REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU

Tome Skalice 2, Slavonski Brod

Poslovni broj: Gž Ovr-132/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Slavonskom Brodu po sutkinji Lidiji Klašnja-Petrović, kao sucu pojedincu, u predmetu osiguranja predlagateljice [adresa], [osobni identifikacijski broj] (...) zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Splitu, Stalna služba u Makarskoj, Građansko-upravni odjel protiv protivnika osiguranja DA, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po odvjetnicima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Dario Lalić i Bojan Filipović, Makarska, radi osiguranja prisilnim zasnivanjem založnog prava na nekretninama protivnika osiguranja, odlučujući o žalbi protivnika osiguranja protiv rješenja o osiguranju Općinskog suda u Makarskoj, Stalna služba u Imotskom, od 7. listopada 2025., poslovni broj: Ovr-358/2025-2, 29. lipnja 2026.

r i j e š i o  j e

I Odbija se žalba protivnika osiguranja DA, [adresa], kao neosnovana i potvrđuje se rješenje o osiguranju Općinskog suda u Makarskoj, Stalna služba u Imotskom, od 7. listopada 2025., poslovni broj: Ovr-358/2025-2.

II U odnosu na žalbu protivnika osiguranja DA, [adresa], izjavljenu zbog žalbenog razloga iz članka 50. stavka 1. točke 7. Ovršnog zakona, predmet se vraća Općinskom građanskom suda u Makarskoj, Stalna služba u Imotskom, radi postupanja po članku 52. Ovršnog zakona.

Obrazloženje

1. Rješenjem o osiguranju suda prvog stupnja, na temelju izvršnog rješenja ..., ..., ..., Klasa: UP/I-415- 02/21-17/64, Urbroj: 513-02-8005/58-23-10, od 15. studenog 2023., radi osiguranja tražbine u iznosu od 914,16 eura, sa zakonskim zateznim kamatama od 15. studenog 2023. do isplate, određeno je prisilno zasnivanje založnog prava na nekretninama protivnika osiguranja upisanim u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], uz zabilježbu ovršivosti tražbine, za korist predlagateljice osiguranja.

2. Protiv prvostupanjskog rješenja žali se protivnik osiguranja iz svih žalbenih razloga, s prijedlogom da se žalba usvoji, osporeno rješenje ukine i postupak osiguranja obustavi, smatrajući da nisu bile ispunjene zakonske pretpostavke za određivanje osiguranja prisilnim zasnivanjem založnog prava jer predlagateljica osiguranja nije učinila vjerojatnim postojanje tražbine niti postojanje uvjeta za određivanje predloženog sredstva osiguranja.

2.1. U žalbi protivnik osiguranja navodi da rješenje Ministarstva financija nije postalo pravomoćno i ovršno jer mu isto nikada nije uredno dostavljeno niti je o njemu bio pravilno obaviješten u skladu s odredbama Zakona o općem upravnom postupku, da žalba koju je izjavio protiv predmetnog rješenja ..., nikada nije riješena pa predmetno rješenje nije moglo steći svojstvo pravomoćnosti, a time ni ovršnosti, slijedom čega smatra da je prvostupanjski sud povrijedio načelo zakonitosti i zabranu provedbe ovrhe i osiguranja na temelju nepravomoćnih upravnih akata.

2.2. U daljnjem dijelu žalbe osporava pravilnost i zakonitost rješenja ..., ističe da je predmetno vozilo darovao svome sinu pa kao nevlasnik ne može biti obveznik plaćanja carinskih ili poreznih davanja. Nadalje ističe da je vozilo registrirano u [adresa] i da je u vlasništvu osobe s prebivalištem u [adresa], a koristi ga osoba koja pretežito živi u [adresa] pa da ni po toj osnovi nije mogao nastati carinski dug te da je tražbina predlagateljice osiguranja ne postoji,

2.3. Također navodi da je još 2004. darovao svoje suvlasničke dijelove na predmetnim nekretninama svome Sinu HA pa zemljišnoknjižni upis koji i dalje formalno glasi na njegovo ime ne odgovara stvarnom, pravnom i faktičnom stanju vlasništva.

2.4. Zaključno navodi da osnova za određivanje osiguranje nije zakonita jer se temelji na nepravomoćnom i neovršnom rješenju, da carinsko rješenje sadrži činjenično i pravno pogrešne navode, da protivnik osiguranja nije carinski dužnik i da je prvostupanjski sud povrijedio načelo razmjernosti i zakonitosti dopuštajući osiguranje na imovini koja ne pripada protivniku osiguranja, slijedom čega predlaže odbiti prijedlog za osiguranje kao neosnovan. Troškove žalbenog postupka ne traži.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba protivnika osiguranja nije osnovana.

5. U prvostupanjskom postupku nisu počinjene bitne povrede iz članka 354. stavka 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje ZPP), u svezi članka 365. stavka 2. i članka 381. stavka 1. ZPP-a te članka 21. stavka 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“, broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22 i 6/24; dalje OZ), na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti. Prvostupanjski sud je pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje te je na tako utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenjeno materijalno pravo kad je odredio prisilno zasnivanje založnog prava na nekretninama protivnika osiguranja.

6. Iz prvostupanjskog spisa proizlazi da je osiguranje prisilnim zasnivanjem založnog prava na nekretninama protivnika osiguranja određeno na temelju valjane ovršne isprave – izvršnog rješenja ..., ... ..., [broj], [broj], od 15. studenog 2023., radi osiguranja novčane tražbine u iznosu od 914,16 eura, sa zakonskim zateznim kamatama od 15. studenog 2023. do isplate.

7. Osiguranje je određeno primjenom odredaba članaka 295. – 298. OZ-a, kojima je propisano da predlagatelj osiguranja može radi osiguranja novčane tražbine tražiti zasnivanja založnog prava na nekretnini protivnika osiguranja na temelju ovršne isprave.

8. Na temelju članka 23. točka 4. OZ-a ovršna isprava je ovršna odluka donesena u upravnom postupku.

9. Rješenje ... postalo je izvršno 15. siječnja 2024.

10. Suprotno žalbenim navodima, ovršni sud nije ovlašten ispitivati pravilnost i zakonitost potvrde ovršnosti upravnog rješenja jer je to moguće isključivo u postupku iz kojeg proistječe ovršna isprava.

10.1. U odnosu na žalbene navode protivnika osiguranja kojima osporava ovršnu ispravu, valja navesti da je protivnik osiguranja takve navode mogao isticati u postupku iz kojeg proizlazi predmetna odluka, a ne u ovom postupku osiguranja prisilnim zasnivanjem založnog prava. Ovo stoga što sud u ovršnom postupku nije ovlašten ispitivati okolnosti koje su prethodile donošenju ovršne isprave, odnosno zbog načela formalnog legaliteta isključeno je svako osporavanje zakonitosti postupka koji je prethodio donošenju ovršne isprave. Slijedom navedenog, takvi navodi protivnika osiguranja nisu razlozi koji sprječavaju osiguranje jer se u postupku osiguranja osigurava tražbina utvrđena ovršnom upravnom odlukom.

11. U odnosu na žalbene navode protivnika osiguranja, kojima ističe da je predmetne nekretnine darovao sinu valja reći da je uvidom u izvatke iz zemljišne knjige vidljivo da su iste upisane kao vlasništvo protivnika osiguranja u cijelosti. Odredbom članka 8. stavka 1. i 2. Zakona o zemljišnim knjigama („Narodne novine“, broj 63/19, 128/22, 155/23 i 127/24), propisano je da su izvaci iz zemljišne knjige javne isprave i da se smatra da zemljišna knjiga istinito i potpuno odražava činjenično i pravno stanje zemljišta. Slijedom navedenog, prvostupanjski sud je pravilno je, polazeći od zemljišnoknjižnog stanja, donio pobijano rješenje o osiguranju.

12. Ujedno valja ukazati da bi takve navode mogla isticati eventualno treća osoba koja tvrdi da u odnosu na predmetne nekretnine ima pravo koje sprječava ovrhu, odnosno osiguranje, u smislu članka 59. OZ-a. Osim toga iz dostavljenog darovnog ugovora na koji se poziva protivnik osiguranja utvrđeno je da nekretnine koje su predmet osiguranja nisu obuhvaćene darovnim ugovorom.

13. Budući da je novčana tražbina predlagateljice osiguranja utvrđena ovršnom ispravom, da su predmet postupka osiguranja nekretnine upisane kao njegovo vlasništvo, a ovršna isprava nije ukinuta, stavljena izvan snage niti preinačena, niti je na drugi način određeno da je bez učinka, pravilno je prvostupanjski sud odredio predloženo sredstvo osiguranja.

14. Iz navedenih razloga žalba protivnika osiguranja, primjenom članka 380. točka 2. ZPP-a, u svezi članka 21. stavka 1. OZ-a, odbijena je kao neosnovana te je prvostupanjsko rješenje potvrđeno.

15. Protivnik osiguranja osporava da je obveznik plaćanja carinskog duga jer je osobni automobil darovao sinu i jer je automobil registriran u [adresa], a takvi navodi predstavljaju žalbeni razlog iz članka iz članka 50. stavka 1. točke 7. OZ-a, koji zahtijeva raspravljanje u parničnom postupku i o istom nije nadležan odlučivati ovaj sud pa će u odnosu na navedeni žalbeni razlog prvostupanjski sud postupiti sukladno članku 52. OZ-a.

16. Iz navedenih razloga odlučeno je kao u izreci.

Slavonski Brod, 29. lipnja 2026.

Sutkinja

Lidija Klašnja-Petrović