P-714/2024.

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

STALNA SLUŽBA U SUPETRU

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, Stalna služba u Supetru, po sutkinji ovog suda Katarini Heinrich, u pravnoj stvari tužiteljice: CC iz [adresa] (Otok Brač), OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćniku Filipu Ivanu Žuri, odvjetniku iz Splita, protiv tuženika: ad 1. EC, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] ([adresa] ), ad 2. ŽC, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupan po punomoćnicima odvjetnicima u OD Mađarić i Lui iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti ugovora, nakon provedene glavne i javne rasprave održane i zaključene 29. travnja 2026. godine, u prisutnosti punomoćnika tužiteljice odvjetnika CCZ, tuženika ad 1. EC osobno te zamjenice zamjenika punomoćnika tuženika ad 2. ZC, odvjetničke vježbenice kod odvjetnika Deana Rahan, dana 29. svibnja 2026. godine, donio je i objavio,

p r e s u d u

I. Utvrđuje se ništetnim i bez pravnog učinka Ugovor o darovanju nekretnina čest. zgr. [katastarska čestica], čest. zgr. [katastarska čestica], čest. zem. [katastarska čestica] i čest. zem. [katastarska čestica], sve upisano u zk. ul. [broj ZK uloška], Katastarska općina: 301574, [adresa] ovjeren kod javnog bilježnika Dinka Martinovića u Supetru, dana 30. srpnja 2019., pod poslovnim brojem OV-3422/19 između tuženika ad 2. ŽC kao darovatelja i tuženika ad 1. EC kao daroprimatelja, zaprimljen pri Općinskom sudu u Splitu, Stalna služba u Supetru, Zemljišnoknjižnog odjela Supetar dana 08.08.2019.g. pod brojem Z-26601/2019.

II. Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice pod točkom 2. koji glasi:

"Utvrđuje se da je u odnosu na tuženika ad1. EC, OIB: [osobni identifikacijski broj] tužiteljica CC jedina i isključiva vlasnica nekretnina opisane i označene kao čest. zgr. [katastarska čestica], čest. zgr. [katastarska čestica], čest. zem. [katastarska čestica] i čest. zem. [katastarska čestica], sve upisano u zk. ul. [broj ZK uloška], Katastarska općina: 301574, [adresa], za cijelo, slijedom čega je tužiteljica ovlaštena temeljem ove izreke Presude zatražiti i ishoditi upis uknjižbe prava vlasništva navedenih nekretnina, uz istodoban upis brisanja toga prava sa imena tuženika ad1. EC u cijelosti. "

III. Svaka stranka snosi svoj trošak parničnog postupka.

Obrazloženje

1. U tužbi se navodi da je tuženik ad 1. EC neistinito i nezakonito upisan kao vlasnik nekretnine, koja je u stvarnom vlasništvu tužiteljice CC, a koja u naravi predstavlja njenu obiteljsku kuću i dvorište u kojoj tužiteljica prebiva - anagrafske oznake [adresa]. - opisane i označene kao čest. zgr. [katastarska čestica], čest. zgr. [katastarska čestica], čest. zem. [katastarska čestica] i čest. zem. [katastarska čestica], sve upisano u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina]. Nadalje, da je tuženik ad 1. EC nezakonito ishodio upis vlasništva predmetne kuće temeljem ništetnog ugovora o darovanju zaključenog sa svojim ujakom ovdje tuženikom ad 2. ŽC, obzirom da se radilo o darovanju bez prave predaje u posjed, a da prijeporni ugovor nije zaključen u propisanoj formi sukladno Članku 482., stavak 2, u svezi sa Člankom 280. Zakona o obveznim odnosima, te da je pored navedenog navedeni ugovor o darovanju ništetan jer je protivan prisilnim propisima i moralu društva. Naime, da je tužiteljica ustala tužbom protiv tuženika ad 2. ŽC kojom je osporila valjanosti i istinitost njegova upisa vlasništva na njenoj obiteljskoj kući. Tuženik ad 2. ŽC je saznavši za navedenu tužbu dalje nezakonito raspolagao neistinito upisanim vlasništvom predmetne obiteljske kuće na način da je prijepornim ugovorom o darovanju isto prenio svome nećaku tuženiku ad 1. EC, čime je nastojao osujetiti tužiteljičina prava. Prema tome, da je tuženik ad 1. EC nesavjesni stjecatelji obzirom da je tužiteljica prethodno ishodila upis zabilježbe spora broj Z-24477/2019 od 18.07.2019.god. Ovo jer zabilježba spora ima učinak da odluka donesena povodom tužbe djeluje i protiv onih osoba koje su stekle knjižna prava nakon što je prijedlog za zabilježbu spora zaprimljen kod zemljišnoknjižnog suda, sukladno Članku 86., stavak 2. Zakona o zemljišnim knjigama. Zaključno da je tužiteljica jedina i isključiva vlasnica i posjednica predmetne obiteljske kuće koju je neupitno stekla u braku i nasljeđivanjem iza svog pokojnog supruga AC (ĐC) Laurića pok. AC, sukladno Rješenju o nasljeđivanju posl.br. O- 4264/2015. Slijedom navedenog predlaže se kao u izreci presude.

2. U odgovoru na tužbu tuženik ad 2. osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti navodeći da je netočan navod tužiteljice da bi navedeni ugovor bio ništetan jer je, kako tvrdi tužiteljica, protivan prisilnim propisima i moralu društva, kao i navod tužiteljice da je 1. tuženik neistinito i nezakonito upisan kao vlasnik na navedenim nekretninama u zemljišnim knjigama. Također, 2. tuženik spori navode tužiteljice da je ugovor zaključen bez prave predaje u posjed, slijedom čega nije postojala obveza sklapanja ugovora u formi sukladno čl. 482. ZOO-a, jer da je iz rješenja o nasljeđivanju iza pok. AC, supruga tužiteljice i brata 2. tuženika, a koje rješenje je dostavljeno uz tužbu, pod točkom 8. vidljivo da je predmet nasljeđivanja, među ostalim, izvanknjižno vlasništvo nekretnina označenih kao čest. zgr. [katastarska čestica], čest. zem. [katastarska čestica], prema kazivanju nasljednice, a u pogledu kojih nekretnina je u tijeku pojedinačni ispravni postupak koji se vodi kod Općinskog suda u Supetru, stalna služba u Splitu pod brojem Rz-42/11 u kojem je ostavitelj imao aktivnu legitimaciju. Ističe se da tužiteljica nikada nije bila zemljišno-knjižna vlasnica predmetnih nekretnina, jer je iz povijesnog stanja u zk. ul. [broj ZK uloška] vidljivo da su predmetne nekretnine bile suvlasništvo rodbinski povezanih suvlasnika obitelji AC te je u pojedinačnom ispravnom postupku sporazumom stranaka utvrđeno pravo vlasništva 2. tuženika. Iz istog razloga je i javni bilježnik koji je donio rješenje o nasljeđivanju iza pok. AC, supruga tužiteljice i brata 2. tuženika, naveo da predmetne nekretnine čine ostavinu, ali „prema kazivanju nasljednice“ budući su iste bile predmet posebnog postupka. Dakle, da je tuženik ad 2. temeljem sporazuma sklopljenog u okviru pojedinačnog ispravnog postupka stekao predmetne nekretnine te je temeljem rješenja ovog suda proveden upis prava vlasništva u njegovu korist, te da slijedom navedenog, tužiteljica nema nikakvog prava, osim upisanog plodouživanja, na predmetnim nekretninama, a kako je to vidljivo iz zkul. [broj ZK uloška] k.. [adresa], zbog čega da tužiteljica nema nikakvog osnova potraživati ništetnost predmetnog ugovora niti tražiti upis prava vlasništva na navedenoj nekretnini u svoju korist, jer upravo je njezino postupanje prijevarno i protivno moralu društva, dok je postupanje 2. tuženika prilikom stjecanja predmetnih nekretnina bilo savjesno i u skladu s dokumentaciju i sporazumom u pojedinačnom ispravnom postupku.

3. U dokaznom postupku pregledana je sva dokumentacija u spisu i to: Ugovor o darovanju od 30.07.2019.g., zk izvadak za ZU 884, k. o. [katastarska općina], povijesni zk izvadak, rješenje o nasljeđivanju iza pok. AC (Vita) Laurića, O-4264/15. od 20.10.2015.g., Ugovor " Između braće Laurić AC Franci i Laurić ŽC ) presuda Županijskog suda u Puli Gž-464/2024. od 3.07.2025.g., Ugovor o darovanju od 30.07.2019.g., izveden je dokaz saslušanjem tuženika ad 1. EC te tužiteljice CC.

4. Predmet ovog postupka je zahtjev za utvrđenje ništetnosti Ugovora o darovanju od 30. srpnja 2019., zaključen između tuženika ad 1. EC i tuženika ad 2. ŽC.

5. U ovom postupku su mjerodavne odredbe Zakona o javnom bilježništvu te Zakona o obveznim odnosima. Člankom 53. stavkom 1. točkom 3. Zakona o javnom bilježništvu propisano je da je javnobilježnički akt potreban za pravnu valjanost darovnih ugovora bez predaje stvari u neposredan posjed daroprimca.

6. Člankom 322. stavkom 1. Zakona o obveznim odnosima propisao je da Ugovor, koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima te moralu društva ništav je ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu sankciju ili ako zakon o određenom slučaju ne propisuje što drugo. Člankom 323. stavkom 1. Zakona o obveznim odnosima propisano je da je u slučaju ništavosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila po osnovi takvog ugovora, a ako to nije moguće, ili ako se priroda onog što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje.

7. Na okolnost predaje predmetnih nekretnina u posjed tuženiku ad 1. EC od strane tuženika ad 2. ŽC, temeljem zaključenja predmetnog darovnog ugovora izveden je dokaz saslušanjem tuženika ad 1. EC te tužiteljice CC. Tuženik ad 1. EC u svom je iskazu naveo da se predmetni Ugovor o darovanju kojega je zaključio a tuženikom ŽC odnosio na nekretnine koje u naravi predstavljaju kuću i okućnicu, sa malim vrtom, kojih je u posjedu tužiteljica. Napominje kako je prvim ugovorom koji je zaključen između ŽC i CC ima utvrđeno pravo plodouživanje tužiteljice na predmetnim nekretninama, s tim da to pravo nije uneseno u predmetni ugovor. Upitan je li ga tuženik ad. 2) ŽC, prilikom zaključenja darovnog ugovora uveo u posjed predmetnih nekretnina navodi da nije, obzirom da im je obojici bilo poznato da u tim nekretninama živi tužiteljica CC, a dogovor između njih, kao ugovornih stranaka je bio da će ući u posjed darovanih mu nekretnina, nakon smrti tužiteljice. Navodi da su predmetne nekretnine ranije bile vlasništvo obitelji supruga tužiteljice, sada pok. ĐC, odnosno njihovih prednika, a nakon smrti njihovog oca AC ostalo je njih četvoro djece, s tim da su tri od četiri sina odlučili zajednički u potpunosti obnoviti kuću, što su i napravili, s tim da su ŽC i C slali novac za potrebe izgradnje kuće. Posebno upitan od strane pun. tužiteljice navodi da po zaključenju predmetnog darovnog ugovora nije ušao u posjed predmetnih nekretnina.

7.1. Tužiteljica KC pok. E, iz [adresa], stara 85 godina, u svom je iskazu navela da po zaključenju predmetnog darovnog ugovora tuženik ad. 1. NC nikada nije ušao u posjed nekretnina koje su bile predmet ugovora. Na pitanje zam. pun. tuženika ad. 2) je li ikada bila vlasnica predmetnih nekretnina navodi da je uvijek bila u posjedu svoga vlasništva. Na daljnje pitanje kako je stekla navedene nekretnine navodi da ih je stekla od svog pok. supruga ĐC s kojim je bila u braku 60 godina, s time da je uvijek ulagala u kuću. Na pitanje da li joj je poznato da se u odnosu na predmetne nekretnine vodio pojedinačni ispravni postupak temeljem kojeg se tuženik pod 2. uknjižio kao suvlasnik tužiteljica navodi da joj nije poznat pojam pojedinačni ispravni postupak. Na pitanje je li ikada sa tuženikom ad. 2) ŽC zaključila neki sporazum kojim je ŽC dopustila da se uknjiži kao suvlasnik predmetnih nekretnina navodi da je, međutim da ju je ŽC prevario, ona sadržaj ugovora nije ni pročitala, jer je on rekao da to nema potrebe, ali da je sadržaj ugovora je bio potpuno drugačiji od njihovog usmenog dogovora, što je tek naknadno shvatila.

8. Pregledan je Ugovor o darovanju nekretnina čest. zgr. [katastarska čestica], čest. zgr. [katastarska čestica], čest. zem. [katastarska čestica] i čest. zem. [katastarska čestica], sve upisano u zk. ul. [broj ZK uloška], Katastarska općina: 301574, [adresa] ovjeren kod javnog bilježnika Dinka Martinovića u Supetru, dana 30. srpnja 2019., pod poslovnim brojem OV-3422/19 između tuženika ad 2. ŽC kao darovatelja i tuženika ad 1. EC kao daroprimatelja, te je utvrđeno da isti nije sastavljen u obliku javnobilježničke isprave, što uostalnom između stranaka nije niti sporno.

9. Među strankama nije sporno niti to da nije došlo do predaje u posjed čest. zgr. [katastarska čestica], čest. zgr. [katastarska čestica], čest. zem. [katastarska čestica] i čest. zem. [katastarska čestica], ZU 884, k. o. [katastarska općina], u naravi kuća i okućnica u kojoj stanuje tužiteljica, prilikom zaključenja ugovora o darovanju što tuženik, odnosno daroprimatelj potvrđuje i u svom stranačkom iskazu.

10. Kako ugovor o darovanju nekretnine nije zaključen u obliku javnobilježničkog akta, a nije došlo do prave predaje u posjed to je ugovor o darovanju nesporno ništetan kao što je to propisano citiranom odredbom Zakona o javnom bilježništvu te je odlučeno kao pod točkom I. izreke odluke.

11. Tužiteljica točkom 2. tužbenog zahtjeva traži da se u odnosu na tuženika ad 1. EC utvrdi vlasnicom čest. zgr. [katastarska čestica], čest. zgr. [katastarska čestica], čest. zem. [katastarska čestica] i čest. zem. [katastarska čestica], ZU 884, k. o. [katastarska općina]. Kako je uvidom u zk izvadak za predmetne nekretnine utvrđeno da je kao vlasnica istih već uknjižena tužiteljica i to temeljem presude Županijskog suda u Puli, posl. broj GŽ-464/2024. od 3. srpnja 2025. godine, to ista nema pravni interes na podnošenje tužbe na utvrđenje prava vlasništa navedenih nekretnina, zbog čega je u tom dijelu tužbeni zahtjev tužiteljice odbijen, teje odlučeno kao u točki II. izreke.

12. Odluka o trošku se temelji na čl.154.st.1.ZPP te na odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" 138/23, dalje: Tarifa).

U Supetru, dana 29. svibnja 2026.

Sutkinja

Katarina Heinrich

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka pismenog otpravka istog. Žalba se podnosi Županijskom sudu putem ovog suda u tri primjerka.

Dostaviti:

-pun. tužitelja

-pun tuženika ad 2.

- tuženik ad 1. osobno