REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
Poslovni broj: P-4156/2025-6
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Marku Duku, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Mihanovićeva 3, Zagreb, OIB: 8439795662, protiv tuženika Croatia osiguranje d.d. iz Zagreba, Jagićeva 33, OIB: 26187994862, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 01. listopada 2025. godine u prisutnosti punomoćnika tužitelja te punomoćnika tuženika, dana 29. svibnja 2026. godine
p r e s u d i o j e :
Odbija se tužbeni zahtjev u ovoj pravnoj stvari koji glasi: « Nalaže se tuženiku Croatia osiguranju d.d. iz Zagreba, Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, da tužitelju Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje iz Zagreba, A. Mihanovića 3, 0IB: 84397956623, isplati na ime naknade štete svotu od 1069,22 € uz pripadajuću zateznu kamatu koja teče od 15.10.2022. godine prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredit odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za 3 postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka, kao i nadoknaditi trošak postupka, u roku od 15 dana.», kao neosnovan.
Obrazloženje
Tužitelj je u tužbi naveo da je osiguranik tužitelja ŽR smrtno stradao kao pješak u prometnoj nesreći koju je skrivio osiguranik tuženika, 1996. godine, a da je članovima obitelji rješenjem tužitelja iz 1997. godine priznato pravo na obiteljsku mirovinupa da je temeljem te odluke rješenjem tužitelja IN-579543 iz 1984. godine priznato pravo na invalidsku mirovinu. Mirovina se i dalje isplaćuje, pa tužitelj potražuje naknadu štete.
Tuženik je u odgovoru na tužbu osporio tužbu u cijelosti, osnovanost i visinu. Ne osporava se štetni događaj i pasivna legitimacija tuženika. Osporava se pravna osnova tužbe, visina tužbenog zahtjeva i potraživana zatezna kamata. Tužitelj zasniva tužbu na okolnosti da je priznao pravo na invalidsku mirovinu te da istu isplaćuje. Tužitelj činjeničnu osnovu tužbe nalazi u prometnoj nesreći te je potrebno primijeniti onaj propis koji uređuje naknadu štete nastalu motornim vozilom u prometu. Tužitelj postupa po propisu kojim je uređena njegova djelatnost i taj propis, Zakon o mirovinskom osiguranju, daje tužitelju pravo tražiti naknadu štete. Kako je naknada štete nastala u svezi uporabe motornim vozilima uređena posebnim propisom, to se u konkretnom slučaju treba primijeniti taj posebni propis, a riječ o Zakonu o obveznim osiguranjima u prometu.
Radi pravilnog utvrđenja činjeničnog stanja, sud je izveo dokaze uvidom u sve isprave u spisu.
Druge dokaze sud nije izvodio, sve temeljem čl. 7. st. 1. i čl. 219. st. 1. Zakona o parničnom postupku («Narodne novine» 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 02/07 i 84/08 – dalje: ZPP).
Ocjenjujući izvedene dokaze sud je kao vjerodostojne prihvatio sve isprave koje su pročitane i u koje je izvršen uvid na glavnoj raspravi, s time da je dokaznu snagu istih cijenio dovodeći ih u vezu s drugim dokazima, te odredbama zakona. Temeljem tako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći svaki dokaz za sebe i sve dokaze u njihovoj ukupnosti sukladno čl. 8. Zakona o parničnom postupku («Narodne novine » br. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 i 25/13, dalje: ZPP), sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.
Ovaj sud napominje, da za konkretnu problematiku postoji velik izvor sudske prakse drugostupanjskih sudova, a koje odluke su u konačnici u korist argumentacije tuženika.
Tužitelj to sasvim sigurno zna jer ih je dobio.
Točno je da bi tuženik - kao osiguravajuće društvo - bio u obvezi nadoknaditi isplaćene iznose invalidske mirovine isključivo u slučaju kada bi se utvrdilo postojanje razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu, i to samo u visini tako utvrđene razlike
Točna je činjenica da je osiguraniku tuženika utvrđena invalidnost i invalidska mirovina, kao posljedici prometne nesreće koju je skrivio osiguranik tuženika.
Međutim, osnovanost potraživanja tužitelja potrebno prosuđivati primjenom odredbe čl.27. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu, jer je to jedini zakon po kojem se mogu utvrđivati obveze tuženika u naknadi štete, a obzirom na njegov pravni status osiguratelja od obvezne automobilske odgovornosti za štete počinjene trećim osobama.
Temeljem iste odredbe obveza tuženika - dakle osiguravajućeg društva, postoji samo onda ukoliko bi razmjerni iznos invalidske mirovine koju tužitelj isplaćuje svojem osiguranika tužitelja bio veći od razmjernog iznosa mirovine utvrđene za slučaj umirovljenja zbog povrede na radu- odluka Vrhovnog suda Rev-12/2002.
Osim toga, tuženik je u konkretnom slučaju samo osigurao izvornog štetnika po polici obveznog osiguranja – on nije štetnik. Dakle, on može i odgovarati samo u okviru osiguranja odnosno obveza koje je preuzeo ugovorom o osiguranju po polici. Prema tome, tužitelj bi imao svakako pravo na naknadu štete ali ne od tuženika, već od stvarnog štetnika, na što upućuju i druge recentne odluke Vrhovnog suda.
Tužitelj, na kojem kako je već istaknuto leži teret dokaza osnovanosti i visine tužbenog zahtjeva, uopće nije dokazao postojanje obveze tuženika u smislu čl. 27. ZOOP-a. Slijedom navedenog, tužitelj je izgubio ovu parnicu.
U Zagrebu, dana 29. svibnja 2026. godine
Sudac:
Marko Duk
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude može se podnijeti žalba Županijskom sudu, u roku od 15 dana, sukladno Zakonu o parničnom postupku.
DNA
1. tužitelju
2. tuženiku
