P-2107/2024-62
REPUBLIKA HRVATSKA
TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU
Zagreb, Trg J. F. Kennedyja 11
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Trgovački sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Maji Jurovicki, na prijedlog višeg sudskog savjetnika Bojana Petraša, u pravnoj stvari tužitelja HRVATSKI ZAVOD ZA MIROVINSKO OSIGURANJE, OIB: 84397956623, Zagreb, Antuna Mihanovića 3, protiv tuženika CROATIA OSIGURANJE d.d., OIB 26187994862, Zagreb, Vatroslava Jagića 33, radi naknade štete u iznosu od 7.350,76 EUR , nakon javne glavne rasprave održane i zaključene 17. travnja 2026., u prisutnosti punomoćnice tužitelja SL i u odsutnosti uredno pozvanog tuženika , 29. svibnja 2026.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:
„Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana isplatiti tužitelju iznos od 7.350,76 EUR sa zateznim kamatama koje teku od 10. lipnja 2019. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.‟
II. Nalaže se tužitelju u roku od 15 dana naknaditi tuženiku parnične troškove u iznosu od 918,63 EUR (slovima: devetsto osamnaest eura šezdeset tri centa) sa zateznim kamatama koje teku od 29. svibnja 2026. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena.
Obrazloženje
1. Presudom ovog suda poslovni broj P-1339/2019-18 od 11. studenoga 2020. naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 8.442,58 kn sa zateznim kamatama (točka I. izreke), odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev u dijelu u kojem je tužitelj zahtijevao da mu tuženik isplati iznos od 46.941,69 kn sa zateznim kamatama (točka II. izreke), te je tužitelju naloženo da tuženiku naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.738,00 kn (točka III. izreke).
2. Visoki trgovački sud RH je rješenjem poslovni broj Pž-1474/2021-2 od 25. rujna 2024. ukinuo presudu ovog suda i predmet vratio ovom sudu na ponovno suđenje u stadij pripremnog ročišta u prethodnom postupku. Tako je drugostupanjski sud odlučio utvrdivši da je ovaj sud na pitanje opsega tuženikove odgovornosti pogrešno primijenio materijalno pravo, Zakon o mirovinskom osiguranju, umjesto Zakon o obveznim osiguranjima u prometu, što je rezultiralo nepotpuno utvrđenim činjeničnim stanjem, zbog čega je prvostupanjski sud počinio i bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a.
3. Prema navodima tužitelja, osiguranica tužitelja OL ozlijeđena je u prometnoj nesreći koju je skrivila JL, upravljajući osobnim automobilom osiguranim kod tuženika, čija krivnja je pravomoćno utvrđena u kaznenom postupku pred Općinskim sudom u Zagrebu, u predmetu poslovni broj Ks- 474/94. Tužitelj je svojoj osiguranici priznao pravo na invalidsku mirovinu po osnovi povrede izvan rada u omjeru od 30 %, da joj je u razdoblju od 1. srpnja 2016. do 30. travnja 2019. po navedenoj osnovi isplatio naknadu za navedenu mirovinu u iznosu od 7.350,78 EUR (55.384,27 kn). Međutim, kako je zadobivena ozljeda, priznata kao ozljeda izvan rada, utjecala na invalidnost u omjeru od 30 %, to tužitelj smatra da mu je tuženik u obvezi isplatiti iznos od 7.350,78 EUR (55.384,27 kn).
4. Tijekom ponovnog suđenja sud je pročitao rješenje RFMIORH broj IN-692477 od 13. lipnja 1994. (list 3. spisa), presudu Općinskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-2144/96 od 20. rujna 2002. (list 4. spisa), presudu ovog suda poslovni broj P- 4846/08 od 18. listopada 2012. (list 5. -6. spisa), presudu Visokog trgovačkog suda RH poslovni broj Pž-2513/13-4 od 12. veljače 2016. (list 7. -8. spisa), presudu ovog suda poslovni broj P-2939/2012 od 20. veljače 2013. (list 9. -10. spisa), presudu Visokog trgovačkog suda RH, poslovni broj Pž-3563/13-4 od 5. veljače 2016. (list 11.-12. spisa), sudsku nagodbu u predmetu ovog suda poslovni broj P-1752/15 od 7. travnja 2016. (list 13. spisa), obračun isplaćene invalidske mirovine (list 14. spisa), izvode iz banke podataka doznačenih mirovinskih primanja (list 15.-40. spisa), dopis tužitelja od 20. svibnja 2019. s preslikom povratnice (list 41. -42. spisa), dopise tuženika od 24. svibnja 2019. i 11. lipnja 2019. (list 43. -44. spisa), nalaz i mišljenje sudske vještakinje Lidije Česnik od 5. prosinca 2019. (list 61.-63. spisa), te je tijekom ponovnog suđenja proveo novo financijsko-knjigovodstveno vještačenje po stalnom sudskom vještaku Đuri Lobašu, dipl.oec. iz društva Vještačenja Lobaš d.o.o. (list 183.-189. i 196. spisa).
5. Tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.
6. Predmet spora je naknada štete u vezi s regresnim zahtjevom tužitelja za isplatu punog iznosa invalidske mirovine za razdoblje od 1. srpnja 2016. do 30. travnja 2019. u iznosu od 24.502,52 EUR, što s obzirom na invalidnost zbog ozljede izvan rada u omjeru 30 %, iznosi 7.350,76 EUR.
7. Među strankama nije sporna pasivna legitimacija, nastanak štetnog događaja i odgovornost osiguranika tuženika za nastanak predmetnog štetnog događaja . Sporno je pravno pitanje ima li tužitelj pravo potraživati naknadu štete na temelju priznatog prava na invalidsku mirovinu sve do smrti svog osiguranika ili ima pravo, nakon navršenih 65 godina života osiguranika, potraživati samo iznos za koji bi invalidska mirovina bila veća od starosne.
8. Prema pravnom shvaćanju revizijskog suda izraženom u odluci broj Rev- 420/2023-2 od 10. srpnja 2024., za odluku o sporu koji pokreće Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje protiv osiguratelja štetnika radi povrata iznosa isplaćenih na ime mirovine mjerodavan je Zakon o obveznim osiguranjima u prometu koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, odnosno u trenutku kada su izvršene isplate mirovine, a ne zakon koji je bio na snazi u vrijeme nastanka samog štetnog događaja (prometne nezgode).
9. Prema odredbi članka 27. stavka 1. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu („Narodne novine‟ broj 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14; u daljnjem tekstu: ZOOP), društvo za osiguranje obvezno je zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenoga, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju.
10. Stvarnom štetom u smislu odredbe stavka 1. toga članka smatraju se troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju, kao i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji (stavak 2.). Razmjerni iznos mirovine određuje se prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu (stavak 3.). Prema citiranim zakonskim odredbama, tužitelj od tuženika kao društva za osiguranje ima pravo zahtijevati naknadu razmjernog iznosa isplaćene mirovine, ali samo u visini razlike između priznatog iznosa mirovine i iznosa koji bi bio priznat u slučaju ozljede na radu.
11. Financijski vještak Đuro Lobaš, dipl.oec. je svoj nalaz i mišljenje izradio koristeći odredbe Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“ broj 157/13, 151/14, 33/15 i 93/15; u daljnjem tekstu: ZOMO). Budući da nije imao mirovinski spis, poslužio se elementima koje ima sukladno Zakonu o mirovinskom osiguranju, o formuli za izračun svote mirovine koja po članku 79. ZOMO-a glasi: svota M se dobiva tako da se međusobno pomnože bodovi "OB", mirovinski faktor "MF" i aktualna vrijednost mirovine "AVM". S obzirom na to da se formula za izračun mirovne razlikuje s obzirom na način uračunavanja staža osiguran ika, za ozljedu izvan rada uračunavao je ostvareni mirovinski staž, konkretno 27 godina, 0 mjeseci i 16 dana, dok je za izračun mirovine za ozljedu na radu uračunavao puni mirovinski staž od 40 godina. Uvrštavanjem navedenog u temeljne formule za izračun svote mirovine sudski vještak je dobio izračun koeficijenta uvećanja postojeće mirovine od ozljede izvan rada, a koji u ovom slučaju iznosi 1,3334, zatim je taj koeficijent uvećanja množio s iznosom invalidske mirovine izvan rada čime se dobio iznos invalidske mirovine na radu. Zatim je međusobnim oduzimanjem invalidske mirovine zbog ozljede na radu i ozljede izvan rada izračunao njihovu razliku. Ukupna razlika invalidske mirovine zbog ozljede na i ozljede izvan rada množio je sa 30 % jer je u tolikom iznosu osiguranici priznato na invalidsku mirovinu. U priloženoj Tablici (list 221. spisa) prikazao je izračun obje mirovine za cjelokupno razdoblje i njihovu razliku, koja je množena s 30 %, iznosi 18.465,11 kn / 2.450,74 EUR.
12. Tužitelju eventualna stvarna šteta nastaje ako je prethodno opisani razmjerni iznos mirovine iz članka 27. stavka 2. ZOOP-a, veći od razmjernog iznosa starosne mirovine koji bi svojoj osiguranici isplaćivao po redovnom tijeku stvari.
13. Prihvativši nalaz i mišljenje sudskog vještaka Đure Lobaša kao stručno, objektivno i dano u skladu s dokumentacijom u spisu, sud je utvrdio da bi tužitelj svojoj osiguranici po redovnom tijeku stvari sveukupno isplatio iznos od 32.671,66 EUR / 246.164,60 kn, dok je prema rješenju Republičkog fonda mirovinskog i invalidskog osiguranja radnika - Područne službe u Zagrebu broj 100186 (prije IN- 692477) od 13. lipnja 1994., u razdoblju od 1. srpnja 2016. do 30. travnja 2019. ukupno isplatio iznos od 24.502,52 EUR / 184.614,22 kn. Prema tome, tužitelj ne trpi nikakvu štetu jer je iznos invalidske mirovine koji isplaćuje svojoj osiguranici manji od iznosa koji bi joj isplaćivao da je riječ o invalidskoj mirovini zbog povrede na radu, slijedom čega je sud tužbeni zahtjev ocijenio neosnovanim, te odlučio kao u točki I. izreke presude.
14. S obzirom na to da je tuženik uspio u ovom sporu, u skladu s odredbom čl. 154. st. 1. ZPP-a, ima pravo na naknadu troškova parničnog postupka . Tuženiku je tako priznat trošak financijskog vještačenja po stalnoj sudskoj vještakinji Lidiji Česnik, dipl.oec. u zahtijevanom iznosu od 265,44 EUR, trošak financijskog vještačenja po stalnom sudskom vještaku Đuri Lobašu, dipl.oec. iz društva Vještačenja Lobaš d.o.o. u iznosu od 400,00 EUR, te trošak sudske pristojbe za žalbu u iznosu od 253,19 EUR, u skladu s odredbom Tar. br. 3. t. 1. Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi („Narodne novine“ broj 37/2023).
U Zagrebu 29. svibnja 2026.
SUDAC:
MAJA JUROVICKI
Nacrt odluke izradio viši sudski savjetnik:
BOJAN PETRAŠ
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku 15 dana računajući od održavanja ročišta za objavu presude ako je stranka bila uredno obaviještena o održavanju ročišta za objavu, odnosno od dostave prijepisa presude ako stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu presude. Žalba se podnosi putem ovog suda u dva primjerka za sud i po jedan za svaku protivnu stranku, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.
