Republika Hrvatska
Županijski sud u Varaždinu
Varaždin, Međimurska 26 D
Poslovni broj: Gž R-126/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Varaždinu po sutkinji Dijani Hofer, u pravnoj stvari tužitelja SD (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Anti Pecirepu, odvjetniku iz Zagreba, protiv tužene Republike Hrvatske - Ministarstva obrane (OIB:52634238587), Zagreb, Sarajevska 7, zastupane po Građansko- upravnom odjelu Općinskog državnog odvjetništva u Karlovcu, radi naknade štete, povodom žalbe tužene izjavljene protiv presude Općinskog suda u Karlovcu broj Pr- 108/2024-15 od 9. srpnja 2025., dana 29. svibnja 2026.,
p r e s u d i o j e
I/Žalba tužene djelomično se prihvaća, a djelomično odbija kao neosnovana pa se presuda Općinskog suda u Karlovcu broj Pr-108/2024-15 od 9. srpnja 2025.:
-potvrđuje za dosuđeni iznos od 675,88 Eur (šest stotina sedamdeset i pet eura i osamdeset i osam centi) sa zateznom kamatom tekućom :
- na iznos od 10,51 EUR od 15.07.2019.,
- na iznos od 10,77 EUR od 15.08.2019.,
- na iznos od 10,77 EUR od 15.09.2019.,
- na iznos od 10,77 EUR od 15.10.2019.,
- na iznos od 10,77 EUR od 15.11.2019.,
- na iznos od 10,77 EUR od 15.12.2019.,
- na iznos od 10,77 EUR od 15.01.2020.,
- na iznos od 10,84 EUR od 15.02.2020.,
- na iznos od 10,84 EUR od 15.03.2020.,
- na iznos od 10,84 EUR od 15.04.2020.,
- na iznos od 10,84 EUR od 15.05.2020.,
- na iznos od 10,84 EUR od 15.06.2020.,
- na iznos od 10,84 EUR od 15.07.2020.,
- na iznos od 10,99 EUR od 15.08.2020.,
- na iznos od 10,99 EUR od 15.09.2020.,
- na iznos od 10,99 EUR od 15.10.2020.,
- na iznos od 10,99 EUR od 15.11.2020.,
- na iznos od 10,99 EUR od 15.12.2020.,
- na iznos od 10,99 EUR od 15.01.2021.,
- na iznos od 11,06 EUR od 15.02.2021.,
- na iznos od 11,06 EUR od 15.03.2021.,
- na iznos od 11,06 EUR od 15.04.2021.,
- na iznos od 11,06 EUR od 15.05.2021.,
- na iznos od 11,06 EUR od 15.06.2021.,
- na iznos od 11,06 EUR od 15.07.2021.,
- na iznos od 11,33 EUR od 15.08.2021.,
- na iznos od 11,33 EUR od 15.09.2021.,
- na iznos od 11,33 EUR od 15.10.2021.,
- na iznos od 11,33 EUR od 15.11.2021.,
- na iznos od 11,33 EUR od 15.12.2021.,
- na iznos od 11,33 EUR od 15.01.2022.,
- na iznos od 11,58 EUR od 15.02.2022.,
- na iznos od 11,58 EUR od 15.03.2022.,
- na iznos od 11,58 EUR od 15.04.2022.,
- na iznos od 11,58 EUR od 15.05.2022.,
- na iznos od 11,58 EUR od 15.06.2022.,
- na iznos od 11,58 EUR od 15.07.2022.,
- na iznos od 12,30 EUR od 15.08.2022.,
- na iznos od 12,30 EUR od 15.09.2022.,
- na iznos od 12,30 EUR od 15.10.2022.,
- na iznos od 12,30 EUR od 15.11.2022.,
- na iznos od 12,30 EUR od 15.12.2022.,
- na iznos od 12,30 EUR od 15.01.2023.,
- na iznos od 5,95 EUR od 15.02.2023.,
- na iznos od 5,95 EUR od 15.03.2023.,
- na iznos od 5,95 EUR od 15.04.2023.,
- na iznos od 5,95 EUR od 15.05.2023.,
- na iznos od 5,95 EUR od 15.06.2023.,
- na iznos od 5,95 EUR od 15.07.2023.,
- na iznos od 31,29 EUR od 15.08.2023.,
- na iznos od 31,29 EUR od 15.09.2023.,
- na iznos od 31,29 EUR od 15.10.2023.,
- na iznos od 31,29 EUR od 15.11.2023.,
- na iznos od 31,29 EUR od 15.12.2023.,
- sve do isplate i to od 1.kolovoza 2015. do 31.prosinca 2022. po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 (tri) postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 31. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne kamatne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve to u roku od 15 dana;
-preinačuje za i odbija tužitelj sa tužbenim zahtjevom radi isplate iznosa od 31,53 Eur (trideset i jedan eur i pedeset i tri centi) sa zateznom kamatom na iznos od 10,51 EUR od 15.04.2019. do isplate, na iznos od 10,51 EUR od 15.05.2019. do isplate i na iznos od 10,51 EUR od 15.06.2019. do isplate.
r i j e š i o j e
I/Žalba tužene se djelomično uvažava, preinačuje odluka o troškovima i odbija tužitelj sa zahtjevom za naknadu troškova postupka u iznosu od 187,50 Eur (stotinu osamdeset i sedam eur i pedeset centi) sa zateznom kamatom, a djelomično se žalba tužene odbija i potvrđuje odluka o troškovima postupka za iznos od 1.562,50 Eur (tisuću pet stotina šezdeset i dva eura i pedeset centi) sa zateznom kamatom.
II/Nalaže se tužitelju da tuženoj naknadi trošak žalbenog postupka u iznosu od 7,50 Eura (sedam eura i pedeset centi) u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženoj isplatiti tužitelju s osnova naknade štete iznos od 707,41 Eur sa zateznom kamatom na pojedine mjesečno specificirane novčane iznose od svakog 15-og u mjesecu za prethodni mjesec (u periodu dospijeća od 15.4.2019. nastavno mjesečno sve do 15.12.2023.) - do isplate i naknaditi mu trošak postupka u iznosu od 1.750,00 Eur sa zateznom kamatom tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate.
2. Navedenu presudu pravovremenom žalbom pobija tužena zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl.354.stav.2.toč.11. Zakona o parničnom postupku i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom ovom sudu da je preinači sukladno žalbenim navodima, podredno da je ukine i predmet vrati istom sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje.
3. U odgovoru na žalbu tužene, tužitelj se usprotivio osnovanosti u žalbi sadržanih navoda, tvrdnji i stajališta uz prijedlog ovom sudu da žalbu tužene odbije kao neosnovanu i potvrdi prvostupanjsku presudu u cijelosti.
4.Žalba tužene je djelomično osnovana.
5.Naime, polazeći od predmeta spora – zahtjeva tužitelja za naknadu štete s osnove manje isplaćene mirovine u razdoblju od 1. ožujka 2019. do 1. prosinca 2023. obzirom da u obračun mirovine nisu uvršteni dodaci na plaću (s osnova prekovremenog rada, rada subotom, nedjeljom i blagdanom) i pripadajući doprinosi na isplatu kojih je tužena obvezana presudom Općinskog suda u Karlovcu broj P-444/11 od 26. listopada 2011. koja je djelomično preinačena presudom Županijskog suda u Karlovcu broj Gž-2705/11 od 9. travnja 2013., te od nesporne činjenice da je tužitelj umirovljen rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje (dalje: HZMO) od 18.5.2017. kojim mu je utvrđena mirovina počam od 1.4.2017. u svoti od 2.617,63 kn mjesečno, te da je po njegovom zahtjevu od 21. studenog 2023. provedena obnova postupka koja je rezultirala rješenjem HZMO od 21. ožujka 2024. i određivanjem mu više mirovine u iznosu od 511,05 Eur mjesečno, prvostupanjski sud je dokazni postupak koncentrirao na utvrđivanje visine utužene naknade štete i na raspravljanje prigovora zastare utužene tražbine.
6. Po provedenom financijskom vještačenju koje je rezultiralo utvrđenjem da je u utuženom periodu razlika mirovine prema podacima HZMO iznosila 707,41 Eur time da je vještak posebno naglasio da zbog činjenice što su iznosi mirovine koje bi tužitelj trebao primiti odnosno koje je primao po rješenju HZMO od 21.3.2024. ispod iznosa osobnog odbitka zbog čega isti nisu zahvaćeni obračunom dužnih poreznih davanja poreza na dohodak što znači da je bruto iznos mirovine jednak neto iznosu koji se isplaćuje tužitelju, prvostupanjski sud je zaključio da je tužitelj pretrpio štetu koja se očituje u razlici mirovine koju je trebao primati da su u obračun mirovine uvršteni dodaci na plaću (s osnova prekovremenog rada, rada subotom, nedjeljom i blagdanom) i pripadajući doprinosi na isplatu kojih je tužena obvezana presudom, slijedom čega da je odgovorna naknaditi mu time nastalu štetu temeljem odredbe čl. 111. Zakona o radu (dalje: ZR - "Narodne novine" broj 93/14, 127/17, 98/19, 151/22 i 64/23) sa zateznom kamatom tekućom od dospjelosti svakog mjesečnog iznosa razlike mirovine do isplate.
7.Prigovor zastare prvostupanjski sud ocijenio neutemeljenim utvrdivši da je šteta u konkretnom slučaju nastala kad je utvrđeno pravo tužitelja na višu mirovinsku osnovicu i mirovinu jer je u tom trenutku nastala i razlika između mirovine koju bi tužitelj ostvario da mu je tužena plaćala iznose utvrđene u sudskim presudama pa kako je odredbom čl. 165. Zakona o mirovinskom osiguranju propisano da potraživanja naknade štete zastarijevaju istekom rokova određenih Zakonom o obveznim odnosima (dalje: ZOO – "Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23), koji rok iznosi 5 godina, dok je stav. 2. tog članka propisano da rokovi zastare potraživanja naknade štete počinju teći od dana pravomoćnosti rješenja kojim je osiguraniku odnosno korisniku priznato pravo iz mirovinskog osiguranja, to da je zastara u konkretnom slučaju počela teći donošenjem novog rješenja HZMO o mirovini od 21. ožujka 2024. dok je predmetna tužba podnesena 28. lipnja 2024.
8.Tužena u žalbi ponajprije ističe da pobijanoj presudi nedostaju razlozi o odlučnim činjenicama jer nisu navedeni razlozi o osnovanosti, odnosno neosnovanosti istaknutog prigovora zastare čime da je ostvarena bitna povreda odredba parničnog postupka iz čl.354.stav.2.toč.11. Zakona o parničnom postupku (dalje: ZPP - „Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23). Nastavno obrazlaže stajalište prema kojemu se zastara u konkretnom slučaju ima prosuđivati primjenom odredbe čl. 230. stav.1. i 2. ZOO koja propisuje da tražbina naknade štete zastarijeva za tri godine otkad je oštećenik doznao za štetu i za osobu koja je štetu učinila. U svakom slučaju ta tražbina zastarijeva za pet godina otkad je šteta nastala a na što upućuje odredba čl.111. ZR koja određuje da ako radnik pretrpi štetu na radu ili u svezi s radom, poslodavac je dužan radniku naknaditi štetu po općim propisima obveznog prava i to kao iznimku predviđenu odredbom čl.139. ZR prema kojoj ako ZR ili drugim zakonom nije drugačije određeno, potraživanja iz radnog odnosa zastarijevaju za pet godina. Kako je tužitelj za štetu saznao donošenjem rješenja HZMO od 18. svibnja 2017. u kojem mu se priznaje pravo na starosnu mirovinu počevši od 1. travnja 2017. u svoti od 2.617,63 kn mjesečno te mu je priložen ispis podataka o plaći, osnovicama osiguranja, naknadi i vrijednosnim bodovima po godini iz kojeg su vidljivi iznosi plaća i naknada plaća za koje su plaćeni doprinosi za mirovinsko osiguranje, to je protekao subjektivni trogodišnji zastarni rok za podnošenja tužbe radi naknade štete od saznanja za štetu i osobu koja ju je prouzročila, a i objektivni rok od pet godina od dana kada je šteta nastupila obzirom da tužitelj potražuje naknadu štete s osnove manje isplaćene mirovine za razdoblje od 1. ožujka 2019. do 1. prosinca 2023.
9. Odgovarajući na žalbene navode od odlučnog značaja u okviru ovlasti iz odredbe čl.375.stav.1. ZPP valja ponajprije navesti da je razmatranjem pobijane presude i stanja spisa ovaj sud, suprotno žalbenom stajalištu tužene utvrdio da pobijana presuda ne sadrži nikakve nedostatke zbog kojih se navodno ne bi mogla ispitati njezina pravilnost i zakonitost, naprotiv – ista sadrži razloge o svim odlučnim činjenicama, slijedom čega nije ostvarena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. stav. 2. toč. 11. ZPP-a na koju ukazuje žaliteljica, a niti i jedna druga bitna povreda iz čl. 354. stav. 2. toč. 2, 4, 8, 9, 13 i 14 ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem čl. 365. stav. 2. ZPP-a.
10. No iako se prvostupanjski sud u prosudbi istaknutog prigovora zastare (pogrešno) rukovodio odredbom čl.165. Zakona o mirovinskom osiguranju (dalje: ZMO – "Narodne novine" broj 96/25) koja propisuje da se na naknadu štete Zavodu i nepripadne isplate, odnosno stjecanja bez osnove primjenjuju isključivo odgovarajuće odredbe propisa kojim se uređuju obvezni odnosi i odgovarajuće posebne odredbe ZMO, osim ako ZMO ne propisuje drukčije, to je međutim i u pravilnoj primjeni materijalnog prava (ZOO) trebalo zaključiti o neosnovanosti istaknutog prigovora zastare.
10.1. Naime, tužiteljev zahtjev za naknadu štete svoje ishodište ima u povredi prava tužitelja na plaću (dodatke na plaću) na isplatu kojih, zajedno sa dužnim doprinosima je tužena obvezana pravomoćnim sudskim presudama, time da je utuženu štetu tužitelj pretrpio zbog propusta tužene da iste prikaže u podacima mjerodavnim za izračun visine tužiteljeve mirovine pa istaknuti prigovor zastare treba prosuđivati primjenom odredbe čl. 111. ZR koja u stav.1. propisuje da ako radnik pretrpi štetu na radu ili u vezi s radom, poslodavac je dužan radniku naknaditi štetu po općim propisima obveznog prava. Prema stav.2. pravo na naknadu štete iz prethodnog stavka odnosi se i na štetu koju je poslodavac uzrokovao radniku povredom njegovih prava iz radnog odnosa. Navedena odredba dakle upućuje na zakonodavnu regulativu sadržanu u odredbi čl.230.stav.1. i 2. ZOO prema kojoj tražbina naknade štete zastarijeva za tri godine otkad je oštećenik doznao za štetu i za osobu koja je štetu učinila, time da u svakom slučaju ta tražbina zastarijeva za pet godina otkad je šteta nastala.
10.2. I po ocjeni ovoga suda tužitelj je za štetu (razliku u visini obračunate mirovine zbog opisanog propusta tužene) saznao donošenjem rješenja HZMO od 21.3.2024. kada mu je na osnovu ranije cit. sudskih presuda izvršen obračun mirovine u iznosu od 511,05 Eur počam od 1. siječnja 2024.
10.3. No imajući u vidu da je predmetna tužba podnesena 28. lipnja 2024. to su primjenom petogodišnjeg zastarnog roka (obzirom da trogodišnji zastarni rok izlazi izvan okvira petogodišnjeg – istovjetno i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci broj Rev-540/2024-2 od 5. lipnja 2024. i dr.) utuženi iznosi naknade štete s dospijećem 15.4.2019., 15.5.2019. i 15.06.2019. u sveukupnom iznosu od 31,53 Eur u zastari pa je u tom dijelu valjalo prihvaćanjem žalbe tužene preinačiti prvostupanjsku presudu i odbiti tužitelja sa postavljenim tužbenim zahtjevom, pozivom na odredbu čl.373.toč.3. ZPP, dok je u preostalom dijelu žalbu tužene valjalo odbiti i potvrditi prvostupanjsku presudu pozivom na odredbu čl.368.stav.1. ZPP.
11. Osporavajući tužitelju dosuđeni trošak vještačenja tužena ističe da je isto bilo nepotrebno obzirom da je tužitelj tužbeni zahtjev postavio prema podacima dostavljenim od strane HZMO. No valja navesti da je navedena žalbena tvrdnja potpuno proizvoljna, suprotna stanju spisa i dispoziciji tužitelja. Podaci HZMO bili su potrebni upravo za provođenje financijskog vještačenja. Osnovano je nadalje prvostupanjski sud tužitelju priznao nagradu za sastav podneska od 18. srpnja 2024. kojim se očitovao na odgovor na tužbu (iako isti nije dostavljen na znanje tuženoj no nalazi se u spisu). No sadržaj tužiteljevog podneska od 2. listopada 2024. - kao što to osnovano upućuje i tužena u izjavljenoj žalbi, nije bio od utjecaja na tijek i ishod parnice, to više što tužitelj u istome ponavlja navode iz podneska od 18.srpnja 2024. pa je u tom dijelu valjalo uvažiti žalbu tužene i preinačiti odluku o troškovima postupka i odbiti tužitelja sa zahtjevom za naknadu troškova u iznosu od 187,50 Eur pozivom na odredbu čl.380.toč.3. ZPP a u preostalom dijelu potvrditi odluku o troškovima postupka za iznos od 1.562,50 Eur sukladno odredbi čl.380.toč.2. ZPP i odbiti žalbu tužene.
12.Konačno,tuženoj je valjalo odmjeriti i trošak žalbenog postupka sukladno odredbi čl.166.stav.2. ZPP i čl.163. ZPP te Tbr. 10/1 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika u iznosu od 187,50 Eur pa joj je sukladno žalbenom usjehu iskazivom sa 4% dosuđen iznos od 7,50 Eura.
U Varaždinu 26. svibnja 2026.
Sutkinja
Dijana Hofer
