih u vrijeme štetnog događaja. Postupajući protivno pravilima struke čini se liječnička greška (tako i Rev-3369/2018 d 17. svibnja 2022.).

17. Pravilno je sud prvog stupnja zaključio da tuženici, odnosno 2. tuženik nije dokazao da je u liječenju pok. EU postupano sukladno pravilima struke, te pravilno utvrdio - obzirom da je provedenim vještačenjem te saslušanjem većeg broja liječnika koji su sudjelovali u liječenju pok. EU - da postoji uzročno posljedična veza između kasno uočenih znakova krvarenja i smrtne posljedice.

18. Naime, suprotno žalbenim navodima tuženika dr. NU nije iskazivao da je pregledao pok. EU (jer se pregled očito ne može smatrati samo razgovor sa pacijentom a liječnik je izričito rekao da "ju nije razotkrivao niti gledao mjesto zahvata"). Nadalje, iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da je u medicinskoj dokumentaciji zabilježeno da se pok. EU osjećala loše i da joj je izmjeren sniženi krvni tlak što je i po mišljenju vještaka trebao biti razlog za češće obavještavanje dežurnog liječnika.

19. U pogledu visine dosuđene neimovinske štete sud prvog stupnja je utvrdio i zaključio da je tužiteljicama zbog gubitka majke u predmetnom štetnom događaju nastala duševna bol koja je dovela do povrede njihovog prava osobnosti na duševno zdravlje i zbog koje povrede imaju pravo na naknadu štete u smislu odredbe čl. 1101. st. 1. ZOO-a. Sud pri tome navodi da su tužiteljice izgubile majku koja je uvijek bliska i potpora u životu bez obzira na životnu dob djece a osim toga da pok. EU nije uopće imala takve zdravstvene tegobe da bi zbog istih trebala umrijeti u dobi od 66 godina pa da se radi o iznenadnom gubitku majke.

20. Visina imovinske štete temelji se na odredbi čl. 1093. st. 1. ZOO-a, odnosno na iskazima tužiteljica te na dostavljenoj dokumentaciji (str. 269 do 276 spisa).

21. Tužiteljice su članovi obitelji pok. EU koji se prema čl. 1101. ZOO-a smatraju bliskim osobama i kojima sud može u slučaju smrti te osobe dosuditi pravičnu novčanu naknadu za njihove duševne boli. Pravična novčana naknada je u konkretnom slučaju odmjerena primjereno okolnostima konkretnog slučaja i u skladu je sa sudskom praksom i Orijentacijskim kriterijima. Isto tako, pored prava na naknadu neimovinske štete tužiteljice imaju pravo na naknadu imovinske štete i to u vidu opravdanih (uobičajenih) troškova pogreba.

22. Sud prvog stupnja pravilno je odluku o troškovima postupka temeljio na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a ali nije pravilno primijenjena odredba čl. 155. st. 1. ZPP -a kao ni odredbe Odvjetničke tarife. Prvenstveno valja navesti da VPS iznosi 66.271,58 eura pa prema Tbr. 7. t. 1. Odvjetničke tarife za pojedine radnje odvjetniku pripada 500 bodova, a ne 550 bodova kako je to utvrdio prvostupanjski sud. Tužiteljicama tako pripada pravo na troškove postupka za zastupanje po punomoćniku odvjetniku sa slijedeće parnične radnje: sastav tužbe i četiri podneska prema Tbr. 8. t. 1. Odvjetničke tarife po 500 bodova te pet podneska prema Tbr. 8. t. 3. Odvjetničke tarife po 100 bodova; zastupanje na osam ročišta po 500 bodova prema Tbr. 9. t. 1. Odvjetničke tarife ta za dva ročišta (18. svibnja 2021. i 23. listopada 2024.) po 250 bodova. Ukupno 7500 bodova + PDV-e u iznosu od 18.750,00 eura. Nadalje tužiteljicama je valjalo priznati i troškove sudskih pristojbi i uplaćenih predujmova za vještačenje u iznosu od 2.036,35 eura. Ukupno tako tužiteljicama pripada pravo na naknadu troškova postupka u iznosu od 20.7867,35 eura dok je u preostalom dosuđenom dijelu do iznosa od 35.036,35 eura, odnosno za iznos od 14.250,00 eura njihov zahtjev valjalo odbiti. Ovdje valja navesti da su neosnovani navodi 2. tuženika u vezi sa ročištem od 19. siječnja 2026 koje „da nije bilo dio redovnog raspravljanja o glavnoj stvari“ već da je održano zbog prijedloga tužiteljica za povrat u prijašnje stanje. Naime, točno je da je na tom ročištu prihvaćen prijedlog tužiteljica za povrat u prijašnje stanje ali je i nastavljena pa i zaključena glavna rasprava te objavljena presuda.

23. Slijedom svega iznijetog valjalo je odlučiti kao u izreci ove odluke (po čl. 368. st. 1. ZPP-a, čl. 380. t. 3. ZPP-a).

24. Drugo tuženiku nije dosuđen zatražen trošak žalbenog dijela postupka jer isti u žalbenom postupku nije uspio u pogledu glavne stvari i zatezne kamate, već je uspio samo u neznatnom dijelu i to sa sporednim zahtjevom dok tužiteljicama je dosuđen trošak sastava odgovora na žalbu jer je isti po ocjeni ovog suda bio nepotreban (čl. 154. st. 5. ZPP-a i čl. 155. st. 1. ZPP-a u vezi sa čl. 166. st. 1. i 2. ZPP-a).

U Puli - Pola 29. svibnja 2026.

Predsjednik vijeća

Alenka Paus