REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Avenija Dubrovnik 6

Poslovni broj: Us I-117/2026-12

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Upravni sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Mirjani Harapin, te Ljerki Perici, zapisničarki, u upravnom sporu tužitelja ET, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa opunomoćenik Daniel Ćukušić, odvjetnik u Zagrebu, Štefanićeva 6/IV, protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Sektora za međunarodnu zaštitu, Službe za međunarodnu zaštitu, Zagreb, Ilica 335, OIB: 36162371878, kojeg zastupa opunomoćenica GT, radi međunarodne zaštite, 29. svibnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev za poništenjem rješenja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Sektora za međunarodnu zaštitu, Službe za međunarodnu zaštitu, KLASA: UP/I-216- 03/25-06/8386, URBROJ: 511-01-212-25-8 od 4. prosinca 2025.

II. Tužitelju se odobrava besplatna pravna pomoć u ovom upravnom sporu.

III. Nalaže se tuženiku da pružatelju pravne pomoći, odvjetniku Danielu Ćukušiću isplati iznos od 1.250,00 eura (tisućudvjestopedeseteura) u roku od 15 dana od dostave računa za pruženu pravnu pomoć.

r i j e š i o  j e

Odbija se prijedlog tužitelja da tužba ima odgodni učinak.

Obrazloženje

1. Osporenim rješenjem tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Sektora za međunarodnu zaštitu, Službe za međunarodnu zaštitu, KLASA: UP/I-216-03/25- 06/8386, URBROJ: 511-01-212-25-8 od 4. prosinca 2025. odbijen je zahtjev za međunarodnu zaštitu u Republici Hrvatskoj (točka I. izreke).

1.1. Istim rješenjem određeno je da je tužitelj dužan u roku od 8 dana od izvršnosti rješenja napustiti Europski gospodarski prostor (EGP) jer će u protivnom biti prisilno udaljen s područja EGP-a (točka II. izreke).

2. Pravodobno podnesenom tužbom tužitelj osporava odluku tuženika iz svih zakonom dopuštenih razloga.

2.1. Ističe da rješenje nema odgovarajuće obrazloženje te je krajnje nejasno, a takvo postupanje državnih tijela protivno je i načelu pomoći stranci. Navodi kako rješenje ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, proturječi samo sebi i razlozima njegova donošenja te u njemu nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama te o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika.

2.2. Tužitelj nadalje navodi da je rješenje protivno načelu razmjernosti u zaštiti prava stranaka i javnog interesa, jer je sasvim sigurno nerazmjerno postupati na način da se stranci nameću obveze utemeljene na neživotnim i nelogičnim pretpostavkama te na nedovoljno utvrđenom činjeničnom stanju.

2.3. Tijekom spora ističe da nije imao mogućnost iskazivati na materinjem, nepalskom jeziku, već mu je ponuđeno iskazivanje na engleskom ili hindiju. Iako se radi o srodnim jezicima koji pripadaju indoarijskoj skupini, oni nisu istovjetni niti međusobno potpuno razumljivi, pa se tužitelj odlučio za engleski jezik kojim ne vlada. Činjenica da je tužitelj iskazivao na engleskom jeziku, a ne na materinjem jeziku, imala je izravan utjecaj na: preciznost iskaza, konzistentnost terminologije, sposobnost detaljnog objašnjenja obiteljskih i društvenih odnosa i jasnoću izražavanja subjektivnog straha. Navedeno je utjecalo i na to da je teret dokazivanja faktično prebačen na tužitelja u situaciji objektivne nemogućnosti pribavljanja dokumentacije iz zemlje podrijetla (barem u ostavljenim rokovima), nije provedena cjelovita i ažurna analiza sigurnosnog stanja u Nepalu, nije uvažena otežana komunikacija i nisu razmotrene psihološke posljedice traume koje su utjecale na način iskazivanja. Dakle, povrijeđeno je pravo tužitelja na saslušanje kao opće načelo, koje jamči mogućnost učinkovita iznošenja stavova prije donošenja odluke koja nepovoljno utječe na prava i interese stranke.

2.4. Navodi da je njegov strah dodatno pojačan parlamentarnim izborima u Nepalu i time kako će društvo izgledati nakon istih, te se poziva na događaje iz kolovoza i rujna 2025. u kojima je zabilježena zabrana većeg broja komunikacijskih platformi, eskalacija masovnih prosvjeda u nasilje, uporaba bojevog streljiva, paljenje državnih i privatnih objekata, masovni bijeg zatvorenika iz kaznenih ustanova, značajan broj smrtno stradalih i ozlijeđenih osoba, pa takva situacija ukazuje na ozbiljnu političku nestabilnost, polarizaciju društva, slabost državnog aparata u kontroli nasilja i povećani rizik od novih nemira u predizbornom i izbornom razdoblju.

2.5. Tužitelj ističe kako tuženik osporavanim rješenjem nije uzeo u obzir stvaran rizik povrede prava na život i zabrane nečovječnog ili ponižavajućeg postupanja u slučaju povratka, pa je time povrijeđeno njegovo pravo na život, zabrana nečovječnog i ponižavajućeg postupanja, načelo zabrane vraćanja (non-refoulement), budući da njegov strah nije subjektivan i hipotetski, već objektivno utemeljen na općoj političkoj nestabilnosti i nasilju te nedostatku učinkovite zaštite države podrijetla.

2.6. Tužbom zahtjeva da sud poništi osporeno rješenje uz odobrenje besplatne pravne pomoći i nalog tuženiku da plati troškove zastupanja. Predlaže odgodni učinak tužbe.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava navode tužbe u cijelosti, navodi da je u konkretnom predmetu izveo i ocijenio sve potrebne dokaze, potpuno i točno utvrdio činjenično stanje te, postupak povodom zahtjeva za međunarodnu zaštitu okončao sukladno materijalnim i procesnim odredbama Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti („Narodne novine“, broj: 70/15, 127/17, 33/23 i 17/25 , dalje: Zakon) i Zakona o strancima („Narodne novine“, broj: 133/20, 114/22 i 151/22), uz dosljedno poštivanje osnovnih načela navedenih zakona.

3.1. Tuženik ističe kako tužitelj ne navodi zašto smatra da je činjenično stanje pogrešno utvrđeno niti zašto smatra da je došlo do pogrešne primjene materijalnog pravo i povrede odredbi postupka, budući da je tuženik u pobijanom rješenju ispitao individualne, ali i opće okolnosti povratka tužitelja u zemlju podrijetla . Stoga, kako tužitelj nije naveo niti jedan individualni razlog zašto se ne može vratiti osim ekonomskog, a opće stanje u Saveznoj Demokratskoj Republici Nepal nije takvo da bi tražitelj bio u riziku od stradavanja pri povratku, tuženik smatra da je na tako utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio zakonske odredbe.

3.2. Vezano uz traženu odgodu izvršenja rješenja, tuženik navodi da Sud može odlučiti da tužba ima odgodni učinak ako bi se izvršenjem pojedinačne odluke ili upravnog ugovora tužitelju nanijela šteta koja bi se teško mogla popraviti, ako zakonom nije propisano da žalba ne odgađa izvršenje pojedinačne odluke, a odgoda nije protivna javnom interesu. Uzimajući u obzir da je utvrđeno da je tužitelj ekonomski migrant i da je sigurnosno stanje u njegovoj zemlji podrijetla zadovoljavajuće, tuženik smatra da mu povratkom u zemlju podrijetla ne prijeti nepopravljiva šteta , te se stoga protivi prijedlogu o odgodnom učinku tužbe.

3.3. Predlaže odbiti tužbu kao neosnovanu.

4. Sukladno članku 6. stavku 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, 36/24. dalje u tekstu: ZUS) 15. svibnja 2026. u prisutnosti opunomoćenika stranaka, održana je usmena rasprava, na kojoj je strankama omogućeno da se izjasne o zahtjevima i navodima protivne stranke te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet spora.

4.1. Na navedenoj raspravi stranke spora u bitnome navode kao u tužbi, odnosno odgovoru na tužbu, ne predlažu izvođenje daljnjeg dokaznog postupka.

4.2. Tuženik se poziva na odredbe članka 14. stavka 2. Zakona, ističe da tužitelj ne navodi izvore za svoje navode o posljedicama prosvjeda u Nepalu, a da su prosvjedi u međuvremenu prestali.

5. Na temelju odredbe članka 90. stavka 2. i 3. ZUS-a i članka 12. stavka 1. Zakona sa navedene rasprave javnost je isključena raspravnim rješenjem suda.

6. Sud je proveo dokazni postupak na način da je izvršio uvid u sudski spis i uz odgovor na tužbu dostavljeni spis tuženika.

7. Pri donošenju odluke sud je uzeo u obzir dokaze izvedene i činjenice utvrđene u postupku koji je prethodio ovom sporu, kao i činjenice koje je sam utvrdio.

8. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, sukladno članku 114. stavku 3. ZUS-a, utvrđeno je da je tužbeni zahtjev neosnovan.

9. Iz podataka spisa predmeta proizlazi da je osporeno rješenje doneseno po zahtjevu tužitelja podnesenom 15. listopada 2025. (zapisnik KLASA: UP/I-216-03/25- 06/8386, URBROJ: 511-01-213-25-4), a isti je odbijen nakon provedenog postupka u kojemu je tužitelj saslušan o čemu je sastavljen zapisnik Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Sektora za strance i međunarodnu zaštitu, Službe za međunarodnu zaštitu, Odjela za postupak međunarodne zaštite, KLASA: UP/I-216- 03/25-06/8386, URBROJ: 511-01-212-25-6 od 4. prosinca 2025.

9.1. Tuženik obrazlaže da u konkretnom slučaju nisu ispunjeni uvjeti za odobrenje međunarodne zaštite tužitelju u Republici Hrvatskoj, pa u tom smislu iznosi sadržaj izjava tužitelja iz kojeg proizlazi da je zemlju podrijetla napustio bez ikakvih teškoća služeći se vlastitom putnom ispravom, a u Republiku Hrvatsku je došao s ciljem zaposlenja zbog čega je prethodno ishodio dozvolu za boravak i rad. Namjeru za podnošenje zahtjeva za odobrenjem međunarodne zaštite podnio je nakon što mu dozvola za boravak i rad više nije bila produljena, a navodi i da su se u Nepalu u međuvremenu dogodili politički nemiri praćeni masovnim obračunima, ranjavanjima i ubojstvima, te da je veliki broj osuđenika pušten iz zatvora. U slučaju povratka, strahuje da bi ponovno izbijanje prosvjeda, osobito ako na predstojećim izborima bude izabran aktualni predsjednik vlade, moglo ugroziti njegovu sigurnost. Tuženik se poziva na Priručnik Ureda visokog povjerenika UNHCR-a o postupku i uvjetima za utvrđivanje statusa izbjeglica prema Konvenciji o statusu izbjeglica iz 1951. i Protokolu iz 1967, prema kojemu je migrant osoba koja dobrovoljno napušta svoju zemlju iz razloga koji nisu sadržani u definiciji pojma izbjeglice, navodeći da ekonomski razlozi, prema međunarodnim i nacionalnim propisima, ne predstavljaju osnovu za odobravanje međunarodne zaštite.

9.2. U ocjeni političkih razloga tuženik navodi kako tužitelj u zemlji podrijetla nije bio član niti jedne političke stranke, niti je javno izražavao svoja politička stajališta, nije sudjelovao u političkim skupovima ili prosvjedima te nije imao problema s državnim tijelima. Ništa konkretnom mu se u zemlji podrijetla nije dogodilo, što bi ukazivalo na individualnu prijetnju po njegov život, slobodu ili sigurnost, pa s obzirom na nedostatak konkretnih i individualnih prijetnji usmjerenih prema tužitelju, njegov iskaz o političkim razlozima, tuženik ne prihvaća kao vjerodostojan.

9.3. U procjeni budućeg rizika tuženik obrazlaže da su razlozi napuštanja zemlje podrijetla egzistencijalne prirode, budući da je i sam sebe definirao kao ekonomskog migranta, a ne tražitelja međunarodne zaštite. Tuženik se poziva na sadržaj međunarodnih izvješća po pitanju migranata iz Nepala, kao i o ukupnom broju političkog nasilja nad civilima i smrtnim slučajevima prema mjesecima te iznosi zaključak kako ne postoji sigurnosni rizik koji doseže mjeru ugroze života civilnog stanovništva. Vezano za prosvjede 2025. tuženik navodi kako su nemiri izbili zbog zabrane društvenih mreža, da je tu odluku vlada u međuvremenu povukla, a da su se prosvjedi pretvorili u širi pokret protiv korupcije, uz utvrđen je da iako su prema nekim informacijama, deseci ljudi poginuli i više ih je ozlijeđeno, prosvjedi su se odvijali samo na području glavnog grada, odnosno Kathmandua, gdje tužitelj nije živio, a politička situacija u Nepalu se stabilizirala te nisu zabilježen i novi nemiri i prosvjedi, stoga za tužitelja ne postoji rizik od povratka.

9.4. Zahtjev je odbijen pozivom na odredbe članka 20. i 21. Zakona uz obrazloženje, u procjeni općeg stanja da na području Nepala na kojem je živio tužitelj ne postoji sigurnosni rizik za civilno stanovništvo, pa mu ne prijeti povratkom u zemlju opasnost od trpljenja ozbiljne nepravde u smislu proizvoljnog općeg nasilja u situacijama međunarodnog ili unutarnjeg oružanog sukoba, a utvrđujući osobne okolnosti, nisu nađeni razlozi koji bi ukazivali da bi se povratkom u zemlju podrijetla suočio sa stvarnim rizikom trpljenja ozbiljne nepravde odnosno da će se suočiti s prijetnjom smrtne kazne ili smaknućem, kao niti bili izložen mučenju, nečovječnom ili ponižavajućem postupanju ili kažnjavanju ili postojanju ozbiljne i individualne prijetnje životu zbog općeg nasilja u situacijama međunarodnog ili unutarnjeg oružanog sukoba.

9.5. Odluka o napuštanju EGP-a donesena je pozivom na odredbe Zakona i Zakona o strancima, a u odnosu na određeni rok za napuštanje, tuženik je obrazložio kako je isti primjeren te se vodilo računa o tome da tužitelj ima dovoljno vremena za napuštanje s obzirom na osobne okolnosti, a prije svega uvažavajući činjenicu da se adi o punoljetnoj osobi dobrog zdravstvenog stanja koja posjeduje putne isprave, a koja se ne smatra ranjivom osobom u smislu članka 182. stavka 2. Zakona o strancima .

10. Člankom 20. Zakona propisano je da će se azil priznati tražitelju koji se nalazi izvan zemlje svog državljanstva ili uobičajenog boravišta, a osnovano strahuje od proganjanja zbog svoje rase, vjere, nacionalnosti, pripadnosti određenoj društvenoj skupini ili političkog mišljenja zbog čega ne može ili ne želi prihvatiti zaštitu te zemlje.

11. Člankom 21. stavkom 1. Zakona propisano je da će se supsidijarna zaštita priznat tražitelju koji ne ispunjava uvjete za priznavanje azila iz članka 20. ovoga Zakona ako postoje opravdani razlozi koji ukazuju da će se povratkom u zemlju podrijetla suočiti sa stvarnim rizikom trpljenja ozbiljne nepravde i koji nije u mogućnosti ili zbog takvog rizika ne želi prihvatiti zaštitu te zemlje.

11.1. Prema stavku 2. članka 21. Zakona ozbiljna nepravda podrazumijeva prijetnju smrtnom kaznom ili smaknućem, mučenje, nečovječno ili ponižavajuće postupanje ili kažnjavanje te ozbiljnu i individualnu prijetnju životu civilnog stanovništva zbog proizvoljnog općeg nasilja u situacijama međunarodnog ili unutarnjeg oružanog sukoba.

12. Člankom 38. stavkom 1. točkom 3. Zakona propisano je da Ministarstvo donosi odluku o osnovanosti zahtjeva kojom odbija zahtjev ako tražitelj ne ispunjava uvjete iz članaka 20. i 21. Zakona.

13. Analizom cjelokupnog spisa predmeta, pri ocjeni zakonitosti osporenog rješenja, primjenjujući citirane odredbe, a polazeći pri tom od sadržaja obrazloženja osporene odluke tuženika, te u postupku koji je prethodio ovom sporu utvrđenog činjeničnog stanja, sud cijeni kako navodima tužbe i tijekom spora pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja nije dovedeno u pitanje, kao niti primjena materijalnog prava.

14. Kao što je iz obrazloženja osporenog rješenja razvidno tuženik je naveo razloge zbog kojih odbija zahtjev kao i pravne propise koji s obzirom na iznesene razloge upućuju na rješenje koje je dano, te se očitovao na sve okolnosti i navode koje je tužitelj iznosio, a na kojima je temeljio zahtjev za međunarodnu zaštitu te je dao obrazloženje za odluku, u skladu s odredbom članka 98. stavka 5. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“ broj: 47/09, dalje: ZUP) kojim je propisano što sve obrazloženje rješenja treba sadržavati.

14.1. Stajalište tuženika izneseno u osporenom rješenju u cijelosti prihvaća i ovaj sud, jer za navedeno postoji uporište u dostavljenom spisu upravnog tijela , prvenstveno navodima tužitelja koji su detaljno razmotreni i odredbama Zakona koje se u obrazloženju odluke citiraju.

15. Povrede odredaba postupka zbog kojih bi osporeno rješenje bilo nezakonito sud nije našao.

16. Neosnovanima se cijene navodi tužitelja da su povrijeđena načela upravnog postupka i to načelo pomoći stranci (čl. 7. ZUP-a) i načelo izjašnjavanja stranke (čl. 30. ZUP-a).

16.1. Naime, uvidom u spis tuženika utvrđeno je da je postupak proveden u cijelosti u skladu s odredbama članka 28. Zakona kojim je propisna procjena činjenica i okolnosti, pa u tom kontekstu i dužnosti stranke, tužitelja kao tražitelja međunarodne zaštite, kao i obveze tijela koji vodi postupak. Pored navedenog, tijekom postupka provedeno je saslušanje tužitelja kako je propisano odredbama članka 35. Zakona, bez povreda na koje ukazuje tužitelj. Zahtjev za međunarodnu zaštitu kao i zapisnik o saslušanju sastavljen je detaljno, tužitelju je omogućeno iskazivanje o svim okolnostima i činjenicama koje su bitne za odluku o zahtjevu za međunarodnom zaštitom, na sadržaj zapisnika i prevođenje tužitelj nije imao primjedbi, te je iste vlastoručno potpisao.

16.2. Nadalje, iz prethodno iznesenih razloga sud nije cijenio opravdanim prigovor tužitelja da mu nije dana mogućnost iskazivanja na materinjem jeziku, te da je zbog provođenja saslušanja kao i podnošenja zahtjeva na engleskom jeziku tužitelj uskraćen u preciznosti izričaja, ili da bi se radilo o otežanoj komunikaciji i nesposobnosti izražavanja subjektivnog straha ili objašnjavanja okolnosti vezano za obiteljske i društvene odnose. Naime, člankom 14. stavkom 2. Zakona propisano je da ako tražitelj ne razumije hrvatski jezik, osigurat će mu se prevoditelj za jezik za koji se opravdano pretpostavlja da ga razumije i na kojem može komunicirati. Budući da je tužitelj prilikom podnošenja zahtjeva (zapisnik od 15. listopada 2025.) iskazao da se dobro razumije s prevoditeljem za engleski jezik, da je odgovarajući na pitanje da li je suglasan da se zahtjev održi na engleskom jeziku, iskazao da jest, a na pitanje da li govori ili razumije neki drugi jezik, odgovorio da razumije i govori engleski i hindi, dok je na zapisniku o saslušanju, također odgovorio da se razumije s prevoditeljem za engleski, povrede odredaba citiranog članka sud nije našao. Pri tom se napominje da je tužitelja u postupku pred tuženikom, pa i prilikom podnošenja zahtjeva zastupao opunomoćenik odvjetnik (vidljivo iz sadržaja zapisnika, str. 2., prilažući punomoć i identificirajući se odvjetničkom iskaznicom), stoga niti povrede na koje ukazuje tužitelj pozivajući se na načelo pomoći stranci iz članka 7. ZUP-a, sud nije našao.

16.3. Okolnosti na koje ukazuje tužitelj kada navodi da se situacija u zemlji podrijetla promijenila pri tom ističući prosvjede vezane za izbore u Nepalu, tuženik je uzeo u obzir, te je obrazložio razloge zbog čega isti ne dovode do drugačije odluke u predmetnoj upravnoj stvari, ističući činjenice koje su mjerodavne za odluku, a koje su nesporno utvrđene, da je tužitelj ekonomski migrant, da ni na koji način nije bio politički aktivan, nije javno izražavao svoje političke stavove, nije član političke stranke, nije imao problema u zemlji podrijetla zbog narodnosti, religijske pripadnosti, zbog pripadnosti političkoj stranci ili drugoj organizaciji, s vlastima ili trećim osobama, niti je bio izložen proganjanju po osnovama koje su razlog priznavanja međunarodne zaštite, da su prosvjedi koji su se nedvojbeno događali (2025.) u međuvremenu prestali, a bili su ograničeni na područje glavnog grada u kojemu tužitelj nije živio.

16.4. Navode koje je tužitelj iznosio pred tuženikom, a koje ponavlja u tužbi, prema ocjeni suda tuženik je pravilno cijenio takvima da nisu dostatni za zaključak da bi tužitelj ispunio uvjete iz odredaba članka 20. i 21. Zakona za odobrenjem međunarodne zaštite u Republici Hrvatskoj.

17. Imajući u vidu odredbe članka 28. Zakona i dužnosti tražitelja međunarodne zaštite u postupku pred upravnim tijelom, sud nije prihvatio osnovanima navode tužitelja kada tvrdi da je teret dokaza prebačen isključivo na njega. Za ovakav zaključak nema uporišta u dostavljenoj dokumentaciji spisa tuženika i odredbama na koje se poziva i citira u osporenom rješenju upravno tijelo, a pri tom se napominje da su video zapisi (tik tok) o prosvjedima u Nepalu, bili predmet ocjene pred tuženikom u postupku koji je prethodio ovom sporu.

17.1. Tužitelj imao mogućnost u ovom sporu predložiti izvođenje dokaza, sukladno odredbama članka 49. stavka 4. ZUS-a kojim je propisano da stranke mogu predlagati koje činjenice treba utvrditi te dokaze kojima se one mogu utvrditi, ali sud nije vezan tim prijedlozima, što je propustio učiniti, dok za zaključke iznesene u osporenom rješenju postoji uporište u dostavljenom spisu upravnog tijela.

18. S obzirom na cjelokupno provedeni dokazni postupak kako u upravnom postupku tako i u upravnom sporu, prema ocjeni suda, pravilno je utvrđeno da u predmetu tužitelja nisu ostvareni uvjeti za odobravanjem međunarodne zaštite u Republici Hrvatskoj. Pravilan je zaključak tuženika da je tužitelj ekonomski migrant, te da mu povratkom ne prijeti rizik trpljenja ozbiljne nepravde, pa obrazloženje tuženika u kojemu su detaljno analizirane izjave tužitelja i iste dovedene u vezu sa razlozima proganjanja, a koji predstavljaju osnov priznavanja međunarodne zaštite, ne dovode do zaključka da bi tužitelju trebalo priznati međunarodnu zaštitu.

18.1. Stoga, obrazloženje tuženika i u dijelu koji se odnosi na procjenu stanja i budućeg rizika, odnosno vezano za povratak u zemlju podrijetla i eventualne probleme s kojima bi se tužitelj mogao suočiti, prihvaća i ovaj sud.

18.2. U konkretnom predmetu nema mjesta primjeni odredaba članka 6. Zakona, kojim je propisano načelo zabrane prisilnog udaljenja ili vraćanja (»non refoulement«), jer uvjeti propisani tim člankom u predmetu tužitelja nisu utvrđeni. Ovo zato, jer je tim člankom propisano da je zabranjeno prisilno udaljiti ili na bilo koji način vratiti državljanina treće zemlje ili osobu bez državljanstva u zemlju u kojoj bi njezin život ili sloboda bili ugroženi zbog rasne, vjerske ili nacionalne pripadnosti, pripadnosti određenoj društvenoj skupini ili zbog političkog mišljenja ili u kojoj bi mogla biti podvrgnuta mučenju, nečovječnom ili ponižavajućem postupanju ili koja bi ju mogla izručiti drugoj zemlji, čime bi se narušilo načelo iz podstavka 1. i 2. ovoga stavka.

19. Slijedom navedenog, navode tužbe sud nije prihvatio osnovanima.

20. Osporenim rješenjem uz obrazloženje koje je dano, nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja, pa se to rješenje ne može ocijeniti nezakonitim.

20.1. Razlozi ništavosti pojedinačne odluke, na koje sud u skladu s odredbom članka 47. stavka 3. ZUS-a pazi po službenoj dužnosti, nisu utvrđeni.

20.2. Slijedom navedenog, na temelju članka 116. stavka 1. ZUS-a odlučeno je kao u izreci, pod točkom I.

21. Odluka o besplatnoj pravnoj pomoći temelji se na čl. 60. Zakona te na čl. 8. i 9. Pravilnika o besplatnoj pravnoj pomoći u postupku odobrenja međunarodne zaštite (Narodne novine, broj: 140/15. i 155/22., dalje u tekstu: Pravilnik), zahtjevu postavljenom u tužbi, uz kojeg je priložen i obrazac zahtjeva za odobravanje besplatne pravne pomoći, a opunomoćenik tužitelja je na listi pružatelja besplatne pravne pomoći u postupku odobrenja međunarodne zaštite.

21.1. Iz podataka zahtjeva za odobravanje besplatne pravne pomoći proizlazi da tužitelj nema imovine i ne raspolaže novčanim sredstvima potrebnima za podmirenje troškova upravnog spora, pa je osnovan njegov zahtjev za odobrenjem besplatne pravne pomoći, kako je navedeno pod točkom II. izreke.

21.2. Primjenom Tbr. 27. točka 1. alineja 2. i točki 2. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 138/23. dalje: Tarifa) priznat je trošak sastava tužbe i zastupanja na raspravi u visini od 500 bodova za svaku radnju, što uz vrijednost boda od 2,00 eura (Tbr. 54. Tarife) ukupno iznosi 2.000,00 eura umanjeno za 50% (članak 9. stavak 2. Pravilnika) daje iznos od 1.000,00 eura, a kada se tome pridoda iznos poreza na dodanu vrijednost u visini od 25% sukladno Tbr. 46. Tarife što iznosi 250,00 eura, daje iznos naveden u točki III. izreke. Troškove pravne pomoći snosi Ministarstvo sukladno čl. 60. st. 6. Zakona, stoga je riješeno kao u izreci, pod točkom III.

22. Paušalno u tužbi postavljen zahtjev za odgodni učinak tužbe sud nije prihvatio osnovanim. Ovo zato, jer tužitelj ne iznosi razloge zbog kojih bi sud donio odluku o odgodnom učinku u smislu članka 42. ZUS-a, a koji uvjeti moraju biti kumulativno ispunjeni, dok razlozi kojima osporava zakonitost pobijanog rješenja nisu razlozi za odobrenje odgodnog učinka tužbe.

22.1. Slijedom navedeno, riješeno je kao u izreci rješenja.

U Zagrebu 29. svibnja 2026.

Sutkinja

Mirjana Harapin

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.

Žalba na prvostupanjsku presudu upravnog suda ne odgađa izvršenje rješenja (čl. 51. st. 3. Zakona).

Dna:

1. Odvjetnik Daniel Ćukušić, [adresa] Zagreb, Štefanićeva 6/IV

2. Ministarstvo unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprava za upravne i inspekcijske poslove, Sektor za međunarodnu zaštitu, Služba za međunarodnu zaštitu, [adresa] Zagreb, Ilica 335

3. U spis