REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU

STALNA SLUŽBA U POŽEGI

Sv. Florijana 2, Požega

Poslovni broj: Kž-177/2023-5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, Damira Ronko, kao predsjednika vijeća, Mirjane Madunić kao suca izvjestitelja i Branimira Miljevića, kao člana vijeća, uz sudjelovanje zapisničara Antonije Alešković Nikić u kaznenom predmetu protiv okrivljene UT zbog kaznenog djela protiv osobne slobode - prijetnjom – djelo opisano i kažnjivo po članku 139. st. 3. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj: 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19 i 84/21 – dalje: KZ/11), odlučujući o žalbi okrivljene UT protiv presude Općinskog suda u Splitu broj K-487/2022 od 1. ožujka 2023., u sjednici vijeća održanoj 29. svibnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

Žalba okrivljene UT odbija se kao neosnovana i potvrđuje pobijana presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Splitu okrivljena UT proglašena je krivom da je počinila kazneno djelo protiv osobne slobode – prijetnjom – djelo opisano u članku 139. stavak 3. u svezi stavka 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj: 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21 – u daljnjem tekstu: Kazneni zakon), a kažnjivo po članku 139. stavak 3. KZ/11 te je osuđena na kaznu zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci, a temeljem čl. 56. KZ/11 izrečena joj je uvjetna osuda na način da se kazna zatvora na koju je osuđena neće izvršiti ukoliko ista u roku provjeravanja od 1 (jedne) godine po pravomoćnosti presude ne počini neko novo kazneno djelo.

1.1. Temeljem odredbe čl. 145. st. 2. toč. 6. Zakona o kaznenom postupku (NN 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17 i 126/19 – dalje u tekstu ZKP/08), dužna je okrivljena UT naknaditi trošak kaznenog postupka u sveukupnom iznosu od 39,81 EUR1 (trideset devet eura i osamdeset jedan cent) / 300,00 (tristo) kuna, a koji iznos predstavlja sudski paušal.

2. Protiv te presude žalbu je podnijela okrivljena osobno navodeći kako smatra da je krivo i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje, te ne priznaje da je počinila kazneno djelo i ne osjeća se krivom, a kao olakotnu okolnost navodi svoju neosuđivanost. Nadalje, navodi da je njezin brat, koji je ovdje oštećenik, zapravo narkoman i nasilnik koji je nju lažno optužio i oklevetao u cilju da ju osramoti i zagorča život. Predlaže da se pobijana presuda ukine i donese oslobađajuća presuda.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba okrivljene nije osnovana.

5. Ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti ovaj drugostupanjski sud je utvrdio kako je pobijana presuda jasna, razumljiva, u istoj su navedeni dostatni i logični razlozi tako da pri donošenju ove presude nije počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka na koju ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

6. Žalba okrivljene svodi se na žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog stanja. Nasuprot žalbenim navodima prvostupanjski sud je u konkretnom slučaju pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje, pravilno cijeneći provedene dokaze i to iskaz oštećenika kao svjedoka, prihvaćajući ga i ocjenjujući vjerodostojnim, detaljnim i dosljednim, a koji je detaljno opisao u kojim okolnostima i koje riječi mu je kritične zgode izgovorila okrivljena na način opisan u izreci prvostupanjske presude.

6.1. Komparirajući iskaz oštećenika s obranom okrivljene koja poriče da je oštećeniku prijetila, s pravom prvostupanjski sud nije prihvatio obranu okrivljene kad navodi da nikome nije prijetila, jer je ista očigledno usmjerena na izbjegavanje njezine kaznene odgovornosti. Imajući u vidu okolnosti u kojima su navedene riječi izrečene te činjenicu da između okrivljene i oštećenika traju stalne napetosti, uznemiravanja i verbalni sukobi, opravdano je prvostupanjski sud povjerovao iskazu oštećenika. Naime, prvostupanjski sud je nesporno utvrdio da su okrivljena i oštećenik, koji su brat i sestra i žive zajedno u kući s roditeljima, već duže vrijeme u lošim odnosima i u čestim povremenim verbalnim sukobima te da su njihovi odnosi poremećeni.

6.2. Cijeneći navedene okolnosti, u kojima je okrivljena rekla oštećeniku da će ga nožem ubiti i da će to kad-tad napraviti, i ovaj sud vjeruje da je oštećenik te riječi shvatio ozbiljno, a iste su bile jasne i određene te u svakom smislu pogodne kod svake prosječne osobe izazvati osjećaj straha za vlastiti život, i u svom iskazu je rekao kako misli da je okrivljenica u stanju izvršiti svoje prijetnje.

7. Neosnovani su navodi žalbe okrivljene koji se odnose na istinitost iskazivanja oštećenika kao navodi i da je oštećenik zapravo agresivna osoba i konzument opojnih sredstava, koje tvrdnje su paušalne te bez ikakva uporišta u drugim dokazima.

7.1. Dakle, prvostupanjski sud je izveo sve dokaze koje je trebao izvesti radi utvrđenja odlučnih činjenica koje neposredno utječu na primjenu materijalno pravnih odredbi, te je na temelju savjesne ocjene izvedenih dokaza izveo pravilne zaključke. Suprotno žalbenim navodima, prvostupanjski je sud vrlo jasno i konkretno naveo sve utvrđene činjenice i iz svih provedenih dokaza koje je brižljivo i iscrpno analizirao, te pravilnom primjenom materijalnog prava izveo ispravan zaključak da je okrivljena UT takvim ponašanjem kritičnog dana u cijelosti ostvarila bitna obilježja kaznenog djela prijetnje oštećeniku -bratu BT te ju je opravdano proglasio krivom zbog počinjenog kaznenog djela iz članka 139.stavak 3.KZ/11. Stoga žalba okrivljene zbog pogrešno i nepotpuno činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava nije osnovana.

8. S obzirom da žalba zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, u skladu s člankom 478. ZKP/08 u sebi sadrži i žalbu na odluku o kazni, ovaj sud je preispitao pobijanu presudu i u tom dijelu. Po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio sve okolnosti koje su od značaja za odmjeravanje kazne sukladno odredbi članka 47. KZ/11., te ih je adekvatno vrednovao dovoljno uvažavajući olakotne okolnosti na strani okrivljenice koja je mlada osoba, do sada neosuđivana, lošeg zdravstvenog stanja i nezaposlena te živi u konfliktnim obiteljskom okruženju,, dok otegotnih okolnosti na strani okrivljenice nije našao. I ovaj drugostupanjski sud smatra da je kazna zatvora u trajanju od šest mjeseci, koja kazna je kao minimalna propisana za ovo kazneno djelo, uz uvjetnu osudu sa vremenom provjeravanja od jedne godine, primjerena težini i posljedicama počinjenog djela te se može s pravom očekivati da će se ovom kaznom kod okrivljenice postići svrha kažnjavanja tako da se ubuduće suzdrži od činjenja kaznenih djela, kao i da je izrečena kazna razmjerna stupnju krivnje okrivljenice te da se istom dovoljno izražava društveni prijekor zbog počinjenog.

9. Slijedom svega izloženog, kako žalba okrivljene nije osnovana, a kako ispitivanjem pobijane presude ovaj sud nije utvrdio povrede zakona na koje pazi po službenoj dužnosti u smislu članka 476. stavak 1. ZKP/08., to je temeljem čl. 482. ZKP/08. žalbu okrivljenika valjalo odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu..

U Požegi, 29. svibnja 2026.

Predsjednik vijeća

Damir Ronko