REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U ZAGREBU
Zagreb, Avenija Dubrovnik 6
Poslovni broj: Us I-1569/2026-7
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Ivanu Levaku, te zapisničarki Nikolini Kruk, u upravnom sporu tužitelja ŠŠ, rođenog **.**.1995., u [adresa], Afganistan, koji je boravio u Prihvatnom centru za strance, a sada je nepoznatog boravišta, zastupan po opunomoćeniku Stjepanu Babiću, odvjetniku u Zagrebu, Vodovodna 13/I, protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprava zagrebačka, Policijske postaje Zaprešić, Zaprešić, Ulica Drage Švajcara 4, OIB: 36162371878, radi sudske kontrole zakonitosti ograničenja kretanja imenovanog stranca, nakon zaključene tajne i usmene rasprave dana 22. svibnja 2026., u nazočnosti opunomoćenika stranaka, dana 29. svibnja 2026 godine,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprava zagrebačke, Policijske postaje Zaprešić, KLASA: UP/I-216-01/26-03/240, URBROJ: 511-19-37-26-1 od 13. ožujka 2026. godine.
II. Odbija se tužitelj sa zahtjevom za naknadu troškova upravnog spora.
Obrazloženje
1. Tužitelj je podnio tužbu ovom sudu dana 23. ožujka 2026. godine protiv rješenja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprava zagrebačke, Policijske postaje Zaprešić, KLASA: UP/I-216-01/26-03/240, URBROJ: 511-19-37-26-1 od 13. ožujka 2026. godine, kojim se ŠŠ, rođen **.**.1995. u mjestu [adresa], Afganistan, državljanin Afganistana, nositelj osobne iskaznice Afganistana br. 1399-1202-95056, smješta u Prihvatni centar za strance Ministarstva unutarnjih poslova. Smještaj se određuje na najkraće moguće vrijeme, a najduže do 3 (tri) mjeseca, s tim da se smještaj računa od dana donošenja rješenja.
2. Tužitelj u tužbi navodi da pobija navedeno rješenje u cijelosti i to zbog: pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, apsolutno bitnih povreda ZUP -a, te pogrešne primjene materijalnog prava. Naime, tuženik je paušalno naveo da se blaže mjere ne mogu primijeniti. Prema sudskoj praksi Europskog suda za ljudska prava (ESLJP) (npr. Mikolenko protiv Estonije), pritvaranje mora biti krajnja mjera. Nadalje, tuženik nije dokazao da su blaže mjere (poput redovitog javljanja uz osiguranu pravnu pomoć) doista nedjelotvorne. Pored toga, tužitelj navodi da je državljanin Afganistana, bivši zaposlenik institucija povezanih s međunarodnim organizacijama (Fulbright Scholar, US Embassy Kabul, IT stručnjak u Attorney General Office). Prisila na povratak u Afganistan, s obzirom na njegovu prošlu suradnju sa zapadnim entitetima, izlaže ga stvarnom riziku od progona ili pogubljenja, što je u suprotnosti s načelom non-refoulement (zabrana prisilnog udaljenja). Tužitelj je visokokvalificirana osoba (univerzitetski profesor, IT ekspert). Tuženik nije uzeo u obzir njegovu ranjivost kao osobe koja bježi od režima koji targetira upravo profile poput njegovog (obrazovani pojedinci povezani s prethodnim sustavom).
3. Slijedom iznesenog tužitelj predlaže da sud poništi rješenje tuženika, KLASA: UP/I-216-01/26-03/240, URBROJ: 511-19-37-26-1 od 13. ožujka 2026., te naloži tuženiku da nadoknadi tužitelju troškove upravnog spora.
4. U svom odgovoru na tužbu tuženik ostaje kod razloga i navoda iznijetih u obrazloženju pobijanog rješenja, te predlaže da sud odbije tužbu i tužbeni zahtjev. Jer, u upravnom postupku utvrđene su sve relevantne činjenice i okolnosti na temelju kojih je donijeto rješenje utemeljeno na odredbama Zakona o strancima ("Narodne novine", broj: 133/20, 114/22, 151/22. i 40/25.). Rješenjem Policijske postaje Zaprešić, KLASA: UP/l-216-01/26-03/240, URBROJ: 511-19-37-26-1 od 13. ožujka 2026. godine tužitelju je određen smještaj u Prihvatni centar za strance Ministarstva unutarnjih poslova Ježevo na najkraće moguće vrijeme, a najduže na 3 (tri) mjeseca, koji se računa od dana donošenja rješenja. Policijska postaja Zaprešić je predmetnom strancu sukladno članku 212. stavku 1. Zakona o strancima donijela rješenje o smještaju u Prihvatni centar, jer se prisilno udaljenje stranca temeljem donesenog rješenja o protjerivanju, kojim mu je određeno prisilno udaljenje KLASA: UP/l-216-04/25-01/1261, URBROJ: 511-19-37-26-1 donesenog od Policijske postaje Zaprešić dana 13. ožujka 2026. godine nije moglo osigurati blažim mjerama propisanih u članku 213. stavku 1. Zakona o strancima, jer stranac nema prijavljen boravak u Republici Hrvatskoj i adrese na kojoj bi mogao boraviti, pa postoji opravdan rizik neizvršavanja javljanja u policijsku postaju, te postoje razlozi za smještaj u centar propisani u članku 214. Zakona o strancima. Sukladno članku 214. stavku 2. podstavcima 2, 3, 8. i 9., postoje okolnosti koje mogu upućivati na postojanje rizika od izbjegavanja iz stavka 2. istog članka, jer predmetni državljanin treće zemlje nema prijavljen boravak, nezakonito je ušao u Republiku Hrvatsku, te prethodno ponašanje upućuje da bi mogao izbjegavati obveze napuštanja EGP-a obzirom je u spornom događaju zatečen u namjeri prelaska državne granice u Republiku Sloveniju i u ispitnom postupku izjavio da želi otputovati u Francusku, pa zaključak o riziku nije donesen paušalno. Radi se i o riziku izbjegavanja obveze napuštanja EGP-a opisan stavkom 3. postavkom 7. citiranog članka, jer je tužitelj ušao u EGP u vrijeme dok na snazi ima mjeru zabrane ulaska i boravka u RH. U tom smislu je ranije do tog događaja, u RH tri puta evidentiran u nezakonitom prelasku državne granice iz Bosne i Hercegovine, onako kako je opisano u rješenju o protjerivanju, KLASA: UP/l-216-04/25-01/1261, URBROJ: 511-19-37-26-1, iz čega proizlazi kako ustrajno na nezakonit način izigrava mjere koje su mu određene pravnim propisima RH. Mjera smještaja u Prihvatni centar određena je sukladno Zakonu o strancima radi osiguranja sigurne readmisije u zemlju za koju postoji razumna mogućnost udaljenja, kako je navedeno u rješenju o protjerivanju, ili u zemlju iz koje je došao, Bosnu i Hercegovinu, ili uz njegov pristanak u drugu treću zemlju. Nadalje, tuženik napominje da je dana 18. ožujka 2026. godine u Prihvatnom centru za strance MUP-a u Ježevu, predmetni stranac ŠŠ izrazio namjeru za međunarodnom zaštitom u RH, koja mu je zaprimljena, te je istog dana otpušten iz centra i upućen da se javnim prijevozom javi u Prihvatilište za tražitelje međunarodne zaštite u RH u Zagrebu, Sarajevska 41.
5. Tužbeni zahtjev nije osnovan, a prema slobodnom uvjerenju suda, te na temelju razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja, shodno članku 114. stavku 3. Zakona o upravnim sporovima.
6. Tijekom postupka izvršen je uvid u cjelokupni spis predmeta, te ovosudni spis, Poslovni broj: Us I-1391/2026-2 od 16. ožujka 2026. godine, u kojem je donesena presuda dana 16. ožujka 2026., kojom je potvrđeno rješenje Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprava zagrebačke, Policijske postaje Zaprešić, KLASA: UP/I-216-01/26-03/240, URBROJ: 511-19-37-26-1 od 13. ožujka 2026. godine. Naime, individualnom procjenom u skladu s pravilom razmjernosti utvrđeno je da se prisilno udaljenje ne može osigurati primjenom blažih mjera propisanih u članku 213. stavku 1. Zakona, budući da imenovani nezakonito boravi na području EGP-a, nema novčanih sredstava koja bi mogao položiti, nema putne karte, nema adresu smještaja na kojoj bi mogao boraviti, slijedom čega su utvrđene okolnosti koje mogu upućivati na postojanje rizika od izbjegavanja obveze napuštanja Republike Hrvatske iz članka 214. stavka 2. Prema ocjeni suda donositelj rješenja je u konkretnom slučaju na temelju individualne procjene u skladu s pravilom razmjernosti, pravilno utvrdio da se prisilno udaljenje i povratak ne može osigurati blažim mjerama te da postoje okolnosti koje ukazuju na rizik od izbjegavanja obveze napuštanja EGP - a iz članka 214. stavka 2. podstavka 2., 3., 8. i 9. Zakona. Također, postoji rizik od izbjegavanja obveze napuštanja EGP-a ili Republike Hrvatske iz članka 214. stavka 3. podstavka 7. Zakona o strancima.
8. Kod donošenja odluke u ovom predmetu sud je polazio od članka 216. stavka 3. Zakona o strancima, koji propisuje da protiv rješenja iz stavaka 1. i 2. ovoga članka nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor, a prilikom dostave rješenja iz stavaka 1. i 2. ovoga članka državljanina treće zemlje će se obavijestiti o radnjama iz stavka 4. ovoga članka. Prema stavku 4. citiranog članka odmah po donošenju rješenja iz stavaka 1. i 2. ovoga članka upravnom sudu će se dostaviti spisi predmeta o smještaju u centar, a upravni sud će u roku od pet dana od dana dostave spisa predmeta donijeti odluku kojom se rješenje o smještaju ukida ili potvrđuje. Dana 13. ožujka 2026. godine Policijska postaja Zaprešić dostavila je ovom sudu spise predmeta, a sud je donio presudu o potvrđivanju rješenja od 13. ožujka 2026. godine o smještaju tužitelja u centar dana 16. ožujka 2026. godine. Tužitelj je otpušten iz centra dana 18. ožujka 2026. godine, nakon što je izrazio namjeru za međunarodnom zaštitom u RH.
7. Sud smatra da je pobijana odluka zakonita, te je prihvatio stajalište tuženika da postoje okolnosti koje ukazuju na rizik od izbjegavanja obveze napuštanja RH, a prisilno udaljenje i povratak stranca ne može se osigurati blažim mjerama. Osim toga, tijekom postupka je utvrđeno da je državljanin treće zemlje ušao u EGP, odnosno Republiku Hrvatsku prije isteka zabrane ulaska i boravka, pa se smatra da postoji rizik od izbjegavanja obveze napuštanja EGP-a, odnosno Republike Hrvatske shodno članku 214. stavku 3. podstavku 7. Zakona o strancima.
8. Uslijed iznijetog, a na temelju članka 116. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima, odlučeno je kao u točki I. izreke presude.
9. Sud je odbio tužitelja sa zahtjevom za naknadom troškova upravnog spora, budući da članak 147. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 36/24.) propisuje da stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drukčije propisano. Nadalje, članak 145. stavak 1. ZUS-a propisuje da svaka stranka prethodno sama podmiruje troškove koje je prouzročila svojim radnjama, osim ako zakonom nije drukčije propisano.
U Zagrebu 29. svibnja 2026. godine
Sudac:
Ivan Levak
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda, u dovoljnom broju primjeraka za Sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave ove presude.
Dna:
1. Odvjetnik Stjepan Babić, Zagreb, Vodovodna 13/I
2. Ministarstvo unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijska uprava zagrebačka, Policijska postaja Zaprešić, Zaprešić, Ulica Drage Švajcara 4
3. U spis
