REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU

STALNA SLUŽBA U POŽEGI

Sv. Florijana 2, Požega

Poslovni broj: Kž-518/2025-5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi, u vijeću sastavljenom od sudaca Damira Ronka, kao predsjednika vijeća, Mirjane Madunić kao suca izvjestitelja i Renate Marić, kao člana vijeća, uz sudjelovanje zapisničara Antonije Alešković Nikić, u kaznenom predmetu protiv okrivljenika FN, zbog kaznenog djela iz članka 139. stavka 3. Kaznenog zakona (NN 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23 i 36/24 - dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi okrivljenika podnesenoj po braniteljici Valentini Vižintin, odvjetnici iz Rijeke protiv presude Općinskog suda u Rijeci broj K-550/2025-24 od 10. rujna 2025., u sjednici vijeća održanoj dana 29. svibnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

Žalba okrivljenika FN odbija se kao neosnovana i potvrđuje pobijana presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Rijeci okrivljenik FN proglašen je krivim da je počinio kazneno djelo protiv osobne slobode – prijetnjom, opisano i kažnjivo po članku 139. stavku 2. i 3. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18 i 126/19, 84/21, 114/22, 114/23 i 36/24 – dalje u tekstu KZ/11.) pa osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 10 (deset) mjeseci.

1.1. Na temelju članka 54. KZ/11., u izrečenu kaznu zatvora uračunato je vrijeme uhićenja 17. travnja 2025.do 19. travnja 2025. i vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 24. travnja 2025., pa nadalje.

1.3. Na temelju članka 148. stavka 6. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 – Odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19 i 80/22, 36/24, 72/25 – dalje u tekstu ZKP/08.), okrivljeni FN oslobođen je plaćanja troškova kaznenog postupka u cijelosti.

2. Protiv te presude žalbu je podnio okrivljenik FN po braniteljici zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, nepotpuno i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kazni. Navodi da prvostupanjska presuda nije pravilno donesena ni na temelju zakona ni na temelju dokaza, te smatra da je sud pogrešno procijenio činjenicu i da nije dovoljno obrazložio zašto vjeruje oštećenoj, a ne obrani. Smatra da je prvostupanjski sud odluku o krivnji temeljio gotovo isključivo na iskazu oštećene, bez dovoljno drugih dokaza koji bi potvrdili prijetnje. Obrana ističe da postoje nelogičnosti u ponašanju oštećene, jer je nakon navodnih prijetnji ostavila djecu s okrivljenikom, otišla s njima u lunapark i kasnije koristila autobus pun ljudi bez traženja pomoći. Žalba također tvrdi da sud nije usporedio iskaze svih svjedoka niti je dovoljno razmotrio obranu okrivljenika. Posebno se naglašava da je sud odbio saslušati ŠN, iako je ona možda mogla potvrditi što se stvarno dogodilo jer je navodno čula razgovor roditelja. Žali se da sud nije objasnio zašto nije uzeo u obzir pisma maloljetne ŠN koja su predana na ročištu. Dalje se tvrdi da nije dokazano da su prijetnje ako su i izrečene, bile ozbiljne niti da je okrivljenik imao namjeru izazvati strah kod oštećene. Obrana posebno naglašava da riječi „Zbogom cigani“ ne predstavljaju ozbiljnu prijetnju smrću, nego da mogu tumačiti kao pozdrav upućen drugim osobama. Žalba zaključuje da nema dovoljno dokaza za osudu te da je trebalo primijeniti načelo „in dubio pro reo“, odnosno u slučaju sumnje odlučiti u korist okrivljenika. Slijedom svega navedenog predlaže da Županijski sud preinači pobijanu presudu na način da okrivljenika oslobodi optužbe ili ukine presudu i vrati predmet na novo suđenje.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba okrivljenika nije osnovana.

5. Iako žalitelj navodi kako žalbu podnosi zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, ne navodi o kojoj se bitnoj povredi radi, a po sadržaju se može zaključiti da se radi o bitnoj povredi iz članka 468. stavak. 1. točka 11. ZKP/08. Suprotno žalbenim navodima, ovaj sud je utvrdio da je pobijana presuda jasna i razumljiva, da su u istoj navedeni dostatni i potpuno jasni razlozi o svim odlučnim činjenicama, navedeni u točkama 8., 9. i 10. obrazloženja., koji razlozi su bez ikakvih proturječnosti te ne postoji nikakav nedostatak u pogledu utvrđenja odlučnih činjenica. Slijedom navedenog je utvrđeno kako nije počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka na koju se poziva žalitelj niti koja druga bitna povreda kaznenog postupka na koju ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, tako da žalba okrivljenika zbog ovog žalbenog razloga nije osnovana.

6. U odnosu na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje, ovaj sud nalazi kako je prvostupanjski sud u cijelosti potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje. Opravdano je prvostupanjski sud na raspravi 28.kolovoza 2025. odbio ispitati kćerku ŠN, koja je bila u drugoj sobi ,a žrtva F iskazala da je ŠN spavala. Isto tako svjedokinja PN je iskazala kako joj je ŠN rekla da su se okrivljeni i oštećena tog jutra svađali i nije spominjala nikakve prijetnje, pa nije bilo potrebe to ponovno utvrđivati. Žalbeni navodi u vezi pisama mlt ŠN nisu osnovani, jer obrana je doista ta pisma predala u spis, ali iz raspravnog zapisnika ne proizlazi da je to bio dokazni prijedlog o kojem je sud trebao odlučiti nakon što se o tom dokaznom prijedlogu izjasni državni odvjetnik, tako da izostanak analize o tim pismima u presudi nije takav propust suda koji bi utjecao na valjanost utvrđenog činjeničnog stanja i zakonitost odluke.

6.1. Pravilno prvostupanjski sud zaključuje da je inkriminiranog dana okrivljenik oštećenoj u jutarnjim satima prijetio smrću, te potom istog dana u poslijepodnevnim satima pratio oštećenu do autobusne stanice i prijetio da će je tjelesno ozlijediti, a što je nedvojbeno utvrdio iz detaljnog i jasnog iskaza oštećene žrtve ispitane na dokaznom ročištu pred sucem istrage na kojem su bili prisutni okrivljenik i njegova braniteljica. Obzirom na navedeno, pravilno je prvostupanjski sud ocijenio neistinitom obranu okrivljenika kao i iskaz njegove sestre PN, nasuprot iskazu oštećene koji je sud prihvatio i ocijenio vjerodostojnim tako da nije u pravu okrivljenik kada ističe da nije dokazano da je počinio kazneno djelo za koje je osuđen, jer prijetnja da će ju tjelesno ozlijediti objektivno su podobne da izazovu strah i uznemirenost kod one osobe na koju se odnose. Takve riječi su objektivno podobne da ustraše i uznemire drugoga jer kada okrivljenik upravo takve riječi i takvo zlo stavlja u izgled oštećenoj tada je on sasvim sigurno svjestan da iste mogu uznemiriti i ustrašiti onoga na koga se odnose. U konkretnom slučaju, i ovaj drugostupanjski sud smatra kako su izrečene riječi prijetnje ozbiljne i objektivne da izazovu osjećaj straha i sigurnosti. Stoga žalbeni navodi kako se nije radilo o ozbiljnoj prijetnji nisu osnovani, a prvostupanjski sud je na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio kazneni zakon kad je okrivljenika proglasio krivim zbog kaznenog djela prijetnje bliskoj osobi iz članka 139. stavak 3. KZ/11. Prema tome žalba zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene kaznenog zakona nije osnovana.

7. Žalba zbog odluke o kazni nije osnovana. Po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, suprotno žalbenim navodima, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio sve okolnosti koje su od značaja za odmjeravanje kazne sukladno odredbi članka 47. KZ/11., te ih je adekvatno vrednovao dovoljno uvažavajući olakotnim cijenio da je roditelj maloljetne djece, a od otegotnih okolnosti na strani okrivljenika cijenio činjenicu da je okrivljenik dva puta osuđivan zbog kaznenih djela iz članka 228. stavak 1. i članka 139. stavak 2. KZ/11 .Ovaj drugostupanjski sud smatra da je kazna zatvora u trajanju od 10 mjeseci primjerena težini, okolnostima i posljedicama počinjenog djela, te se opravdano može očekivati da će se ovom kaznom kod okrivljenika postići svrha kažnjavanja, da je izrečena kazna razmjerna stupnju krivnje okrivljenika te da se istom dovoljno izražava društveni prijekor zbog počinjenog i da će se tom kaznom u cijelosti postići svrha generalne i specijalne prevencije propisana člankom 41. KZ/11.

8. Kako je vijeće našlo da žalbeni razlozi nisu osnovani, a ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti u smislu članka 476. stavak 1. ZKP/08 vijeće nije našlo da postoji povreda odredaba kaznenog postupka na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, te da nema povrede kaznenog zakona na štetu okrivljenika, valjalo je na temelju članka 482. ZKP/08, žalbu okrivljenika odbiti kao neosnovanu.

U Požegi, 29. svibnja 2026.

Predsjednik vijeća

Damir Ronko