REPUBLIKA HRVATSKA
ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU
STALNA SLUŽBA U POŽEGI
Sv. Florijana 2, Požega
Poslovni broj: Kž-144/2023-6
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, Damira Ronko, kao predsjednika vijeća, Mirjane Madunić kao suca izvjestitelja i Branimira Miljevića, kao člana vijeća, uz sudjelovanje zapisničara Antonije Alešković Nikić, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog LČ, radi kaznenih djela iz članka 139. stavak 3. u svezi stavka 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj: 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19 i 84/21 – dalje: KZ/11), odlučujući o žalbi okrivljenika po braniteljici Tatjani Figač Gregurić protiv presude Općinskog suda u Bjelovaru broj K.198/2022-26 od 19. prosinca 2022., u sjednici vijeća održanoj 29. svibnja 2026.,
p r e s u d i o j e
Žalba okrivljenika LČ odbija se kao neosnovana i potvrđuje pobijana presuda.
Obrazloženje
1.Pobijanom presudom Općinskog suda u Splitu okrivljenik LČ proglašen je krivim da je počinio kaznena djela protiv osobne slobode – prijetnjom – djelo opisano u članku 139. stavak 3. u svezi stavka 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj: 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21 – u daljnjem tekstu: Kazneni zakon), a kažnjivo po članku 139. stavak 3. KZ/11, te mu je za svako od tri kaznena djela temeljem članka 139. stavak 3. Kazneno zakona utvrđena kazna zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci. Temeljem članka 51. stavak 2. Kaznenog zakona osuđen je na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine, te mu je temeljem članka 56. Kaznenog zakona izrečena uvjetna osuda tako da se izrečena kazna zatvora neće izvršiti ako okrivljeni, u roku provjeravanja od 3 (tri) godine, ne počini novo kazneno djelo.
1.2. Na temelju članka 148. stavak 1. ZKP/08 okrivljenik LČ, dužan je u roku od 15 (petnaest) dana po pravomoćnosti presude podmiriti troškove iz članka 145. stavak 2. točka 1.- 5. ZKP/08, nužne izdatke oštećenice JČ u iznosu od 48,00 kn (četrdesetosam) / 6,37 € (šest eura i tridesetsedam centi) , temeljem članka 145. stavak 2. točka 6. i stavak 3. ZKP/08 paušalni trošak postupka u iznosu od 1.500,00 (tisućupetsto) kn / 199,08 eura (stotinudevedesetdevet eura i osam centi).
2. Protiv te presude žalbu je podnio okrivljenik po braniteljici zbog bitnih povreda odredaba kaznenog postupka, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava , odluke o kaznenoj sankciji i troškovima postupka. Navodi kako Sud obrazlaže svoju odluku na način da poklanja vjeru iskazu KČ kao svjedoka a koji direktno tereti okrivljenika da mu je izrekao riječi prijetećeg sadržaja, koje je potom prenio svojoj supruzi i kćerki, a ne poklanja vjeru iskazu svjedokinje IČ ocijenivši da je kao majka okrivljenika zainteresirana za ishod postupka i da pokušava svom sinu pomoći na svaki način. IČ, neovisno o tome što je majka okrivljenika, upozorena je na dužnost kazivanja istine te je osobno čula telefonski razgovor okrivljenika s oštećenikom. S druge strane, MČ i JČ nisu osobno čule izgovorene riječi između okrivljenika i KČ, već su čule samo ono što im je KČ prepričao. Okrivljeni nije iskazivao nikakve prijeteće sadržaje , već je isključivo imao namjeru i želju da mu oštećenik pojasni zašto ne može razgovarati sa djecom i da mu se taj razgovor omogući. Stoga je materijalno pravo sadržano u Kaznenom zakonu pogrešno primijenjeno jer u radnjama okrivljenika kritične zgode nisu bili ispunjeni bitni elementi inkriminiranih kaznenih djela a pogotovo da bi se radilo o tri odvojena kaznena djela koja bi bila usmjerena na tri žrtve-oštećenika. Na strani okrivljenika nije dokazano da bi postojala svijest i volja na izvršenje inkriminiranih kaznenih djela, pa je svaka sankcija za njega prestroga. Uslijed nedostatka dokaza okrivljenika je trebalo osloboditi od kaznene odgovornosti. Zaključak suda iznesen pod točkom 6. je nejasan i ne može se ispitati, jer nije jasno koje su to nesporne i po okrivljeniku priznate činjenice i ostale činjenice utvrđene u dokaznom postupku dale sudu prostora za zaključak da je okrivljeni izrekao riječi prijetnje usmrćenjem spram oštećenika. Obzirom da je pravilnom analizom provedenih dokaza okrivljenik treba biti oslobođen optužbe, to je i odluka o troškovima postupka pogrešna. Pravilnim suđenjem troškovi su trebali pasti na teret proračuna. Za dosudu paušalnog troška od 1.500,00 kuna nema nikakvog obrazloženja, pa se ni u tom dijelu odluka ne može preispitati što predstavlja daljnju bitnu povredu odredaba Zakona o kaznenom postupku. Okrivljenik predlaže da se uvažavanjem njegove žalbe prvostupanjska presuda preinači i da ga se oslobodi od optužbe, a podredno da se prvostupanjska presuda ukine i vrati na ponovni postupak sudu prvog stupnja.
3. U odgovoru na žalbu Općinsko državno odvjetništvo u Bjelovaru, suprotno stajalištu žalitelja, smatra da je prvostupanjski sud tijekom postupka temeljem potpuno i pravilno utvrđenog činjeničnog stanja pravilno zaključio o postojanju kaznenopravne odgovornosti okrivljenika, budući iz iskaza žrtve KČ koji je u bitnom potkrijepljen i iskazima žrtava MČ i JČ te drugim provedenim dokazima nedvojbeno proizlazi da je okrivljenik tijekom inkriminiranog događaja odnosno telefonskog razgovora s KČ prema svim žrtvama izrekao ozbiljne prijetnje usmrćenjem s ciljem da iste ustraši, a koje su bile i objektivno podesne da kod njih izazovu opravdani strah, ostvarivši sva zakonska obilježja terećenih kaznenih djela, a ne nalazi se niti da bi bile počinjene povrede kaznenog postupka niti kaznenog zakona na koje se ukazuje u žalbi, odluke o kazni i troškovima postupka, slijedom čega ODO u Bjelovaru predlaže da se žalba okrivljenika odbije i potvrdi prvostupanjska presuda.
4. Žalba okrivljenika nije osnovana.
5.Suprotno žalbenim navodima, ovaj sud je utvrdio da je pobijana presuda jasna i razumljiva, da se može ispitati, da su u istoj navedeni dostatni ,potpuno jasni razlozi o svim odlučnim činjenicama koji su bez ikakvih proturječnosti te da ne postoji nikakav nedostatak u pogledu utvrđenja odlučnih činjenica. Naime, prvostupanjski sud je detaljno opisao zašto iskaz oštećenika KČ ocjenjuje istinitim, koji iskaz ima potvrdu u iskazima žrtava MČ i JČ ,a što je sve navedeno u točkama 4.do 4.5.obrazloženja presude. Slijedom navedenog je utvrđeno kako nije počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka na koju se poziva žalitelj niti koja druga bitna povreda kaznenog postupka na koju ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, tako da žalba okrivljenika zbog ovog žalbenog razloga nije osnovana.
6. Žalba okrivljenika se zapravo svodi na žalbeni razlog pogrešno utvrđenog stanja, a žalbenim navodima se preocjenjuju provedeni dokazi u korist okrivljenika te relativizira značenje riječi koje je izgovorio okrivljenik kritične zgode. Nasuprot žalbenim navodima, prvostupanjski sud je u konkretnom slučaju pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje, pravilno cijeneći provedene dokaze i to iskaz oštećenika žrtve KČ kao svjedoka prihvaćajući ga i ocjenjujući vjerodostojnim, detaljnim i dosljednim, a koji je detaljno opisao u kojim okolnostima i koje riječi mu je kritične zgode izgovorio okrivljenik na način opisan u izreci prvostupanjske presude koje riječi je on prenio žrtvama MČ i JČ.
6.1. Nasuprot tome je obrana okrivljenika koji ne poriče da je razgovarao s KČ, ocem njegove supruge MČ, ali pri tome mu nije prijetio već je samo htio još razgovarati s djecom kao i da je isključivo imao namjeru i želju da mu oštećenik pojasni zašto ne može razgovarati sa djecom i tražio da mu se taj razgovor omogući. Takvu obranu okrivljenika, koju potvrđuje iskaz IČ, majke okrivljenika, koji iskaz je prvostupanjski sud ocijenio nevjerodostojnim, prvostupanjski sud je pravilno ocijenio kao izbjegavanje kaznene odgovornosti u dijelu kad poriče počinjenje kaznenog djela, osobito kad se imaju u vidu okolnosti u kojima su navedene riječi izrečene, da je u to vrijeme bila u tijeku brakorazvodna parnica, da su djeca zajedno sa suprugom MČ otišla živjeti kod njezinih roditelj KČ i JČ, da okrivljenik smatra kako su "oni protiv njega okrenuli njegovu djecu", da su obiteljski donosi između njih narušeni zbog razvoda i kontakta s djecom, da je kritične večeri okrivljenik sa djecom razgovarao putem aplikacije Viber, da je razgovor prestao jer su djeca trebala ići spavati, da je nakon tog razgovora okrivljenik opet htio razgovarati s djecom, zvao je žrtvu KČ na mobitel, pa kad se ovaj nije javio, zvao je na fiksni telefon na koji se) nekoliko puta nitko nije javio, a potom se javila kćer KČ koja je dala slušalicu žrtvi KČ i rekla "treba te tata" koji je s okrivljenikom razgovarao 5do 10 minuta i pri tome očito izrekao prijeteće riječi navedene u izreci presude. Svjedokinje-žrtve MČ i JČ su čule KČ kako za vrijeme razgovora s okrivljenikom govori "LČ pazi na svoje riječi" a poslije razgovora s okrivljenikom žrtva KČ je bio vidno uzrujan, tresle su mu se ruke, rekao im je riječi prijetnje koje je izgovorio okrivljenik te su odmah potom pozvali policiju.
6.2. Cijeneći navedene okolnosti, u kojima je okrivljenik oštećeniku izrekao riječi prijetnje, zbog svog jasnog sadržaja, izravnom i nedvosmislenom ozbiljnom prijetnjom teškim ozljeđivanjem je nedvojbeno izazvala osjećaj straha kod svih oštećenika-žrtvi što oni svojim detaljnim iskazima i potvrđuju.
6.3. Nisu osnovani ni žalbeni navodi da je prvostupanjski sud trebao okrivljenika osloboditi od optužbe, jer da nisu ostvareni ni subjektivni ni objektivni elementi kaznenog djela prijetnje, budući da nije postojala svijest i volja za izvršenje inkriminiranih kaznenih djela. Suprotno ovim navodima, prvostupanjski sud je ispravno zaključio kako je okrivljeni bio svjestan s kime razgovara, nezadovoljan što ne može opet razgovarati s djecom ,u cilju da ih ustraši rekao KČ da će ih sve doći pobiti i odrobijati, a koje riječi je KČ prenio MČ i JČ, od kojih riječi su se sve žrtve opravdano uplašile. Navedene riječi prijetnje konkretnim ozljeđivanjem, su objektivno podobne i kod svake druge osobe izazvati osjećaj straha za vlastiti život.
7. Dakle, prvostupanjski sud je izveo sve dokaze koje je trebao izvesti radi utvrđenja odlučnih činjenica koje neposredno utječu na primjenu materijalno pravnih odredbi, te je na temelju savjesne ocjene izvedenih dokaza izveo pravilne zaključke. Suprotno žalbenim navodima, prvostupanjski je sud vrlo jasno i konkretno naveo sve utvrđene činjenice i iz svih provedenih dokaza koje je analizirao, te pravilnom primjenom Kaznenog zakona izveo ispravan zaključak da je okrivljenik LČ takvim ponašanjem kritičnog dana u cijelosti ostvario bitna obilježja kaznenog djela prijetnje iz članka 139.stavak 3.u vezi stavka 2.KZ/11 i to počinjena prema tri bliske osobe tako da je pobijanom presudom pravilno proglašen krivim zbog počinjena tri kaznena djela prijetnje. Zbog navedenog žalba okrivljenika zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava nije osnovana.
8.Žalba na odluku o kazni nije osnovana. Po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio sve okolnosti koje su od značaja za odmjeravanje kazne sukladno odredbi članka 47. KZ/11., te ih je adekvatno vrednovao dovoljno uvažavajući olakotne okolnosti na strani okrivljenika u smislu dosadašnje prekršajne i kaznene neosuđivanosti. I ovaj drugostupanjski sud smatra da su utvrđene pojedinačne minimalne kazne zatvora za svako počinjeno kazneno djelo u trajanju od šest mjeseci pravilno utvrđene, a uzimajući u obzir osobine ličnosti okrivljenika te ukupnost tri počinjena kaznena djela, pravilno je osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine. Ocjenjujući da će se i bez izvršenja jedinstvene kazne zatvora na koju je osuđen prema okrivljeniku ostvariti svrha kažnjavanja, prvostupanjski sud mu je izrekao uvjetnu osudu sa vremenom provjeravanja od tri godine. I po ocjeni ovog drugostupanjskog suda ova uvjetna osuda primjerena težini i posljedicama počinjenih djela te se može s pravom očekivati da će se ovom kaznom kod okrivljenika postići svrha kažnjavanja tako da se ubuduće suzdrži od činjenja kaznenih djela, kao i da je izrečena kazna razmjerna stupnju krivnje okrivljenika te da se istom dovoljno izražava društveni prijekor zbog počinjenog, a kroz duže vrijeme provjeravanja će se dugotrajnije utjecati na ponašanje okrivljenika.
9. Žalba zbog odluke o troškovima postupka nije osnovana, jer je okrivljenik u ovom kaznenom postupku proglašen krivim te ga je prvostupanjski sud pravilno obvezao da naknadi nastale troškove kaznenog postupka koje je uzrokovao. Neosnovano žalitelj prigovara visini paušalnih troškova, čija visina je određena u skladu sa složenošću postupka jer se postupak vodio zbog tri kaznena djela, u prethodnom postupku izvršeno alkotestiranje okrivljenika ispitana su četiri svjedoka na dokaznim ročištima pred sucem istrage i na raspravi, održane tri rasprave , određene, produžavane i ukinute mjere opreza.
10. Slijedom svega izloženog, kako žalba okrivljenika nije osnovana, a kako ispitivanjem pobijane presude ovaj sud nije utvrdio povrede zakona na koje pazi po službenoj dužnosti u smislu članka 476. stavak 1. ZKP/08., to je temeljem čl. 482. ZKP/08. žalbu valjalo odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu.
U Požegi, 29. svibnja 2026.
Predsjednik vijeća
Damir Ronko
