REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U ZAGREBU
Zagreb, Avenija Dubrovnik 6
Poslovni broj: Us I-5026/2024-11
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Mirjani Harapin, te Ljerki Perica, zapisničarki, u upravnom sporu tužiteljice LD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, Zagreb, A. Mihanovića 3, OIB: 84397956623, kojeg zastupa opunomoćenik ŽD, radi priznavanja prava iz mirovinskog osiguranja na temelju smanjenja radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost, djelomičnog ili potpunog gubitka radne sposobnosti, 29. svibnja 2026.,
p r e s u d i o j e
Odbija se tužbeni zahtjev za poništenjem rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, KLASA: UP/II 141-02/24-01/03453963605, URBROJ: 341-99-05/3-24-4152 od 1. listopada 2024.
Obrazloženje
1. Osporenim rješenjem tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, KLASA: UP/II 141-02/24-01/03453963605, URBROJ: 341-99-05/3- 24-4152 od 1. listopada 2024. odbijena je žalba tužiteljice izjavljena protiv rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područnog ureda u [adresa], KLASA: UP/I 141-02/23-01/03453963605, URBROJ: 341-15-05/3-23-14793 od 11. lipnja 2024.
2. Navedenim prvostupanjskim rješenjem tužiteljici se ne priznaje pravo iz mirovinskog osiguranja na temelju smanjenja radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost, djelomičnog ili potpunog gubitka radne sposobnosti iz članka 39. Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“ broj: 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 120/16, 18/18, 62/18, 115/18, 102/19, 84/21 i 119/22, dalje: ZOMO).
3. Pravodobno podnesenom tužbom tužiteljica osporava odluku tuženika navodeći da je u postupku pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje, budući da je više od dvije godine na bolovanju, s razlogom, imala je dvije operacije na rukama (karpalni kanal), operaciju kičme (lumbalni dio), oštećenje vratne kralježnice, oštećenje živca u desnoj nozi, deformaciju oba stopala, cistični dio lijevog kuka te ima stalnih psihičkih poteškoća, koje liječi, pa je iz navedenog jasno vidljivo da je jako bolesna i nije sposobna za rad. Ističe da se radi o oštećenjima koja nisu izlječiva, njezino se stanje pogoršava i tegobe nadovezuju jedne na druge, stoga smatra da je nalaz i mišljenje tijela vještačenja u suprotnosti s medicinskom dokumentacijom. Navodi da je oštećenje zdravlja takvo da ne može dobiti liječničku potvrdu od Medicine rada da je sposobna raditi, stoga smatra da je osporena odluka tuženika na njezinu štetu, jer je na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje, pogrešno primijenjeno materijalno pravo.
3.1. Tužbom zahtjeva da sud poništi osporeno rješenje.
4. Tuženik u odgovoru na tužbu ostaje kod obrazloženja rješenja, poziva se na nalaze i mišljenja vještaka u postupku u dva stupnja pribavljenim u skladu s odredbama članka 125. stavka 3. i članka 133. stavka 3. ZOMO), te u skladu sa Uredbom o metodologijama vještačenja („Narodne novine“, broj - 67/17, 56/18 i 16/22, dalje: Uredba), koji su suglasni u ocjeni da kod tužiteljice ne postoji smanjenje radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost, niti djelomični ili potpuni gubitak radne sposobnosti prema članku 39. ZOMO.
4.1. Tuženik navodi da se u obrazloženju osporavanog rješenja očitovao o svim žalbenim navodima tužiteljice izjavljenim u okviru žalbe protiv prvostupanjskog rješenja u smislu odredbe članka 12. stavka 3. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj - 47/09 i 110/21, dalje: ZUP), a nadalje ističe da je Zavod za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom, jedinstveno i samostalno tijelo vještačenja ustrojeno Zakonom o jedinstvenom tijelu vještačenja („Narodne novine“, broj 85/14), neovisno od Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, koje donosi nalaz i mišljenje, a na temelju istog Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje donosi rješenje o činjenici postojanja ili nepostojanja smanjenja radne sposobnosti i preostale radne sposobnosti, djelomičnog i potpunog gubitka radne sposobnosti, te drugim činjenicama o kojima ovisi pravo prema ZOMO.
4.2. Nadalje, tuženik ističe da je nalaz i mišljenje vijeća viših vještaka od 25. rujna 2024. donesen prema odredbama članaka 14. do 20. Uredbe, o postupku vještačenja, temeljem medicinske dokumentacije pripremljene i dostavljene uz Izvješće s nalazom i mišljenjem izabranog doktora medicine primarne zdravstvene zaštite (obrazac 1-IN), a u skladu s odredbama članaka 6. do 13. iste Uredbe, dok je odredbom članka 3. stavka 9. Uredbe propisano da se vještaci i viši vještaci Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom moraju u svom radu držati zakona, iste Uredbe i drugih propisa te načela i dostignuća suvremene medicinske znanosti.
4.3. Predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev.
5. Sud je proveo usmenu i javnu raspravu, te je na ročište zakazano za 15. svibnja 2026. pozvao stranke spora, pa je time strankama, sukladno odredbi članka 6. stavke 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 36/24 i 39/26 – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, dalje u tekstu: ZUS) dana mogućnost izjasniti se o zahtjevima i navodima protivne stranke, te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora.
6. Na navedenoj raspravi stranke spora u bitnome navode kao u tužbi odnosno odgovoru na tužbu.
6.1. Tužiteljica navodima tužbe dodaje kako joj je utvrđen treći stupanj oštećenja funkcionalnih sposobnosti, te 40% u postupku priznavanja prava na inkluzivni dodatak, a u prilog navodima da se i dalje liječi dostavlja medicinsku dokumentaciju.
6.2. Tuženik navodima odgovora na tužbu dodaje kako dokumentacija tužiteljice na utječe na odluku, u pogledu nove medicinske dokumentacije smatra da tužiteljica može podnijeti novi zahtjev s obzirom da se radna sposobnost ocjenjuje na dan vještačenja, a da iz spisa proizlazi da su bolesna stanja tužiteljice u procesu liječenja.
7. Razmatrajući sporna činjenična i pravna pitanja, sud je proveo dokazni postupak na način da je izvršio uvid u sudski spis i spis tuženika priložen uz odgovor na tužbu. Provođenje daljnjeg dokaznog postupka stranke nisu predložile , niti nakon što je tužiteljici, sukladno članku 9. ZUS-a koji propisuje načelo pomoći neukoj stranci, s obzirom na to da se sama zastupa, objašnjeno da su osporena rješenja donesena na temelju nalaza i mišljenja nadležnih tijela vještačenja, te da može predložiti izvođenje dokaza sudsko medicinskim vještačenjem radi osporavanja nalaza stručnih tijela vještačenja iz upravnog postupka.
8. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, sukladno odredbi članka 114. stavka 3. ZUS-a, utvrđeno je da je tužbeni zahtjev za poništenjem osporenog rješenja neosnovan.
9. Iz obrazloženja prvostupanjskog rješenja proizlazi da je postupak za ostvarivanje prava pokrenut prijedlogom izabranog doktora medicine primarne zdravstvene zaštite od 6. travnja 2023., a odluka donesena nakon provedenog postupka u kojemu je pribavljen nalaz i mišljenje vijeća vještaka Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom, Područnoga ureda Zagreb, Izdvojeno mjesto rada Sisak, KLASA: 141-02/23-01/4045, URBROJ: 426-04- 08/24-24-3, evidencijski broj vještačenja: 1049069 od 29. travnja 2024. kojim se utvrđuje da kod tužiteljice ne postoji trajni gubitak radne sposobnosti bez preostale radne sposobnosti, a niti je radna sposobnost smanjena za više od polovice u odnosu na zdravog osiguranika iste ili slične razine obrazovanja.
10. Tuženik je odbio kao neosnovanu žalbu izjavljenu protiv prvostupanjskog rješenja u bitnome uz obrazloženje koje je navedeno i u odgovoru na tužbu, pozivom na pribavljeni, sukladno odredbi članka 133. stavka 3. ZOMO nalaz i mišljenje višeg vještaka Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje s invaliditetom, Središnjeg ureda, KLASA: 141-02/23-01/4045, URBROJ: 426-04-01/11- 24-7 od 25. rujna 2024., sadržaj kojega se citira u obrazloženju osporenog rješenja.
10.1. Otklanjajući žalbene prigovore tužiteljice iznesene u žalbi tuženik navodi da isti, s obzirom na suglasne zaključke vještaka oba stupnja, ne dovode do drugačije odluke u ovoj upravnoj stvari.
11. Člankom 39. stavkom 1. ZOMO propisano je da smanjenje radne sposobnosti prema ovome Zakonu postoji kada se kod osiguranika, zbog trajnih promjena u zdravstvenom stanju koje se ne mogu otkloniti liječenjem, radna sposobnost smanji za više od polovice u odnosu na zdravog osiguranika iste ili slične razine obrazovanja. Poslovi prema kojima se ocjenjuje sposobnost za rad obuhvaćaju sve poslove koji odgovaraju njegovim tjelesnim i psihičkim sposobnostima, a smatraju se odgovarajućim njegovim dosadašnjim poslovima.
11.1. Prema stavku 2. članka 39. ZOMO preostala radna sposobnost postoji kada je kod osiguranika nastalo smanjenje radne sposobnosti iz stavka 1. ovoga članka, ali se s obzirom na zdravstveno stanje, životnu dob, naobrazbu i sposobnost može profesionalnom rehabilitacijom osposobiti za rad s punim radnim vremenom na drugim poslovima.
11.2. Prema stavku 3. članka 39. ZOMO djelomični gubitak radne sposobnosti postoji kada kod osiguranika postoji smanjenje radne sposobnosti iz stavka 1. ovoga članka, a s obzirom na zdravstveno stanje, životnu dob, naobrazbu i sposobnost ne može se profesionalnom rehabilitacijom osposobiti za rad s punim radnim vremenom na drugim poslovima, ali može raditi najmanje 70% radnog vremena na prilagođenim poslovima iste ili slične razine obrazovanja koji odgovaraju njegovim dosadašnjim poslovima .
11.3. Prema stavku 4. članka 39. ZOMO potpuni gubitak radne sposobnosti postoji kada kod osiguranika u odnosu na zdravog osiguranika iste ili slične razine obrazovanja, zbog promjena u zdravstvenom stanju koje se ne mogu otkloniti liječenjem, nastane trajni gubitak radne sposobnosti bez preosta le radne sposobnosti.
11.4. Prema stavku 5. članka 39. ZOMO uzroci smanjenja radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost te djelomičnog ili potpunog gubitka radne sposobnosti su bolest, ozljeda izvan rada, ozljeda na radu ili profesionalna bolest.
12. U ovom predmetu, prema navodima tužbe sporna je ocjena zdravstvenog stanja tužiteljice i suglasni zaključak nadležnih tijela vještačenja Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom da kod tužiteljice nisu utvrđene okolnosti iz članka 39. ZOMO.
13. Pravno relevantna činjenica da li je kod tužiteljice nastupilo smanjenje radne sposobnosti, potpuni ili djelomični gubitak radne sposobnosti, u upravnom je postupku utvrđena na temelju nalaza i mišljenja nadležnih tijela vještačenja u dva stupnja, sukladno odredbama članka 125. stavka 3. i 133. stavka 3. ZOMO, koji suglasno zaključuju da kod tužiteljice ne postoje okolnosti iz članka 39. ZOMO.
14. Analizom cjelokupnog spisa predmeta, pri ocjeni zakonitosti osporenog rješenja, a polazeći pri tom od sadržaja obrazloženja osporenog rješenja, sud cijeni kako navodima tužbe i tijekom spora, pravilnost u postupku koji je prethodio ovom sporu utvrđenog činjeničnog stanja nije dovedena u pitanje. Na pravilno utvrđeno činjenično stanje, pravilno je primijenjeno materijalno pravo, a povrede odredaba postupka zbog kojih bi osporeno rješenje bilo nezakonito, sud nije našao.
15. Kao što je iz obrazloženja osporenog rješenja razvidno tuženik je naveo razloge zbog kojih odbija žalbu kao i pravne propise koji s obzirom na iznesene razloge upućuje na rješenje koje je dano, pa je time u cijelosti postupio sukladno odredbama članka 98. stavka 5. ZUP-a kojim je propisano što sve obrazloženje rješenja treba sadržavati.
16. Stajalište tuženika izneseno u osporenom rješenju u cijelosti prihvaća i ovaj Sud jer za izneseno postoji uporište u dokumentaciji dostavljenog spisa i odredbama mjerodavnog prava, ZOMO i Uredbe na koje se pozivaju upravna tijela u obrazloženjima svojih odluka.
17. Prema ocjeni suda nalaz, mišljenje i ocjena nadležnog drugostupanjskog tijela vještačenja sadrži konstatacije iz medicinske dokumentacije tužiteljice, te obrazložene razloge, zbog čega, nakon kliničkog pregleda, uvida u Obrazac 1 -IN, medicinsku dokumentaciju te Obrazac 2-IN iznosi zaključak kako bolesna stanja tužiteljice u postojećem intenzitetu nalažu daljnju obradu i liječenje po nadležnim specijalistima korištenjem prava iz zdravstvene zaštite, dakle, nisu konačna, te je za sada preuranjeno donošenje ocjene o trajnim promjenama u zdravstvenom stanju. Vijeće viših vještaka naglašava da je ocjena radne sposobnosti trajno pravo i ono je moguće po potpunom završetku liječenja svih bolesnih stanja, a kod tužiteljice je stanje takvo da su ista po stupnju izraženosti dostupna povremenom liječenju i korištenju prava iz zdravstvene zaštite.
17.1. Imajući u vidu obrazloženi nalaz, mišljenje i ocjenu nadležnog Liječničkog povjerenstva Direkcije Zavoda, iz kojeg je vidljivo da su uzete u obzir bolesti i bolesna stanja iz medicinske dokumentacije, na koje tužiteljica ukazuje i u tužbi, sud smatra da je isti mogao poslužiti tuženiku za donošenje pravilne i zakonite odluke.
18. Slijedom navedenog, sud nije prihvatio osnovanima navode tužbe.
18.1. Po tužiteljici sporne činjenice koje su s medicinskog aspekta relevantne za odluku, tužiteljica je mogla pokušati osporiti sudsko – medicinskim vještačenjem, koje niti nakon upućivanja suda u navedeno pravo, sukladno članku 9. ZUS -a, nije predložila.
18.2. Okolnosti koje ističe tužiteljica na tužbi vezano za postupak priznavanja prava na inkluzivni dodatak i utvrđivanje tjelesnog oštećenja ne dovode do drugačije odluke, budući da su kriteriji ocjene radne sposobnosti propisani odredbama članka 39. ZOMO, dok se postupak radi priznavanja tjelesnog oštećenja vodi također po odredbama ZOMO (čl. 61.), a pravo na inkluzivni dodatak prema odredbama Zakona o inkluzivnom dodatku („Narodne novine“ broj: 156/23) pred Hrvatskim zavodom za socijalni rad.
19. Osporenim rješenjem uz obrazloženje koje je dano, povrijeđen je zakon na štetu tužiteljice pa se rješenje tuženika ne može ocijeniti nezakonitim.
20. Razlozi ništavosti pojedinačne odluke na koje sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 47. stavka 3. ZUS-a, nisu utvrđeni.
21. Na temelju ovlaštenja iz odredbe članka 116. stavka 1. ZUS-a odlučeno je kao u izreci.
U Zagrebu 29. svibnja 2026.
Sutkinja
Mirjana Harapin
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.
Dna:
1. LD, [adresa]
2. Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, Središnja služba, Zagreb, Mihanovićeva 3
3. U spis