REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU

Tome Skalice 2, Slavonski Brod

Poslovni broj: Gž R-38/2026-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Slavonskom Brodu u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Draženke Ilak predsjednice vijeća, Irene Dikanović-Terzić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Lidije Klašnja-Petrović članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice EU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćniku Marku Plešu, odvjetniku u Osijeku, protiv tuženika Zagrebački holding d.o.o., Zagreb, Ulica grada Vukovara 41, OIB: 85584865987, zastupan po punomoćniku Ivanu Esteru, odvjetniku u Zagrebu, radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza, rješavajući žalbu tužiteljice protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu od 30. siječnja 2026., poslovni broj: Pr-1934/2022-32, u sjednici vijeća održanoj 29. svibnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužiteljice EU iz [adresa] kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu od 30. siječnja 2026., poslovni broj: Pr-1934/2022-32.

II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troška žalbe.

r i j e š i o  j e

Dopuna žalbe tužiteljice EU iz [adresa] izjavljena 27. veljače 2026. odbacuje se kao nepravovremena.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

" I/ Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice EU koji glasi:

„Utvrđuje se da je nezakonita i nedopuštena Odluka o poslovno uvjetovanom otkazu, Klasa: ZGH-11-22-1234 Ur. broj: 01-10-01-22-01 od 07.06.2022., kojom je tuženik ZAGREBAČKI HOLDING d.o.o. Zagreb, Ulica grada Vukovara 41, OIB: 85584865987, otkazao tužiteljici EU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], Ugovor o radu na neodređeno vrijeme od 28.12.2020., da tužiteljici nije prestao radni odnos kod tuženika te se nalaže tuženiku vratiti tužiteljicu natrag na posao, na radno mjesto Administrator TO, odnosno drugo odgovarajuće radno mjesto, u roku od 15 dana.“

II/ Nalaže se tužiteljici naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 500,00 eura, u roku od 15 dana."

2. Tužiteljica je protiv prvostupanjske presude podnijela žalbu 25. veljače 2026. i dopunu žalbe 27. veljače 2026.

3. Punomoćnica tužiteljice je probijanu prvostupanjsku presudu primila 10. veljače 2026. putem e-komunikacije.

4. U pobijanoj presudi je navedena uputa o pravnom lijeku prema kojoj uputi rok za žalbu je 15 dana računajući od primitka presude.

5. Iz navedenoga proizlazi da je žalba od 25. veljače 2026. podnesena pravovremeno, dok je dopuna žalbe koje je prvostupanjskom sudu podnesena 27. veljače 2026. podnesena nepravovremeno jer je rok za žalbu protekao dana 26. veljače 2026., pa je dopunska žalba tužiteljice odbačena kao nepravovremena sukladno članku 366. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" poslovni broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 dalje: ZPP) i odlučeno je kao u izreci rješenja.

6. Pravodobno izjavljenom žalbom od 25. veljače 2026., prvostupanjsku presudu pobija tužiteljica zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prva.

6.1. Smatra kako je na temelju pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo, te neosnovano odbio tužbeni zahtjev bez adekvatne zakonske argumentacije.

6.2. Poziva se na odredbe Zakona o radu (Narodne novine „93/14, 127/17, 98/19, 151/22, dalje u tekstu: ZR),te analizira odredbe ZR i daje svoje zaključke koji bi proizlazili iz zakonskih odredbi, a također se poziva i na više odluka Vrhovnog suda RH kao i županijskih sudova. Također ukazuje i na interne akte tuženika, te posebno Kolektivni ugovor za radnike u trgovačkom društvu Zagrebački holding d.o.o. od 30. prosinca 2019.

6.3. Predlaže da nadležni Županijski sud u Republici donese presudu kojom se preinačuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Pr – 1934/2022- 32 od 30. siječnja 2026., na način da se prihvaća tužbeni zahtjev u cijelosti uz nadoknadu parničnog troška, a podredno da donese rješenje kojim se ukida navedena presuda i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odlučivanje. Traži troškove podnesene žalbe.

7. Tuženik se u odgovoru na žalbu protivi navodima žalbe i predlaže da s žalba odbije i prvostupanjska presuda potvrdi.

8. Žalba nije osnovana.

9. Kako tužiteljica u žalbi ne navodi koju je od bitnih povreda odredaba parničnog postupka, ovaj drugostupanjski sud ispitao je pobijanu presudu u smislu članka 365. stavak 2. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07-Odluka USRH, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14- Odluka USRH, 70/19, 80/22, 114/22, dalje u tekstu: ZPP), te je utvrdio da prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP-a, na koje pazi po službenoj dužnosti.

10. Tužbenim zahtjevom tužiteljica predlaže da se Odluku o poslovno uvjetovanom otkazu od 7. lipnja 2022., utvrditi nezakonitom i nedopuštenom, te da se utvrdi da joj nije prestao radni odnos i da je se vrati na rad kod tuženika , sve uz naknadu parničnog troška s kamatama od presuđenja do isplate.

11. Nesporno je među strankama da je protiv Odluke o poslovno uvjetovanom otkazu tužiteljica podnijela zahtjev za zaštitu prava 20. lipnja 2022., i da se tuženik na isti nije očitovao, odnosno da je tužba tužiteljice predana sudu u rokovima propisanim člankom 133. stavkom 1. i 2. Zakona o radu ("Narodne novine" broj 93/14, 127/17, 98/19, 151/22 – dalje: ZR).

12. Po ocjeni ovog suda, prvostupanjski sud je pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje, te je na tako utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo kada je odbio tužbeni zahtjev tužiteljice kao neosnovan.

13. Pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da je tuženik proveo postupak kolektivnog viška radnika sukladno odredbi članka 127. ZR, pri čemu je tijekom postupka savjetovanja obavještavao sindikate koji djeluju kod tuženika, razmjenjivao pisana očitovanja i održavao sastanke sa sindikalnim predstavnicima, te o provedenom postupku obavijestio Hrvatski zavod za zapošljavanje, koji nije imao primjedbi na zakonitost provedenog postupka. Također je pravilno utvrđeno da su sindikatima dostavljeni podaci o usporednim radnicima, kriterijima bodovanja, broju izvršitelja te novoj organizacijskoj strukturi tuženika.

14. Nadalje, pravilno je utvrđeno da kod tuženika nije bilo ustrojeno radničko vijeće niti su sindikati sukladno članku 153. stavku 4. ZR-a obavijestili poslodavca o sindikalnom povjereniku koji bi imao prava i obveze radničkog vijeća. Stoga je prvostupanjski sud pravilno primijenio odredbe članka 150. stavka 1. i stavka 12. ZR-a kada je zaključio da u konkretnom slučaju tuženik nije bio dužan poduzimati daljnje radnje savjetovanja prije donošenja odluke o otkazu, budući da propust sindikata da odrede sindikalnog povjerenika ne može ići na štetu poslodavca. Takvo pravno shvaćanje u skladu je i s pravnim stajalištem Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženim u odluci poslovni broj Rev-1162/2022 od 9. siječnja 2024.

15. Pravilno je nadalje utvrđeno da je tuženik proveo reorganizaciju poslovanja kroz centralizaciju korporativnih i administrativnih funkcija u okviru nove organizacijske jedinice „Korporativni servisi“, pri čemu su poslovi koji su se ranije obavljali decentralizirano po podružnicama objedinjeni i centralizirani radi povećanja organizacijske učinkovitosti i smanjenja dupliciranja poslova. U tom smislu pravilno je utvrđeno da su ukinute organizacijske jedinice koje su u podružnicama obavljale tzv. korporativne funkcije te da su poslovi koje je obavljala tužiteljica centralizirani u okviru „Sektora općih poslova“.

16. Prvostupanjski sud je pravilno utvrdio da su poslovi koje je tužiteljica faktično obavljala po svojoj prirodi bili administrativni i opći poslovi, neovisno o tome što su bili vezani uz evidenciju i praćenje odlaganja otpada. Naime, iz provedenih dokaza i iskaza same tužiteljice proizlazi da je obavljala poslove evidencije, administriranja dokumentacije, izrade izvješća, vođenja podataka i potpore drugim organizacijskim jedinicama, dok nije obavljala operativne ni tehničke poslove vezane uz samo gospodarenje otpadom. Stoga je prvostupanjski sud pravilno zaključio da je tužiteljica osnovano svrstana u funkcionalnu grupu općih odnosno administrativnih poslova.

17. Pravilno je također utvrđeno da je tuženik imao pravo radnike razvrstavati u funkcionalne grupe prema poslovima koje stvarno obavljaju, neovisno o formalnom nazivu radnog mjesta, budući da je autonomno pravo poslodavca organizirati proces rada i procjenjivati koji su poslovi i izvršitelji potrebni za obavljanje djelatnosti. Sud je pravilno prihvatio utvrđenje da su se kod tuženika isti ili slični administrativni poslovi ranije obavljali pod različitim nazivima radnih mjesta u različitim podružnicama, te da je reorganizacijom došlo do objedinjavanja tih poslova i smanjenja broja izvršitelja.

17.1. U tom smislu nisu osnovani žalbeni navodi tužiteljice kojima osporava zakonitost postupka utvrđivanja kolektivnog viška radnika pozivajući se na članak 167. Kolektivnog ugovora i navodeći da je prije provođenja reorganizacije bilo potrebno donijeti dodatak odnosno prilog kolektivnom ugovoru o sistematizaciji radnih mjesta. Pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da pravo tuženika kao poslodavca da provede reorganizaciju poslovanja i izmijeni sistematizaciju radnih mjesta radi ekonomičnijeg i učinkovitijeg poslovanja ne može biti uvjetovano prethodnim donošenjem posebnog akta, pa tako niti dodatka odnosno priloga kolektivnom ugovoru. Poslodavac je ovlašten samostalno odlučivati o organizaciji poslovnih procesa i potrebnom broju izvršitelja, a eventualno nepostojanje prethodno donesenog akta o sistematizaciji ne dovodi samo po sebi do nezakonitosti postupka utvrđivanja kolektivnog viška radnika niti osporavane odluke o otkazu.

17.2. Pravilno je prvostupanjski sud zaključio da sud nije ovlašten ocjenjivati poslovnu opravdanost ili ekonomsku svrsishodnost reorganizacije koju provodi poslodavac, već isključivo ispitivati postoji li stvarna organizacijska promjena i je li postupak otkazivanja proveden sukladno odredbama ZR. Poslodavac ima autonomno pravo organizirati poslovni proces na način koji smatra najoptimalnijim radi postizanja učinkovitijeg poslovanja.

18. Pravilno je nadalje utvrđeno da činjenica što se određeni poslovi i dalje obavljaju kod tuženika sama po sebi ne čini odluku o otkazu nezakonitom, budući da opravdan razlog za poslovno uvjetovani otkaz iz članka 115. stavka 1. točke 1. ZR-a postoji i onda kada poslodavac radi organizacijskih i gospodarskih razloga smanjuje broj izvršitelja na određenim poslovima ili preraspodjeljuje poslove na druge radnike. U konkretnom slučaju utvrđeno je da je reorganizacijom smanjen broj izvršitelja na poslovima koje je obavljala tužiteljica te da je zbog toga prestala potreba za radom dijela radnika na tim poslovima.

18.1. Pri tome pravilno prvostupanjski sud zaključuje da sama činjenica što se određeni poslovi i nakon reorganizacije i dalje obavljaju kod tuženika ne znači da nije prestala potreba za radom tužiteljice, budući da opravdan razlog za poslovno uvjetovani otkaz postoji i kada poslodavac radi racionalizacije poslovanja, optimizacije procesa rada i smanjenja troškova preraspodijeli iste poslove na manji broj izvršitelja ili na druge radnike. U slučaju takve reorganizacije prestaje potreba za radom određenog broja radnika, iako se dio poslova nastavlja obavljati unutar nove organizacijske strukture.

18.2. Pri tome pravilno prvostupanjski sud zaključuje da sama činjenica što se određeni poslovi i nakon reorganizacije i dalje obavljaju kod tuženika ne znači da nije prestala potreba za radom tužiteljice, budući da opravdan razlog za poslovno uvjetovani otkaz postoji i kada poslodavac radi racionalizacije poslovanja, optimizacije procesa rada i smanjenja troškova preraspodijeli iste poslove na manji broj izvršitelja ili na druge radnike. U slučaju takve reorganizacije prestaje potreba za radom određenog broja radnika, iako se dio poslova nastavlja obavljati unutar nove organizacijske strukture.

19. Pravilno je prvostupanjski sud utvrdio i da je tuženik pri odlučivanju o višku radnika primijenio kriterije propisane člankom 115. stavkom 2. ZR-a, odnosno kriterije trajanja radnog odnosa, starosti i obveza uzdržavanja, te dodatne kriterije utvrđene internim pravilima. Na temelju provedenog bodovanja utvrđeno je da je tužiteljica ostvarila manji broj bodova (ukupno 5 bodova ) od radnika koji su zadržani u radnom odnosu (radnik koji je zadnji zadržan imao je ukupno 7 bodova), a tijekom postupka nije dokazano da bi kriteriji bili primijenjeni proizvoljno ili diskriminatorno.

20. Nadalje, pravilno je utvrđeno da tuženik nije bio obvezan tužiteljici ponuditi konkretno drugo radno mjesto niti donijeti odluku o otkazu s ponudom izmijenjenog ugovora o radu, već joj je dostavljen popis slobodnih radnih mjesta za koja je mogla iskazati interes, što proizlazi iz provedenih dokaza i iskaza same tužiteljice. Kako tužiteljica nije prihvatila niti jedno od ponuđenih radnih mjesta niti dokazala da je tuženik raspolagao odgovarajućim slobodnim radnim mjestom koje joj je bio dužan ponuditi, pravilno je prvostupanjski sud zaključio da nije došlo do povrede procedure otkazivanja.

21. Slijedom svega navedenog, prvostupanjski sud je pravilno zaključio da je tuženik dokazao postojanje opravdanog organizacijskog razloga za poslovno uvjetovani otkaz ugovora o radu u smislu članka 115. stavka 1. točke 1. ZR-a, da je postupak kolektivnog viška radnika proveden zakonito i sukladno članku 127. ZR-a, da nije došlo do povrede obveze savjetovanja iz članka 150. ZR-a, te da je osporavana odluka o otkazu zakonita i dopuštena.

21. Budući da tužiteljica žalbom ne osporava odluku o troškovima postupka, temeljem članka 365. stavak 2. ZPP-a, ista nije bila predmetom ispitivanja u žalbenom postupku.

22. Slijedom navedenog, a temeljem članka 368. stavka 1. ZPP-a, žalba tužiteljice je odbijena kao neosnovana i odlučeno je kao u točki I. izreke.

20. Tužiteljica je, temeljem članka 166. stavak 1. u vezi s člankom 154. stavkom 1. ZPP-a, odbijen sa zahtjevom za naknadu troška žalbe, jer sa istom nije uspjela.

Slavonski Brod, 29. svibnja 2026.

Predsjednica vijeća

Draženka Ilak