Poslovni broj: Pr-223/2018-118
REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U RIJECI
Žrtava fašizma 7
51000 Rijeka
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Rijeci, Stalna služba u Opatiji, po sucu Majdi Felker, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja ČĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po odvjetniku Damiru Brguljanu, odvjetniku iz Rijeke, protiv tuženika BANKO TRANSPORT d.o.o. iz Tinjana, Banki 28, OIB:78169601466, zastupan po punomoćniku Siniši Baričeviću odvjetniku iz Rijeke, radi naknade štete, nakon glavne i javne rasprave zaključene 15. travnja 2026. u nazočnosti zamjenika punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, temeljem objave od 29. svibnja 2026.
p r e s u d i o j e
I. Nalaže se tuženiku BANKO TRANSPORT d.o.o. iz Tinjana,OIB:78169601466 da tužitelju CĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] s osnova povrede prava osobnosti u vidu neimovinske štete, te na ime imovinske štete, isplati iznos od 8.494,26 EUR-a s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom i to na iznos od 4.000,00 eura, počev od 5.svibnja 2018., a na iznos od 4.494,26 eura počev od dana 29. svibnja 2026. do isplate po stopi od 8,05% odnosno po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate na referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01.01.2023.g. po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je objavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena, odnosno po stopi propisanoj odredbom članka 29. st.2. Zakona o obveznim odnosima računajući od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.
II. Nalaže se tuženiku BANKO TRANSPORT d.o.o. iz Tinjana,OIB:78169601466 da tužitelju CĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] s osnova izgubljene zarade, isplati ukupan iznos od 10.593,31 eur s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku na svaki pojedini iznos i to od dana:
-30.06.2015.g. na iznos od 1.339,10 €, sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče po eskontnoj stopi HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, od 01.07.2011.g. do 31.07.2015.g. po eskontnoj stopi HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećanoj za 3 postotnih poena, od dana 01.08.2015.g. do dana 31.12.2015.g. uvećanoj za 8,14% godišnje, te od dana 01.01.2016.g. do isplate po stopi od 8,05% odnosno po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate na referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01.01.2023.g. po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je objavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena, odnosno po stopi propisanoj odredbom članka 29. st.2. Zakona o obveznim odnosima računajući od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe,
-30.07.2015.g. na iznos od 1.340,06 €, sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče po eskontnoj stopi HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu,od 01.07.2011.g. do 31.07.2015.g. po eskontnoj stopi HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećanoj za 3 postotnih poena, ,od dana 01.08.2015.g. do dana 31.12.2015.g. uvećanoj za 8,14% godišnje, te od dana 01.01.2016.g. do isplate po stopi od 8,05% odnosno po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate na referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01.01.2023.g. po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je objavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena, odnosno po stopi propisanoj odredbom članka 29. st.2. Zakona o obveznim odnosima računajući od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe,
-30.08.2015.g. na iznos od 1.329,42 € , sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče po eskontnoj stopi HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, od dana 01.08.2015.g. do dana 31.12.2015.g. uvećanoj za 8,14% godišnje, te od dana 01.01.2016.g. do isplate po stopi od 8,05% odnosno po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate na referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01.01.2023.g. po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je objavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena, odnosno po stopi propisanoj odredbom članka 29. st.2. Zakona o obveznim odnosima računajući od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe,
-30.09.2015.g. na iznos od 1.451,64 € , sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče po eskontnoj stopi HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, od dana 01.08.2015.g. do dana 31.12.2015.g. uvećanoj za 8,14% godišnje, te od dana 01.01.2016.g. do isplate po stopi od 8,05% odnosno po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate na referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01.01.2023.g. po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je objavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena, odnosno po stopi propisanoj odredbom članka 29. st.2. Zakona o obveznim odnosima računajući od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe,
-30.10.2015.g. na iznos od 1.442,58 € , sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče po eskontnoj stopi HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, od dana 01.08.2015.g. do dana 31.12.2015.g. uvećanoj za 8,14% godišnje, te od dana 01.01.2016.g. do isplate po stopi od 8,05% odnosno po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate na referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01.01.2023.g. po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je objavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena, odnosno po stopi propisanoj odredbom članka 29. st.2. Zakona o obveznim odnosima računajući od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe,
-30.11.2015.g. na iznos od 1.442,58 € , sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče po eskontnoj stopi HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, od dana 01.08.2015.g. do dana 31.12.2015.g. uvećanoj za 8,14% godišnje, te od dana 01.01.2016.g. do isplate po stopi od 8,05% odnosno po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate na referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01.01.2023.g. po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je objavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena, odnosno po stopi propisanoj odredbom članka 29. st.2. Zakona o obveznim odnosima računajući od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe,
-30.12.2015.g. na iznos od 215,49 € , sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče po eskontnoj stopi HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, od dana 01.08.2015.g. do dana 31.12.2015.g. uvećanoj za 8,14% godišnje, te od dana 01.01.2016.g. do isplate po stopi od 8,05% odnosno po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate na referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01.01.2023.g. po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je objavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena, odnosno po stopi propisanoj odredbom članka 29. st.2. Zakona o obveznim odnosima računajući od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe,
-30.01.2016.g. na iznos od 1.344,04 € , sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče po eskontnoj stopi HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, od dana 01.01.2016.g. do isplate po stopi od 8,05% odnosno po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate na referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01.01.2023.g. po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je objavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena, odnosno po stopi propisanoj odredbom članka 29. st.2. Zakona o obveznim odnosima računajući od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe,
-30.02.2016.g. na iznos od 669,39 € , sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče po eskontnoj stopi HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, od dana 01.01.2016.g. do isplate po stopi od 8,05% odnosno po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate na referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01.01.2023.g. po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je objavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena, odnosno po stopi propisanoj odredbom članka 29. st.2. Zakona o obveznim odnosima računajući od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.
III. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi troškove ovog postupka u iznosu od 9.681,47 eura zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 29. svibnja 2026., pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za 3 postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.
IV. Odbija se tužitelj sa zahtjevom za isplatu zakonske zatezne kamate a iznos od 4.000,00 eura počev od 22.5.2017. pa do 4.5.2017., a na iznos od 4.494,26 eura počev od 22.5.2017. pa do 28. svibnja 2026. kao i preostalom dijelu zahtjeva za naknadu troška postupka.
Obrazloženje
1.Tužitelj u tužbi navodi da se 05.05.2015. dogodila nezgoda na radu, koja je predmet ove tužbe. Nezgoda se dogodila na način, da je tužitelj prilikom utovara robe u skladištu tvrtke VAGABUNDO d.o.o. u Umagu, primijetio da će doći do pomicanja robe isti je iskočio iz kamiona, pri čemu je došlo do prijeloma lijeve petne kosti i udarca u područje desne noge. Imajući u vidu nespornu odgovornost poslodavca, to je pravo za naknadu štete u pogledu pravnog osnova nesporno, tim više što isti odgovara po načelu objektivne odgovornosti. Kao što je jasno vidljivo iz prethodnog teksta, kao i dostavljene dokazne dokumentacije, sukladno odredbama zakona o radu, zakona o zaštiti na radu te zakona o obveznim odnosima, nesporna je okolnost da se predmetna nezgoda ima smatrati ozljedom na radu, jer se ista dogodila za vrijeme redovitog obavljanja posla po nalogu i za korist poslodavca, a u okviru redovnog radnog vremena i redovnih radnih zadataka. Naime, poslodavac odgovara radniku za štetu uzrokovanu ozljedom na radu, profesionalnom bolešću ili bolešću u svezi sa radom po načelu objektivne odgovornosti (uzročnosti) tj. Odgovornost poslodavca postoji samom činjenicom da je šteta prouzročena na radu. Naime, a kao što je već navedeno u zahtjevu tužitelj je pretrpio znatne i teške povrede detaljno opisane u priloženoj medicinskoj dokumentaciji, s teškim i dugotrajnim bolovima i tegobama koje traju, a tužitelj je radno sposoban te će isti doživotno znatno otežano obavljati svakodnevne profesionalne aktivnosti, osobito imajući u vidu struku i zanimanje kojim se tužitelj bavi. Tužitelj je inače i veliki zaljubljenik u sport, koji je redovito pohađao do dana ozljede, a od kojeg dana tužitelj više nije sposoban niti jedan sport igrati upravo zbog ozljede. Zbog prethodno navedenog tužitelj je više mjeseci proveo na liječenju, te je uzimao i medikamente za smanjenje psihičkih posljedica vezanih uz nezgodu, i posljedice ozljede. Također, u samom trenutku nezgode i nakon nezgode tužitelj je pretrpio veliki šok i strah koji je ostavio trajne posljedice. Kao posljedica zadobivenih povreda i komplikacija, tužitelju je zaostalo i veliko trajno smanjenje životnih aktivnosti. Tužitelj potražuje i naknadu na ime tuđe pomoći i njege, koja je tužitelju s obzirom na vrstu i karakter povreda bila neophodna, a budući je isti imao i dugotrajno propisana i pomagala za pomoć pri kretanju. Budući, je tužitelj zbog ove nezgode morao odlaziti na preglede, fizikalnu terapiju te je imao troškove kupnje lijekova potražuje se naknada i za ovaj vid štete. Slijedom navedenog tužitelj na ime naknade imovinske i neimovinske štete potražuje:
-na ime povrede prava osobnosti (bolovi, strah, smanjenja životnog aktiviteta, naruženje, gubitak životne radosti), iznos od 45.000,00 Kuna
-na ime imovinske štete, za troškove puta i liječenja tužitelj potražuje 5.000 ,00 Kn, a na ime tuđe pomoći i njege te pojačane ishrane potražuje 8.000,00 Kuna. Tužitelj potražuje i zakonsku zateznu kamatu od dana podnošenja tužbe odnosno od dana 04.05.2018. Slijedom navedenog, tužitelj predlaže da Naslovni sud nakon što izvede sve predložene dokaze donese odluku.
2 Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da tužbu i tužbeni zahtjev osporava u cijelosti. Do predmetne ozljede tužitelja da je došlo isključivo njegovom radnjom, odnosno propuštanjem da postupa sukladno njegovim obvezama iz radnog odnosa te pravilima o zaštiti na radu. Do ozljede je došlo jer je tuž itelj iz nepoznatih razloga i u svakom slučaju nepotrebno i krajnje nesmotreno protivno pravilima tuženika i svojim obvezama iz radnog odnosa, penjao se po dijelu kamiona po kojem se ne smije penjati ( letvama na stranicama prikolice kamiona )pri čemu je umjesto propisanih cipela koje je zadužio kod tuženika kao poslodavca nosio klompe. Osim toga djelatnici tvrtke Vagabundo gdje se dogodilo ozljeđivanje tužitelja izjavili su u razgovoru s tuženikom da je tužitelj prilikom obavljanja prednje opisanih nesmotrenih i nedopuštenih radnji bio vidno nervozan, čime je još bila povećana mogućnost da se ozljedi, obzirom da je to najvjerojatnije još dodatno pogoršalo njegovo nepravilno i nesmotreno postupanje. Dakle protivno navodima iz tužbe, tuženik kao poslodavac ne odgovara za navodnu štetu tužitelju i to iz razloga što je ista izazvana isključivo i u cijelosti od tužitelja kao radnika i to penjanje po navedenim letvama nije uopće bilo potrebno, a čak i da je bilo potrebno kamion kojim je upravljao tužitelj ka i općenito takvi kamioni tuženika imaju adekvatne ljestve kao sastavni dio svoje opreme, koje se mogu koristiti za slučaj potrebe, prilikom tog penjanja tužitelj je koristio obične klompe dakle obuću koja čak nije ni pričvršćena uz nogu (stopalo) a ne propisane cipele zadužene kod tuženika, tužitelj je prilikom tog penjanja bio vodljivo nervozan, također iz nepoznatih razloga, što je najvjerojatnije dodatno pogoršalo njegovo nedopušteno i nepravilno postupanje koje je izazvalo predmetno ozljeđivanje. Slijedom navedenog sasvim je očito da postoji jasni razlozi za oslobođenje tuženika kao poslodavca odgovornosti za štetu, jer je upravo tužitelj je taj koji je svojim pogrešnim i nepravilnim i nesmotrenim postupanjem u cijelosti izazvao vlastito ozljeđivanje. Pored navedenog i navodni zdravstveni problemi tužitelja i navodne posljedice ozljeđivanja opisani su potpuno proizvoljno i paušalno što s odnosi i na umanjenje životne aktivnosti i na navodnu imovinsku štetu. Isto vrijedi i za same iznose koje tužitelj potražuje, koji su potpuno proizvoljno i nerealno visoko određeni. Posebno se pri tome znakoviti navodi tužitelja da je on veliki zaljubljenik u spor kojeg da je "redovito pohađao do dana ozljede" a sada da "ne može igrati niti jedan sport" što već samo po sebi upućuje na zaključak da je tužite ljevo zanimanje za sport odnosno bavljenje sportom izmišljeno za potrebe ovog predmeta.
3.Tužitelj je podneskom od 29. siječnja 2026. precizirao tužbeni zahtjev na način da potražuje ukupni iznos od 8.494,26 eura i to s osnova neimovinske i imovinske štete, te iznos od 10.593,31 eur s osnova izgubljene zarade s kamatom i troškom postupka.
4.Sud je proveo dokaz i to uvidom u prijavu o ozljedi na radu (list 5-8), medicinska dokumentacija ( list 9, 12-25, 41), zapisnik o ispisivanju alkohola, opojnih droga ili lijekova u organizmu (list 10), potvrda o privremenoj nesposobnosti za rad (list 11), preslika spisa Državnog inspektorata (list 33), nalaz i mišljenje poliklinike Medico od 19.8.2016. i račun (list 34), medicinska dokumentacija, potvrde o plaćenoj participaciji, odluka o određivanju cijena tuđe pomoći i njege u kući, preslika iskaznice Fitnes centra M, potvrda o korištenju Fitnes centra, zahtjev za naknadu štete i potvrda o primitku upućena Croatia osiguranju d.d., obavijest o otklonu štete, karta udaljenosti, kartica prometa po računu (list 42-43), potvrda o korištenju Fitnes centra (list 44), Ugovor o radu na određeno (list 45-48, 52-59), Ugovor o radu na neodređeno (list 51), saslušan je tužitelj kao stranka (list 60-61), z.z. tuženika NĆ (list 61-62), saslušan je svjedok VĆ (list 80), izvršen je uvid u zdrav . karton (list 104- 110, 118-135), provedeno je medicinsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku Željku Cesarcu (list 139-149), pismeno očitovanje vještaka (list 162-164), uvid u presude Općinskog suda u Puli i Županijskog suda u Splitu (list 168-181), usmeno je saslušan stalni sudski vještak Željko Cesarec (list 184-185), uvid u izvješće kartice prometa (list 213-214), pročitan je zapisnik o zamolbenom saslušanju svjedoka u [adresa] PĆ (list 224-225), izvršen je vid u podnesak tuženika s prilozima upućen u predmetu Pr-348/18 (list 233-237), provedeno je financijsko vještačenje po vještaku Centar za financijska vještačenja d.o.o. (list 247-248), izvršen je uvid u predmet Pr-348/18 OS Pula, provedeno je dopunsko knjigovodstveno vještačenje po Centru za financijska vještačenja d.o.o. (list 283-284).
5.Tužbeni zahtjev tužitelja je djelomično osnovan.
6.Člankom 7. st. 1 Zakona o parničnom postupku, propisano je da su stranke dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice.
7.Odredbom članka 219. Zakona o parničnom postupku, propisano je da je svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojima pobija navode i dokaze protivnika.
8.Člankom 221. Zakona o parničnom postupku, propisano je da će sud, ako na temelju izvedenih dokaza ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključiti će primjenom pravila o teretu dokazivanja.
9.Kada tuženik kao poslodavac odgovarao za štetu nužno je utvrditi da je šteta nastala na radu i u svezi s radom u kojem slučaju odgovara po načelu objektivne odgovornosti (uzročnosti).
10.Sukladno odredbi čl. 111. st.1. Zakona o radu ("NN" 149/09 i 61/2011 – dalje: ZR), štetu koju radnik pretrpi na radu ili u svezi s radom, poslodavac mu je dužan naknaditi radniku po općim propisima obveznog prava, s time da sukladno odredbi čl. 25. Zakona o zaštiti na radu (dalje: ZZR-a) ozljeda na radu i profesionalna bolest koju je radnik pretrpio obavljajući poslove za poslodavca smatra se da potiče od rada i poslodavac za nju odgovara po načelu objektivne odgovornosti. Poslodavac može biti oslobođen odgovornosti ili se njegova odgovornost može umanjiti ako je šteta nastala zbog više sile odnosno namjerom ili krajnjom nepažnjom radnika ili treće osobe na koje poslodavac nije mogao utjecati niti je njihove posljedice moga o izbjeći, unatoč provedenoj zaštiti na radu (članak 25. stavak 2. ZZR-a).
11.Prema odredbi čl. 1067. st. 2. i 3. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj: 35/05., 41/08., 125/11. i 78/15., u daljnjem dijelu teksta: ZOO-a) tuženik se može osloboditi odgovornosti pod pretpostavkom da je šteta nastala isključivo radnjom tužitelja koju on nije mogao predvidjeti i čije posljedice nije mogao izbjeći niti otkloniti, odnosno može se osloboditi odgovornosti djelomično ako je tužitelj djelomično pridonio nastanku štete.
12.Da bi sud prihvatio prigovor tuženika isključive ili djelomične odgovornosti tužitelja, isti je dužan dokazati da je šteta nastala bez njegove krivnje, pri čemu nije propisan poseban oblik krivnje kao oslobađajuća osnova, čime je relevantan svaki oblik odgovornosti radnika, dakle ne samo krivnja kao namjera već i kao nepažnja, bilo gruba (kao izostanak pažnje koju bi upotrijebio prosječno pažljiv čovjek), bilo obična (izostanak pažnje koju bi upotrijebio naročito pažljiv i savjestan čovjek). Pri tome je relevantno jesu li počinjeni neki propusti u provođenju pravila zaštite na radu koji su od utjecaja na nastanak nezgode, i to kako na strani tuženika (odnosno poslodavca), tako i na strani tužitelja.
13.Utvrđujući odgovornost tužitelja za nastanak štetnog događaja, valja istaknuti da je obveza poslodavca sukladno odredbi čl. 41. st. 1. ZZR-a osigurati da su mjesta rada koja se koriste u svakom trenutku sigurna, održavana, prilagođena za rad i u ispravnom stanju, u skladu s pravilima zaštite na radu, dok je obveza radnika da obavlja poslove dužnom pažnjom (čl. 68. ZZR-a). Također poslodavac je dužan razraditi procese rada tj. planirati pripremati, i provoditi radne postupke te razraditi i primjenjivati tehnologiju rada tako da ne ugrožava sigurnost i zdravlje radnika sukladno čl. 44. te skladno čl. 45. procijeniti rizike i osigurati zaštitu zdravlja i sigurnosti radnika izloženih fizikalnim, kemijskim i biološko štetnim djelovanjima na radu.
14. Među strankama nije sporno da je tužitelj kao zaposlenik tuženika doživio nezgodu na način da je za redovnog radnog vremena prilikom kontrole utovara robe u kamion stao nogom na jednu od paleta, izgubio ravnotežu i doskočio na noge pri čemu je ozlijedio tj. zadobio frakturu lijeve pete i kontuziju desne pete. Sporno je da li je tužitelj pretrpio štetu prilikom navedenih štetnih događaja te da li je tuženik odgovoran za navedenu štetu, da li postoji suodgovornost tužitelja te sama visina štete.
15. Iz iskaza tužitelja kao i svjedoka VĆ i svjedoka PĆ utvrđeno je da je tužitelj predmetnog dana u okviru svog redovnog radnog vremena vozača teretnog motornog vozila u Umagu u tvrtci Vagabundo d.o.o. imao posao ukrcati drvene palete iz vanjskog skladišta tvrtke Vagabundo. Pakirao je kamion otvorio zadnju stranicu kamiona a viličar je digao paletu. Kako nije bilo puno prostora u kamionu tužitelj se popeo na kamion kako bi poravnao teret – palete pri čemu je stao desnom nogom na paletu, i izgubio ravnotežu te skočio sa kamiona na tlo sa visine od 1,15 m.
16.Iz zapisnika inspektorata proizlazi da je tužitelj bio osposobljen za rad na siguran način za poslove vozača koji prema opisu posla obuhvaćaju i poslove utovara robe te kontrolu utovara i stabilnosti tereta. Tuženik je imao procjenu opasnosti i temeljem iste poslovi vozača su poslovi s posebnim uvjetima rada , a upute za istovar i istovar opisuju način utovara i kontrolu utovara. Za poslove vozača određeno je da se služe osobnim zaštitne sredstvima radnim odjelom, zaštitne cipele, zaštitne rukavice i prsluk.
17.Sud nije poklonio vjeru svjedoku GĆ da tužitelj predmetnog dana na nogama imao klompe s obzirom da je tužitelj kao na sudu tako i prilikom iskaza danog inspektoru rada tvrdio da je na sebi imao radne cipele sa zaštitnom kapicom, a tako je navedeno u prijavi o ozljedi na radu koju je sačinio tužitelj. Na tuženiku je bio teret dokaza da dokaže da je tužitelj zadužio predmetne radnu odjeću i obuću što isti nije učinio a također nije niti ukoliko je tuženiku i dao predmetnu radnu opremu nadzirao prilikom dolaska radnika da li ih radnici koriste, a što je isto njegova obveza kao poslodavca. Tuženik također nije dostavio u sudski spis niti procjenu opasnosti a niti upute za utovar i istovar tereta pa iako tvrdi da je tužitelj postupao suprotno pravilima zaštite na radu, prilikom ukrcaja i iskrcaju tereta sud to sa sigurnošću nije mogao utvrditi kada tuženik nije dostavio navedenu dokumentaciju niti predložio vještačenje po vještaku zaštite na radu, a kako je teret dokaza za isto bio na teret tuženiku to je sud primjenom pravila o teretu dokazivanja našao da kod tužitelja nije bilo propusta pri radu niti suodgovornosti, budući je stav suda je , a što proizlazi i iz saslušanja svjedoka da je posao vozača osim prijevoza i transporta i fizičko iskrcavanje ukrcanje i nadzor tereta te da je postao tužitelja bio i da provjeri predmetni teret te pomogne pri njegovom ukrcaju. Mišljenje suda da do nezgode nije došlo krivnjom tužitelja budući je samo slučajem došlo do gubitka ravnoteže tužitelja prilikom kontrole i pomicanja tereta, a sam kamion tj. kabina za teret, sa teretom koji se nalazi na njemu, s obzirom na svoje karakteristike predstavlja opasnu stvar. Stoga je mišljenje suda da je tužitelj koristio potrebnu pažnju pri vršenju svoga posla te da ničim nije sam doprinijelo nastanku ne zgode.
18.Naime, u navedenom slučaju radi se o nezgodi nastaloj od opasne stvari, dakle odgovornost tuženika je objektivna a na strani tužitelja sud nije našao sukladno odredbi čl. 1067. ZOO-a okolnosti bi oslobađale tuženika odgovornosti prema tužitelju jer tuženik nije dokazao a na njemu je bio teret dokaza da je šteta nastala isključivom radnjom tj. krivnjom tužitelja. Naime kada radnik se ozlijedi u radnom prostoru a što je za vozača svakako i kamion, bez da mu se na teret može staviti nepažnja, nepravilnost ili propust u vezi sa radom ili korištenjem osobne zaštite opreme pa da je i radni prostor bio sukladno pravilima zakona o radu ne može se isključiti odnosno nije nemoguće da iz razloga koji bi se u krajnjem slučaju mogli pripisati slučaju ipak dođe do radnikove ozljede. Ukoliko bi se ostvarila i takva situacija tada osoba koja za štetu odgovara prema objektivnoj odgovara i za slučajnu štetu.
19.S obzirom na navedeno sud smatra da je tuženik u cijelosti odgovaran za štetu koju je pretrpio tužitelj u predmetnoj nezgodi posebno što tuženik tijekom postupka ničim nije dokazao svoje navode iz odgovora na tužbu koji se odnose na prigovor isključive odgovornosti tužitelja za nastanak štete kao niti suodgovornost.
20.Kako je na tuženiku teret dokazivanja tužiteljeva doprinosa nastanku štete dokazivanjem uzročne veze između tužiteljevog ponašanja i štete kao i neprihvatljivost tužiteljeva ponašanja a tuženik na tu okolnost nije predložio dokaze osim onih koji su provedeni, sud je odbio sve prigovore tuženika, pa je odgovornost tuženika kao poslodavca temeljem članka 111. st. 1. Zakona o radu i čl. 25. st. 1. Zakona o zaštiti na radu je neupitna i tuženik je kao poslodavac pasivno legitimiran i odgovoran za štetu.
21.Slijedom svega navedenog konačni zaključak je ovog suda je da u ovom postupku tuženik nije dokazao postojanje okolnosti koje bi u smislu čl. 111. ZR -a i čl. 24. ZZR-a otklonile njegovu odgovornost za naknadu štete tužitelju.
22.Ostale dokaze i navode parničnih stranaka ovaj sud nije posebno obrazlagao, jer su ocijenjeni nebitnima za presuđenje.
23.Svaka fizička i pravna osoba ima pravo na zaštitu svojih prava pod pretpostavkama utvrđenim zakonom (čl. 19.st.1. Zakona o obveznim odnosima NN 35/05). Pod pravima osobnosti razumijevaju se pravo na život, tjelesno i duševno zdravlje, ugled, čast, dostojanstvo, ime, privatnost osobnog i obiteljskog života, slobodu i dr. (čl.19. st.2. ZOO-a).
24.Dakle, zatražene pravne osnove naknade štete po tužitelju u preciziranom tužbenom zahtjevu su samo činjenice, odnosno kriteriji ili kvalifikatorne okolnosti koje zajedno s ostalim okolnostima slučaja iz čl. 1100. ZOO-a utječu na ocjenu suda je li pravo osobnosti povrijeđeno u toj mjeri da zbog toga oštećenik ima pravo na isplatu pravične novčane naknade.
25.U pogledu utvrđivanja visine, sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka dr. Željka Cesarca kao stručan, detaljan i u skladu s pravilima struke, pri kojem nalazu je vještak ustrajao i kod pismenog i usmenog pojašnjenja nalaza i mišljenja.
26.Vodeći računa po vještaku izraženom smanjenju životnog aktiviteta od 12- 14% kao i dobi tužitelja, te poslu kojim se ista bavi sud je tužitelju kao pravičnu novčanu naknadu za povrijeđeno pravo osobnosti na duševno zdravlje dosudio iznos od 2.100,00 eura uzevši u obzir pojačane napore koje će ista morati ulagati u daljnjem tijeku života, te aktivnostima primjerenim njezinoj dobi, a posebno tijekom obavljanja svoga posla, a cijeneći činjenicu da je pred tužiteljem još duži životni i radni vijek.
27.S obzirom na utvrđenje vještaka da je tužitelj trpio fizičke bolove jakog intenziteta u trajanju od 2-3 dana, srednjeg intenziteta u trajanju od 15-20 dana i slabijeg intenziteta u trajanju od 60-75 dana, sud je našao da je tužitelju povrijeđeno pravo osobnosti na tjelesno zdravlje te stoga pravična novčana naknada za ovaj vid štete iznosi 2.200,00 eura, pri čemu je sud imao na umu trajanje i intenzitet fizičkih bolova.
28.S osnova straha sud je našao da bi s obzirom na trajanje i intenzitet istoga pravična novčana naknada tužitelju po osnovu prvog štetnog događaja iznosila 700,00 eura, budući je primarni strah jakog intenziteta trajao 1 sat, te sekundarni strah srednjeg intenziteta 3-4 dana, a sekundarni strah slabijeg intenziteta 1,5-2 mjeseca kao opravdana zabrinutost za trajanje krajnjeg posljedice zadobivenih ozljeda i pogoršanje stanja u smislu razvoja pod traumatske artroze te mogućnosti operativnog zahvata, Navedenim je tužitelju svakako povrijeđeno pravo osobnosti na duševno zdravlja.
29.Po slobodnoj ocjeni suda, u smislu odredbe čl. 223. ZPP-a, s osnove potrebe za tuđom pomoći te s obzirom na vrstu smetnji koju je imao tužitelj, sud je našao da bi pravična naknada iznosila 2.670,00 eura. Kod utvrđivanja cijene sata od 10,00 eura sud je u obračun uzeo kao osnovu cijenu sata pomoći i njege nestručne osobe, a prema ustaljenoj sudskoj praksi za 267 sata.
30.Po osnovi troškova puta i liječenja sud je po slobodnoj ocjeni primjenom članka 223. Zakona o parničnom postupku, našao da je tužitelju za isto primjerena novčana naknada od 746,63 eura. Isti iznos sastoji se od 176,54 eura po osnovi troškova koje je tužitelj dostavi u sudski spis a odnosi se na 17,36 eura za troškove participacije, prema priloženim računam i 159,27 eura za račun Medika za pregled magnetom za koje sud smatra da su bili opravdani budući je očito da tužitelj u navedenom razdoblju nije imao dopunsko osiguranje pa je morao plaćati doplatu za izvršene preglede, a s obzirom na općepoznatu činjenicu da se dugo čeka pregled magnetom sud smatra opravdanim trošak pregleda u Medicu kako bi mogao nastaviti daljnje liječenje. Preostali iznos od 570,00 eura odnosi se na troškove puta tužitelja za 9 pregleda u Lovranu ( 60 km u oba smjera) i 20 fizikalnih terapija koje je obavljao na Vežici ( 30 km u oba smjera), pri čemu je sud uzeo u obzir mjesto prebivališta tužitelja, kao i mjesto gdje su se pregledi i rehabilitacija odvijali, uzevši u obzir ukupnu udaljenost od 140 km i naknadu od 0,50 eura po kilometru. Sud je tužitelju dosudio naknadu prijevoza osobnim vozilom i za troškove terapija iako vještak nije posebno naveo da je zato opravdan opravdan prijevoz osobnim vozilom, uzevši u obzir mjesto prebivališta tužitelja te mjesto gdje se provodila terapija te činjenicu da isti nisu povezani adekvatnom autobusnom linijom, pa je tužitelj bio prisiljen dolaziti osobnim vozilom.
31.Sud je tužitelju dosudio iznos od 200,00 eura s osnova pojačane ishrane, a primjenom odredbe čl. 1093 ZOO-a i 223 ZPP-a, a uzevši u obzir nalaz i mišljenje vještaka u kojem vještak navodi da je tužitelju bila nužna pojačana ishrana u razdoblju od 2 mjeseca u vidu nadoknade pojačanog energetskog utroška u odnosu na stanje zdravlje osobe te vezano uz upotrebu štaka i raniji postooperativni period.
32.Tužitelj je potraživao i naknadu izgubljene zarade u visini razlike između uplaćene naknade za bolovanje i prosječne plaće tužitelja u razdoblju od 3 mjeseca prije nezgode i to isplaćene plaće i ostalih primitaka. Na okolnost izgubljene zarade provedeno je vještačenje po Centru za financijska vještačenja d.o.o. Zagreb po vještaku Petri Blašković sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka kako je naveden u dopuni od 10.10.2025. budući je isti bio stručan , detaljan i u skladu sa pravilima struke.
33.Stav je suda da je nesporno da je tužitelju u zatraženom razdoblju od 5.5.2015. do 14.2.2026. bio na bolovanju radi povrede na radu te da mu je isplaćivana naknada tijekom bolovanja međutim činjenica je da bi tužitelj da je radio ostvario primanja kao i u prethodnom razdoblju od tri mjeseca, a u koje je bila uključena i dnevnica i druge naknade koje je inače tužitelj uobičajeno dobivao.
34.Tužitelj je postavio tužbeni zahtjev sukladno nalazu vještaka pa je sud navedenu visinu prihvatio kao osnovanu te naložio tužitelju da tuženiku isplati ukupni iznos od 10.593,31 euro s osnova manjih primanja koje je tužitelj dobio u utuženom razdoblju.
35.Pri odlučivanju o izgubljenoj zaradi sud se rukovodio odredbom čl. 1095. st. 1. ZOO-a uz primjenu odredbe čl. 29. ZOO-a.
36.Kako je naknada štete zbog izgubljene zarade izvorno novčani zahtjev odgovorna osoba je dužna isplatiti onaj broj novčanih iznosa koliko je utvrđeno da iznosi šteta s time da oštećenik ima pravo na zateznu kamatu od trenutka kada su dospijeli pojedini iznosi zarade (čl. 21. i 29. st. 1. ZOO-a)
37.Dakle prema mišljenju ovoga suda pravična novčana naknada za utuženu materijalnu i nematerijalnu štetu, bez izgubljene zarade, tužitelju iznosi 8.616,63 eura, ali kako je tužitelj tražio 8.494,26 eura sud mu je u tom dijelu dosudio navedeni iznos budući da sud ne može ići izvan tužbenog zahtjeva, a sve sukladno čl.2.st. 1. ZPP-a.
38.Sud je tužitelju dosudio pravičnu novčanu naknadu za pretrpljenu štetu u skladu s odredbom čl.1100. ZOO-a, a prilikom odlučivanja o visini naknade neimovinske štete vodio je računa o značenju povrijeđenog dobra i cilju kojem služi ova naknada kao i tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive s njezinom prirodom i društvenom svrhom. Glede naknade imovinske štete sud je imao u vidu odredbu čl. 1090. ZOO-a koja propisuje da će sud dosuditi naknadu u iznosu koji potreban da se oštećenikova materijalna situacija dovede u ono stanje u kojem bi se nalazila da nije bilo štetne radnje ili propuštanja.
39.Odredba čl. 29. st.1. ZOO-a propisuje da dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, pored glavnice, i zatezne kamate, a čl. 1103. ZOO -a određeno je da obveza pravične novčane naknade dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe, osim ako je šteta nastala nakon toga. Kako je nesporno da je tužitelj tužbu podnio dana 4.5.2018. to mu kamata teče od idućeg dana za nematerijalnu štetu, dok je na iznos materijalne štete tužitelju kamata dosuđena od presuđenja s obzirom da je visinu iste sud utvrdio u trenutku donošenja odluke pa se smatra da je tada ista dospjela, a u pogledu izgubljene zarade ista teče od dospijeća svakog pojedinog iznosa pa do isplate.
40.Slijedom navedenog primjenom čl. 8. i 221.a ZPP-a odlučeno je kao u izreci.
41.Odluka o trošku postupka tuženiku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1., u svezi s čl. 155. st. 2. ZPP-a. Sud je utvrdio da je tužitelj po visini i po osnovu uspio u cijelosti. Tužitelju je dosuđeni trošak zastupanja po odvjetniku prema priloženom troškovniku i to sastav tužbe 500,00 eura, tbr. 7. toč. 1. OT-a sastav obrazložena podneska i to 23.7.2018.,21.5.2025.,30.6.2025.,30.1.2026. u iznosu od 4x500,00 eura, tbr. 8. t.2. OT-a, sastav podneska od 27.6.2024.,28.6.2024.,14.8.2024. u iznosu od 3x250,00 eura, sastav podneska od 23.7.2018.,1.12.2020.,14.4.2022., tbr.8.t.3. OT-a, u iznosu od 3x125,00 eura, zastupanje na ročištu od 25.11.2019.,14.4.2022.,17.5.2024.,15.4.2026. u iznosu od 4x500,00 eura tbr. 9. toč. 1.
OT-a,
zastupanje
na ročištu
od
23.7.2018.,9.10.2018.,15.4.2019.,18.7.2019.,30.11.2020.,9.3.2021.,8.12.2022.,30.3 2023.,25.10.2023.,26.5.2025.,10.12.2025. u iznosu od 11x250,00 eura tbr.9.t. 2. OT- a, dosuđen mu je iznos od 8.875,00 eura. Tužitelju je dosuđen ukupan iznos od 9.681,47 eura, budući mu je na ime troškova vještačenja po vještaku ortopedu i financijskom vještaku i pribave zdravstvenog kartona dosuđen iznos od 806,47 eura, u cijelosti, jer je isti bio neophodan za presuđenje. Tužitelj je odbijen s preostalim djelom zahtjeva za trošak postupka jer je isti bio previsoko postavljen u odnosu na OT.
U Opatiji, 29. svibnja 2026.
SUDAC:
Majda Felker
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude može se podnijeti žalba u roku od 15 dana od dana primitka ovjerenog prijepisa iste. Žalba se podnosi u četiri istovjetna primjerka putem ovog suda, a o žalbi odlučuje nadležni Županijski sud.
DNA:
1. Pun. tužitelja
2. Pun. tuženika
