REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU

Trg pobjede 15, 35000 Slavonski Brod

Poslovni broj: Pn-12/2023-58

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Slavonskom Brodu, po sutkinji toga suda Marini Smaić, kao sucu pojedincu u pravnoj stvari Općinski sud u Slavonskom Brodu po sutkinji Marini Smaić kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja AN iz [adresa], A [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Zoranu Mataiću, odvjetniku u Slavonskom Brodu, protiv tuženika BN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Damiru Hećimoviću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Hećimović i partneri d.o.o. u Slavonskom Brodu, , radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave 14. svibnja 2026., u prisutnosti zamjenice punomoćnika tužitelja TN, odvjetničke vježbenice i zamjenika punomoćnika tuženika UN, odvjetničkog vježbenika, nakon javne objave presude 29. svibnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku IN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da tužitelju AN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime naknade neimovinske štete isplati iznos od 2.200,00 eura (slovima: dvije tisuće dvije stotine eura) sa zakonskim zateznim kamatama koje na iznos neimovinske štete teku od 23. studenog 2022. do isplate po stopi zatezne kamate koja se do 29. prosinca 2023. određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi zateznih kamata koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

II. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja AN koji glasi:

" Nalaže se tuženiku KN, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da tužitelju FN, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime naknade imovinske štete isplati iznos od 200,00 EUR sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od presuđenja do isplate uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, u roku od 15 dana.".

III. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja AN za iznos od 200,00 eura (slovima: dvije stotine eura) sa zatraženim zakonskim zateznim kamatama.

IV. Nalaže se tuženiku IN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da tužitelju AN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], naknadi troškove parničnog postupka u iznosu 2.461,23 eura (slovima: dvije tisuće četiri stotine šezdeset jedan euro dvadeset tri centi) sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 29. svibnja 2026. pa do isplate po stopi zateznih kamata koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

V. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka u iznosu 521,56 eura (slovima: pet stotina dvadeset jedan euro pedeset šest centi) kao neosnovan.

VI. Odbija se u cijelosti zahtjev tuženika za naknadu troškova parničnog postupka kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj je protiv tuženika 20. siječnja 2023. podnio tužbu radi naknade štete. U tužbi u bitnome navodi da se dana 23. kolovoza 2022. dogodio štetni događaj u kojem štetnom događaju je tužitelj zadobio tjelesne ozljede koje mu je nanio tuženik. Za nanošenje tjelesnih ozljeda tužitelju tuženik je oglašen krivim temeljem Prekršajnog naloga Općinskog suda u Slavonskom Brodu, posl. broj Pp-2001/2022.

1.1. Tužitelj navodi da je u navedenom štetnom događaju zadobio tjelesne ozljede zbog kojih ozljeda je isti trpio fizičke bolove i strah u sva tri stupnja intenziteta, a za vrijeme kućnog liječenja da mu je bila potrebna tuđa njega i pomoć.

1.2. Nadalje, da je temeljem odredbe članka 19. stavka 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima tužitelju povrijeđeno njegovo pravo osobnosti i to pravo na tjelesno i duševno zdravlje te ista ima temeljem čl. 1100. Zakona o obveznim odnosima, pravo na naknadu neimovinske štete, a isto tako temeljem čl. 1089. Zakona o obveznim odnosima, pravo na naknadu imovinske štete.

1.3. Slijedom navedenoga, tužitelj specificira svoj tužbeni zahtjev te na ime naknade imovinske i neimovinske štete potražuje ukupan iznos od 2.600,00 eura i to za pretrpljene fizičke bolove iznos od 1.000,00 eura, za pretrpljeni strah 1.000,00 eura, za umanjenje životne i radne sposobnosti 400,00 eura i za tuđu njegu i pomoć 200,00 eura.

1.4. Tužitelj navodi da se tuženiku obratio opomenom pred tužbu dana 22. studenog 2022. po kojoj opomeni tuženik nije odgovorio pa predlaže sudu da nakon provedenog postupka donese odluku kao u izreci.

2. U odgovoru na tužbu tuženik ne spori činjenicu da se dana 23. kolovoza 2022. dogodio štetni događaj sudionici kojeg štetnog događaja su tužitelj i tuženik te da je nesporna činjenica da je u odnosu na tuženika izdan prekršajni nalog od strane Općinskog suda u Slavonskom Brodu, broj Pp-2001/2022-2 od 1. rujna 2022. kojim prekršajnim nalogom je tuženik proglašen krivim za prekršaj iz članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira.

2.1. Tuženik ističe prigovor podijeljene odgovornosti, a vezano za nastanak štetnog događaja te posljedice istoga, s obzirom da je upravo tužitelj taj koji je predmetni štetni događaj izazvao. Tuženik nadalje navodi kako je nakon što je izašao ispred obiteljske kuće u [adresa], na adresi [adresa], upitao tužitelja zašto je njegovu sestru nagovarao na „zabavu“ tužitelj fizički napao njega od kojeg napada se tuženik branio.

2.2. Dalje navodi kako pored istaknutog prigovora podijeljene odgovornosti prigovara i visini tužbenog zahtjeva. Ističe da iz medicinske dokumentacije koja je dostavljena uz tužbu tužitelja proizlazi kako je tužitelj zadobio lake tjelesne ozljede, te kako posljedica zadobivenih tjelesnih ozljeda kod tužitelja nema, dok iz nalaza tužitelja od 31. kolovoza 2022. proizlazi da je nalaz lokalno uredan. Tuženik navodi kako će se kvalifikacija i težina ovih ozljeda iskristalizirati provođenjem medicinskog vještačenja tijekom prvostupanjskog postupka. S obzirom na sve gore navedeno tuženik prigovara tužbi i tužbenom zahtjevu preko iznosa od 800,00 eura / 6.027,60 kuna.

3. Nakon provedenog medicinskog vještačenja tužitelj je postavio konačni tužbeni zahtjev podneskom od 20. lipnja 2025. u kojemu navodi da potražuje od tuženika iznos od eura s osnova naknade neimovinske štete sa kamatama koje teku od 23. studenog 2022. (podnošenja odštetnog zahtjeva) te s osnova naknade imovinske štete iznos od 200,00 eura sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na taj iznos od dana donošenja presude pa do isplate. Sukladno nalazu i mišljenja vještaka potražuje od tuženika na ime naknade neimovinske štete ukupan iznos od 2.000,00 eura, od čega za pretrpljene fizičke bolove iznos od 1.000,00 eura, za pretrpljeni strah iznos od 700,00 eura, za duševne bolove zbog naruženosti 500,00 eura te imovinsku štetu s osnova tuđe njege i pomoći iznos od 200,00 eura.

3.1. S obzirom da je tužitelj tužbom potraživao iznos od 2.600,00 eura, a konačno postavljenim tužbenim zahtjevom iznos od 2.400,00 eura to je tužitelj smanjio prvotno postavljeni tužbeni zahtjev, koje smanjenje ima značaj djelomičnog povlačenja tužbe (VSRH, Su-IV-1672021-8 od 26. travnja 2021.), a tuženik se istome protivio. Kako se tuženik protivio povlačenju dijela tužbenog zahtjeva, sud je odlučio kao u točki III. izreke ove presude.

3.2. Pravno je shvaćanje Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske (dalje: VSRH) od 26. travnja 2021. da smanjenje tužbenog zahtjeva (iako nije preinaka tužbe) djelomično je povlačenje tužbe iz članka 193. ZPP-a i reflektira se na odluku o troškovima uzrokovanim povlačenjem tužbe te u takvoj situaciji smanjenja tužbenog zahtjeva treba na odgovarajući način primijeniti odredbe ZPP-a o naknadi troškova postupka u slučaju povlačenja tužbe, time da je o troškovima uzrokovanim povlačenjem dijela tužbe svrsishodno odlučiti zajedno s odlukom o glavnoj stvari i to u odnosu na sniženi dio tužbenog zahtjeva prema odredbama ZPP-a o povlačenju tužbe, vodeći pri tome računa o tome, jesu li, prema tarifnom razredu s obzirom na vrijednost predmeta spora, isticanjem zahtjeva iznad konačno postavljenog nastali posebni troškovi zastupanja.

4. U provedenom dokaznom postupku sud je u skladu sa odredbom članka 220. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 148/11. pročišćeni tekst, 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., dalje: ZPP), izvršio uvid u svu dokumentaciju koja prileži spisu te je ista pročitana i to: Prekršajni nalog Općinskog suda u Slavonskom Brodu, posl. broj Pp-2001/2022 od 1. rujna 2022. (str.3-4), Potvrda RH MUP PU Brodsko-posavska od 29. kolovoza 2022. (str.5), medicinska dokumentacija (str.6-15), opomena pred tužbu (str.16-17), pročitan je nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka Damira Roška, dr. med. iz [adresa] od 24. veljače 2025. (str.70-72) te iskaz vještaka saslušanog na glavnoj raspravi 23. listopada 2025. (str.112-14). U dokaznom postupku saslušani su svjedoci VN i GN te tužitelj i tuženik kao stranke u svrhu dokazivanja (str. 112-114, 132-134 i 142-144 spisa).

4.1. Druge dokaze nije sud provodio iz razloga što bi isto bilo protivno načelu ekonomičnosti u smislu odredbe članka 10. stavka 1. ZPP kao i ovlastima suda da u parničnom postupku izvede samo one dokaze koje su stranke predložile, a činjenično stanje u postupku je dovoljno utvrđeno za donošenje meritorne odluke.

4.2. Ocjenom svakog provedenog dokaza zasebno te svih zajedno u smislu odredbe članka 8. ZPP sud je utvrdio da je konačno postavljeni tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti osnovan.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu imovinske i neimovinske štete proizašle iz štetnog događaja od 23. kolovoza 2022. u kojemu je tuženik nanio tužitelju tjelesne ozljede uslijed kojih je tužitelj pretrpio imovinsku i neimovinsku štetu.

5.1. Između stranaka nisu sporne činjenice i okolnosti nastanka štetnog događaja te pasivna legitimacija i djelomična odgovornost tuženika stoga iste nije potrebno posebno obrazložiti jer navedene činjenice nedvojbeno potvrđuje i materijalna dokumentacija u spisu (priloženi Prekršajni nalog Općinskog suda u Slavonskom Brodu, posl. broj Pp-2001/2022 od 1. rujna 2022., Potvrda RH MUP PU Brodsko- posavska od 29.08.2022. i medicinska dokumentacija). Između stranaka je sporno postojanje isključive odgovornosti tuženika za predmetni štetni događaj budući tuženik smatra da se u konkretnom slučaju radi o podijeljenoj odgovornosti parničnih stranaka kao i visina tražbine tužitelja s osnova pretrpljene štete preko iznosa od 800,00 eura.

5.2. Pročitanu materijalnu dokumentaciju sud je u cijelosti prihvatio jer nitko od stranaka nije sporio njezinu vjerodostojnost.

5.3. Iz potvrde RH MUP PU Brodsko-posavska od 29. kolovoza 2022. proizlazi da su policijski službenici dana 23. kolovoza 2026. u 02,00 sata zaprimili dojavu AN, vozača taxi službe "Taxi turbo" da ga je u [adresa], fizički napala njemu nepoznata muška osoba koja mu je rukama i nogama zadala više udaraca u predjelu glave i tijela te da ga je ista osoba optužila da je tijekom vožnje taxijem napastovao njegovu sestru, što on negira, a daljnji napad na njega da je spriječio po njegovom mišljenju otac napadača. Nadalje, da je provedenim kriminalističkim istraživanjem utvrđeno da je BN u opisanom događaju fizički napao AN te da su policijski službenici protiv BN podnijeli optužni prijedlog Općinskom sudu u Slavonskom Brodu zbog osnovane sumnje da je počinio prekršaj iz čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira na štetu AN.

5.4. Iz Prekršajnog naloga Općinskog suda u Slavonskom Brodu, posl. broj Pp - 2001/2022 od 1. rujna 2022. proizlazi da je okrivljenik, u ovom postupku tuženik BN oglašen krivim što je dana 23. kolovoza 2022. u vremenu od 1,40 sati do 1,50 sati u [adresa], na ulici ispred kuće, narušavao javni red i mir na način da je revoltiran činjenicom da mu se mlt. sestra GN žalila kako ju je vozač taxi službe za vrijeme vožnje nagovarao da se zabave prije nego što ju doveze kući, ponovno pozvao taxi, te kada se vozač taxija AN vratio ispred adrese [adresa] BN je istog tjelesno napao zadavši mu više udaraca šakama i nogama po glavi i tijelu, a daljnji sukob spriječio je Hrvojev otac VN, čime je počinio prekršaj iz članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira pa mu je temeljem istog propisa izrečena novčana kazna u iznosu od 600,00 kuna/79,63 eura.

5.5. S obzirom da ove činjenice nisu u postupku bile sporne (činjenica nastanka štetnog događaja, aktivna i pasivna legitimacija stranaka, prekršajna odgovornost tuženika za počinjeno prekršajno djelo iz članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira) sud nije dao posebnu ocjenu ovih dokaza.

5.6. U postupku su saslušani svjedoci VN i GN. Svjedok VN, otac tuženika, iskazao je čuo galamu ispred kuće, izašao je van i vidio sina da se naslonio na vrata vozača gdje je vozač povišenim tonom nešto rekao njegovom sinu, a njegov sin mu je potom uzvratio povišenim tonom. Došlo je do fizičkog sukoba između njegovog sina i te osobe. Pokušao je odvući sina, ali nije mogao. U drugom pokušaju je uspio odvući sina od auta kako bi spriječio sukob. Rečeno mu je da je taj vozač dao lažnu izjavu da ga je svjedok udario. Odvukao je sina na stazu kako bi ga smirio. Vozač je zvao svog poslodavca i nedugo je došla hitna pomoć i policija.

5.7. Svjedokinja GN, sestra tuženika, iskazala je da je toga dana bila kod prijatelja te se oko ponoći ili 1 sat ujutro vraćala kući. Prijatelj joj je pozvao taksi i sjeća se kada su bili na kružnom toku kod „Halajka“ da joj je taksista rekao nešto u smislu da bi mogli napraviti krug na što je ona šutjela, a kada ju je odvezao kući rekla je starijem bratu što joj je taksist rekao. Tada je brat pozvao taksi na kućnu adresu i kada je taksist došao, izašao je van iz kuće i počeo ga tući. Tada se probudio i njihov otac, izašao je van i pokušao ih je razdvojiti, a ona je ušla u kuću i nije više gledala što se događalo. Iskaze svjedoka GN i VN sud ocjenjuje iskrenim jer primjerice svjedokinja GN navodi da je tuženik počeo tući tužitelja kad je tužitelj došao taksijem ispred njihove kuće, dok VN navodi da je došlo do fizičkog sukoba između tuženika i tužitelja.

5.8. Tuženik BN je iskazao da je njegova sestra došla kući, bila je vani i rekla mu je da je AN rekao da bi se mogli provozati. Pitao ju je koji je to taksi i kada mu je dala broj nazvao je taj broj i angažirao vožnju od svoje kuće do Korza. Kada je došao taksi, sestra mu je potvrdila da je to taj taksi i vozač. Ne sjeća se kako je došlo do sukoba, ali kada je došao taksi, sestra i on su stajali na vratima i pitao ju je li to taj vozač i taksi, a ona je potvrdila. Potom je otišao do vozila i pitao vozača bi li volio da nekome njegovom netko to kaže što je on rekao njegovoj sestri i onda su se počeli svađati i to je prešlo u sukob. Ne zna koliko točno puta, ali zna da ga je nekoliko puta udario rukom. Izašao je njegov otac koji ih je pokušao razdvojiti. Potom se njegov otac udaljio nakon čega su se on i tužitelj ponovno sukobili, a onda se ponovno vratio njegov otac koji ih je pokušao razdvojiti. Odvukao ga je do staze, a potom su došle hitna i policija. Tuženik navodi da je prvi udario tužitelja, te da tužitelj nije vraćao udarce i da se samo branio. Iskaz tuženika sud cijeni iskrenim jer nije usmjeren na otklanjanje odgovornosti, nego tuženik priznaje da je prvi zadao udarac tužitelju te da mu tužitelj nije vraćao udarce, nego da se samo branio.

5.9. Iz iskaza tužitelja AN proizlazi da je bio zaposlen u taxi službi Taxi Turbo i pred kraj smjene je odvezao automobil na pranje u autopraonicu. Dobio je telefonski poziv, misli da se radilo o Laurinom dečku da dođe na adresu na Jelasu. Otišao je na navedenu adresu, djevojka je sjela u automobil na suvozačevo sjedalo, vožnja je trajala 3-4 minute, a za vrijeme vožnje djevojka je bila okrenuta cijelo vrijeme prema prozoru i nisu razgovarali. Nakon što ju je ostavio na adresi u [adresa] dobio je poziv od dvije sestre koje su trebale vožnju na dvije adrese. Po njih je došao na korzo. Prvu sestru je odvezao na Jelas i kada ju je ostavljao na centralu od taxija ga je nazvao BN ili njegov otac, ne može se točno sjetiti i rekao je da treba prijevoz od [adresa] do Korza. Odgovorio mu je da ima jednu stranku u automobilu te ako ne želi dugo čekati da će ga odmah pokupiti dok je druga djevojka u automobilu te da će prvo njega odvesti na Korzo. On je na to pristao i rekao da dođe po njega. Došao je na tu adresu dok mu je u automobilu sjedila druga djevojka. Došao je pred kuću pred kojom su već stajali BN i njegov otac. Hrvojev otac je došao do automobila na vozačevu stranu, uhvatio ga za vrat i rekao mu je: "Šta si ti pokušao moju kćerku dirati ili silovati?", na što mu je odgovorio misli li on da je bilo što pokušao da bi se vratio na istu adresu. Hrvojev otac se nakon toga odmah povukao, a BN je došao sa vozačeve strane i tu ga je više od 10-15 puta pokušavao udarati po glavi, to mu je uspjelo samo jedan puta jer se branio rukama. Također ga je više puta pokušao udariti nogom u tijelo, ali je uspijevao njegove udarce blokirati rukom. Tada je BN odustao, a on je nazvao policiju. U međuvremenu je BN rekao djevojci koja je još uvijek sjedila u automobilu na suvozačevom mjestu da izađe iz automobila, što je ona i učinila. Potom je BN sa suvozačeve strane ušao u automobil i potom mu je zadao 2-3 udarca u bradu na mjesto gdje ima ožiljke. U međuvremenu dok policija nije došla on ga takvog krvavog uslikao i rekao mu da na ovome neće završiti i da pazi gdje se kreće. Nakon štetnog događaja mu nije bila potrebna tuđa pomoć i njega, sve je obavljao samostalno te nije radio izvjesno vrijeme jer nije niti mogao raditi budući da je nosio ovratnik. Iskaz tužitelja sud je ocijenio iskrenim u dijelu u kojemu navodi da je fizički napadnut od strane tuženika i njegova oca . U odnosu na povod za postupanje odnosno fizički napad tuženika na tužitelja, za istaknuti je da navedena činjenica (neprimjereno ponašanje tužitelja prema svjedokinji) nije relevantna za odluku u ovom postupku jer je predmet ovog postupka zahtjev tužitelja za naknadu imovinske i neimovinske štete koju je pretrpio zbog fizičkog napada tuženika. Tuženik u postupku nije osporavao činjenicu da bi fizički napao tužitelja, a isto jasno proizlazi i iz Prekršajnog naloga Općinskog suda u Slavonskom Brodu, posl. broj Pp-2001/2022 od 1. rujna 2022. S druge strane, o neprimjerenom ponašanju tužitelja neposredno saznanje može imati samo svjedokinja GN koja je u srodstvu s tuženikom pa ima pravni interes za uspjeh tuženika u ovom postupku. Na temelju izvedenih dokaza sud niti ne može sa sigurnošću utvrditi činjenicu što je bio povod opisanom postupanju tuženika. Međutim, ukoliko se tužitelj doista neprimjereno ponašao prema svjedokinji navedeno ne opravdava čin fizičkog nasilja kojemu je nesporno pribjegao tuženik, a zbog koje radnje tuženika je tužitelj pretrpio štetu.

6. Na okolnost pretrpljenih ozljeda i visine pretrpljene štete provedeno medicinsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku Damiru Roško, dr. med. iz [adresa]. Iz rezultata provedenog medicinskog vještačenja proizlazi da je tužitelj dana 23. kolovoza 2022. u tučnjavi od strane druge osobe zadobio lake tjelesne ozljede te da je isti dana pregledan na objedinjenom hitnom bolničkom prijemu i od strane otorinolaringologa. Vještak utvrđuje da je tužitelj pretrpio lake tjelesne ozljede koje se mogu uzročno-posljedično povezati sa štetnim događajem. Obzirom na tip ozljeda i vrijeme proteklo od ozljeđivanja vještak je smatrao da nije svrsishodno obaviti osobni pregled tužitelja jer ozljede koje je pretrpio u pravilu ne ostavljaju trajne posljedice. Za istaknuti je da je vještak na ročištu za glavnu raspravu održanom 23. listopada 2025. pregledao tužitelja na okolnost utvrđenja činjenice je li kod tužitelja zaostao ožiljak na bradi budući da je vještak u nalazu i mišljenju naveo da je kod tužitelja zaostala trajna vidljivost ožiljka, ali nije procijenio njegovu stvarnu izraženost i utjecaj na izgled tužitelja.

6.1. Vještak utvrđuje da je tužitelj trpio bolove jakog intenziteta kroz 1 dan nakon ozljede do kupiranja istih stabiliziranjem vratne kralježnice Schanzovim ovratnikom i analgetskom terapijom. Bolove srednjeg intenziteta trpio je do 7 dana, slabog intenziteta u trajanju od 40 dana.

6.2. Tužitelj je pretrpio primarni strah jakog intenziteta kratkotrajno u trenutku nezgode 1-2 minute (strah u trenutku nezgode uz osjećaj ugroženosti i istovremeno tjelesno ozljeđivanje), a potom sekundarni strah jakog intenziteta u trajanju od 1 dan do kliničkog pregleda i dijagnostičke obrade i imobiliziranja vratne kralježnice. Strah srednjeg intenziteta trpio je kroz 3 dana i slabog intenziteta kroz 14 dana, a sve zbog zabrinutosti za zdravlje i ishod liječenja.

6.4. Nadalje, vještak smatra da je tužitelju bila potrebna tuđa pomoć i njega za obavljanje svakodnevnih aktivnosti u trajanju od 14 dana po 2 sata dnevno radi neophodnog mirovanja, nošenja ovratnika, tegoba koje je trpio i sl. Vještak smatra da se ista sastojala u pomoći prilikom obavljanja kućanskih i fizičkih poslova, odlaska na kontrolne preglede i slično. Vještak smatra da tužitelju nije bila potrebna pomoć stručne osobe.

6.5. Vještak je utvrdio da kod tužitelja postoji naruženost lakog stupnja u smislu kozmetskog defekta radi ožiljaka na desnoj strani brade stalno vidljiva trećim osobama, a uzrokovana je ozljedama zadobivenim u predmetnom štetnom događaju. Kako je ranije navedeno, pod točkom 6. Obrazloženja, vještak je na ročištu za glavnu raspravu održanom 23. listopada 2025. pregledao tužitelja na okolnost utvrđenja činjenice je li kod tužitelja zaostao ožiljak na bradi nakon što je zamjenica punomoćnika tuženika istaknula da je vještak u nalazu i mišljenju naveo da je kod tužitelja zaostala trajna vidljivost ožiljka, ali da nije procijenio njegovu stvarnu izraženost i utjecaj na izgled tužitelja. Vještak je nakon pregleda tužitelja utvrdio da postoje dva ožiljka od 1 cm na desnoj strani gdje ne rastu dlake te da su ožiljci stalno vidljivi trećim osobama, a obzirom da se radi o malim ožiljcima ostao je pri mišljenju da se radi o kozmetskom defektu, odnosno lakom naruženju. Za istaknuti je, a što je konstatirano i zapisniku od toga dana, da su sucu jasno vidljivi ožiljici na tužitelju i sa udaljenosti od 3 -4 metra. Vještak je posebno pojasnio da su po opisu rana iz medicinske dokumentacije iste nanesene tupim predmetom jer se radi o razderotinama, a moguće je da su nanesene rukom ili nogom.

6.6. Vještak navodi da ozljede zadobivene u štetnom događaju nisu i ne mogu biti uzrok trajnih tegoba te da je liječenje tužitelja završeno u rujnu 2022. jer se prema bolničkom informatičkom sustavu nakon tada više nije javljao liječniku radi ozljeda koje bi bile u vezi sa predmetnim štetnim događajem.

6.6. Vještak je svoj nalaz i mišljenje usmeno obrazložio na ročištu za glavnu raspravu održanom 23. listopada 2026. Nakon saslušanja vještaka stranke nisu imale primjedbe niti su predlagale novo vještačenje, a tužitelj je u skladu s nalazom vještaka uredio tužbeni zahtjev podneskom od 20. lipnja 2025.

6.7. Sud je nalaz i mišljenje vještaka u cijelosti prihvatio kao stručan, jasan i nepristran.

6.8. Sukladno nalazu i mišljenju liječnika vještaka, tužitelj je postavio konačni tužbeni zahtjev podneskom od 20. lipnja 2025. u kojemu navodi da potražuje preostali dio neimovinske i imovinske štete u ukupnom iznosu od 2.400,00 eura te je specificirao svoje potraživanje s osnova naknade neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje na način da na ime pretrpljenih fizičkih bolova potražuje iznos od 1.000,00 eura, za pretrpljeni strah iznos od 700,00 eura, za duševne bolove zbog naruženosti 500,00 eura te imovinsku štetu s osnova tuđe njege i pomoći iznos od 200,00 eura, odnosno sveukupno 2.400,00 eura.

7. Odluka o glavnoj stvari temelji se na odredbama članaka 19., 1046., 1085. stavka 3., 1086., 1089., 1095., 1100. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23., 155/23., dalje: ZOO). Odluka o zakonskim zateznim kamatama temelji se na odredbama članka 29., 1103. i 1089. ZOO.

7.1. Prema odredbi članka 1045. ZOO, tko drugome prouzroči štetu, dužan je naknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje, dok je šteta prema članku 1046. ZOO umanjenje nečije imovine (obična šteta) sprječavanje njezina povećanja (izmakla korist) i povreda prava osobnosti (neimovinska šteta).

7.2 Iz navedenih zakonskih odredbi proizlazi da su pretpostavke odgovornosti za štetu postojanje štetnika (osobe odgovorne za štetu), protupravna štetna radnja, postojanje štete i postojanje uzročne veze između štetne radnje štetnika i štete kao posljedice te radnje, a da bi postojala odgovornost za štetu, sve navedene pretpostavke moraju biti kumulativno ispunjene.

7.3. Analizirajući rezultate provedenog dokaznog postupka, povezujući sadržaj materijalnih dokaza sa iskazima tužitelja i tuženika te svjedoka kao i sa rezultatima provedenog medicinskog vještačenja, sud utvrđuje da su u konkretnom slučaju ispunjene sve zakonske pretpostavke za odgovornost tuženika za štetu tužitelju iz predmetnog štetnog događaja.

7.4. Prema odredbi članka 19. stavka 1. i 2. ZOO tužitelju je povrijeđeno njegovo pravo osobnosti i to pravo na tjelesno i duševno zdravlje stoga tužitelju temeljem odredbe članka 1100. ZOO pripada pravo na naknadu neimovinske štete. Pri odlučivanju o pravičnoj novčanoj naknadi sud je vodio računa o cilju kojem služi pravična novčana naknada, imajući u vidu i tužbeni zahtjev tužitelja, kao i nove Orijentacijske kriterije Vrhovnog suda Republike Hrvatske.

7.5. Odredbom članka 1100. ZOO određeno je da će sud u slučaju povrede prava osobnosti, ako nađe da težina povrede i okolnosti slučaja to opravdavaju, dosuditi pravičnu naknadu, a pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade voditi će računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom.

7.6. Vrhovni sud Republike Hrvatske je dana 5. ožujka i 5. lipnja 2020. donio pravno shvaćanje broj: Su-IV-47/2020-5 koje glasi:

„Mijenjaju se Orijentacijski kriteriji i iznosi za utvrđivanje visine pravične novčane naknade nematerijalne štete VSRH od 29. studenog 2002., br. Su -1331-VI/02 i 1372- 11/02, u primjeni Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 7/96, 91/96, 112/99 i 88/01), na način da se tada prihvaćeni iznosi naznačeni u novčanim jedinicama (kune) povećavaju za 50%. Navedeni kriteriji i tako povećani iznosi (za 50%) u primjeni Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18 - dalje: ZOO/05) kada sudovi odlučuju o visini pravične novčane naknade neimovinske štete u slučaju povrede prava osobnosti, primjenjivat će se i na obvezne odnose nastale nakon 1. siječnja 2006. i stupanja na snagu ZOO/05.“

7.7. Sud mora imati u vidu okolnosti konkretnog slučaja i ne smije se striktno držati bilo kakvih matematičkih kriterija jer se ne radi o isplati svote osiguranja prema ugovoru o osiguranju i tablicama invaliditeta, već sud ocjenjuje sve okolnosti relevantne za ocjenu visine naknade štete.

7.8. U sentenci Vrhovnog suda Republike Hrvatske iz odluke broj: Rev-1613/10-2 od 18. veljače 2015. jasno se navodi da Orijentacijski kriteriji ne predstavljaju matematičku formulu koja pukim automatizmom služi za izračunavanje pravične novčane naknade, već da sudovi svaki pojedini slučaj trebaju individualizirati prema okolnostima svakog konkretnog slučaja, zbog čega, ali samo u numeričkom smislu, može doći do razlika glede visine dosuđenih naknada.

8. Visinu tužbenog zahtjeva sud je utvrdio na temelju provedenog medicinskog vještačenja vodeći računa o Orijentacijskim kriterijima i iznosima za utvrđivanje visine pravične novčane naknade nematerijalne štete Vrhovnog suda Republike Hrvatske.

8.1. Iz nalaza vještaka proizlazi da je tužitelj trpio bolove jakog intenziteta kroz 1 dan, bolove srednjeg intenziteta do 7 dana, a slabog intenziteta u trajanju od 40 dana. Uzimajući u obzir nalaz i mišljenje vještaka te Orijentacijske kriterije i iznose za utvrđivanje visine pravične novčane naknade nematerijalne štete Vrhovnog suda Republike Hrvatske sud ocjenjuje da bi tužitelju s ovog osnova, odnosno za ovaj vid štete, pripadala zatražena naknada u visini od 1.000,00 eura.

8.2. Vezano za ocjenu bolova kod tužitelja za istaknuti je da ocjena jačine i trajanja bolova kod svakog čovjeka ne može biti ista s obzirom na dob, spol ili pak fizičku spremnost pa se ova činjenica ne može utvrđivati pukim pozivanjem na sudsku praksu i uspoređivanje drugih, sličnih situacija. Nije životno niti logično svakom čovjeku, bilo da se radi o muškarcu, ženi, osobi starije ili mlađe životne dobi, utvrditi jednaku dužinu trajanja bolova bilo da se radi o bolovima jakog, srednjeg ili slabog intenziteta jer bol doista jest i objektivna i subjektivna kategorija pa se ne može promatrati isključivo kao objektivna kategorija o kojoj se može ukalupljeno odlučivati.

8.3. Iz nalaza vještaka proizlazi da je tužitelj pretrpio primarni strah jakog intenziteta kratkotrajno u trenutku nezgode 1-2 minute (strah u trenutku nezgode uz osjećaj ugroženosti i istovremeno tjelesno ozljeđivanje), a potom sekundarni strah jakog intenziteta u trajanju od 1 dan do kliničkog pregleda i dijagnostičke obrade i imobiliziranja vratne kralježnice. Strah srednjeg intenziteta trpio je kroz 3 dana i slabog intenziteta kroz 14 dana, a sve zbog zabrinutosti za zdravlje i ishod liječenja. Uzimajući u obzir nalaz i mišljenje vještaka te Orijentacijske kriterije i iznose za utvrđivanje visine pravične novčane naknade nematerijalne štete Vrhovnog suda Republike Hrvatske sud ocjenjuje da bi tužitelju s ovog osnova, odnosno za ovaj vid štete, pripadala zatražena naknada u visini od 700,00 eura.

8.4. Iz nalaza vještaka proizlazi da je predmetna ozljeda ostavila naruženost lakog stupnja kozmetskog defekta radi ožiljaka na desnoj strani brade stalno vidljiva trećim osobama. Slijedom navedenoga, sud zahtjev tužitelja za naknadu štete u iznosu 500,00 eura s ovog osnova smatra osnovanim u cijelosti osobito jer se radi o naruženju koje je stalno vidljivo trećim osobama.

8.5. Vještak smatra da je tužitelju bila potrebna tuđa pomoć i njega za obavljanje svakodnevnih aktivnosti u trajanju od 14 dana po 2 sata dnevno . Konačno postavljenim tužbenim zahtjevom tužitelj potražuje od tuženika iznos od 200,00 eura za tuđu pomoć i njegu. Zahtjev tužitelja u ovom dijelu odbijen je kao neosnovan jer je tužitelj u svom iskazu na ročištu za glavnu raspravu održanom 23. listopada 2025. naveo da mu uopće nije bila potrebna tuđa pomoć i njega te da je sve mogao obavljati samostalno, samo nije mogao obavljati posao koji radi. Slijedom navedenoga, o ovom dijelu tužbenog zahtjeva odlučeno je kao u točki II. izreke presude.

8.6. Slijedom navedenoga, imajući u vidu Orijentacijske kriterije i njihovo povećanje, a osobito činjenicu da isti ne predstavljaju puku matematičku formulu, sud je uzimajući obzir sve okolnosti predmetnog štetnog događaja, a osobito činjenicu da je tužitelj napadnut od strane tuženika, cijeneći pritom strah koji je doživio kako u trenutku samog napada tako i nedvojbeno još izvjesno vrijeme nakon štetnog događaja, tužitelju je dosuđen iznos od 2.200,00 eura na ime naknade neimovinske štete i to s osnova pretrpljenih bolova iznos od 1.000,00 eura, a s osnova pretrpljenog straha iznos od 700,00 eura jer je strah koji je doživio tužitelj prema mišljenju ovoga suda nemjerljiv i ne može se izračunavati matematičkim formulama. Zbog trajnog naruženja koje je stalno vidljivo trećim osobama sud smatra osnovanim zahtjev tužitelja za naknadu štete u iznosu 500,00 eura, osobito jer se radi osobi mlađe dobi.

8.7. Odluka o zakonskim zateznim kamatama na dosuđeni iznos neimovinske štete temelji se na odredbama članka 29. i 1103. ZOO.

8.8. Prema odredbi članka 1103. ZOO obveza pravične novčane naknade dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe osim ako je šteta nastala nakon toga . Stalni sudski vještak utvrdio je da je liječenje tužitelja završeno u rujnu 2022. , a odštetni zahtjev je podnesen 22. studenog 2022., stoga na dosuđeni iznos naknade neimovinske štete tužitelju pripada zatezna kamata počev od 23. studenog 2022., u skladu sa odredbom članka 29. ZOO-a.

9. Kako je ranije navedeno pod točkom 8.5. Obrazloženja ove odluke, zahtjev tužitelja za naknadu imovinske štete zbog potrebne tuđe pomoći i njege odbijen je kao neosnovan jer je tužitelj u svom iskazu naveo da mu nije bila potrebna tuđa pomoć i njega te da je sve samostalno mogao obavljati jedino je nosio ovratnik i jedno vrijeme nije mogao raditi pa je odlučeno kao u izreci presude.

10. Obje parnične stranke su postavile zahtjev za naknadu troškova postupka.

10.1. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi članka 154. stavka 5. ZPP u vezi s odredbom članka 155. ZPP i odredbom članka 2. stavka 1. ZPP, a trošak postupka je odmjeren u skladu sa vrijednosti predmeta spora i Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 138/2023. dalje: Tarifa) u skladu sa odredbom Tbr. 52. toč. 3. Tarife vodeći računa o odredbi članka 155. ZPP. Vrijednost boda utvrđena je primjenom odredbe Tbr. 54. Tarife (1bod=2eura).

10.2. U postupku je došlo do promjene vrijednosti predmeta spora (2.600,00 eura/2.400,00 eura), uslijed koje nije došlo do promjene tarifnog razreda troškova propisanog Tbr. 7.1. Tarife. Odlučujući o troškovima postupka sud je tužitelju za sve poduzete radnje priznao naknadu prema konačno istaknutom zahtjevu.

10.3. U odluci VSRH broj Rev-985/10-2 od 4. prosinca 2013. izražena su slijedeća pravna shvaćanja:

„1. kad tužitelj u tijeku postupka mijenja tužbeni zahtjev po njegovoj visini mijenja se u sporu i vrijednost predmeta spora odlučna za obračun parničnih troškova, pa se u takvoj situaciji glede svake parnične radnje visina parničnih troškova obračunava prema vrijednosti predmeta spora u trenutku njezinog poduzimanja, a ne prema konačno uređenom tužbenom zahtjevu;

2. prema odredbi čl. 193. st. 2 ZPP sniženje tužbenog zahtjeva ima značaj povlačenja tužbe, no budući da je riječ o djelomičnom povlačenju tužbe koja nema za posljedicu okončanje postupka pred prvostupanjskim sudom, već se procesne aktivnosti nastavljaju tako da u trenutku smanjenja tužbenog zahtjeva ukupni troškovi i uspjeh stranaka još nisu poznati, o naknadi pojedinačnih troškova koji se odnose na smanjeni dio tužbenog zahtjeva sud treba odlučiti u odluci o glavnoj stvari, a naknadu tih troškova tuženik može ostvariti zajedno s naknadom ostalih troškova obračunatih prema smanjenom tužbenom zahtjevu. Visinu tuženikovih troškova nastalih prije smanjenja tužbenog zahtjeva treba utvrditi prema vrijednosti predmeta spora u trenutku poduzete radnje, a ne prema vrijednosti sniženog tužbenog zahtjeva.“.

10.4. U odluci od 25. svibnja 2021. VSRH navodi da se shvaćanje toga suda izraženo u odluci posl. broja: Rev-985/10-2 od 4. prosinca 2013. da se u situaciji smanjenja tužbenog zahtjeva naknada troškova određuje za poduzete prema vrijednosti predmeta spora u vrijeme njihova poduzimanja nije primjenjivo u svim situacijama, već samo za odluku o zahtjevu za naknadu troška postupka tuženiku, odnosno tužitelju koji je povukao tužbu odmah nakon što je tuženik udovoljio zahtjevu tužitelja.

10.5. Prema shvaćanju Građanskog odjela VSRH od 26. travnja 2021. smanjenje tužbenog zahtjeva (iako nije preinaka tužbe) djelomično je povlačenje tužbe iz članka 193. ZPP, stoga o zahtjevu tužitelja za naknadu troškova postupka u situaciji smanjenja tužbenog zahtjeva treba na odgovarajući način primijeniti odredbe ZPP o naknadi troškova postupka u slučaju povlačenja tužbe.

10.6. Prema odredbi članka 158. st. 1. ZPP tužitelj koji povuče tužbu dužan je protivnoj stranci nadoknaditi parnične troškove. Ali, ako je tužba povučena odmah nakon što je tuženik udovoljio zahtjevu tužitelja, troškove postupka tužan je tužitelju naknaditi tuženik. Dakle, tužitelj, osim iznimno, nema pravo na naknadu troškova postupka u slučaju povlačenja tužbe, odnosno, kod djelomičnog povlačenja tužbe, za iznos smanjenog zahtjeva.

10.7. Budući da u ovoj pravnoj stvari do smanjenja tužbenog zahtjeva nije došlo nakon djelomičnog udovoljenja zahtjevu tužitelja tijekom postupka, odnosno nakon podnošenja tužbe, to nema mjesta primjeni iznimke iz članka 158. stavka 1. ZPP te tužitelj za radnje poduzete prije smanjenja zahtjeva nema pravo na naknadu troškova postupka prema vrijednosti predmeta spora u trenutku poduzete radnje, već upravo prema vrijednosti predmeta spora smanjenog zahtjeva koji iznosi 2.400,00 eura.

10.8. Tužitelju je priznat trošak sastava tužbe u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 7 toč. 1 Tarife, 100 bodova), trošak sastava opomene pred tužbu (odštetnog zahtjeva) u iznosu od 200,00 eura (Tbr.28. u vezi sa Tbr. 7. 1. Tarife), sastava obrazloženog podneska od 20. lipnja 2025. u iznosu 200,00 eura (Tbr. 8 toč. 1 Tarife u vezi sa Tbr.7.), trošak sastava podneska od 28. studenog 2024. u iznosu 50,00 eura (Tbr. 8.4. Tarife), trošak zastupanja po punomoćniku na pripremnom ročištu 18. listopada 2024. u iznosu 200,00 eura (Tbr. 9 toč. 1 Tarife), zastupanja na pripremnom ročištu 31. listopada 2023. koje je odgođeno u iznosu 50,00 eura (Tbr.9.5.), zastupanja na ročištima za glavnu raspravu u dane 2. srpnja 2025., 23. listopada 2025., 10. ožujka 2026. za svako u iznosu 200,00 eura (Tbr. 9 toč. 1 Tarife), zastupanje na ročištu za glavnu raspravu 14. svibnja 2026. u iznosu 100,00 eura jer je zatražio navedeni iznos (premda se radi o trošku iz Tbr. 9. 1. Tarife za koje mu pripada nagrada u iznosu 200,00 eura) te pristup ročištu za objavu presude u iznosu 100,00 eura (Tbr.9.3. Tarife, 50% nagrade) što ukupno iznosi 1.700,00 eura.

10.9. Kad se navedenom trošku doda pripadajući PDV prema Tbr. 46 Tarife od 425,00 eura, dobije se ukupan iznos troškova od 2.125,00 eura.

10.10. Navedenom trošku treba dodati trošak plaćenog predujma za medicinsko vještačenje u iznosu 250,00 eura te trošak plaćene sudske pristojbe na tužbu u iznosu 36,23 eura te trošak sudske pristojbe za presudu u zatraženom iznosu od 50,00 eura pa je tužitelju ukupno priznat trošak postupka u iznosu od 2.461,23 eura.

10.11. U preostalom dijelu za iznos od 521,56 eura zahtjev tužitelja odbijen je kao neosnovan jer je tužitelj popisao trošak sastava podneska od 13. veljače 2023. jer se radi o tužbi koja je ponovno podnesena digitalno potpisana, a koja je prethodno predana bez digitalnog potpisa pa nema pravo na dvostruki trošak sastava tužbe, zatim popisao je trošak pristupa na sastanak za mirenje u predmetu Mir-21/2023 dana 24. studenog 2023. u iznosu 200,00 eura, ali nije dokazao da bi mu taj trošak nastao, zatim trošak sastava podneska od 28. studenog 2024 popisao je u iznosu 100,00 eura premda mu pripada trošak po Tbr.8.4. u iznosu 50,00 eura jer istim dostavlja dokaz o plaćenom predujmu za vještačenje pa je odlučeno kao pod točkom IV. izreke presude.

10.12. Omjer uspjeha u parnici ocjenjuje se prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu vodeći računa o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove zahtjeva i uspjehu u odnosu na visinu zahtjeva (2.400,00 eura). Tužitelj je s osnovom tužbenog zahtjeva uspio u cijelosti dok je u odnosu na visinu tužbenog zahtjeva uspio sa 91,66 %, što znači da je u postupku uspio sa 95,83 % (100% + 91,66% /2), odnosno da nije uspio samo u razmjerno neznatnom dijelu pa je tuženiku primjenom odredbe članka 154. stavka 5. ZPP naloženo da tužitelju naknadi troškove parničnog postupka koje je sud ocijenio osnovanima u točki III. izreke presude.

10.13. Zahtjev tuženika kao stranke koja nije uspjela u ovom sporu, sud je ocijenio neosnovanim i donio je odluku kao u točki V. izreke presude. Opreza radi, budući je u postupku došlo do smanjenja tužbenog zahtjeva i posljedično tome promjene vrijednosti predmeta spora i visine nagrade za poduzete radnje po punomoćnicima ističe se da je tuženik predao zahtjev za naknadu troškova kao da nije došlo do smanjenja tužbenog zahtjeva i nije određeno u zahtjevu za naknadu troškova postupka specificirao radnje i iznose koji bi se odnosili na smanjeni dio tužbenog zahtjeva pa tako ne bi bio osnovan njegov zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka u odnosu na smanjeni tužbeni zahtjev jer u konkretnom slučaju nisu bile ispunjene pretpostavke za primjenu odredbe članka 158. st. 1. ZPP (u tom smislu odluka broj VSRH, Rev-36/2022-3 od 15. prosinca 2022. i Rev 1216/2022-2).".

10.14. Nadalje, ističe se da je tužitelj u postupku u većem dijelu (91,66%) uspio sa sniženim tužbenim zahtjevom dok u odnosu na povučeni dio nisu nastali posebni troškovi jer se u odnosu na taj dio zahtjeva nije posebno raspravljalo niti su se izvodili posebni dokazi to prema stavu ovoga suda, a sukladno praksi Europskog suda za ljudska prava (dalje: ESLJP/Sud) tužitelju pripada naknada troškova postupka prema konačnom tužbenom zahtjevu (sniženom) u cijelost i.

10.15. Naime, u presudi ESLJP Klauz protiv Hrvatske (Presuda od 18. srpnja 2013., Zahtjev br. 28963/10), Sud primjećuje da članak 154. stavak 1. Zakona o parničnom postupku obuhvaća pravilo da „gubitnik plaća”, prema kojemu neuspješna stranka mora platiti troškove uspješne stranke, te da prema stavku 2. istog članka, kada je stranka djelomično uspjela u sporu, sud toj stranci može naložiti da naknadi odgovarajući dio troškova druge stranke. Nadalje, da se prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika te nagrade u parničnim postupcima načelno izračunavaju u odnosu na vrijednost predmeta spora (vidi gore stavak 28.). Na temelju članka 35. stavka 1. Zakona o parničnom postupku, u slučajevima kada tužitelj traži isplatu novčanog iznosa, vrijednost predmeta spora odgovara iznosu potraživanom u tužbenom zahtjevu (vidi prethodni stavak 24.). Stoga, što tužitelj potražuje veći iznos, veća će biti nagrada tuženikova odvjetnika. Ova pravila zajedno znače da će tužitelj, kada je, kao što je to slučaj u ovom predmetu, samo djelomično uspio u parničnom postupku, možda morati platiti tuženikove troškove (uključujući odvjetničke nagrade) u skladu s postotkom zahtjeva koji je odbijen. Točnije, kada sud presudi da je tužbeni zahtjev za naknadu štete protiv tuženika osnovan, ali pretjerano visok, naložit će tuženiku da tužitelju plati naknadu štete, a tužitelju istovremeno može naložiti da plati tuženikove troškove postupka. Kada tužitelj traži previsok iznos, troškovi mogu premašiti iznos dodijeljene naknade pa će ukupna financijska korist biti na strani tuženika unatoč utvrđenju da je tužitelj pretrpio gubitak zbog čega mu je naknada štete i dodijeljena. ESLJP utvrđuje da je svrha ovih pravila zaštititi tuženike od tužitelja koji ističu previsoke zahtjeve (koji su inače osnovani) i time nerazumno povećavaju troškove odvjetnika koji zastupa tuženika. Budući da pravilo „gubitnik plaća” i s njim povezano pravilo prema kojem jedna stranka plaća troškove druge stranke (uključujući odvjetničku nagradu) u omjeru koji odgovara njihovu uspjehu u postupku, pri čemu će iznos troškova ovisiti o visini tužbenog zahtjeva, potencijalne parničare odvraćaju od podnošenja (preuveličanih) zahtjeva pred sudovima, ESLJP smatra da se to može smatrati ograničenjem koje ometa pravo na pristup sudu (Klauz protiv Hrvatske, vidi predmet B, loc. cit.).Takvo se ograničenje ne može smatrati nespojivim per se s člankom 6. stavkom 1. Konvencije. Međutim, iznos troškova procijenjenih u svjetlu određenih okolnosti danog predmeta materijalni je čimbenik pri odlučivanju je li osoba uživala pravo pristupa na sud (vidi predmet B, prethodno citirano, stavak 52.). Kako je Sud u brojnim prigodama naglasio, ograničenje koje utječe na pravo na pristup sudu neće biti spojivo s člankom 6. stavkom 1. osim ako teži legitimnom cilju, te ako postoji razuman odnos razmjernosti između iskorištenih sredstava i legitimnog cilja koji se teži postići (vidi, primjerice, predmet B, prethodno citirano, stavak 55.). Sud stoga mora preispitati je li to postignuto u ovom predmetu. ESLJP primjećuje da se načelo na kojem počivaju pravilo „gubitnik plaća” i gore prikazano povezano pravilo o naknadi troškova sastoji u izbjegavanju neopravdanog parničenja i nerazumno visokih troškova parničenja odvraćanjem potencijalnih tužitelja od pokretanja neutemeljenih sporova ili podnošenja previsokih tužbenih zahtjeva bez snošenja posljedica. Sud stoga smatra da ova pravila kroz odvraćanje od neutemeljenih parnica i preuveličanih troškova općenito teže legitimnom cilju osiguranja pravilnog djelovanja pravosudnog sustava i zaštite prava drugih.

10.16. Sud ponavlja da je prvenstveno na nacionalnim tijelima, posebice sudovima, da tumače i primjenjuju domaće pravo. To se posebice odnosi na to kako sudovi tumače pravila postupovne prirode. Uloga Suda ograničena je na utvrđivanje jesu li učinci takvog tumačenja spojivi s Konvencijom (vidi, primjerice, predmet Tejedor García protiv Španjolske, 16. prosinca 1997., stavak 31., Izvješća 1997 -VIII i predmet Pérez de Rada Cavanilles protiv Španjolske, 28. listopada 1998., stavak 43., Izvješća 1998 - VIII). Do povrede članka 1. Protokola br. 1. može doći samo ukoliko se pobijane odluke odnose na podnositeljevo „vlasništvo” u smislu te odredbe. „Vlasništvo” može biti „postojeće vlasništvo” ili potraživanja koja su dovoljno utvrđena da se mogu smatrati „imovinom”. Potraživanje se može smatrati imovinom samo kad je dovoljno utvrđeno da se može izvršiti (vidi, primjerice, predmet Stran Greek Refineries i Stratis Andreadis protiv Grčke, 9. prosinca 1994., stavak 59., serija A br. 301-B).

11.18. Budući da je podnositeljevo potraživanje naknade štete u slučaju Klauz protiv Hrvatske priznato u iznosu koji mu je dodijeljen konačnom presudom Vrhovnog suda od 24. travnja 2007., ESLJP smatra da je to potraživanje dovoljno utvrđeno da se može kvalificirati kao „imovina” zaštićena člankom 1. Protokola br. 1. te da znatno smanjenje iznosa tog potraživanja, koje je rezultat obveze plaćanja troškova postupka, predstavlja miješanje u pravo podnositelja da mirno uživa svoje vlasništvo (vidi predmet Perdigão, stavak 61.). Imajući u vidu svoju sudsku praksu o ovoj temi (vidi predmet Perdigão, stavci 63.-79.), te razloge na temelju kojih je utvrdio povredu članka 6. stavka 1. zbog pretjeranih troškova postupka Sud smatra da je miješanje u pitanju bilo propisano zakonom, da je bilo u općem interesu, ali da se njime nije postigla potrebna poštena ravnoteža između uključenog općeg interesa i prava podnositelja na mirno uživanje vlasništva, to jest, da nije bilo razmjerno te da je stoga došlo do povrede članka 1. Protokola br. 1. uz Konvenciju.

12. Rješenjem ovog suda od 22. travnja 2026. poslovni broj: Pn -12/2023-55 naloženo je tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu 125,00 eura, a koja odluka se temelji na odredbi članka 156. stavka 1. ZPP prema kojoj je stranka dužna neovisno o ishodu parnice nadoknaditi protivnoj stranci troškove koje je uzrokovala svojom krivnjom ili slučajem koji joj se dogodio, a trošak se odnosi na odgodu ročišta za glavnu raspravu od 19. prosinca 2025. jer na isto nije pristupio uredno pozvani tuženik koji nije opravdao svoj izostanak do dana održavanja ročišta (str. 139-140).

13. Prema odredbi članka 151. stavka 3. ZPP na dosuđeni iznos troškova parničnog postupka iz točke IV. Izreke presude kamate teku od dana donošenja presude 20. travnja 2026., a tužitelj je postaviO zahtjev za zakonskim zateznim kamatama na trošak postupka. Zatezne kamate su određene primjenom odredbe članka 29. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23., 155/23.).

14. Slijedom navedenoga, odlučeno je kao u izreci presude.

Slavonski Brod, 29. svibnja 2026.

Sutkinja

Marina Smaić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka iste. Žalba se podnosi u 3 (tri) istovjetna primjerka, putem ovog suda, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud (članak 348. Zakona o parničnom postupku).

Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onog dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Ovjereni prijepis presude stranka može preuzeti neposredno u sudu istoga dana (članak 335. Zakona o parničnom postupku).

O tome obavijest:

1. Tužitelju po punomoćniku Zoranu Mataiću, odvjetniku u Slavonskom Brodu , neposredno;

2. Tuženiku po punomoćnicima odvjetnicima u Odvjetničkom društvu Hećimović i partneri d.o.o. Slavonski Brod, neposredno.