REPUBLIKA HRVATSKA

Županijski sud u Puli – Pola

Poslovni broj: Gž R-66/2026-2

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Puli-Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca Marije Sošić kao predsjednice vijeća, Helene Poropat kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Igora Rakića kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja BN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Andreju Gariću, odvjetniku u Slavonskom Brodu, Ul. Nikole Zrinskog 2, protiv tužene Republike Hrvatske – Ministarstvo obrane OIB 66486182714 zastupane po ODO u Karlovcu, Građansko upravnom odjelu, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženice protiv presude Općinskog suda u Karlovcu, poslovni broj: Pr-40/2025-25 od 10. veljače 2026., u sjednici vijeća održanoj 29. svibnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao djelomično neosnovana žalba tuženice i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Karlovcu, poslovni broj Pr-40/2025-25 od 10. veljače 2026. u pobijanom dijelu pod toč. I. izreke osim u dijelu za isplatu zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u bruto iznosu u toč. I. izreke.

II. Preinačava se presuda Općinskog suda u Karlovcu, poslovni broj Pr-792/2017-30 od 29. listopada 2024. u dijelu pod toč. I. izreke u kojem je prihvaćen dio zahtjeva tužitelja za isplatu zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenom bruto iznosu i sudi:

"Odbija se zahtjev tužitelja za isplatu zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u bruto dosuđenom iznosu od 4.098,79 eura kao neosnovan."

III. Odbija se zahtjev tuženice za naknadu troškova žalbenog postupka u cijelosti kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

I. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju na ime razlike naknade plaće za godišnji odmor za utuženo razdoblje od 26. listopada 2019. do 26. prosinca 2024. ukupan iznos od 4.098,79 EUR bruto s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku kako slijedi:

za siječanj 2020. na iznos od 47,89 EUR počev od 16. veljače 2020. do isplate za veljaču 2020. na iznos od 7,32 EUR počev od 16. ožujka 2020. do isplate za listopad 2020. na iznos od 2.502,12 EUR počev od 16. studenog 2020. do isplate za prosinac 2020. na iznos od 445,36 EUR počev od 16. siječnja 2021. do isplate za siječanj 2021. na iznos od 103,33 EUR počev od 16. veljače 2021. do isplate za siječanj 2023 na iznos od 0,08 EUR počev od 16. veljače 2023. do isplate za studeni 2023. na iznos od 54,40 EUR počev od 16. prosinca 2023. do isplate za lipanj 2024. na iznos od 446,55 EUR počev od 16. srpnja 2024. do isplate za kolovoz 2024. na iznos od 452,31 EUR počev od 16. rujna 2024. do isplate za listopad 2024. na iznos od 39,34 EUR počev od 16. studenog 2024. do isplate po stopi do 31.12.2022. godine po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, a od 01.01.2023. godine do 31.12.2023. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 01.01.2024. godine pa nadalje do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine.

II.

Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju troškove parničnog postupka isplatom iznosa od 2.350,00 EUR sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od presuđenja tj. 10. veljače 2026. godine, pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku 15 dana.

2. Protiv ove presude tuženica je podnijela pravovremenu i dopuštenu žalbu zbog svih zakonom propisanih žalbenih razloga u čl. 353. toč. 1. do 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 84/2008., 57/2011., 25/2013., 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023. i 146/2025. - dalje: ZPP). Predlaže da viši sud pobijanu presudu preinači na način da se tužitelja odbije s tužbenim zahtjevom a podredno da se presuda ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

3. Sa žalbom je postupljeno sukladno odredbi čl. 359. st.1. ZPP.

4. Tužitelj je dostavio odgovor na žalbu u kojem ističe da su žalbeni razlozi i navodi neosnovani da je pobijana presuda zakonita i valjana te da se žalba tuženice odbije kao neosnovana a pobijana presuda potvrdi.

5. Žalba je djelomično osnovana i to u dijelu odluke za isplatu zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u bruto dosuđenom iznosu.

U preostalom dijelu je neosnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja kao djelatne vojne osobe za isplatu naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora za razdoblje od siječnja 2019. do kolovoza 2021.

5.1. Sud prvog stupnja je nakon pravilno provedenog dokaznog postupka pravilno utvrdio:

- da je tužitelj bio zaposlenik tuženika kao djelatna vojna osoba, raspoređen u Hrvatsku kopnenu vojsku, Gardijska oklopno-mehanizirana brigada na poslovima djelatne vojne osobe na ustrojbenom mjestu vozača tenka u gardijsko oklopno mehaniziranoj brigadi sa mjestom službe u Đakovu;

- da su u utuženom razdoblju bili na snazi slijedeći propisi: odredba čl. 142. Zakona o službi u OS RH (NN 73/13, 75/15, 50/16, 30/18, 125/19) kojom je propisano da djelatnoj vojnoj osobi za vrijeme godišnjeg odmora i plaćenog dopusta pripada naknada plaće kao da je radila u redovnom radnom vremenu, a najmanje u visini njezine prosječne mjesečne plaće u prethodna 3 mjeseca; Pravilnik o izmjenama i dopunama pravilnika o uvjetima i načinu korištenja godišnjeg odmora djelatnih vojnih osoba (NN 70/18) kojim je propisano je da djelatnoj vojnoj osobi za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i plaćenog dopusta pripada naknada plaće kao da je radila u redovnom radnom vremenu, a najmanje u visini njezine prosječne mjesečne plaće isplaćene u prethodna tri mjeseca; odredba čl. 14. st. 1. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike (NN 56/2022) kojom je određeno je da se za vrijeme korištenja godišnjeg odmora službeniku i namješteniku isplaćuje naknada plaće u visini njegove prosječne mjesečne plaće ostvarene u tri mjeseca koja prethode mjesecu u kojemu se koristi godišnji odmor (uračunavajući sva primanja u novcu i naravi koja predstavljaju naknadu za rad) ili u visini kao da je radio u redovnom radnom vremenu, ovisno o tome što je za tužitelja povoljnije; odredba čl. 81. Zakona o radu (NN 93/14, 127/17, 98/19, 151/22, 46/23,64/23) kojom je propisano je da za vrijeme korištenja godišnjeg odmora radnik ima pravo na naknadu plaće u visini određenoj kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu, a najmanje u visini prosječne mjesečne plaće isplaćene u 3 prethodna tri mjeseca (uračunavajući sva primanja u novcu ili naravi koja predstavljaju naknadu za rad)

- te da prema nalazu i mišljenju vještaka, a uz činjenicu da se u naknadu za godišnji odmor imaju uračunati sva bruto primanja i terenski dodatak isplaćen s osnova posebnih uvjeta rada djelatnim vojnim osobama koje su bile u mirovnim misijama (terenski dodatak u inozemstvu) tužitelju za utuženo razdoblje na ime godišnjeg odmora u razdoblju od listopada 2019. do prosinca 2024. godine pripada razlika plaće u iznosu od 4.098,79 eura.

6. Sporno u ovoj fazi postupka ostaje da li se pri obračunu prosječne mjesečne plaće isplaćene u prethodna tri mjeseca trebaju uzeti sva bruto primanja tužitelja pa tako i terenski dodatak isplaćen za vrijeme boravka u mirovnoj misiji.

7. Na ovaj predmet primjenjuju se odredbe Zakona o službi u oružanim snagama Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj: 73/13., 75/15., 50/16., 38/18. i 125/19. - dalje: ZOS), Pravilnika o izmjenama i dopunama pravilnika o uvjetima i načinu korištenja godišnjeg odmora djelatnih vojnih osoba (Narodne novine broj: 54/14, 70/18 – dalje: Pravilnik), Zakona o radu ("Narodne novine" broj: 93/14., 127/17., 98/19., 151/22 i 64/23 – dalje: ZR).

8. Sud je prvog stupnja pravilno utvrdio bitne činjenice i pravilno je primijenio materijalno pravo.

9. Protivno žalbenim navodima tuženika pravilno je prvostupanjski sud kod izračuna naknade za godišnji odmor i nakon stupanja na snagu Pravilnika o uvjetima i načinu korištenja godišnjeg odmora djelatnih vojnih osoba ("Narodne novine" broj 54/14) uračunao i dodatak na plaću za vojnu službu, jer taj dodatak ulazi u redovan rad sukladno članku 6. stavak 1. Pravilnika o dodacima na plaću djelatnih vojnih osoba ("Narodne novine" broj: 33/14), članka 139. stavak 3. Zakona o službi oružanih snagama Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj: 73/13, 75/15, 50/16, 30/18 i 123/19 – dalje: ZSOS RH), te članka 4. stavak 2. Pravilnika o uvjetima i načinu korištenja godišnjeg odmora djelatnih vojnih osoba ("Narodne novine" broj 54/14).

10. Naime, prema čl. 4. st. 2. Pravilnika o uvjetima i načinu korištenja godišnjeg odmora djelatnih vojnih osoba i namještenika koji je stupio na snagu dana 8. svibnja 2014., jednako kao i u čl. 142. ZSOSRH-a djelatnoj vojnoj osobi za vrijeme godišnjeg odmora pripada naknada plaće kao da je radila u redovnom radnom vremenu, a prema čl. 4. st. 3. Pravilnika /14 redovnim radnim vremenom smatra se radno vrijeme određeno u skladu s odlukom kojom se određuje raspored radnog vremena.

11. Točkom V. st. 1. Odluke o rasporedu radnog vremena („Narodne novine“ broj 66/14) propisano je da se redovno radno vrijeme koje se u smislu ove Odluke smatra punim radnim vremenom, utvrđuje u trajanju od 40 sati tjedno raspoređeno na pet dana, u pravilu od ponedjeljka do petka.

12. Polazeći od sadržaja navedenih odredbi proizlazi da djelatne vojne osobe mogu ostvarivati različite dodatke na plaću koji ovise o uvjetima rada pojedine djelatne vojne osobe pri čemu dodatak za vojnu službu ostvaruju djelatne vojne sobe na temelju samog rasporeda na određenu dužnost u propisanim iznosima i taj dodatak je sastavni dio redovne plaće ostvarene u redovnom radnom vremenu svake djelatne vojne osobe. Dodatak za vojnu službu se isplaćuje uz osnovnu plaću neovisno o drugim dodacima na plaću i drugim materijalnim pravima koja pripadaju djelatnim vojnim osobama na temelju ZSOSRH-a i propisima donesenim na temelju toga Zakona.

13. Stoga, ako svaka djelatna vojna osoba kao redovnu plaću prima mjesečni iznos koji se sastoji od osnovne plaće i dodatka za vojnu službu, onda je dodatak za vojnu službu neodvojiv od redovne plaće koja se isplaćuju za redovno radno vrijeme djelatne vojne osobe te, kao sastavni dio redovne plaće ostvarene u redovnom radnom vremenu, prilikom obračuna naknade za godišnji odmor treba uračunati i iznose dodatka, sukladno čl. 142. ZSOSRH-a i čl. 4. st. 2. Pravilnika/14.

14. Slijedom navedenog pravilno je prvostupanjski sud odlučujući o zahtjevu tužitelja za isplatu, sve temeljeno na nalazu i mišljenju vještaka financijske struke, prihvaćanjem druge varijante izračuna te je pravilno tužitelju u utuženom razdoblju priznao pravo na isplatu naknade plaće za vrijeme godišnjeg odmora kao da je radio u redovnom radnom vremenu, uračunavajući osnovnu plaću i dodatak na plaću. ( Identično pravno shvaćanje izraženo je u odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske Rev-989/22 i Rev-347/2023).

15. Kako je navedeno točan matematički izračun ovih naknada plaća za vrijeme korištenja godišnjeg odmora utvrđen je adekvatnim dokazom – knjigovodstveno- financijskim vještačenjem.

16. Sud prvog stupnja djelomično je pogrešno primijenio materijalno pravo prilikom dosude zateznih kamata na iznos dosuđene bruto plaće.

17. Naime, u skladu s čl. 24. st. 1. i 2. Zakona o porezu na dohodak (Narodne novine broj: 115/16., 106/18., 121/19., 32/20., 138/20., 151/22, 114/23 i 152/24. - dalje: ZOPD) predujam poreza na dohodak obračunava, obustavlja i uplaćuje poslodavac, isplatitelj primitka ili plaće odnosno mirovine ili sam porezni obveznik, prilikom svake isplate prema propisima koji važe na dan isplate.

18. Neosnovano je potraživanje tužitelja s naslova zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržano u dosuđenom bruto iznosu jer prema odredbi članka 22. stavak 3. ZOPD ako poslodavac i isplatitelj primitka, odnosno plaće i mirovine iz članka 21. ovoga Zakona isplaćuje radniku i fizičkim osobama te umirovljenicima plaću ili mirovinu po sudskoj presudi, propisane zatezne kamate isplaćene po toj osnovi ne smatraju se primitkom od nesamostalnog rada i ne podliježu oporezivanju.

19. Iz navedenoga proizlazi da bruto plaća koja se isplaćuje po sudskoj presudi sve do trenutka isplate, u odnosu na porez na dohodak i prirez porezu na dohodak, nije u potpunosti dospjela na naplatu, odnosno da u tom slučaju porez na dohodak i prirez porezu na dohodak dospijevaju na naplatu tek isplatom same plaće, zbog čega je i u ovom dijelu pobijanu odluku trebalo preinačiti.

20. Odluka o troškovima postupka zakonita je kako po osnovu, temeljem čl. 154. st. 5. ZPP, tako i po visini troškova, temeljem čl. 155. ZPP. Sud prvog stupnja je pravilno postupio kad je tužitelju priznao troškove koji su bili potrebni za vođenje parnice.

21. Slijedom iznesenog, valjalo je temeljem čl. 368. st. 1. ZPP i čl. 373. t. 3. ZPP-a odlučiti u izreci ove presude.

22. Zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka nije prihvaćen, jer je isti sa žalbom uspio samo u razmjerno neznatnom dijelu koji se odnosi na sporedno potraživanje (čl. 154. st. 5. ZPP-a) pa je odlučeno kao pod t. III. izreke ove drugostupanjske odluke.

U Puli 29. svibnja 2026.

Predsjednik vijeća

Marija Sošić