REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Puli - Pola

Kranjčevićeva 8

52100 Pula

Poslovni broj: Ovr-607/2026-5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Općinski sud u Puli - Pola po sucu Saši Javoranu, kao sucu pojedincu, po prijedlogu višeg sudskog savjetnika-specijalista Gorana Lipljana, u pravnoj stvari ovrhovoditelja OZ, iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Biserki Radolović, odvjetnici iz Pule, protiv ovršenika MIRNA D.D., sa sjedištem u [adresa], na adresi [adresa], OIB 15761637292, kojega kao punomoćnici zastupaju ĐZ i drugi odvjetnici iz OD Dvojković/Bohaček d.o.o. Zagreb, radi pravnog sredstva ovršenika u postupku izravne naplate - prijedloga za ogodu ovrhe, izvan ročišta, 29. svibnja 2026.

r i j e š i o  j e

I Nalaže se FINANCIJSKOJ AGENCIJI da odgodi izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava ovršenika MIRNA D.D. Rovinj, OIB 15761637292, na račun ovrhovoditelja OZ, OIB [osobni identifikacijski broj], zaplijenjenih na temelju ovršne isprave - pravomoćne i ovršne presude Trgovačkog suda u Pazinu posl.br. P-282/2024-283 od 13. svibnja 2025., po zahtjevu za izravnu naplatu zaprimljenom kod Financijske agencije 8. svibnja 2026., do okončanja postupka pred Vrhovnim sudom Republike Hrvatske po prijedlogu za dopuštenje revizije ovršenika kao tuženika protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl.br. Pž-2865/2025-2 od 21. listopada 2025. u dijelu u kojem je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Pazinu posl.br. P-282/2024-283 od 13. svibnja 2025. ili do drugačije odluke suda.

II O troškovima ovoga postupka sud će odlučiti naknadno pisanim putem po njegovom pravomoćnom okončanju.

Obrazloženje

1. Ovrhovoditelj je 8. svibnja 2026. podnio Financijskoj agenciji zahtjev za izravnu naplatu temeljem Presude Trgovačkog suda u Pazinu posl.br. P-282/2024-283 od 13. svibnja 2025., koja je postala pravomoćna 21. listopada 2025., a ovršna 30. prosinca 2025.

2. Ovršenik je 13. svibnja 2026. podnio ovome sudu prijedlog za odgodu ovrhe odnosno za odgodu izdavanja naloga bankama za provedbu prijenosa zaplijenjenih sredstava ovršenika po zahtjevu za izravnu naplatu ovrhovoditelja. Uvodno ovršenik navodi da je protiv citirane presude povodom žalbe donesena drugostupanjska presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl.br. Pž-2865/2025 od 21. listopada 2025., kojom je prvostupanjska presuda potvrđena, a slijedom čega je ovršenik podnio Vrhovnom sudu Republike Hrvatske prijedlog za dopuštenje revizije, čime je ispunjen uvjet propisan člankom 65. stavkom 1 točkom 1 OZ-a. U svom prijedlogu za odgodu ovršenik navodi kako bi provedbom predmetne ovrhe trpio teško nadoknadivu odnosno nenadoknadivu štetu. Navedeno ovršenik argumentira činjenicom da iz financijskih izvještaja proizlazi da bi provedba ovrhe dovela do nelikvidnosti društva, odnosno ovršenika. U odnosu na okolnost da je ovrhovoditelj zatražio samo djelomičnu naplatu tražbine, ističe da navedeno ne bi trebalo imati negativnu posljedicu, budući da je ovrhovoditelj i dalje ovlašten slobodno raspolagati svojom tražbinom koju ima prema ovršeniku, a slijedom čega proizlazi da je ovlašten u bilo kojem trenutku zatražiti naplatu cjelokupnog, odnosno preostalog iznosa tražbine. S tim u vezi, ukazuje da bi čak i takvim djelomičnim prijenosom tražbine (59.100,25 eura sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 3. siječnja 2001., što ukupno na dan podnošenja ovog prijedloga iznosi 221.540,53 eur ili 1.669.197,12 kn) ovršenik pretrpio teško nadoknadivu štetu, te u prilog navedenom ističe kako je prema podacima za 2024. godinu, iz skraćenog izvještaja o novčanom toku, vidljivo završno stanje na dan 31.12.2024. u iznosu od 147.685,46 EUR, dok je u prethodnim godinama završno stanje redovito niže od svega nekoliko tisuća do nekoliko desetaka tisuća eura. Pojasnio je da iz izvješća pokazatelji likvidnosti, proizlazi da ovršenik u proteklom petogodišnjem razdoblju posluje s trajno negativnim radnim kapitalom, a da su istodobno i drugi pokazatelji likvidnosti izraženo nepovoljni. Navedeni pokazatelji upućuju da ovršenik trenutno posluje na granici kratkoročne likvidnosti odnosno na granici redovitog održavanja tekuće sposobnosti plaćanja, a da bi u takvim okolnostima duže izvanredno opterećenje likvidnosti (do okončanja postupka po eventualnom restitucijskom zahtjevu ovršenika u slučaju povoljne odluke Vrhovnog suda RH), nužno značilo nastanak neposredne opasnosti od (ne)mogućnosti daljnjeg podmirivanja kratkoročnih obveza (dobavljača, radnika, poreza, kreditora) te u konačnici da bi navedeno moguće dovelo iz stanja trenutačne održive likvidnosti u stanje potencijalne nelikvidnosti društva. Takva posljedica bi se naročito očitovala u vjerojatnom prekidu proizvodnog procesa, a podredno barem u smanjenju istoga i to u opsegu koji bi nerazmjerno narušio tržišnu konkurentnost ovršenika (zbog nepodmirivanja tekućih obveza prema dobavljačima sirovine za proizvodnju), a isti učinak bi imao i u tom slučaju izvjestan gubitak kvalificirane radne snage (uslijed neisplate i/ili neredovite isplate plaća), pri čemu naglašava kako je ovršenik trgovačko društvo koje posluje u sektoru prerade ribljih sirovina i koji trenutno zapošljava 173 radnika, od čega ovršenik samo na ime plaća radnicima ima prosječni mjesečni izdatak od približno 345.000,00 EUR. Slijedom svega navedenog, ovršenik predlaže da sud usvoji njegov prijedlog za odgodu ovrhe, uz nalog ovrhovoditelju da mu naknadi troškove ovog postupka koje mu je neosnovano prouzročio i to u iznosu od 1.250,00 eur na ime sastava prijedloga te troškove sudske pristojbe na prijedlog i rješenje po odluci suda.

3. Ovrhovoditelj se podneskom od 28. svibnja 2026., na poziv suda, očitovao na prijedlog ovršenika na način da je osporio sve navode ovrhovoditelja vezane uz ispunjenje uvjeta iz članka 65. stavka 1. OZ-a. Naime, ovrhovoditelj osporava da bi ovršenik protiv ovršne isprave - Presude Trgovačkog suda u Pazinu posl.br. P- 282/2024-283 od 13. svibnja 2025., koja je postala pravomoćna 21. listopada 2025., a ovršna 30. prosinca 2025., izjavio pravni lijek, budući da prijedlog za dopuštenje revizije predstavlja izvanredni pravni lijek koji, jednako kao ni sama revizija, ne zadržava ovrhu presude protiv koje je izjavljen. Također, dodaje ovrhovoditelj, neizvjesno je hoće li VSRH uopće dopustiti podnošenje revizije . U odnosu na drugi kumulativni uvjet propisan člankom 65. stavkom 1. OZ-a i to nastanak nenadoknadive ili teško nadoknadive štete, ovrhovoditelj navodi da n ije sporno da se desetljećima vodio sudski postupak u kojem je, sada, pravomoćnom i ovršnom presudom utvrđeno postojanje novčane tražbine ovdje ovrhovoditelja prema ovršeniku. Nije sporno da ovršenik, primitkom pravomoćne i ovršne isprave nije poduzeo ni jednu radnju kojom bi sa ovrhovoditeljem pokušao dogovoriti način ispunjenja obveze ovršenika, primjerice u obrocima, djelomično… već je prvo podnio ustavnu tužbu sa prijedlogom odgode izvršenja, koju je tužbu Ustavni sud odbio, i po tom, sadržajem predmetnog prijedloga, jasno potvrdio da ne misli poštivati sudske odluke, pa ni kada su pravomoćne i ovršne. Upravo u cilju korektnog postupanja ovrhovoditelj je podnio Zahtjev za izravnu naplatu dijela pravomoćno i ovršno dosuđene mu novčane tražbine, a ne iste u cijelosti. Rezultat istog jeste da je navedeni iznos (cca 200.00,00 eura) zaplijenjen sa računa ovršenika, da ovršenik nije blokiran, nije postao insolventan, da je isti imao dostatna sredstva za naplatu po navedenom Zahtjevu za izravnu naplatu i da nadalje uredno posluje. Obzirom se ovršenik poziva na raniji zahtjev za izravnu naplatu, a glede troškova postupka određenih ovršnom ispravom, u kojem je sud (ponavljamo, uz niz bitnih povreda postupka) odgodio prijenos zaplijenjene novčane tražbine, ukazuje se da nakon što je ta, ranija, tražbina zaplijenjena ( ne i prenesena na račun ovrhovoditelja) i nakon što je i po predmetnom Zahtjevu za izravnu naplatu zaplijenjen dio tražbine ovršenik i nadalje uredno posluje i bez tih sredstva što je više nego jasan pokazatelj da zapljena predmetnih iznosa ne predstava nikakvu štetu za ovršenika. Upravo suprotno, provedbom istog ovršenik nije pretrpio nikakvu štetu obzirom se izvršava pravomoćna i ovršna sudska odluka glede naplate novčane tražbine te i bez tih novčanih sredstva (koja su zaplijenjena sa računa ovršenika i ovršenik istima više ne raspolaže) ovršenik uredno posluje. S druge strane, kako je i istaknuto u brojnim sudskim odlukama (primjerice Gž Ovr-610/2025, Gž Ovr-416/2025), sudska praksa jasno i nedvojbeno potvrđuje da postupak prisilnog namirenja uvijek ima otegotne posljedice za ovršenika (jer isti mora izvršiti određenu obvezu) ali isto ne opravdava i nije valjan razlog za odgodu namirenja ovrhovoditelja. Upravo suprotno, ovrhovoditelj je taj koji desetljećima trpi štetu zbog nemogućnosti naplate svojeg potraživanja koje je konačno i utvrđeno i potvrđeno pravomoćnom i ovršnom ispravom. Kad bi i nastala situacija da ovršna isprava bude ukinuta i izgubi svojstvo ovršnosti sam Ovršni zakon je predvidio način rješavanje i takve situaciju i to institutom protuovrhe. Upravo navedeno dodatno potvrđuje neosnovanost navoda ovršenika glede njegove „štete“ i potrebe odgode prijenosa s obzirom da bi prihvaćanje takvih paušalnih zahtjeva, zahtjeva u kojem dužnik- ovršenik samo isključivo „kuka“ glede svoje obveze utvrđene ovršnom ispravom, dovelo do situacije da ovršenici ne moraju poštivati pravomoćne i ovršne sudske odluke a da prava i stvarna šteta ovrhovoditelja nije relevantna. Nadalje, ovrhovoditelj ističe da je u konkretnom slučaju podnesen zahtjev za izravnu naplatu konkretnog iznosa, dijela novčane tražbine ( 59.100,25 eura sa zakonskom zateznom kamatom) koji proizlazi iz ovršne isprave, slijedom čega navodi ovršenika o potencijalnoj mogućnosti naplate ukupne tražbine ovrhovoditelja i nastanku tada štete za ovršenika, ako se ukupna tražbina po ovršnoj ispravi u buduće da na naplatu, nisu ni u kakvoj svezi sa podnijetim Zahtjevom za izravnu naplatu. Predmet ovog postupanja je isključivo predmetno potraživanja ( ne ukupna tražbina ovrhovoditelja) slijedom čega sud odlučuju isključivo o konkretnom zahtjevu odnosu prijedlogu za odgodu prijenosa konkretnog zaplijenjenog iznosa ( 59.100,25 eura sa zakonskom zateznom kamatom) a ne nekog budućeg, potencijalnog, mogućeg iznosa, obzirom isti i nije predmetom ovog postupka. Konkretna zaplijenjeni iznos je iznos kojim ovršenik više ne raspolaže (jer je zaplijenjen), iznos bez kojeg isti uredno posluje, za koji iznos ni ne tvrdi, a kamoli dokazuje, da predstavlja iznos nastanka bilo kakve štete, slijedom čega je jasno da nisu ispunjene zakonske pretpostavke koje bi opravdavale zahtjev za odgodom prijenosa konkretnog, zaplijenjenog iznosa po konkretnom zahtjevu za izravnu naplatu, koji je jedini predmetom odlučivanja u ovom postupku. Posebno se želi ukazati, protivno navodu ovršenika, da ovrhovoditelj ima imovine (nekretnine, vozila…) kao i novčana sredstava, a što je sve vidljivo i iz bilance ovrhovoditelja, koju ovršenik svjesno ni ne spominje. Ovrhovoditelj, iz tih razloga, dostavlja SOL2 iz kojeg je vidljiv i priliv sredstava na račun ovrhovoditelja i stanje računa istog, što je nedvojben pokazatelj i solventnosti ovrhovoditelja i neosnovanosti navoda ovršenika o upitnosti naplate u slučaju protuovrhe. Kao dokaz potonjeg navoda, ovrhovoditelj je dostavio podatke o solventnosti ovrhovoditelja – obrazac SOL-2 na dan 5. ožujka 2026. Upravo ne dostavom od strane ovršenika ni javno dostupnih isprava glede financijskog stanja ovrhovoditelja već isključivo dostavom podataka ovršenika, i pri tome ne dostavom svih podataka, pa tako i ne dostavom primjerice podataka sa računa kod svih banaka preko kojih ovršenik stvarno i posluje, pokazatelj je potrebe ovršenika da sud dovede u zabludu o stvarnim prihodima i mogućnostima obje stranke. Slijedom svega navedenog, ovrhovoditelj predlaže da sud odbije kao neosnovan prijedlog ovršenika te da mu naloži da naknadi ovrhovoditelju trošak ovoga postupka i to u iznosu od 1.250,00 eur na ime sastava odgovora na prijedlog ovršenika te na ime troškova sudskih pristojbi po odluci suda.

4. Prijedlog ovršenika za odgodu ovrhe je osnovan.

5. Člankom 210. stavkom 1. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj: 112/2012, 25/2013, 93/2014, 55/2016, 73/2017, 131/2020, 114/2022 i 6/2024; u daljnjem tekstu: OZ) propisano je da nakon što primi obavijest o tome da je protiv njega zatražena izravna naplata tražbine na temelju isprave iz članka 209. stavka 1. ovoga Zakona, prema odredbi članka 209. stavka 5. ovog Zakona ili nakon što na drugi način sazna za to da je zatražena takva naplata protiv njega, ovršenik može predložiti sudu da donese rješenje kojim će naložiti Agenciji da odgodi izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava odnosno rješenje kojim će pljenidba i prijenos proglasiti nedopuštenim, dok je stavkom 2. propisano da se na prijedlog za odgodu prijenosa iz stavka 1. ovoga članka na odgovarajući način primjenjuju odredbe ovoga Zakona o odgodi ovrhe. Odredbom članka 65. stavka 1. OZ propisano je da sud može na prijedlog ovršenika, ako ovršenik učini vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, ili ako učini vjerojatnim da je to potrebno da bi se spriječilo nasilje, u potpunosti ili djelomice odgoditi ovrhu: 1. ako je protiv odluke na temelju koje je određena ovrha izjavljen pravni lijek, 2. ako je podnesen prijedlog za povrat u prijašnje stanje u postupku u kojemu je donesena odluka na temelju koje je određena ovrha ili prijedlog za ponavljanje postupka, 3. ako je podnesena tužba za poništaj presude izbranoga suda na temelju koje je određena ovrha, 4. ako je podnesena tužba za stavljanje izvan snage nagodbe ili javnobilježničke isprave na temelju koje je dopuštena ovrha ili tužba za utvrđenje njezine ništavosti, 5. ako je ovršenik protiv rješenja o ovrsi izjavio žalbu iz članaka 52. ili 53. ovoga Zakona ili podnio tužbu iz članaka 52. ili 55. ovoga Zakona, 6. ako je ovršenik izjavio žalbu protiv rješenja kojim je potvrđena ovršnost ovršne isprave, odnosno ako je podnio prijedlog za ponavljanje postupka u kojemu je to rješenje doneseno, 7. ako ovršenik ili sudionik u postupku zahtijeva otklanjanje nepravilnosti pri provedbi ovrhe, 8. ako ovrha, prema sadržaju ovršne isprave, ovisi o istodobnom ispunjenju neke obveze ovrhovoditelja, a ovršenik je uskratio ispunjenje svoje obveze zato što ovrhovoditelj nije ispunio svoju obvezu niti je pokazao spremnost da je istodobno ispuni, 9. ako je Vlada Republike Hrvatske proglasila katastrofu sukladno propisu kojim se uređuje sustav zaštite i spašavanja građana, materijalnih i drugih dobara u katastrofama i velikim nesrećama, a ovršenik je na dan donošenja odluke o proglašenju katastrofe imao prebivalište ili sjedište i obavljao djelatnost na području za koje je proglašena katastrofa, 10. ako se vodi kazneni postupak po službenoj dužnosti u vezi s tražbinom zbog čijeg se prisilnog ostvarenja vodi ovršni postupak, 11. ako ovršna javnobilježnička isprava potječe iz ugovora koji je zaključio potrošač te je, ovisno o raspoloživim dokazima, vjerojatna ništetnost jedne ili više ugovornih odredbi, do podnošenja tužbe za stavljanje izvan snage nagodbe ili javnobilježničke isprave na temelju koje je dopuštena ovrha ili tužbe za utvrđenje njezine ništetnosti, a najdulje u trajanju do 30 dana. Stavkom 2. istog članka propisano je da će odluku o prijedlogu za odgodu sud donijeti nakon što ovrhovoditelju omogući da se o njemu očituje, ako okolnosti slučaja ne zahtijevaju da se postupi drukčije. Dakle, sud može donijeti rješenje o odgodi ovrhe ako su kumulativno ispunjena oba uvjeta navedena u članku 65. stavku 1. OZ-a, naime, vjerojatnost nenadoknadive ili teško nadoknadive štete ili vjerojatnost nastupanja nasilja i ispunjenje jednog od uvjeta navedenih u točci

1. do 11. narečene odredbe.

6. Uvodno sud napominje kako smatra da prijedlog za dopuštenje revizije potpada pod pojam pravnog lijeka u smislu odredbe članka 65. stavka 1. točke 1. OZ te je činjenicom da je ovršenik podnio prijedlog za dopuštenje revizije, a koja je činjenica među strankama nesporna, ispunjen prvi od dva kumulativno propisana uvjeta za odgodu ovrhe.

7. Ispitujući vjerojatnost nastanka nenadoknadive ili teško nadoknadive štete za ovršenika (na vjerojatnost nastupanja nasilja se ovršenik ne poziva), sud je izvršio uvid u izvješće pokazatelja likvidnosti ovršenika na str. 217-219 spisa te je utvrdio da ovršenik posluje s gubitkom u prethodnom petogodišnjem razdoblju (od 2020.-2024. godine) te sa kontinuiranom negativnom razlikom potraživanja od kupaca i obveza prema dobavljačima u navedenom razdoblju, kao i da ovršenikovi ukupni rashodi premašuju ukupne prihode. Nadalje, uvidom u Odluku o postupanju s gubitkom 2024. godine od 4. travnja 2025. sa str. 230. spisa, sud je utvrdio da gubitak poslovne godine iznosi 1.873,90 eur i da se taj gubitak raspoređuje na preneseni gubitak. Također, uvidom u Odluku o postupanju s gubitkom 2024. godine od 12. travnja 2025. na str. 236. spisa, sud je utvrdio da gubitak poslovne godine iznosi 1.198,40 eur, koji se raspoređuje na preneseni gubitak, kao i da prenesni gubitak iz prethodnih godina iznosi 1.541.414,23 eur. Naposlijetku, iz Odluke o postupanju s gubitkom 2024. godine od 23. travnja 2025. na str. 242. spisa, sud je utvrdio da gubitak poslovne godine iznosi 659,38 EUR.

7.1. Slijedom navedenih utvrđenja, sud nalazi da je ispunjen i drugi uvjet iz članka 65. stavka 1 OZ-a, odnosno da iz navedenog proizlazi vjerojatnost da bi provedbom ovrhe ovršenik trpio nenadoknadivu, odnosno teško nadoknadivu štetu, budući da je na temelju zahtjeva za izravnu naplatu zaplijenjen iznos od 59.100,25 eur, a koji iznos doseže financijske okvire poslovanja ovršenika, a štoviše, u odnosu na prethodne godine poslovanja društva (2020. -2024.), premašuje financijske okvire njegova poslovanja, a s obzirom na činjenicu da ovršenik kontinuirano posluje s gubitkom. Prijenos zaplijenjenih sredstava u navedenom iznosu doveo bi do insolventnosti dužnika, a u konačnici i do otvaranja stečajnog postupka, budući da u tom slučaju ovršenik ne bi imao sredstva za pokriće troškova tekućeg poslovanja. Sud dodatno naglašava da odgodom prijenosa zaplijenjenih sredstava ovrhovoditelju ne nastaje šteta, budući da su novčana sredstva u iznosu od 59.100,25 eur zaplijenjena od FINA-e, a koja sredstva će se ovisno o odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske u povodu prijedloga za dopuštenje revizije prenijeti na račun ovrhovoditelja ukoliko ovršenik ne uspije u revizijskom postupku. Sud nalazi da se upravo iz navedenih razloga, u ovom postupku odluka donosi na razini vjerojatnosti, koji stupanj je znatno niži od stupnja nedvojbene utvrđenosti.

8. Slijedom svega navedenog, valjalo je temeljem odredbi članka 65. stavka 1. i 2. OZ odlučiti kao u izreci ovog rješenja.

U Puli-Pola, 29. svibnja 2026.

Sudac

Saša Javoran

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ovog rješenja stranke mogu izjaviti žalbu nadležnom županijskom sudu. Žalba se podnosi u roku od osam (8) dana od dana dostave rješenja, ovome sudu, pismeno u tri (3) primjerka, osim ako se podnosi putem e-komunikacije sa sudom.

DNA:

1. Ovrhovoditelju po punomoćnici,

2. Ovršeniku po punomoćniku, uz podnesak ovrhovoditelja od 28. svibnja 2026.

3. Fina Rijeka - odmah, putem web servisa.