REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Trg Johna Fitzgeralda Kennedyja 11

P-652/2026-5

P R E S U D A  Z B O G  O G L U H E

I

P R E S U D A B E Z O D R Ž A V A N J A R A S P R A V E

Trgovački sud u Zagrebu, po sutkinji Dini Jellin, na temelju pisanog prijedloga više sudske savjetnice Ivane Reljanović, u pravnoj stvari tužitelja Auto kuća Bunić d.o.o., Kućanska 21, Varaždin, OIB: 88369515807, zastupanog po punomoćniku Ivanu Županu, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Župan, Babić & Antunović d.o.o. sa sjedištem u [adresa], protiv tuženika CROATIA OSIGURANJE d.d., OIB: 26187994862, Ulica Vatroslava Jagića 33, Zagreb, radi isplate, 29. svibnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 198,75 EUR sa zateznom kamatom od 19. kolovoza 2024. do isplate, po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

II. Odbija se tužbeni zahtjev za isplatu zatezne kamate na iznos od 198,75 EUR od 14. srpnja 2024. do 18. kolovoza 2024. po stopi koja se određuje, za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine , u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 82,41 EUR sa zateznom kamatom od dana donošenja presude do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

IV. Odbija se kao neosnovan tužiteljev zahtjev za naknadom troškova parničnog postupka u iznosu od 6,63 EUR s pripadajućom zateznom kamatom.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je u prometnoj nezgodi koja se dogodila 6. lipnja 2024. nastala šteta na vozilu marke i tipa MERCEDES BENZ C-KLASSE C180 CGI, reg. oznake [registarska oznaka], u vlasništvu oštećenika ŽV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj]. Predmetnu štetu tuženik je obvezan nadoknaditi sukladno polici obveznog osiguranja štetnika koju isti ima ugovorenu kod tuženika, prema odredbama Zakona o osiguranju te Zakona o obveznim odnosima. Oštećenik je štetni događaj prijavio tuženiku te su djelatnici tuženika 13. srpnja 2024. pregledali vozilo, procijenili štetu i napravili zapisnik o izvidu štete, referentni broj: 09-AO-10522/2024. Visina štete sukladno izvidu šteta tuženika ne obvezuje niti osiguranje niti oštećenika (niti servis koji vrši popravak), što i sam tuženik navodi na svom izvidu štete, a isto nije sukladno ni pozitivnim propisima Republike Hrvatske. Tuženik je utvrdio da je šteta pravno osnovana te je poslao obavijest o izvršenoj uplati nespornog dijela tužitelju, međutim tuženik je samo djelomično podmirio iznos predmetne štete. Dakle, nakon štetnog događaja oštećenik je svoje vozilo odlučio popraviti kod tužitelja čija je primarna djelatnost popravak vozila (limarija i lakiranje). Tužitelj je predmetno vozilo sukladno zahtjevu vlasnika popravio, odnosno vratio u stanje kakvo je bilo prije nastanka štetnog događaja, a sve sukladno pravilima struke. Oštećenik kao potrošač ima pravo svojom slobodnom voljom odabrati gdje će popraviti svoje vozilo i ne treba odabrati za popravak vozila onaj servis koji je ugovorni partner tuženika. O svemu su jasno i decidirano svoja stajališta iznijeli i Agencija za zaštitu tržišnog natjecanja i Hrvatska agencija za nadzor financijskih usluga. Oštećenik je za svoj popravak odabrao tužitelja, koji ima službenu cijenu sata rada po kojoj radi. Uvjetima police obveznog/kasko osiguranja nije (niti smije biti) određeno po kojoj cijeni će drugi poslovni subjekt izvršavati svoj rad niti smije biti određeno gdje će se popravljati vozilo. Tužitelj je vozilo preuzeo i izvršio popravak prema pravilima struke te je za svoju uslugu ispostavio račun, br. 2509/1/1 u ukupnom iznosu od 4.942,66 EUR (PDV uključen), a koji je dužan podmiriti tuženik kako bi nadoknadio štetu oštećeniku. Tužitelj je račun popravka poslao na ovjeru i znanje tuženiku putem e-maila te je tuženik odgovorio i ovjerio odnosno likvidirao račun, ali samo na iznos od sveukupno 4.743,91 EUR. Razliku od 198,75 EUR po računu koji tuženik nije platio, isti opravdava s obrazloženjem da je to cijena rada limara i lakirera koji oni priznaju. Upravo ta razlika o cijeni rada je predmet ovoga spora. Dakle, tuženik sasvim neosnovano sebi uzima pravo da određuje cijenu sata rada/usluge drugog gospodarskog subjekta. Na izvidu štete na koji se poziva sam tuženik nije napisana cijena rada po satu. Naknada štete vezana za police obveznog ili kasko osiguranja sastoji se u tome da je temeljna dužnost štetnika (a time i odgovornog osiguratelja) da uspostavi prijašnje stanje koje je postojalo prije nego što je šteta nastala (čl. 1085. st. 1. ZOO -a). To znači plaćanje stvarnih troškova popravka vozila, s time da stvaran trošak popravka vozila predstavlja račun popravka vozila koji je tužitelj u ovom slučaju uručio tuženiku. Obzirom na prethodno navedeno ustupitelj/oštećenik kao vlasnik popravljenog vozila te ovlaštena osoba tužitelja sklopili su 19. kolovoza 2024. godine ugovor o ustupanju tražbine radi ispunjenja kojim je ustupitelj prenio potraživanje u iznosu od 4.942,66 EUR na primatelja tj. tužitelja, o čemu je obavješten ovdje tuženik. Međutim tuženik je 21. kolovoza 2024. podmirio iznos od 3.213,91 EUR te ranije iznos od 1.530,00 EUR. Stoga tužitelj potražuje gore navedi iznos neosnovano nepriznate razlike u cijeni sata rada limara i lakirera tj. nepriznati iznos predmetnog računa.

2. Tužitelj je uz tužbu priložio sljedeću dokumentaciju: izvid štete od 7. lipnja 2024. za štetu oznake 09-AO-10522/2024 (list 9. spisa), zahtjev za naknadni izvid štete (list 10. spisa), izvid štete od 13. srpnja 2024. za štetu oznake 09-AO-10522/2024 (list 11. spisa), račun broj 2509/1/1 od 19. kolovoza 2024. na iznos od 4.942,66 EUR (list 12. – 14. spisa), tuženikovo očitovanje na zahtjev za naknadom štete (list 15. spisa), nalog za plaćanje iznosa od 3.213,91 EUR (list 16. spisa), cjenik usluga i servisa Auto kuće Bunić (list 17. spisa), Ugovor o ustupanju tražbine radi ispunjenja (list 18. i 19. spisa) , notifikacija o ustupanju tražbine radi ispunjenja (list 20. spisa), prateći dopis uz notifikaciju (list 21. spisa).

3. Ovaj sud je na temelju odredaba čl. 284., 285. i 331.b Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022, 155/2023 i 146/2025, dalje: ZPP) rješenjem P-652/2026- 3 od 17. travnja 2026. tuženiku dostavio tužbu s prilozima te ga pozvao na podnošenje pisanog odgovora na tužbu uz upozorenje na pravne posljedice nepodnošenja odgovora na tužbu (čl. 331.b st. 1. ZPP-a). Tuženik je navedeno rješenje uz tužbu primio 17. travnja 2026., ali u danom roku nije podnio odgovor na tužbu.

4. Ovaj sud je u odnosu na glavnicu tražbine našao udovoljenim zakonskim uvjetima iz odredbe 331.b ZPP-a, a osobito da osnovanost tužbenog zahtjeva proizlazi iz činjenica navedenih u tužbi, da činjenice na kojima se temelji tužbeni zahtjev nisu u protivnosti s dokazima koje je sam tužitelj podnio i da ne postoje opće poznate okolnosti iz kojih proizlazi da su tuženika spriječili opravdani razlozi da podnese odgovor na tužbu.

5. Slijedom navedenog odlučeno je kao u t. I. izreke presude.

6. Prema odredbi čl. 332.a st. 1. ZPP-a, ako tuženik ne podnese odgovor na tužbu u određenom roku, ako je udovoljeno uvjetima iz članka 331.b st. 1. t. 1. i 4. ZPP -a (tužba i poziv za davanje odgovora na tužbu su tuženiku uredno dostavljeni te ne postoje općepoznate okolnosti iz kojih proizlazi da su tuženika spriječili opravdani razlozi da podnese odgovor na tužbu), a nije udovoljeno uvjetima iz članka 331.b st. 1. t. 2. i 3. ZPP-a (osnovanost tužbenog zahtjeva proizlazi iz činjenica navedenih u tužbi i/ili činjenice na kojima se temelji tužbeni zahtjev su u protivnosti s dokazima koje je sam tužitelj podnio ili s činjenicama koje su općepoznate), sud može donijeti presudu kojom se tužbeni zahtjev odbija. S tim u vezi, a vezano za tijek zatezne kamate sud je uzeo u obzir sljedeće okolnosti.

7. Tužitečlj u tužbi traži zateznu kamatu na glavnicu od 14. srpnja 2024. S druge strane, tužitelj u tužbi tvrdi da utužuje dugovani iznos za repariranu štetu - odnosno štetu koju je on popravio na automobilu oštećenika. Iz spisa propizlazi da je račun broj 2509/1/1 za tu štetu dospio 19. kolovoza 2024. Tražbina iz upravo tog računa je prenesena s oštećenika ugovorom o cesiji na tužitelja. Dakle, budući da je tražbina koju je tužitelj imao prema oštećeniku za izvršeni popravak bila dospjela 19. kolovoza 2024., onda ta tražbina jedino od tog dana može biti dospjela i u odnosu na ovdje tuženika. Stoga je sud odbio zahtjev za naknadom zatezne kamate na glavnicu 14. srpnja 2024. do 18. kolovoza 2024. (točka II. izreke presude, dio koji se odnosi na presudu bez održavanja rasprave), a u točki I. izreke presude je dosudio zateznu kamatu tužitelju od 19. kolovoza 2024.

8. Vezano za visinu zatezne kamate na iznos glavnice, sud je istu utvrdio pravilnom primjenom materijalnog prava temeljem odredbe čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj: 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022, 145/2023 i 155/2023, dalje: ZOO-a). Sud je uzeo u obzir da ugovor između oštećenice IV i tuženika nije bio trgovački ugovor ni ugovor između trgovca i osobe javnog prava u smislu odredbe čl. 29. ZOO - a, te se stoga na njihov odnos primjenjivala zatezna kamata po stopi uvećanja od 3 postotna poena. Takva kamata se nastavila primjenjivati i nakon cesije tražbine jer se cesijom tražbine nisu promijenila bitna svojstva izvornog ugovornog odnosa pa je sud pri određivanju stope zatezne kamate dosudio uvećanje referentne stope od 3%.

9. Odluka o trošku parničnog postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. st. 1. i 2. ZPP-a. Tužitelju je priznat zatraženi trošak sastava tužbe u iznosu od 50 EUR u skladu s TBR. 7. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, broj: 138/2023, dalje: Tarifa) i pripadajućeg PDV-a u iznosu od 12,50 EUR u skladu tužiteljevim zahtjevom i TBR. 46. navedene Tarife. Priznat mu je i trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 13,27 EUR u skladu s TBR 1. Uredbe o tarifi sudskih pristojbi (Narodne novine, broj: 53/2019., 92/2021.i 37/2023, dalje: Uredba o tarifi), koja je sastavni dio Zakona o sudskim pristojbama (Narodne novine, broj: 118/18. i 51/23., dalje: ZSP). Nadalje, sud je tužitelju priznao i trošak pristojbe na presudu u iznosu od 6,64 EUR jer je u ovom predmetu donesena presuda zbog ogluhe (čl. 4. st. 4. ZSP-a i TBR 2.1. i TBR 1.2. Uredbe o tarifi). Sud je tužitelju, dakle, priznao osnovanim zahtjev za isplatom iznosa od 82,41 EUR.

10. Na taj trošak sud je tužitelju temeljem njegovog zahtjeva dosudio i zateznu kamatu temeljem odredbe članka 30. Ovršnog zakona (Narodne novine, broj:

112/2012., 25/2013., 93/2014., 55/2016., 73/2017., 131/2020., 114/2022. i 6/2024; dalje u tekstu: OZ), a visina stope određena je prema odredbi članka 29. stavka 2. ZOO-a uz uvećanje referentne stope koje se odnosi na izvanugovorne odnose .

11. Sud je, s druge strane, u točki IV. Izreke presude odbio tužiteljev zahtjev za naknadom troškova parničnog postupka – ukupno 6,63 EUR - koji se odnosi na razliku između dosuđenog iznosa od 19,91 EUR (obrazloženo u točki 9. izreke ove presude) na naime sudske pristojbe na tužbu i presudu i iznosa koji je za te kategorije troškova zatražen u tužbi (ukupno 26,54 EUR), pri čemu se još jednom ukazuje na to da se pristojba za presudu kod ogluhe plaća u polovici iznosa koji se plaća za pristojbu na presudu nakon provedene glavne rasprave.

U Zagrebu 29. svibnja 2026.

SUTKINJA

Dina Jellin

pisani prijedlog odluke izradila: viša sudska savjetnica

Ivana Reljanović

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv presude dopuštena je žalba Viskom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od 15 dana od dana dostave presude, koja se podnosi putem informacijskog sustava e-Komunikacija ovog suda (kada je stranka ili njen punomoćnik obveznik korištenja elektroničke komunikacije), odnosno u pisanom obliku putem pisarnice ovog suda (poštom ili neposrednom predajom) u tri primjerka (kada stranka nije obveznik korištenja elektroničke komunikacije).

Presuda zbog ogluhe ne može se pobijati zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

DNA:

1. tužitelju po punomoćniku

2. tuženiku