REPUBLIKA HRVATSKA

Županijski sud u Puli – Pola

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula – Pola

Poslovni broj: Gž 1597/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Puli-Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca Marije Sošić kao predsjednice vijeća, Helene Poropat kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Igora Rakića kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Habitator Nekretnine d.o.o., OIB: 41550729790, Milutina Barača 5, iz Rijeke, kojeg zastupa punomoćnica Jelena Božović, odvjetnica u Rijeci, protiv tužene EN OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], iz [adresa], koju zastupa punomoćnica Ana Vrsaljko Metelko, odvjetnica u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj: Povrv-1144/2021-39 od 15. srpnja 2024. u sjednici vijeća održanoj 29. svibnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i u cijelosti se potvrđuje presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj Povrv-1144/2021-39 od 15. srpnja 2024.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška žalbe, kao neosnovan.

III. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška odgovora na žalbu, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom suda prvog stupnja u toč. I. izreke, ukinut je u cijelosti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Željke Horvat Pernar iz Zagreba, pod poslovnim brojem Ovrv-50/2020 od 21. prosinca 2020. kojim je naloženo tuženoj EN, da tužitelju Habitator nekretnine d.o.o., namiri tražbinu u iznosu od 2.826,63 eura uvećano za zakonske zatezne kamata, dok je točkom II. izreke naloženo tužitelju da tuženoj naknadi trošak postupka u iznosu od 2.303,24 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 19. veljače 2024. do isplate po popisanoj stopi, sve u roku od 15 dana, pod prijetnjom ovrhe.

2. Protiv navedene presude žalbu, pravovremeno podnosi tužitelj iz svih dopuštenih zakonskih razloga iz čl. 353. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj: ("Narodne novine" broj 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 84/2008., 57/2011., 25/2013., 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023. i 146/2025. - dalje: ZPP). Ističe da pobijana presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati obzirom postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i zapisnika o iskazima danim u postupku kao i da presuda ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama. Navodi da je tužitelj doveo tuženu u vezu s prodavateljem, u svezi te nekretnine je i pregovarao (slanjem ponude) u ime i za račun tužene radi sklapanja pravnog posla kupoprodaje do koje je u konačnici i došlo. Tvrdi da je dokazao osnovanost i visinu svog zahtjeva jer da je imao sklopljen ugovor o posredovanju u pisanom obliku, da je tuženoj predao potrebne papire vezano za nekretninu (vlasnički list i tlocrt stana), da je tuženoj u više navrata omogućio pregled nekretnine, prema nalogu tužene pregovarao je oko sklapanja posla kupoprodaje i temeljem tih radnji tužena je u konačnici sklopila posao kupoprodaje predmetne nekretnine. Stoga je razvidno da je tužitelj ispunio radnje posredovanja koje mu daje pravo na isplatu posredničke naknade. Zaključak suda da tužitelj ne bi ispuno radnje posredovanja i da nema prvo na posredničku naknadu je proturječan utvrđenjima u postupku, čime je došlo i do povrede materijalnog prava. Također, smatra da je pogrešan zaključak suda da je tužena sklopila ugovor o posredovanju s Bonus nekretnine d.d kojem je platila proviziju, jer da ugovor nije sklopljen u pisanoj formi, kako je to propisano odredbom čl. 15. Zakona o posredovanju u prometu nekretnina ("Narodne novine" br. 107/2007., 144/2012., 14/2014. i 32/2019. dalje: ZPPN) niti je tužena dokaza da je platila posredničku naknadu predmetnoj agenciji. Tužitelj pobija i odluku o troškovima postupka navodeći da je zasnovan na neosnovanoj presudi kojom je ukinut platni nalog iz rješenja o ovsi. Žalbeni je prijedlog preinačiti presudu suda prvog stupnja na način da se u cijelosti održi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi poslovni broj Ovrv-50/2020 od 21. prosinca 2020., podredno da se presuda ukine i predmet vrati sud prvog stupnja na ponovni postupak. Potražuje trošak sastava žalbe i sudsku pristojbu na žalbu.

3. S žalbom je postupljeno sukladno odredbi članka 359. ZPP.

3.1. Tuženica se u svom odgovor na žalbu, protivi svim žalbenim navodima tužitelja, predlaže da se odbije njegova žalba kao neosnovana i da se potvrdi presuda suda prvog stupnja, uz naknadu troškova odgovora na žalbu i sudskih pristojbi u propisanim iznosima.

4. Žalba tužitelja nije osnovana.

5. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je zahtjev za isplatu novčane tražbine u iznosu od 2.828,63 eura sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 4. studenog 2020. do isplate, po osnovi posredničke provizije iz Ugovora za posredovanje u pronalasku nekretnine od 15. lipnja 2020. (dalje: Ugovor) sklopljen između parničnih stranaka, a koji postupak je proistekao iz ovršnog postupka.

5.1. Pobijanom presudom suda prvog stupnja ukinut je platni nalog sadržan u spomenutom rješenju o ovrsi u dijelu kojim je naloženo tuženoj da tužitelju namiri tražbinu u iznosu od 2.828,63 eura uvećano za zakonske zatezne kamate, u bitnome navodeći kako unatoč sklopljenom Ugovoru, tužena nije u obvezi platiti posredničku proviziju, jer tužitelj u konkretnom slučaju nije ispunio svoju ugovornu obvezu. Omogućavanje tuženoj da razgleda nekretninu kao i prosljeđivanje njezine ponude prodavatelju (koja je odbijena) ne znači da je tužitelj svoje obveze iz Ugovora ispunio, jer je on bio dužan i nadalje poduzimati potrebne radnje iz Ugovora kako bi tuženoj kao kupcu pomogao pri kupnji predmetne nekretnine. Obveza je tužitelja kao posrednika da sukladno zakonskim odredbama dovede tuženu kao nalogodavca u vezu s trećim osobama kako bi kupila nekretninu. IN kao ovlašteni agent međutim nije poduzimao potrebne radnje kako bi tuženoj kao kupcu pružio priliku pronalaska nekretnine sukladno njezinim zahtjevima i traženjima. Uvažavajući činjenicu da se radi o ovlaštenom agentu za posao za koji je osposobljen on je trebao na bilo koji način od tužene tražiti informaciju kakvu nekretninu ona traži, (npr. što je poželjno da se nalazi u nekretnini, strukturu nekretnine kao i njezinu veličinu) što nije. Upravo je iz takvog navoda da je razvidno kako ovlašteni agent IN nije poduzimao radnje kako bi tuženu doveo u vezu s prodavateljima nekretnina. Osim toga sud prvog stupnja pravilno je utvrdio da je do nekretnine tužena došla putem oglasa objavljenog na web stranici Njuškalo.hr (što tužitelj ne spori) odnosno nastavno putem agenta, pa zaključuje kako prvi susret sa nekretninom nije bio kada se našla sa IN već je ono rezultat oglašavanja na web stranici a na koji način je tužena mogla vidjeti o kakvoj nekretnini je riječ.

6. Ispitujući pobijanu presudu u granicama žalbenih navoda tužitelja , a pazeći pri tome dodatno po službenoj dužnosti na pravilnu primjenu materijalnog prava (izuzev u dijelu odluke o troškovima postupka) te na zakonom predviđene apsolutno bitne povrede odredaba parničnog postupka (čl. 365. ZPP-a), ocjena je ovog suda da je odluka suda prvog stupnja pravilna i zakonita.

6.1. U ovom postupku sud prvog stupnja nije počinio bitnu povredu odredaba postupka iz čl. 354. st. 2. toč.11. ZPP na koju ukazuje tužitelj. Presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku, u obrazloženju presude navedeni se jasni razlozi o odlučnim činjenicama, pa je žalba žalitelja u ovom dijelu, u kojem ukazuje na bitne povrede odredaba parničnog postupka, u cijelosti neosnovana.

6.2. Osim toga, nije utvrđeno postojanje žalbenih razloga iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP., na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti prema odredbi čl. 365. st. 2. ZPP-a.

6.3. U ovom postupku niti materijalno pravo nije pogrešno primijenjeno

7. Nije sporno da su parnične stranke sklopile Ugovor za posredovanje u pronalasku nekretnine 15. lipnja 2020. i da se taj Ugovor odnosio na nekretninu koja se nalazi na adresi [adresa], 6 kat; da je zaposlenik tužitelja IN kao ovlašteni agent omogućio tuženoj pregled nekretnine (dva puta); da je tužena nakon pregleda nekretnine poslala SMS poruku IN u kojoj mu je dala ponudu za prodavatelja za kupnju predmetne nekretnine; da ponuda od strane prodavatelja nije prihvaćena te da je tužena kupila predmetnu nekretninu posredovanjem preko druge agencije Bonus nekretnine za 96.000,00 eura.

7.1. S obzirom na žalbene navode tužitelja u ovom dijelu postupka ostaje sporno samo je li tužena u obvezi platiti visinu ugovorene posredničke provizije već time što joj je tužitelj omogućio razgledavanje nekretnine, proslijedio njenu ponudu prodavatelju te ju obavijestio da je ta ponuda odbijena.

7.2. Sud prvog stupnja je utvrdio sljedeće odlučne činjenice:

- da je tužitelj sa prodavateljem AN imao sklopljen Ugovor o posredovanju (otvorenog tipa);

- da je predmetna nekretnina zbog tog od stane tužitelja bila oglašena za iznos od 113.000,00 eura;

- da je prodavatelj AN Ugovor o posredovanju s tužiteljem usmeno raskinuo i to nakon što je tužena upoznata da je njezina ponuda za kupnju te nekretnine od 90.000,00 eura odbijena;

- da posredovanjem tužitelja nije došlo do pregovaranja sa prodavateljem nekretnine oko sklapanja ugovora o kupoprodaji predmetnog stana;

- da tužitelj nije sa prodavateljem predmetne nekretnine ni sa tuženom imao ugovoreno isključivo posredovanje;

- da je tužena nakon što ju je tužitelj obavijestio da njena ponuda kupoprodajne cijene nije prihvaćena, nakon nekog vremena pročitala u oglasu da se taj isti stan i dalje prodaje preko drugih agencija;

- da je u pregovaranju sa jednom od tih agencija postignut dogovor o kupoprodajnoj cijeni (96.000,00 eura) te je došlo do realizacije kupoprodaje

- te da tužitelj osim navedenih radnji nije poduzeo druge koje bi bile u interesu tužene, a na koje se obvezao prema Ugovoru.

7.3. Na utvrđeno odlučno činjenično stanje pravilno je sud prvog stupnja primijenio materijalno pravo kada je kao neosnovan odbio njegov tužbeni zahtjev i posljedično tome, u cijelosti ukinuo platni nalog sadržan u spomenutom rješenju o ovrsi, ocijenivši da tužitelj nema pravo na naknadu ugovorene posredničke provizije jer IN kao ovlašteni agent tužitelja nije poduzimao nikakve daljnje radnje (nakon što ponuda tužena od stane prodavatelja nije prihvaćena) kako bi tuženu doveo u vezu s prodavateljem predmetne nekretnine, što proizlazi iz samog iskaza svjedoka NN u kojem je iskazao da on tuženu nije ispitivao kakvu ona nekretninu točno traži, a u konačnici do kupnje predmetne nekretnine došlo je posredovanjem druge agencije (Bonus nekretnine) kojoj je tužena platila posredničku proviziju.

8. Pregledom Ugovora utvrđeno je da je odredbom čl. 2. ugovoreno da ugovorne strane utvrđuju da je nalogodavac (ovdje tužena) angažirao posrednika (ovdje tužitelja) da joj pronađe nekretninu za kupnju/najam/zakup i dovede ju u vezi sa prodavateljem/najmodavcem/zakupodavcem radi kupoprodaje/najma/zakupa nekretnine.

9. Odredbom čl. 2. toč. 5. ZPPN propisano je da posredovanje u prometu nekretnina radnje su posrednika u prometu nekretnina koje se tiču povezivanja nalogodavca i treće osobe te pregovora i priprema za sklapanje pravnih poslova kojih je predmet određena nekretnina osobito pri kupnji, prodaji, zamjeni, najmu, zakupu i dr.

9.1. Odredbom čl. 15. st. 1. ZPPN propisano je da ugovorom o posredovanju u prometu nekretnina obvezuje se posrednik da će nastojati naći i dovesti u vezu s nalogodavcem osobu radi pregovaranja i sklapanja određenoga pravnog posla o prijenosu ili osnivanju određenoga prava na nekretnini, a nalogodavac se obvezuje da će mu isplatiti određenu posredničku naknadu ako taj pravni posao bude sklopljen.

9.2. Odredbom čl. 28. st. 1. ZPPN propisano je posrednik stječe pravo na naknadu tek nakon sklapanja ugovora za koji je posredovao, osim ako posrednik i nalogodavac nisu ugovorili da se pravo na plaćanje naknade stječe već pri sklapanju predugovora.

10. Činjenica je da je tužitelj oglasio prodaju predmetne nekretnine na web stranici Njuškala, jer ga je kao posrednika u prodaji angažirao prodavatelj s kojim je imao sklopljen Ugovor o posredovanju. Znači tužitelj je tu radnju poduzeo u korist prodavatelja.

10.1. Tužitelj je tuženoj omogućio razgledavanje stana, proslijedio je njenu ponudu prodavatelju te ju je obavijestio da je njena ponuda odbijena. Samo poduzimanje tih radnji po ocjeni i ovog suda tužitelju ne daje pravo na naknadu koju traži. Eventualno bi on imao pravo od nje tražiti troškove koji su mu zbog toga nastali, a kako visinu tih troškova nije dokazao to ni iz tog razloga nije, barem djelomično, moglo biti udovoljeno njegovom zahtjevu.

11. Tužitelj nije dokazao da su sve te njegove radnje bile odlučujuće kod sklapanja kupoprodajnog ugovora druge agencije za posredovanje s tuženom, a vezano za predmetnu nekretninu. Odlučno za realizaciju te kupoprodaje bilo je pregovaranje o kupoprodajnoj cijeni odnosno o visini kupoprodajne cijene. Tužitelj nije dokazao da bi o tome s tuženom i prodavateljem pregovarao. Nije dokazao ni da je tuženu pitao da li bi bila spremna ponuditi višu cijenu.

12. Tužena je prilikom pregovaranja o kupoprodaji stana s drugom agencijom znala koju nekretninu kupuje jer joj je njeno razgledavanje prije toga omogućio tužitelj, ali sama ta radnja posredovanja nije bila ključna u sklapanju kupoprodajnog ugovora. Istu tu radnju mogao je izvršiti novi agent za posredovanje.

13. Ocjena je ovog suda da na temelju odlučnog činjeničnog stanja suda prvog stupnja i naprijed navedenih zakonskih i ugovorenih odredbi, a suprotno žalbenim navodima žalitelja, tužitelj nema pravo na ugovorenu posredničku naknadu jer iako je nesporno da je tužitelj dijelom izvršio obveze propisane čl. 21. ZPPN-a time što je tuženoj omogućio pregled nekretnine, on nije dokazao da bi poduzimao i druge radnje ugovorene čl. 1. Ugovora, a kako posredovanjem tužitelja nije došlo do sklapanja pravnog posla prodaje predmetne nekretnine, kao osnovne pretpostavke koja u smislu odredbe čl. 15. st. 1. ZPPN mora biti ispunjena da bi nastala obveza plaćanja posredničke naknade to tužitelj nema pravo na naplatu posredničke naknade, kako to pravilno zaključuje i sud prvog stupnja.

14. Žalbeni navodi tužitelja da tužena nije dokazala da je agenciji Bonus nekretnine d.o.o., platila posredničku naknadu (proviziju) i da ugovor o posredovanju između tužene i Bonus nekretnina d.o.o. nije sklopljen jer nije sklopljen u pisanom obliku, ne dovode u pitanje pravilnost i zakonitost pobijane presude, jer te činjenice nisu odlučne za rješavanje ovog predmeta.

15. Odluku o trošku tužitelj ne pobija određenim žalbenim navodima, a drugostupanjski sud na pravilnu primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka ne pazi po službenoj dužnosti pa je pobijanu presudu trebalo potvrditi i u tom dijelu (čl.365. st. 2. ZPP-a).

15.1. Tužitelju nije priznat trošak žalbenog postupka iz razloga što nije uspio sa svojom žalbom, na temelju čl. 166. st.1. ZPP, dok tuženoj nije priznat trošak odgovora na žalbu i trošak sudske pristojbe iz razloga što nije bio potreban niti nužan za vođenje ovog postupka na temelju čl. 155. ZPP.

16. Slijedom navedenog, kako je sud prvog stupnja na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo i kako pri tome nije počinio one bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje se žalbom ukazuje, a niti one na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, valjalo je predmetnu žalbu odbiti kao neosnovanu i na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP presuditi kao u izreci ove presude.

U Puli 29. svibnja 2026.

Predsjednica vijeća

Marija Sošić