REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj Pn-727/2023-21

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu toga suda Vlatki Toplak, u pravnoj stvari I. tužitelja VĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj] i II. tuženice ŽĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje iz [adresa], oboje zastupani po punomoćniku Josipu Popariću, odvjetniku i drugim odvjetnicima u Odvjetničkom društvu Križanec, Car-Pavlic & Poparić j.t.d. u Zagrebu, protiv tuženika Croatia osiguranje d.d., OIB:261879944862 iz Zagreba, Vatroslava Jagića 33, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave, zaključene 23. travnja 2026., u prisutnosti punomoćnika I. i II. tužitelja te u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, dana 29. svibnja 2026.

p r e s u d i o  j e

Nalaže se tuženiku Croatia osiguranje d.d. solidarno isplatiti I. tužitelju VĐ i II. tuženici ŽĐ iznos 1.970,93 eur sa zateznom kamatom od 2. lipnja 2020. do isplate te im isplatiti i trošak parničnog postupka u iznosu 1.958,18 eur sa zateznom kamatom od 29. svibnja 2026. do isplate, u visini stope zatezne kamate koja se do 31. prosinca 2022. određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u razdoblju od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023., za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena te od 30. prosinca 2023. do isplate, za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelji u tužbi navode da su kao osiguranici, za razdoblje osiguranja od 11. travnja 2019. do 11. travnja 2020. imali sa tuženikom, kao osiguravateljem, sklopljen Ugovor o osiguranju imovine, s uključenim osiguranim rizikom potresom, a kojim ugovorom su osigurane stvari kućanstva tužitelja u kući u [adresa] (nekretnina upisana u zk. ul. broj: [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina]). U osiguranom slučaju – potresu u Zagrebu, 22. ožujka 2020., jačine više od 5 stupnjeva Mercalli- Cancani-Siebergove ljestvice, na predmetu osiguranja (stvarima kućanstva u kući u [adresa]) nastala su oštećenja, a tužitelji su 2. lipnja 2020. obavijestili tuženika o nastanku osiguranog slučaja. U mirnom postupku koji se vodi(o) pod brojem: IM 15567 2020, odnosno, IM 8198 2020 tuženik je procijenio visinu osigurnine u iznosu ukupno: 20.007,00 kn (8.057,00 kn + 11.950,00 kn), nakon čega je tužiteljima isplatio iznos 5.157,00 kn, dok je svoju obvezu isplate osigurnine neosnovano umanjio s osnove "franšize 5% osnovice za obračun premije" u iznosu 14.850,00 kn, koji iznos nije isplatio tužiteljima do dana sastavljanja tužbe. Isplatom iznosa 5.157,00 kn tuženik nije u cijelosti ispunio svoju obvezu isplate osiguranine po predmetnom ugovoru, budući da je propustio isplatiti tužiteljima iznos 14.850,00 kn, za koji neosnovano tvrdi da se odnosi na tzv. odbitnu franšizu (sudjelovanje osiguranika u šteti) u visini 5% osnovice za obračun premije (osnovica za obračun premije: 297.000,00 kn, a 5% od tog iznosa iznosi 14.850,00 kn). Termin "otkup franšize" naveden je izrijekom u priloženim privicima police osiguranja, a prema uobičajenom shvaćanju u pravnom prometu taj termin nije moguće tumačiti drugačije nego kao isključenje tzv. odbitne franšize. U predmetnoj polici osiguranja izričito je navedeno je da prilikom sklapanja ugovora ugovoren otkup franšize (!), radi čega je jasno da je odbitna franšiza otkupljena i time isključena iz predmetnog ugovora o osiguranju (konzumirana) te su se tužitelji osnovano pouzdali u to da je odbitna franšiza isključena iz predmetnog ugovora o osiguranju, što je i bila volja stranaka prilikom sklapanja ugovora. Odredbom članka 320. Zakona o obveznim odnosima propisano je da će se, u slučaju kada je ugovor sklopljen prema unaprijed otisnutom sadržaju, ili kad je ugovor na drugi način pripremila i predložila druga ugovorna strana, nejasne odredbe tumačiti u korist druge strane. Predmetni ugovor o osiguranju/policu osiguranja pripremio je tuženik, a radi se o tzv. formularnom/tipskom ugovoru. Odredbom članka 926. st. 5. ZOO propisano je da će u slučaju neslaganja neke odredbe općih ili posebnih uvjeta i neke odredbe police, primijeniti odredba police. Upravo je volja stranaka prilikom sklapanja ugovora i bila se iz ugovora isključi tzv. odbitna franšiza (ugovoreni samopridržaj), a i ponuda za sklapanje ugovora, i sam ugovor (polica osiguranja) sadrži termin „otkup franšize“. Postupanje tuženika predstavlja nepoštenu i zavaravajuću poslovnu praksu u smislu glave IV. Zakona o zaštiti potrošača (NN 41/13, 110/15, 14/19), koja je zabranjena. Prema odredbama članka 943. st. 1. i st. 2. ZOO, osiguravatelj je dužan isplatiti osigurninu u roku ne dužem od 14 dana, računajući od dana kada je zaprimio obavijest da se osigurani slučaj dogodio, odnosno u roku od 30 dana od dana primitka odštetnog zahtjeva, ako je za utvrđivanje postojanja osigurateljeve obveze ili njezinog iznosa potrebno stanovito vrijeme. Prema odredbi članka 943. st. 4. ZOO, osiguratelj je dužan platiti zatezne kamate od dana primitka obavijesti o osiguranom slučaju ako ne ispuni svoju obvezu u rokovima iz članka 943. st. 1. i 2. ZOO. Tuženik je 2. lipnja 2020. zaprimio obavijest tužitelja o nastanku osiguranog slučaja, a dio osigurnine u iznosu 14.850,00 kn nije isplatio niti u roku od 14 dana od dana primitka obavijesti o nastanku osiguranog slučaja, niti u roku od 30 dana od dana primitka te obavijesti, radi čega je isti dužan tužiteljima isplatiti zatezne kamate na navedeni iznos od 2. lipnja 2020. do isplate. Zahtjevom iz tužbe, sukladno članku 943. ZOO, tužitelji predlažu obvezati tuženika na solidarnu isplatu (daljnjeg) iznosa osiguranine 1.970,93 eur / 14.850,00 kn sa zateznom kamatom od 2. lipnja 2020. do isplate te obvezati tuženika na solidarnu isplatu troškova parničnog postupka tužiteljima sa zateznom kamatom od presuđenja do isplate.

2. U odgovoru na tužbu tuženik ne spori činjenicu nastanka osiguranog slučaja – potres od 22. ožujka 2020. Navodi da su tužitelji s tuženikom, u trenutku štetnog događaja, imali zaključenu Policu osiguranja imovine broj 136624092987 sastavni dio koje su police Opći uvjeti za osiguranje imovine od 1. svibnja 2017., Uvjeti za osiguranje od požara i nekih drugih rizika u primjeni od 1. siječnja 2006. i Posebni uvjeti za osiguranje od rizika potresa u primjeni od 1. srpnja 2012. Nadalje, točno je da je tuženik u mirnom postupku, štetovni spis oznake IM 15567/2020 tužiteljima na ime naknade štete na stvarima kućanstva nastale u potresu isplatio na ime osigurnine sveukupno iznos 684,45 eu / 5.157,00 kuna. Tuženik osporava osnov i visinu tužbenog zahtjeva, kao i zahtjev za isplatom zakonskih zateznih kamata kako ih potražuju tužitelji. Naime, točno je da je predmetnom policom osiguranja ugovorena odbitna franšiza 5% od osnovice za obračun premije, odnosno minimalno 3.000,00 kn, a maksimalno 37.500,00 kn. Navedena odredba da je na potpuno jasan, razumljiv i nedvojben način unesena u privitku ponudi osiguranja obiteljskog paketa br. 303624092987 br. 02/02, a koju ponudu/policu su tužitelji potvrdili svojim potpisom, stoga isti neosnovano ukazuju da bi takva odredba bila nejasna. U predmetnoj ponudi/polici izrijekom je navedeno: "Odbitna franšiza iznosi: 5% od osnovice za obračun premije", stoga da nije jasno temeljem čega tužitelji navedenu odredbu tumače na način da bi isti otkupili franšizu, obzirom u navedenom slučaju ista zasigurno ne bi bila unesena u policu, niti bi pisalo da franšiza iznosi 5% od osnovice za obračun premije. Ugovorena odbitna franšiza od 5% predstavlja veću franšizu od obvezne (2%) i obzirom da je tužitelj prilikom sklapanja police odabrao upravu tu veću franšizu, isti je ostvario popust na premiju od 15% upravo zbog tako dogovorene veće franšize. To da ne znači da je isti otkupio franšizu, nego da je ugovaranjem franšize (svoga učešća u šteti) ostvario popust na premiju osiguranja 15% upravo zbog te ugovorene franšize. Upravo zbog gore navedenog, tuženik je prilikom obračuna štete i isplate osigurnine tužitelju istu umanjio za iznos ugovorene franšize 5%, koja obzirom na osnovicu za obračun premije 297.000,00 kuna (koja je osnovica također na potpuno jasan i transparentan način iskazana u predmetnoj polici), iznosi 14.850 kn. Nadalje, tuženik ističe kako je člankom 926. Zakona o obveznim odnosima propisan obvezatan sadržaj police te da je osiguratelj dužan upozoriti ugovaratelja osiguranja da su opći i/ili posebni uvjeti osiguranja sastavni dio ugovora i predati mu njihov tekst. Na predmetnoj polici je navedeno da je osiguranje sklopljeno po Općim uvjetima za osiguranje imovine u primjeni od 1. svibnja 2017, Uvjetima za osiguranje od požara i nekih drugih rizika u primjeni od 1. siječnja 2006, i Posebnim uvjetima za osiguranje od rizika potresa u primjeni od 1. srpnja 2012. te klauzulama: Informacijama ugovaratelju osiguranja/osiguraniku prije sklapanja ugovora o osiguranju. Navedenu ponudu/policu ugovaratelj osiguranja, ovdje tužitelj je potpisao i potpisom potvrdio jasno istaknutu Izjavu na polici: "Potpisom ponude/police potvrđujem da sam prije sklapanja ugovora o osiguranju pisano obaviješten o svim bitnim elementima ponude, da je ugovor u skladu s mojim zahtjevima i potrebama te da sam zaprimio pripadajući dokument s informacijama o proizvodu osiguranja, informacije ugovaratelju osiguranja/osiguraniku prije sklapanja ugovora o osiguranju u kojima su sadržane i odredbe u vezi zaštite osobnih podataka, pripadajuće uvjete osiguranja i klauzule prema kojima se sklapa ovo osiguranje". Dakle, ugovaratelj osiguranja, tj. tužitelj je svojim potpisom potvrdio da je zaprimio svu dokumentaciju koja se odnosi na konkretan ugovor o osiguranju, a koja sukladno članku 295. Zakona o obveznim odnosima dopunjuje posebne pogodbe utvrđene među ugovarateljima u istom ugovoru i one jednako obvezuju. Bez obzira što određena odredba ne stoji na polici, ne znači da ona nije obvezujuća i da se ne primjenjuje na konkretan ugovorni odnos. U čl. 21. Općih uvjeta za osiguranje imovine koje je ugovaratelj osiguranja primio, propisano je da ako je ugovoreno da osiguranik snosi sam dio štete (ugovoreni samopridržaj, franšiza), osigurnina će se, ako nastupi osigurani slučaj, utvrditi tako da na osiguranika otpada dio štete u visini ugovorenog samopridržaja. U čl. VI. Posebnih uvjeta za osiguranje od rizika potresa propisano je da su štete proizašle iz štetnih događaja – osiguranih slučaja koji su osigurani ovim Posebnim uvjetima, plative po odbijanju ugovorene odbitne franšize koja je definirana u cjeniku za osiguranje od rizika potresa(cjenik u prilogu). Iz Cjenika za osiguranje od opasnosti potresa u Republici Hrvatskoj jasno je vidljivo da je uz osiguranje od opasnosti potresa bila propisana obvezna odbitna franšiza u postotku (2%) od svote osiguranja. Također, istim Cjenikom su propisani popusti/doplaci za ugovaranje različite franšize, kako slijedi: „Odbitna franšiza 0% od svote osiguranja: doplatak – 20% Odbitna franšiza 5% od svote osiguranja: popust – 15% Odbitna franšiza 10% od svote osiguranja: popust – 30%“ Dakle, iz gore citiranih odredbi također nedvojbeno proizlazi da se uz osiguranje od rizika potresa ugovarala obvezna odbitna franšiza (2%), u protivnom bi tužitelj za otkup odbitne franšize, odnosno ugovaranje odbitne franšize 0% od svote osiguranja bio dužan doplatiti iznos premije za 20%. Kako je tužitelj ugovorio odbitnu franšizu od 5% od svote osiguranja, istom je premija obračunata s popustom od 15%, a koja je činjenica također jasno i transparentno prikazana na samoj ponudi uz policu. argumentum ad simile, tužitelj bi primjenom iste logike mogao osporavati i obračunati doplatak za građevinske objekte izgrađene prije 1964., a koji je u ponudi uz policu iskazan na identičan način kao i odbitna franšiza, tako da bude čitljiv, jasan i razumljiv svakom prosječnom potrošaču. Iz navedenog proizlazi da predmetni uvjeti na transparentan i jasan način određuju, odnosno daju do znanja da će se visina štete umanjiti za odbitnu franšizu. Kako bi odredba bila razumljiva prosječnom potrošaču, u polici se dodatno navelo što to znači – naknada štete će se umanjiti u visini od 5% osiguranog iznosa, a najmanje 3.000,00 kn i najviše 37.500,00 kn. Prema tome, prosječnom potrošaču bi već iz same police, a onda iz opisanih uvjeta osiguranja trebalo biti razumljivo da će se visina štete umanjiti, a svaki mogući primjer izračuna iz prakse nije moguće stavljati u sami tekst uvjeta, a osobito ne na samu ponudu/policu koja ima zakonom propisani sadržaj i na koju se upisuju posebne pogodbe, različite od onih sadržanih u uvjetima, što ovdje nije slučaj. Suprotno navodima ugovaratelja osiguranja, odredba uvjeta ne sadrži netočne informacije i ne zavarava potrošača, već daje jasnu formulu na koji način će se obračunati nastala šteta. Nezadovoljstvo ugovaratelja osiguranja visinom samog odbitka ne znači da s istim ugovaratelj osiguranja nije bio valjano upoznat prije sklapanja ugovora o osiguranju. Također, osiguratelj, ovdje tuženik ni na koji način ne skriva obilježja proizvoda, čak naprotiv, u Dokumentu s informacijama o proizvodu osiguranja je posebno istaknuto pod ograničenjima pokrića da će se kod osiguranja od potresa šteta umanjiti za odbitnu franšizu. Sklapanjem ugovora nakon primitka svih transparentno istaknutih ograničenja, ugovaratelj osiguranja je pristao na osiguranje pod opisanim ograničenjima te je trebao upotrijebiti dužnu pažnju na informacije koje su mu pravovremeno prezentirane. Predlaže odbiti zahtjev tužitelja u cijelosti ako tako utvrđeni iznos ne prelazi iznos koji je tuženik s istog osnova već isplatio tužitelju te predlaže obvezati tužitelja na isplatu troškova postupka tuženiku.

3. Tijekom postupka sud je izveo dokaz uvidom u: privitke ponudi osiguranja obiteljskog paketa br. 303624092987 (list 7-11 spisa), procjenu štete od požara i nekih drugih opasnosti-građevine (list 12-13 spisa), obavijest tuženika o likvidaciji štete od 2. lipnja 2020. (list 14-15 spisa), cjenik tuženika za osiguranje od opasnosti potresa u RH na snazi od 1.srpnja 2010. (list 32-33 spisa), privitak polici osiguranja obiteljskog paketa broj 136624092987 (list 45 spisa), ponuda osiguranja broj 303624092987 sa privicima (list 46-56 spisa), nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka za graditeljstvo dipl. ing. Otta Klasića iz Lambot d.o.o. (list 60-81 spisa), nalaz i mišljenje grafološkog vještaka dr. sc. Jane Žiljak Gršić iz postupka Pn-3111/20 (list 85-95 spisa), iskaz I. i II. tužitelja (list 136-137 spisa), iskaz svjedoka UĐ (list 137 spisa).

4. Temeljem tako provedenog postupka, a cijeneći svaki dokaz zasebno i sve dokaze u njihovoj ukupnosti, u skladu sa odredbom članka 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 u daljnjem tekstu: ZPP) sud je utvrdio zahtjev osnovanim.

5. Predmet spora je zahtjev I. i II. tužitelja za isplatu naknade štete po polici osiguranja broj [broj police osiguranja] kojom je, između ostalih osiguranja, ugovoreno i osiguranje stvari kućanstva tužitelja u kući u [adresa], od rizika potresa. U konkretnom slučaju se ostvario osigurani slučaj – potres u Zagrebu 22. ožujka 2020. na predmetu osiguranja (prethodno navedenim stvarima kući). Tuženik je u mirnom postupku procijenio visinu osigurnine u iznosu ukupno: 20.007,00 kn, a platio je tužiteljima ukupno 5.157,00 kn. Uplatom tuženik nije u cijelosti ispunio svoju obvezu isplate osigurnine odnosno nije isplatio tužiteljima dio osigurnine u iznosu 14.850,00 kn s obrazloženjem da je prilikom sklapanja ugovora o osiguranju ugovorena tzv. odbitna franšiza (sudjelovanje osiguranika u šteti) u iznosu od 5% od osnovice za obračun premije (minimalno 3.000,00 kn, a maksimalno 37.500,00 kn), radi čega je "umanjio" svoju obvezu isplate osigurnine za iznos franšize 14.850,00 kn.

6. Stoga tužitelji potražuju 14.850,00 kn / 1.970,93 eur na ime preostalog iznosa osigurnine sa zateznom kamatom od 2. lipnja 2020. do isplate.

7. U Privitku police osiguranja obiteljskog paketa br. 136624092987 (list 45 spisa) izričito je navedeno da je tužiteljima prilikom sklapanja Ugovora o osiguranju omogućen popust za otkup franšize od 15%, radi čega su tužitelji smatrali da je odbitna franšiza otkupljena. Naime, termin "otkup franšize" znači isključenje tzv. odbitne franšize.

8. Tuženik je tijekom postupka tvrdio kako je privitak ponudi osiguranja, na kojem tužitelji osporavaju potpis u svemu je jednak privitku police osiguranja koju tužitelji dostavljaju uz tužbu pa oko sadržaja istog ne bi trebalo biti spora niti oko činjenice da je privitak police doista predan tužiteljima. Tvrdi i da je predmetnom policom osiguranja ugovorena odbitna franšiza 5% od osnovice za obračun premije, odnosno minimalno 3.000,00 kn, a maksimalno 37.500,00 kn. Naveo je da ugovorena odbitna franšiza od 5% predstavlja veću franšizu od obvezne i obzirom da su tužitelji prilikom sklapanja police odabrali upravo tu veću franšizu, isti su ostvarili popust na premiju od 15% upravo zbog tako dogovorene veće franšize. To ne znači da su otkupili franšizu, nego da su ugovaranjem franšize (svoga učešća u šteti) ostvarili popust na premiju osiguranja od 15% upravo zbog te ugovorene franšize.

9. Između stranaka nije sporan nastup osiguranog slučaja (potres u Zagrebu 22. ožujka 2020. i uništenje stvari kućanstva uslijed istog te pasivna legitimacija. Nije sporno niti da je tuženik isplatio tužiteljima visinu osigurnine u iznosu 5.157,00 kn, a kako to slijedi i iz obavijesti tuženika o likvidaciji štete (list 14 spisa). Nesporna je i visina tužbenog zahtjeva.

10. Među strankama je sporno je li ugovorena odbitna franšiza odnosno, je li izvršen otkup iste i posljedično navedenom, pripada li tužiteljima isplata osigurnine sukladno polici osiguranja u cijelosti.

11. Sud je na okolnost utvrđenja ugovorne volje stranaka saslušao tužitelje, svjedoka UĐ te je, uz suglasnost stranaka, cijenjen nalaz i mišljenje vještaka grafologa iz postupka ovog suda Pn-311/2020.

12. Iz iskaza I. tužitelja proizlazi da, budući je kod tuženika imao sklopljen Ugovor o osiguranju imovine, ga je nazvao predstavnik tuženika te ga obavijestio da mu ističe ugovor i ponudio da će mu mailom poslati ponudu za produženje ugovora o osiguranju, a što je i učinjeno. U vezi produžetka ugovora o osiguranju nije bio u prostorijama tuženika, već se sve dogovaralo putem maila. Ponudu je pročitao i kao takvu prihvatio. Navodi da nije imao mogućnosti pregovarati oko sadržaja ponude, a niti mu je u istoj bio objašnjen pojam franšize niti mu je bilo objašnjeno da istu može otkupiti. Navodi da mu tuženik, osim ponude i police osiguranja, nije poslao nikakav drugi dokument. Čak niti za prethodno razdoblje osiguranja tuženik mu nikada nije poslao Opće i posebne uvjete osiguranja. Jednako tako tuženik mu nikada nije poslao cjenik na koji način se utvrđuje premija osiguranja. Navodi da nije potpisivao niti ponudu niti policu osiguranja. Kada mu se predočuje privitak ponude osiguranja, a koji prileže listu 7-9 spisa navodi da "pod ugovaratelj" nije njegov potpis. Navodi da mu uopće nije bilo poznato da sudjeluje u šteti niti mu je bio jasan pojam franšiza. Kada je nastala šteta tužitelj je na polici vidio da stoji "otkup franšize". Uopće nije imao pojma da u slučaju nastanka štete otkupom franšize plaća veću premiju.

13. II. tužiteljica je u iskazu navela da je u cijelosti slušala iskaz svog supruga ovdje I. tužitelja te da se istome se u cijelosti pridružuje i nema ništa posebno za dodati.

14. Iz iskaza svjedoka UĐ proizlazi da načelno zna o čemu se radi budući je 2019. bila zaposlena kod tuženika međutim, nije radila na poslovima sklapanja ugovora o osiguranju. Njezin posao tada je naime obuhvaćao analizu podataka i izvještaja i analizu i izradu cjenika. Dakle, nije radila na sklapanju konkretnog ugovora o osiguranju. Navodi da se, načelno, pojam franšize odnosi na pojam koji se odnosi na dio štete koji se prenosi na osiguranika, može biti u postotku ili u fiksnom iznosu, a to znači da je iznos koji osiguranik dobije po nastupu osiguranog slučaja - umanjen za iznos franšize. Kada joj se predočuje konkretna ponuda osiguranja obiteljskog paketa za rizik potresa navodi da je te 2019. minimalni iznos franšize bio 2%, a kako je u konkretnom slučaju ugovoreno 5% to znači da je veći teret prebačen na osiguranika u smislu osiguranja u eventualno nastaloj šteti. To je konkretno, značilo da je osiguraniku obračunat veći popust na premiju odnosno da isti plaća manji iznos premije, a obzirom na eventualno veći iznos franšize. Kad je dan popust na premiju to ne znači da je franšiza otkupljena. Navodi da se u općem paketu osiguranja navodi pojam franšize, ali da li je isti i sadržan u izdanoj polici osiguranja to ne zna. Pojam "otkup franšize" znači da osiguranik plaćanjem povećane premije više ne sudjeluje u isplati štete. Otkup franšize nije moguć kada je nastao osigurani slučaj.

15. Iskaze tužitelja sud je u cijelosti prihvatio kao životne, logične i uvjerljive te međusobne suglasne te u skladu sa dokumentacijom u spisu. Iz iskaza svjedoka UĐ proizlazi da ista nije osobno sudjelovala u razgovoru s tužiteljima oko sklapanja konkretnog ugovora i uvjeta ugovora o osiguranju.

16. Na temelju nalaza i mišljenja vještaka grafologa Jane Žiljak Gršić, sud je utvrdio da potpisi na preslikama Police osiguranja 303624092987 i preslikama Privitci polica 303624092987 nimalo ne sliče i nisu istovjetni original potpisa VĐ niti original potpisa ŽĐ. Nadalje vještak u mišljenju navodi da preslike Police osiguranja 136624092987 od osiguravatelja Glasnović Petra i Preslika Privitak polici osiugranja obiteljskog paketa br. 136624092987 od osiguravatelja NĐ i ŽĐ nisu potpisani od strane ugovaratelja osiguranja i nije ih moguće vještačiti niti je moguće dati mišljenje zato što je materijal dostavljen bez potpisa. Na navedenoj polici i privitku police nema tragova potpisa ili brisanja potpisa u prostoru potpisivanja osiguranika, vještačenjem je utvrđeno da te police nisu originali.

17. Nalaz i mišljenje vještaka grafologa sud je u cijelosti prihvatio jer je sačinjeno jasno i određeno te u skladu sa pravilima struke, a niti su stranke istome prigovarale.

18. Dakle, sporno je između stranaka u ovoj pravnoj stvari da li se primjenjuje odbitna franšiza od 5% ili je ista isključena iz Ugovora o osiguranju. Tužitelji tvrde da nisu prihvatili odbitnu franšizu jer ista nije ugovorena odnosno ista je isključena iz Ugovora o osiguranju. Nadalje tužitelji tvrde da je u Privitku polici osiguranja obiteljskog paketa ugovoren popust za otkup franšize od 15% pa su tužitelji odbitnu franšizu otkupili i time isključili njezinu primjenu iz Ugovora o osiguranju. Tuženik tvrdi da su tužitelji ostvarili popust na premiju od 15% jer je ugovorena veća franšiza od ugovorene, a koju veću franšizu su tužitelji odabrali prilikom sklapanja police osiguranja. Nadalje tuženik tvrdi da je u polici osiguranja nespretno navedeno da je riječ o popustu za otkup franšize iako bi ispravno trebalo stajati popust za ugovorenu franšizu.

19. Sud je odlučivao temeljem odredbe čl. 921. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 112/11, 78/15, 28/18, dalje: ZOO), važećim u vrijeme zaključenja predmetnog ugovora o osiguranju, kojom je propisano da se ugovorom o osiguranju osiguratelj obvezuje ugovaratelju osiguranja isplatiti osiguraniku ili korisniku osiguranja osigurninu ako nastane osigurani slučaj, a ugovaratelj se osiguranja obvezuje osiguratelju platiti premiju osiguranja. Odredbom čl. 922. st. 1. ZOO propisano je osigurani slučaj je događaj prouzročen osiguranim rizikom, dok je st. 2. čl. 922. ZOO propisano da rizik koji je obuhvaćen osiguranjem (osigurani rizik) mora biti budući, neizvjestan i nezavisan od isključive volje ugovaratelja osiguranja ili osiguranika. Sud je odlučivao i temeljem čl. 943. st.1 ZOO kojom odredbom je propisano da, kada se dogodi osigurani slučaj, osiguratelj je dužan isplatiti osigurninu određenu ugovorom u ugovorenom roku koji ne može biti dulji od četrnaest dana, računajući od kada je osiguratelj dobio obavijest da se osigurani slučaj dogodio dok je st. 2. citiranog čl. 943. ZOO propisano ako je za utvrđivanje postojanja osigurateljeve obveze ili njezina iznosa potrebno stanovito vrijeme, osiguratelj je dužan isplatiti osigurninu određenu ugovorom u roku od trideset dana od dana primitka odštetnog zahtjeva ili ga u istom roku obavijestiti da njegov zahtjev nije osnovan.

20. Iz iskaza tužitelja utvrđeno je da ga je djelatnik tuženika telefonski kontaktirao 2019. radi produljenja ugovora o osiguranju te da je zaprimio od tuženika ponudu i policu osiguranja putem elektroničke pošte (e-mail-a), ali mu nisu dostavljeni nikakvi opći uvjeti uz te police, da nije vlastoručno potpisao policu osiguranja niti vratio primjerak vlastoručno potpisane police tuženiku. Nadalje je utvrđeno da je I. tužitelj razgovarao telefonski u svezi sklapanja police osiguranje, da nitko nije s njim razgovarao u smislu da bi on trebao sudjelovati u snošenju štete, da mu nitko nikada nije objasnio što znači odbitna franšiza, time da tužitelji nisu potpisali ponudu za osiguranje. Nadalje je sud utvrdio, na temelju nalaza i mišljenja vještaka grafologa, da tužitelji nisu potpisali Privitak polici osiguranja obiteljskog paketa koji je predmet ovog spora, a koja činjenicu je sud utvrdio uvidom u dostavljeni Privitak polici osiguranja obiteljskog paketa.

21. Sud je uvidom u Privitak polici osiguranja obiteljskog paketa br. 136624092987 od 30. travnja 2019. (list 45 spisa) utvrdio da su tužitelji kao osiguranici ugovorili osigurani rizik potresom za vremensko razdoblje od 11. travnja 2019. do 11. travnja 2020. u iznosu osiguranja 297.000,00 kn, predmet osiguranja – stvari kućanstva nekretnine u, Zagrebu, Gorjanovićeca 21. Utvrđeno je i da je ugovoren doplatak za građevinske objekte izrađene prije 1964. godine u visini 50% (88,81 kn) te je ugovoren popust za otkup franšize od 15% (-39,96 kn) pa je ugovorena ukupna premija 226,46 kn, uz priznati popust na višegodišnji ugovor od 10% (20,65 kn). Nadalje je utvrđeno da tužitelji nisu potpisali privitak polici osiguranja obiteljskog paketa od 30. travnja 2019. a što je utvrđeno i iz iskaza tužitelja i uvidom u Privitak polici osiguranja obiteljskog paketa koji je predmet ovog spora.

22. Uvidom u ponudu osiguranja koja prileži listu 46 spisa te privitke ponudi osiguranja obiteljskog paketa broj 303624092987 (list 47-56 spisa) sud je utvrdio da je tuženik jasno naznačio u privitcima ponude osiguranja obiteljskog paketa visine popusta na višegodišnje ugovore (10%) te komercijalne popuste (20%) za pojedini privitak ponudi osiguranja obiteljskog paketa, kao što je i jasno i nedvosmisleno naznačen popust na obiteljski paket (15%).

23. Sud je uvidom u Privitak polici osiguranja obiteljskog paketa br. 136624092987 od 30. travnja 2019. (list 53 spisa) koja je predmet ovog spora utvrdio da je ista sastavljena sukladno čl. 3. Općih uvjeta za osiguranje imovine tuženika. Nadalje je utvrđeno da se na ugovorni odnos stranaka primjenjuju Posebni uvjeti za osiguranje od rizika potresa (list 39-44 spisa), kojim je propisano da se posebno ugovara i zaračunava dodatna premija osiguranja za rizik potresa te se na ugovorni odnos primjenjuju Uvjeti za osiguranje požara i nekih drugih rizika.

24. Odredbom čl. 320. ZOO propisano je da će se, u slučaju kad je ugovor sklopljen prema unaprijed otisnutom sadržaju, ili kad je ugovor na drugi način pripremila i predložila druga ugovorna strana, nejasne odredbe tumačiti u korist druge strane. Nadalje odredbom članka 926. st. 5. ZOO propisano je da će u slučaju neslaganja neke odredbe općih ili posebnih uvjeta i neke odredbe police, primijeniti odredba police. Iz sadržaja odredbe čl. 926. st. 5. ZOO jasno proizlazi kako u odnosu na tumačenje police osiguranja u slučaju neslaganja odredbe općih ili posebnih uvjeta i neke odredbe police valja primijeniti odredbu police jer su odredbe police uvijek bliže pravoj volji ugovornih strana nego odredbe uvjeta osiguranja.

25. Nije sporno da je Privitak polici osiguranja obiteljskog paketa br. 136624092987 od 30.04.2019. sklopljen prema unaprijed otisnutom sadržaju i da je isti pripremio i predložio tužiteljima tuženik.

26. Odredbom čl. 49. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine 41/2014, 110/2015, 14/2019, dalje: ZZP) propisano je da su ugovorne odredbe nepoštene i posljedično tome ništetne, ako se o takvoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, već je ona bila unaprijed formulirana od strane tuženika i na njen sadržaj tužitelj, kao potrošač nije imao utjecaja, pa posljedično tome ona suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja, kao potrošača.

27. U konkretnom slučaju, utvrđeno je da se o odredbama o odbitnoj franšizi nije pregovaralo i da se radi o unaprijed formuliranom standardnom ugovoru, a odredbom st. 4. istog članka propisano je da ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed formuliranom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati, što u konkretnom slučaju tuženik niti tvrdi niti dokazuje. Nastavno, u provođenju testa poštenosti valjalo je utvrditi je li takva odredba, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, a sadržana je u formuliranom standardnom ugovoru, uzrokovala značajnu neravnotežu u pravima i obvezama stranaka i to na štetu tužitelja kao potrošača.

28. Utvrđeno je, što niti jedna od stranaka niti ne spori, da su tužitelji na temelju ugovorne odredbe o odbitnoj franšizi plaćao nižu godišnju premiju, a tuženik je kao trgovac, zbog ugovorne odredbe o odbitnoj franšizi tužitelju po štetnom događaju isplatio iznos koji je za 4.977,11 eur/37.500,00 kn manji od onoga kojega bi isplatio da takve ugovorne odredbe nije bilo.

29. Prvostupanjski sud je utvrdio da je takva odredba uzrokovala značajnu neravnotežu, s kojim stavom se slaže i ovaj sud jer tužitelj nije bio svjestan prilikom ugovaranja police od potresa da mu iznos osigurnine neće biti u cijelosti isplaćen. Tužitelj je i sam u iskazu naveo da nitko nije s njim razgovarao da bi on trebao sudjelovati u snošenju štete, a da mu je to rečeno sigurno ne bi sklopio ugovor o osiguranju. Osim toga, tužitelji su bili u opravdanoj zabludi jer je na polici navedeno umjesto popusta od 15% na premiju, da se radi o popustu na otkup franšize, a niti tuženik ne spori da se radi o pogrešci koja izaziva zabunu kod klijenata.

30. Zbog svega navedenog utvrđena je nepoštenost takve odredbe, te kao posljedica ponovna uspostava pravne i činjenične situacije potrošača u kojoj bi se nalazio da navedene odredbe ili njezinog dijela nije bilo. Proglašenjem ugovorne odredbe nepoštenom za potrošače nastaje subjektivno pravo na restituciju (čl. 323. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23 - dalje ZOO), a što znači da tužitelji kao potrošači ima pravo na restituciju.

31. Kako je sporni ugovor tj. Privitak polici osiguranja obiteljskog paketa br. 136624092987 od 30. travnja 2019. sastavio tuženik to se tipska nejasna odredba o odbitnoj franšizi treba tumačiti u korist tužitelja. Tuženik navodi tijekom ovog postupka kako je u polici osiguranja nespretno navedeno da je riječ o popustu za otkup franšize, budući je ispravno trebalo stajati popust za ugovorenu franšizu što izaziva zabunu kod klijenata, ovdje tužitelja. Sama primjena ugovorne odredbe, kako je tumači tuženik u ovom sporu, bila bi suprotna načelu savjesnosti i poštenja te bi dovela do znatne neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja, obzirom da se o navedenoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo (iskaz tužitelja), već je istu unaprijed formulirao tuženik te tužitelji nisu imali utjecaj na njezin sadržaj (čl. 96. st. 2. Zakona o zaštiti potrošača).

32.Odredbom čl. 49. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" 41/2014, 110/2015, 14/2019, dalje: ZZP) propisano je da su ugovorne odredbe nepoštene i posljedično tome ništetne, ako se o takvoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo već je ona bila unaprijed formulirana od strane tuženika i na njen sadržaj tužitelj, kao potrošač nije imao utjecaja, pa posljedično tome ona suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja, kao potrošača.

33. U konkretnom slučaju, utvrđeno je da se o odredbama o odbitnoj franšizi nije pregovaralo i da se radi o unaprijed formuliranom standardnom ugovoru, a odredbom st. 4. istog članka propisano je da ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed formuliranom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati, što u konkretnom slučaju tuženik niti tvrdi niti dokazuje. Nastavno, u provođenju testa poštenosti valjalo je utvrditi je li takva odredba, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, a sadržana je u formuliranom standardnom ugovoru, uzrokovala značajnu neravnotežu u pravima i obvezama stranaka i to na štetu tužitelja kao potrošača.

34. Utvrđeno je, što niti jedna od stranaka niti ne spori, da su tužitelji na temelju ugovorne odredbe o odbitnoj franšizi plaćali nižu godišnju premiju, a tuženik je kao trgovac, zbog ugovorne odredbe o odbitnoj franšizi tužitelju po štetnom događaju isplatio iznos koji je za 1.970,93 eur / 14.850,00 kn manji od onoga kojega bi isplatio da takve ugovorne odredbe nije bilo.

35. Dakle, takva odredba o odbitnoj franšizi uzrokovala je značajnu neravnotežu jer tužitelji nisu bili svjesni, prilikom ugovaranja police od potresa, da im iznos osigurnine neće biti u cijelosti isplaćen. Tužitelj je, ponavlja se, i sam u iskazu naveo da nitko nije s njim razgovarao da bi on trebao sudjelovati u snošenju štete niti mu je uopće objašnjen pojam franšize. Osim toga, tužitelji su bili u opravdanoj zabludi jer je na polici navedeno umjesto popusta od 15% na premiju, da se radi o popustu na otkup franšize, a niti tuženik ne spori da se radi o pogreški koja izaziva zabunu kod klijenata.

36. Sud pri tome ističe da iz Općih uvjeta osiguranja od požara i nekih drugih rizika te Posebnih uvjeta za osiguranje od rizika potresa nisu sadržane posebne odredbe o odbitnoj franšizi pa stoga tuženik neosnovano tvrdi da su tužitelji ostvarili popust na premiju od 15% jer je ugovorena veća franšiza od ugovorene, a koju veću franšizu su tužitelji odabrali prilikom sklapanja police osiguranja, a koju činjenicu odabira veće franšize od ugovorene tuženik nije dokazao. Tuženik, na kojem je teret dokaza, nije dostavio dokaz (čl.221.a. ZPP) niti je dokazao da bi tužiteljima protumačio ugovornu odredbu o većoj franšizi u odnosu na koju tvrdi da su je tužitelji odabrali pa da im je iz toga razloga odobren popust na premiju od 15%.

37. Nadalje, iako ovaj sud prihvaća stav tuženika da nema osnove ugovorom dati jednoj ugovornoj strani popust da bi se njegovo pravo povećalo, odnosno nije logično dati popust sa svrhom da se isključi njegovo sudjelovanje u osiguranom riziku, navedeno je trebalo biti jasno ispregovarano s tužiteljima te navedeno u Privitku polici osiguranja obiteljskog paketa br. 136624092987 od 30. travnja 2019. , a što nesporno nije učinjeno.

38. Iako je tuženik ispravio svoju grešku pravilno navodeći da se zapravo radi o popustu franšize, a ne o otkupu franšize, isti nije dokazao da je tako ispravljenu policu dostavio tužiteljima niti da su tužitelji uopće bili obaviješteni da se radi o pogrešci u polici osiguranja.

39. Zbog svega navedenog utvrđena je nepoštenost takve odredbe te kao posljedica ponovna uspostava pravne i činjenične situacije potrošača u kojoj bi se nalazio da navedene odredbe ili njezinog dijela nije bilo. Proglašenjem ugovorne odredbe nepoštenom za potrošače nastaje subjektivno pravo na restituciju (čl. 323. st. 1. ZOO), a što znači da tužitelji kao potrošači ima pravo na restituciju.

40. Kako je otpala pravna osnova po kojoj je tuženik zadržao navedeni iznos to je, kraj nesporne visine tužbenog zahtjeva, naloženo tuženiku isplatiti tužiteljima 1.970,93 eur/ 14.850,00 kn na ime cjelokupne osigurnine te zatezne kamate (čl. 1111. st. 3. ZOO) od 2. lipnja 2020. kao nesporno dana zaprimanja obavijesti o nastanku osiguranog slučaja te je odlučeno kao u izreci.

41.Odluka o visini stope zatezne kamate temelji se na odredbi čl. 29. st. 2. i 8. ZOO.

42. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl 154. st.1. u vezi čl. 151. i čl. 155. ZPP i isti je suđen tužiteljima, sastoji se od zastupanja istih po punomoćniku odvjetniku, odmjeren je prema naznačenoj vrijednosti predmeta spora, u skladu sa odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23 - dalje u tekstu Tarifa) i prema priloženom troškovniku.

42.1.Tužiteljima je priznat trošak za: sastav tužbe 100 bodova (tbr.7/1 Tarife), sastav podnesaka od 11. svibnja 2023., 25. siječnja 2024. i 18. srpnja 2025., svaki po 100 bodova (tbr. 8/1 Tarife) i za zastupanje na ročištima 6. svibnja 2024., 9. svibnja 2025. i 23. travnja 2026., svako po 100 bodova (tbr.9/1 Tarife), ukupno 700 bodova što uz uvećanje za 10% (tbr. 40 Tarife), iznosi ukupno 770 bodova što primjenom tbr.54 Tarife, iznosi 1.540,00 eur, a uz uvećanje za 25% PDV (385,00 eur) te uz trošak uplaćene pristojbe na tužbu 33,18 eur, sveukupno iznosi 1.958,18 eur.

42.2. Tužiteljima nije priznat trošak na ime sudske pristojbe na presudu jer iz stanja spisa proizlazi da ista nije plaćena pa im taj trošak (još) nije nastao.

43. Odluka o zateznoj kamati na dosuđeni trošak postupka temelji se na odredbi čl. 151. st.3. ZPP.

U Zagrebu 29. svibnja 2026.

Sudac

Vlatka Toplak

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana, a koji rok se računa:

- od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno - od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem je presuda objavljena.

Žalba se podnosi pisano, u četiri istovjetna primjerka, putem ovog suda županijskom sudu.

DNA:

- punom. I. i II. tužitelja

- tuženik