REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Avenija Dubrovnik 6

Poslovni broj: Us I–2342/2026-6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Manueli Ostoić Čačinović, kao sucu pojedincu i Aniti Burza, zapisničarki, u upravnom sporu OMBH, rođen **.**.1987., državljanin Šri Lanke, zastupan po opunomoćenici Sandri Dimitrijević, odvjetnici u Zagrebu, Hebrangova 15/1, protiv Ministarstva unutarnjih poslova, Policijska uprava zagrebačka, Policijska postaja Samobor, Mirnovečka ulica 23a, radi ograničenja slobode kretanja, 29. svibnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev za poništenjem rješenja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave zagrebačke, Policijske postaje Samobor, KLASA: NK-UP/I-216-01/26-03/296, URBROJ: 511-19-40-26-1 od 30. ožujka 2026.

II. Tužitelju se ne odobrava besplatna pravna pomoć u ovom upravnom sporu.

III. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora.

Obrazloženje

1. Osporenim rješenjem tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave zagrebačke, Policijske postaje Samobor, KLASA: NK-UP/I- 216-01/26-03/296, URBROJ: 511-19-40-26-1 od **.**.2026. OMBH, državljaninu Šri Lanke određuje se smještaj u Prihvatnom centru za strance Ministarstva unutarnjih poslova, Obedišće Ježevsko na najkraće moguće vrijeme , a najduže za još 2 mjeseca, računajući od dana donošenja rješenja.

2. Pravodobnom podnesenom tužbom tužitelj osporava odluku tuženika u cijelosti zbog bitne povrede pravila upravnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava, kako hrvatskog, tako i prava Europske unije i Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (EKLJP).

2.1. Nadalje tužitelj navodi da iz obrazloženja osporavanog rješenja nije razvidno temeljem kojih dokaza je tužitelj utvrdio činjenično stanje. Smatra da su odlučne činjenice utvrđene paušalno, bez provođenja odgovarajućeg postupka, a nije razvi dno na koji način je tužitelj saslušan i je li upoznat sa svojim pravima i obvezama.

2.2. Navodi da tuženik nije proveo individualiziranu procjenu konkretnih okolnosti na strani tužitelja, te se ograničio na generičke i unaprijed formulirane navode koji se mogu primijeniti na bilo kojeg stranca u sličnoj situaciji. Nisu razmatrane osobno okolnosti tužitelja, što upućuje na automatizam u odlučivanju, a obrazloženje rješenja je nedostatno.

2.3. Tužbom zahtijeva da sud poništi osporeno rješenje, uz odobrenje besplatne pravne pomoći i nalog tuženiku da plati troškove zastupanja opunomoćeniku.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu u cijelosti ostaje kod obrazloženja osporenog rješenja, iznosi kronologiju postupanja i donošenja odluka u predmetu tužitelja. Tužbu i prijedlog za odgodnim učinkom tužbe smatra neosnovanom.

3.1. Ističe da su u upravnom postupku utvrđene sve relevantne činjenice i okolnosti no temelju kojih je doneseno pobijano rješenje. Dodaje kako je prilikom provođenja upravnog postupka dana 30.ožujka 2026.temeljem čl.76. Zakona o općem upravnom postupku sastavljen zapisnik o ispitnom postupku. Zapisnik je sastavljen u vidu izjave tužitelja, kojom prilikom je isti upoznat sa svim pravima i dužnostima u ispitnom postupku, a nakon što je upoznat odrekao se prava na opunomoćenika za zastupanje, prava na obavješćivanje člana obitelji ili druge osobe , pravo na obavješćivanje diplomatske misije, odnosno konzularnog ureda države čiji je državljanin, prava na besplatnu pravnu pomoć kao i prava na tumača. Tijekom postupka razgovor je vođen na engleskom jeziku, kojeg je strani državljanin razumio i bio suglasan da se postupak provede na engleskom jeziku što je i konstatirano.

3.2. Tuženik obrazlaže da je tužitelj 29.ožujka 2026.nezakonito ušao u Republiku Hrvatsku iz Srbije, a naveo je i da je svjestan kako na snazi ima izrečenu mjeru zabrane ulaska i boravka u EGP-u izdanu od Norveške u trajanju od 07. ožujka 2022.do 07.ožujka 2027., nema reguliran boravak u državama članicama Europskog gospodarskog prostora te nema namjeru napustiti Europski gospodarski prostor već želi otići u Italiju.

3.3. Tuženik ističe da je nesporno utvrđeno kako se prisilno udaljenje stranog državljanina ne može osigurati primjenom blažih mjera propisanih u čl.213.st.1.Zakona o strancima budući postoji rizik od izbjegavanja obveze napuštanja EGP-a odnosno Republike Hrvatske.

3.4. Tuženik predlaže odbiti tužbu kao neosnovanu.

4. Opunomoćenica tužitelja izvijestila je sud kako tužitelj više nije na području Republike Hrvatske, te je odustala od prijedloga za njegovim saslušanjem i predložila donijeti odluku bez održavanja rasprave.

5. Presuda u ovom sporu donosi se bez rasprave, sukladno ovlaštenju iz odredbe članka 98. točke 4. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ broj: 36/24, dalje ZUS) budući da se činjenice od kojih ovisi primjena prava nesporne i mogu se utvrditi iz dostavljene dokumentacije spisa, a stranke spora u tužbi odnosno odgovoru na tužbu ne predlažu izvođenje daljnjih dokaza, niti zahtijevaju održavanje rasprave.

5.1. Prije donošenja odluke strankama je dana mogućnost da se izjasne o zahtjevima i navodima protivne stranke te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet spora, pa je tako i odgovor na tužbu tuženika dostavljen tužitelju.

5.2 Proveden je dokazni postupak na način da je izvršen uvid u sudski spis i uz odgovor na tužbu dostavljeni spis tuženika.

6. Pri donošenju odluke sud je uzeo u obzir dokaze izvedene i činjenice utvrđene u postupku koji je prethodio ovom sporu, kao i činjenice koje je sam utvrdio.

7. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, sukladno članku 114. stavku 3. ZUS-a, utvrđeno je da tužbeni zahtjev nije osnovan.

8. Iz podataka spisa predmeta proizlazi da je osporeno rješenje doneseno u postupku pokrenutom po službenoj dužnosti, na temelju ovlaštenja iz odredbe članka 216. stavka 1. Zakona, uz obrazloženje u kojemu se navodi kronologija postupanja i donesenih odluka u odnosu na tužitelja, u pogledu primjene odredba navedenog Zakona.

9. Iz podataka spisa, obrazloženja rješenja proizlazi da je imenovanom strancu rješenjem Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave zagrebačke, Policijske postaje Samobor, KLASA: NK-UP/I-216-01/26-03/296, URBROJ: 511-19-40-26-1 od 30. ožujka 2026. određen smještaj u Prihvatnom centru za strance na najkraće moguće vrijeme, a najduže do 2 mjeseca, a koje rješenje je u postupku sudske kontrole potvrđeno presudom ovog suda poslovni broj: UsI- 1718/2026-2 od 01. travnja 2026.

10. Iz podataka spisa predmeta proizlazi da je navedeni stranac zatečen na području RH nakon što je državnu granicu prešao iz smjera Republike Srbije, nema vizu potrebnu za zakonit ulazak i boravak na području RH, ne želi se vratiti u Šri Lanku te mu je namjera nezakonito otići u Italiju, radi čega mu je određen smještaj jer se radi o okolnostima koje upućuju na postojanje rizika od izbjegavanja obveze napuštanja EGP-a odnosno RH propisanim člankom 214.st.2.Zakona o strancima.

11. Člankom 212. Zakona o strancima propisano je da se u svrhu ograničenja slobode kretanja radi osiguranja prisilnog udaljenja i povratka državljanina treće zemlje može smjestiti u centar ako se prisilno udaljenje i povratak ne mogu osigurati blažim mjerama (stavak 1.), s time da smještaj u centru može trajati samo najkraće vrijeme koje je potrebno za prisilno udaljenje i dok su u tijeku aktivnosti radi prisilnog udaljenja koje se izvršavaju s dužnom pažnjom (stavak 2.). .

11.1. Tuženik obrazlaže da je individualnom procjenom u skladu s pravilnom razmjernosti utvrđeno kako se prisilno udaljenje ne može osigurati primjenom blažih mjera iz članka 213. stavka 1. Zakona, te da su ispunjeni uvjeti iz odredaba članka 214. stavka 2. podstavka 3. Zakona, a u odnosu na određeni rok do dva mjeseca tuženik obrazlaže da je to najkraće vrijeme koje je potrebno radi organizacije vraćanja u matičnu državu, sa ili bez policijske pratnje, odnosno osiguranja prisilnog udaljenja.

12. Spisu prileži zapisnik donositelja rješenja od 30. ožujka 2026. u kojemu je evidentirana izjava tužitelja na temelju članka 51. i 70. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“ broj: 47/09 i 110/21, dalje: ZUP) u koji je sud izvršio uvid.

12.1. Presudom ovog suda poslovni broj: UsI-1718/2026-2 od 01. travnja 2026., osporeno rješenje tuženika potvrđeno je u postupku sudske kontrole zakonitosti ograničenja kretanja smještajem u Prihvatni centar za strance, na temelju članka 216. stavka 4. Zakona.

13. Zakon u članku 213. stavku 1. propisuje da se u smislu odredbe članka 212. stavka 1. ovog Zakona mjerama koje su blaže od smještaja u centar smatraju: 1. polog putnih isprava, putnih dokumenata i putnih karata; 2. polog određenih financijskih sredstava; 3. zabrana napuštanja određene adrese smještaja; i 4. javljanje u policijsku postaju u određeno vrijeme.

14. Prema članku 214. Zakona o strancima državljanina treće zemlje može se smjestiti u centar do šest mjeseci ako postoji rizik od izbjegavanja obveze napuštanja EGP-a odnosno Republike Hrvatske sukladno članku 183. stavcima 2. i 3. ovoga Zakona (stavak 1.).

14.1. Prema stavku 2. članka 214. Zakona okolnosti koje mogu upućivati na postojanje rizika od izbjegavanja iz stavka 1. ovoga članka su da: državljanin treće zemlje nema ispravu o identitetu ili putnu ispravu; da nema prijavljen boravak; da je izjavio da neće izvršavati ili da će onemogućavati izvršenje mjera za osiguranje povratka; da je u drugoj državi članici EGP-a pravomoćno osuđen za kazneno djelo; da je protiv njega u tijeku kriminalističko istraživanje ili kazneni postupak ili je pravomoćno osuđen za kazneno djelo u RH; da ne izvršava ili nije izvršio rješenje o povratku; da ne izvršava ili nije izvršio obvezu odlaska u drugu državu članicu; da je nezakonito ušao u EGP odnosno RH; i da njegovo prethodno ponašanje upućuje na to da bi mogao izbjegavati izvršenje obveze napuštanja EGP-a odnosno RH.

14.2. Prema stavku 3. članka 214. Zakona smatra se da postoji rizik od izbjegavanja obveze napuštanja EGP-a odnosno RH iz stavka 1. ovoga članka ako se utvrdi da je državljanin treće zemlje odbio dati osobne ili druge podatke i dokumente ili je dao lažne podatke; da se poslužio krivotvorenom ili tuđom ispravom; da je odbacio ili uništio ispravu o identitetu; da je odbio dati otiske prstiju; da silom ili prijevarom onemogućio prepratu u svrhu prisilnog udaljenja u zemlju u koju ga se prisilno udaljava; da se nije pridržavao obveza iz članka 213. stavka 1. ovoga Zakona; da je ušao u EGP odnosno RH prije isteka zabrane ulaska i boravka; da je boravio u drugoj državi članici EGP-a iz koje je nezakonito ušao u RH izravno ili tranzitom kroz treću zemlju (nedopušteno sekundarno kretanje) (stavak 3.).

15. Pri ocjeni zakonitosti osporenog rješenja, sud je polazio od sadržaja obrazloženja rješenja tuženika, podataka sadržanih u dostavljenoj dokumentaciji, te činjenica koje je sam utvrdio.

16. Razmatrajući osnovanost tužbenih navoda utvrđeno je da istima pravilnost u postupku utvrđenog činjeničnog stanja, kao niti primjena materijalnog prava, nije dovedeno u pitanje. U postupku nisu utvrđene povrede odredaba postupka zbog kojih bi osporeno rješenje bilo nezakonito.

16.1 Kao što je iz obrazloženja osporenog rješenja razvidno tuženik je naveo razloge zbog kojih donosi odluku kao i pravne propise koji s obzirom na iznesene razloge upućuju na rješenje koje je dano, pri čemu se valjano očitovao na sve u postupku utvrđene činjenice i okolnosti koje su od utjecaja na primjenu odredaba Zakona na koje se poziva donositelj rješenja i zaključak o potrebi ograničenja kretanja tužitelju smještajem u Prihvatni centar za stance.

16.2. Prema ocjeni suda postoji zakonska osnova i razlozi za donošenje rješenja, pa se isto ne može ocijeniti nezakonitim, a okolnosti na kojima je tuženik temeljio odluku ovaj sud u cijelosti prihvaća.

17. Tužitelj u tužbi, a niti tijekom spora nije osporio činjenična utvrđenja upravnih tijela na način kako su ona prethodno iznesena, a koja su dostatna za zaključak da postoji osnova za ograničenje slobode kretanja u skladu s odredbom članka 216. stavka 2. Zakona. U odnosu na razloge primjene mjere ograničenja slobode kretanja smještajem u Prihvatni centar za strance ističe se da su isti valjano obrazloženi, odnosno u konkretnom predmetu nije opravdano primijeniti bilo koju od drugih mjera propisanih člankom 213. stavkom 1. Zakona s obzirom na činjenice koje proizlaze iz pregledane dokumentacije, stoga je pravilan zaključak donositelja rješenja da se drugim mjerama ne može ostvariti svrha ograničenja slobode kretanja.

18. U pogledu trajanja mjere ističe se da je mjera određena na vrijeme do 2 mjeseca u skladu s odredbom članka 212. stavka 1. i 2. Zakona, a istu sud prihvaća prikladnom i opravdanom u konkretnom slučaju, te primjerenom individualnim okolnostima tužitelja. Određeni rok ograničenja slobode kretanja najduže do dva mjeseca nužan je za postizanje zakonom propisane svrhe.

19. Stoga, navode tužitelja sud nije prihvatio osnovanima. Ovo zato, jer podaci spisa tuženika dostavljenog sudu uz odgovor na tužbu daju osnova za zaključak da je u konkretnom predmetu tužitelju zakonito ograničena sloboda kretanja smještajem u Prihvatni centar za strance.

19.1. Povrede odredaba na koje paušalno ukazuje tužitelj sud nije našao.

20. Osporenim rješenjem uz obrazloženje koje je dano nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja, pa se isto ne može ocijeniti nezakonitim.

20.1. Razlozi ništavosti pojedinačne odluke na koje sud pazi po službenoj dužnosti, nisu utvrđeni.

20.2. Na temelju odredbe članka 116. stavka 1. ZUS-a, odlučeno je kao u izreci, pod točkom I.

21. Zahtjev za besplatnom pravnom pomoći u predmetnoj upravnoj stvari, nije osnovan.

22. Člankom 3. stavkom 2. Pravilnika o besplatnoj pravnoj pomoći u postupku povratka („Narodne novine“ broj: 132/21, dalje: Pravilnik) propisano je da besplatna pravna pomoć u postupku povratka (u daljnjem tekstu: pravna pomoć) obuhvaća davanje pravnog savjeta (u daljnjem tekstu: pravni savjet) ili pomoć u sastavljanju tužbe i zastupanje pred upravnim sudom (u daljnjem tekstu: pravno zastupanje), sukladno članku 198. Zakona o strancima.

22.1. Prema stavku 4. članka 3. Pravilnika pružatelj pravne pomoći je odvjetnik ili pravnik iz udruge registrirane za obavljanje pravne pomoći pri Ministarstvu pravosuđa i uprave (u daljnjem tekstu: udruga), koji je naveden na popisu pružatelja pravne pomoći koji sastavlja Ministarstvo.

23. Ostvarivanje prava na pravno savjetovanje propisano je člankom 7. Pravilnika.

24. Člankom 8. Pravilnika propisano je rješavanje zahtjeva za pravno zastupanje.

24.1. Prama stavku 1. članka 8. Pravilnika ako državljanin treće zemlje koji je podnio zahtjev za pravno zastupanje ispunjava uvjete za odobrenje pravnog zastupanja, nadležna PU/PP iz članka 5. ovoga Pravilnika donijet će rješenje o odobrenju pravnog zastupanja i dostaviti ga podnositelju zahtjeva zajedno s popisom pružatelja pravne pomoći.

25. Člankom 198. stavkom 8. Zakona o strancima propisano je da se pravna pomoć pruža na zahtjev državljanina treće zemlje.

25.1. Prema stavku 6. članka 198. Zakona o strancima popis pružatelja pravne pomoći sastavlja Ministarstvo.

26. Uvidom u Listi pružatelja besplatne pravne pomoći državljanima trećih zemalja u postupku povratka – Upravni sud u Zagrebu utvrđeno je da se opunomoćenik tužitelja, odvjetnik Sandra Dimitrijević na istoj ne nalazi, a pregledom spisa utvrđeno je kako je tužitelj naknadno dostavio zahtjev za odobrenje besplatne pravne pomoći.

26.1. Stoga, budući da imenovani opunomoćenik nije na Listi pružatelja besplatne pravne pomoći državljanima trećih zemalja u postupku povratka – Upravni sud u Zagrebu, iako je tužitelj dostavio zahtjev za odobrenje besplatne pravne pomoći, a koji uvjeti moraju biti kumulativno ispunjeni, nema osnova za odobrenje besplatne pravne pomoći u predmetnom upravnom sporu.

26.2. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci, pod točkom II.

27. O zahtjevu tužitelja za naknadom troškova spora odlučeno je primjenom odredbe članka 147. stavka 1. ZUS-a prema kojoj stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi troškove spora, ako zakonom nije drukčije propisano.

27.1. Stoga, kako je odbijen zahtjev za poništenjem osporenog rješenja to je i zahtjev za naknadom troškova valjalo dobiti, kako je i riješeno u izreci, pod točkom III.

U Zagrebu 29. svibnja 2026.

Sutkinja

Manuela Ostoić Čačinović

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.

Dna:

1. Odvjetnica Sanda Dimitrijević, [adresa] Zagreb, Hebrangova 15/I

2. Ministarstvo unutarnjih poslova, Policijska uprava zagrebačka, Policijska postaja

Samobor, [adresa] Samobor, Mirnovečka ulica 23a

3. U spis