REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U RIJECI

Rijeka, Zadarska 1 i 3

Poslovni broj P-319/2022-54

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

P R E S U D A

Trgovački sud u Rijeci, po sucu Mariji Sušanj Tepša, u pravnoj stvari tužitelja ALFA ATEST d.o.o., Split, Poljička cesta 32, OIB: 03448022583, zastupanog po punomoćniku Ivanu Močiću, odvjetniku iz Splita, Domovinskog rata 29a/1, protiv tuženika Općina Karlobag, Karlobag, Franje Tuđmana 2, OIB: 24872552514, zastupanog po punomoćniku Petru Tomljanoviću, odvjetniku iz Senja, S. S. Kranjčevića 3/d, radi isplate, nakon održane javne i glavne rasprave, u prisutnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, 29. svibnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Djelomično se održava na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Mile Fajdića iz Gospića poslovni broj Povrv-62/2021 (sudski predmet), odnosno poslovni broj Ovrv-308/2021 (javnobilježnički predmet) od 20. rujna 2021. u dijelu u kojem je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 27.750,00 kuna/3.683,06 EUR[1] sa zakonskom zateznom kamatom tekućom:

- na iznos od 9.000,00 kuna/1.195,22 EUR od 3. srpnja 2019. do isplate;

- na iznos od 13.750,00 kuna/1.826,30 EUR od 19. srpnja 2019. do isplate;

- na iznos od 5.000,00 kuna/664,01 EUR od 16. listopada 2019. do isplate;

po stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, od 01. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, a od 1. siječnja 2024. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

II. Djelomično se ukida citirani platni nalog u dijelu u kojem je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju trošak ovršnog postupka u iznosu od 1.537,50 kuna/204,06 EUR sa zakonskom zateznom kamatom.

III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 2.596,78 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 29. svibnja 2026. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke (referentna stopa) za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu, zahtjev tužitelja za naknadu troška parničnog postupka odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Rješenjem o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Mile Fajdića iz Gospića poslovni broj Povrv-62/2021 (sudski predmet), odnosno poslovni broj Ovrv-308/2021 (javnobilježnički predmet) od 20. rujna 2021. naloženo je tuženiku (ovršeniku) isplatiti tužitelju (ovrhovoditelju) iznos od 27.750,00 kuna/3.683,06 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate, te trošak ovršnog postupka u iznosu od 1.537,50 kuna/204,20 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 20. rujna 2021. do isplate.

2. Protiv citiranog rješenja o ovrsi tuženik (ovršenik) je podnio prigovor u kojem je u cijelosti osporio pravnu osnovu i visinu utužene tražbine. Istaknuo je da niti iz jednog od priloženih dokumenata uz prijedlog za ovrhu nije razvidno da je od strane zakonskog zastupnika ili ovlaštene osobe bila naručena usluga i/ili radovi za koju je zatražena prisilna naplata, niti da je tu uslugu i/ili radove tuženik primio i/ili pregledao. Naveo je i da nisu bili ispunjeni uvjeti za donošenje rješenja o ovrsi.

3. Rješenjem Općinskog suda u Gospiću poslovni broj Povrv-62/2021-2 od 24. studenoga 2021. stavljeno je izvan snage ranije citirano rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprve u dijelu u kojem je određena ovrha i ukinute su provedene radnje, te je određeno da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga. Rješenjem istoga suda od 28. ožujka 2022. navedeni sud oglasio se stvarno nenadležnim, te je predmet ustupio ovome sudu kao stvarno i mjesno nadležnom sudu.

4. U daljnjem tijeku postupka tužitelj je osporio navode tuženika, te istaknuo da je sa tuženikom 16. travnja 2018. zaključio ugovor u svezi s izradom Procjene rizika od velikih nesreća u svojstvu konzultanta/savjetnika i Plana djelovanja civilne zaštite u svojstvu izrađivača. Sukladno tom ugovoru tuženik da se obvezao za izvođenje poslova platiti mu iznos od 11.200,00 kuna + PDV, u roku od 30 dana od izdavanja računa (račun broj 2199-F001-10), odnosno nakon dovršetka ugovorenog posla i predaje dokumentacije. Nadalje, da je istoga dana sa tuženikom zaključio još jedan ugovor i to ugovor u svezi s izradom revizije Procjene ugroženosti od požara i tehnoloških eksplozija i revizije Plana zaštite od požara (račun broj 2428-F00-10 i broj 4218-F001-10). Sukladno navedenom ugovoru tuženik, kao naručitelj, da se obvezao isplatiti mu iznos od 18.000,00 kuna + PDV, u roku od 30 dana od izdavanja računa tj. nakon dovršetka posla i predaje dokumentacije. U skladu s navedenim ugovorima, dostava Procjene rizika od velikih nesreća da je tuženiku obavljena 30. svibnja 2019., dostava Procjene ugroženosti od požara i tehnoloških eksplozija, te Plana zaštite od požara za Općinu Karlobag 16. srpnja 2019., a dostava Plana djelovanja civilne zaštite 25. rujna 2019., ali da tuženik nije izvršio svoju ugovornu obvezu plaćanja predmetnih usluga. Također je istaknuo da je pri izradi Procjene rizika od velikih nesreća i Plana razvoja sustava civilne zaštite sudjelovao u funkciji konzultanta, a da istu izrađuje radna skupina koju imenuje načelnik općine, kao i da se prilikom izrade procjenjuju rizici koje svojom odlukom propisuje načelnik općine, nakon čega Procjenu rizika usvaja vijeće tuženika. U vezi s navedenim, da su u dogovoru sa LR **.**.2019., pisanim putem imenovani rizici koji će se obraditi, s čime da je bio upoznat načelnik tuženika CR. Naveo je da je točno da je rješenjem inspektora civilne zaštite od 17. ožujka 2021. određeno da je u Procjeni rizika od velikih nesreća potrebno obraditi dodatni rizik Epidemije i pandemije, ali da je to rješenje doneseno dvije godine nakon izrađenog dokumenta. U odnosu na Plan razvoja sustava civilne zaštite istaknuo je da je donošenje navedenog plana obveza načelnika, koji je to propustio učiniti, pa da primjedba inspektora civilne zaštite da je potrebno donijeti Plan razvoja civilne zaštite sa financijskim učincima za trogodišnje razdoblje, nije propust tuženika, već načelnika tuženika. U konačnici je naveo i da sud ne bi trebao uzeti u obzir podnesak tuženika od 22. studenoga 2022., kao i dokazne prijedloge tuženika predložene na istom ročištu, budući da je tuženik bio prekludiran u iznošenju istih.

5. Tuženik je u daljnjem tijeku postupka istaknuo da je tužitelj u podnescima od 27. rujna 2022. i 30. rujna 2022. iznio činjenice i dostavio dokaze suprotno odredbi članka 461. Zakona o parničnom postupku, budući da se radi o sporu male vrijednosti, pa da je isto trebao učiniti u roku od 15 dana od primitka rješenja kojim se stavlja izvan snage rješenje o ovrsi (rješenje Općinskog suda u Gospiću poslovni broj Povrv- 62/2021 od 24. studenoga 2021.). Tužitelj da je navedeno rješenje zaprimio najkasnije 10. prosinca 2021., iz kojeg razloga da je sve dokazne prijedloge morao dostaviti sudu najkasnije do 27. prosinca 2021. Nadalje je naveo da dokumentacija koju je tužitelj izradio nije izrađena sukladno odredbama Zakona o sustavu civilne zaštite jer je od strane nadležnog inspekcijskog tijela naloženo tuženiku ponovno donošenje iste, iz kojeg razloga da je ista u konačnici izrađena od strane treće osobe, kojoj je tuženik to i platio.

6. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sukladno članku 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07,84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19; dalje ZPP), sud je utvrdio da tužbeni zahtjev tužitelja osnovan u cijelosti.

7. Sud je u tijeku postupka proveo dokaze uvidom u dokumentaciju u spisu, iskaz svjedoka LRĐ (list 145-148 spisa), KR (list 188-190 spisa), ZR (list 190-191 spisa), te zastupnika po zakonu tuženika CR (list 148-151 spisa).

8. S tim u vezi, a u odnosu na prigovore tužitelja vezano za podnesak tuženika od 22. studenoga 2022., kao i dokazne prijedloge tuženika predložene na istom ročištu, te prigovor tuženika u odnosu na podneske tužitelja od 27. rujna 2022. i 30. rujna 2022., valja navesti da se u konkretnom slučaju, a kako je to ranije navedeno primjenjuje Zakon o parničnom postupku koji je bio na snazi u vrijeme podnošenja prijedloga za ovrhu, odnosno zaključno sa Zakonom o izmjenama i dopunama Zakon o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 70/19). Odredbom članka 461.a stavka 3. ZPP-a propisano je da je u postupku u sporovima male vrijednosti u povodu prigovora protiv platnog naloga tužitelj dužan najkasnije u podnesku predanom sudu u roku od 15 dana od primitka rješenja kojim je ukinut platni nalog, iznijeti sve činjenice na kojima temelji svoje zahtjeve i predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznesenih činjenica, dok je stavkom 4. propisano da je u postupku u sporovima male vrijednosti u povodu prigovora protiv platnog naloga tuženik dužan najkasnije u roku od 15 dana od primitka tužiteljevog podneska iz stavka 3. ovoga članka iznijeti sve činjenice na kojima temelji svoje zahtjeve i predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznesenih činjenica. Stavkom 5. navedenog članka propisano je da će sud upozoriti stranke na sadržaj odredbi stavaka 2., 3. i 4. ovoga članka u pozivu za podnošenje pisanog odgovora na tužbu iz članka 284. stavka 1. ovoga Zakona, odnosno u rješenju kojim je ukinut platni nalog.

9. Rješenjem Općinskog suda u Gospiću poslovni broj Povrv-62/2021-2 od 24. studenoga 2021. stavljeno je izvan snage ranije citirano rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprve u dijelu u kojem je određena ovrha i ukinute su provedene radnje, te je određeno da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga (list 24-26 spisa), međutim navedeno rješenje ne sadrži upozorenje suda na sadržaj odredbi članka 461.a stavka 3. i 4. ZPP-a, odnosno na dužnosti iznošenja svih činjenica i predlaganja dokaza u roku od 15 dana od primitka citiranog rješenja, odnosno tužiteljeva podneska, niti o posljedicama propuštanja tog roka, slijedom čega stranke nisu bile prekludirane u iznošenju činjenica i predlaganju dokaza iz navedenih podnesaka, odnosno na pripremnom ročištu. Stoga je sud uzeo u obzir i navode i dokazne prijedloge tužitelja iz podnesaka od 27. rujna 2022. i 30. rujna 2022., kao i navode i dokazne prijedloge tuženika iz podneska od 22. studenoga 2022., te dokazne prijedloge predložene na istom ročištu.

10. Međutim, sud prilikom donošenja odluke nije uzeo u obzir priloge podnesku tužitelja od 30. siječnja 2023., te podneske tuženika od 4. rujna 2025., kao i dokumentaciju dostavljenu uz iste, primjenom odredbe članka 299. ZPP-a, budući da su isti dostavljeni nakon zaključenja prethodnog postupka, a tužitelj, a ni tuženik nisu niti naveli da ih bez svoje krivnje nisu mogli dostaviti ranije.

11. Sud je odbio dokazni prijedlog tužitelja za provedbom financijskog vještačenja, budući da se provođenjem navedenog dokaza ne bi utvrdile činjenice odlučne za donošenje odluke, pri čemu nije sporno da tražbina po utuženim računima nije plaćena. Također, sud je odbio dokazne prijedloge tuženika saslušanjem svjedoka ČR, MR i CRĐ, primjenom načela ekonomičnosti postupka, s obzirom da se radi o sporu male vrijednosti, te bi se provođenjem navedenih dokaza nepotrebno odugovlačilo s postupkom, pri čemu je i činjenično stanje u dovoljnoj mjeri utvrđeno na temelju već provedenih dokaza i saslušanih svjedoka i zastupnika po zakonu tuženika.

12. Podneskom od 27. rujna 2022. tužitelj je predložio određivanje prethodne mjere osiguranja predmetne tražbine temeljem utuženih računa broj 2199-F001-10, broj 2428-F001-10 i broj 4218-F001-10, sukladno članku 501.a Zakona o parničnom postupku. Rješenjem ovoga suda od 24. listopada 2026., radi osiguranja novčane tražbine tužitelja ALFA ATEST d.o.o., Split, Poljička cesta 32, OIB: 03448022583 prema tuženiku Općina Karlobag, Karlobag, Franje Tuđmana 2, OIB: 24872552514 u iznosu od 27.750,00 kuna/3.683,06 EUR sa zakonskom zateznom kamatom, određena je prethodna mjera zabranom poslovnim bankama kod kojih tuženik ima otvoren račun, te svim drugim bankama u kojima tuženik eventualno naknadno otvori račun, da tuženiku ili trećoj osobi, po nalogu tuženika, isplate s njegovog računa novčani iznos za koji je određena prethodna mjera. Rješenjem Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-4660/2025-2 od 2. prosinca 2025. odbijena je žalba tuženika kao neosnovana, te je potvrđeno navedeno rješenje.

13. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 27.750,00 kuna/3.683,06 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate, prema utuženim računima na ime usluge izrade Procjene rizika od velikih nesreća i Plana djelovanja civilne zaštite, te revizije Procjene ugroženosti od požara i tehnoloških eksplozija i revizije Plana zaštite od požara.

14. Među strankama nije sporno da su 16. travnja 2018. sklopile Ugovor u svezi s izradom Procjene rizika od velikih nesreća i Plana djelovanja civilne zaštite, te Ugovor u svezi s izradom revizije Procijene ugroženosti od požara i tehnoloških eksplozija i reviziju Plana zaštite od požara. Nije sporno ni da je tužitelj isporučio izrađenu dokumentaciju tuženiku, da tuženik po zaprimanju iste nije imao primjedbi, ali da nije tužitelju isplatio ugovorenu naknadu.

15. Međutim, sporno je, je li tuženik u obvezi podmiriti predmetnu tražbinu tužitelja, s obzirom na istaknuti prigovor tuženika da dokumentacija koju je izradio tužitelj nije izrađena sukladno odredbama Zakona o sustavu civilne zaštite jer je od strane nadležnog inspekcijskog tijela naloženo tuženiku ponovno donošenje iste, odnosno je li tuženik u obvezi platiti ugovorenu naknadu s obzirom na istaknuti prigovor postojanja nedostataka izrađenog djela.

16. U konkretnom slučaju radi se o ugovornom odnosu temeljem ugovora o djelu, za koji je odredbom članka 590. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23; dalje „ZOO“) propisano da se ugovorom o djelu izvođač obvezuje obaviti određeni posao, a naručitelj se obvezuje platiti mu za to naknadu.

17. Iz ugovora u svezi s izradom revizije Procjene ugroženosti od požara i tehnoloških eksplozija i revizije Plana zaštite od požara za Općinu Karlobag od 16. travnja 2018. (list 48-49 spisa) proizlazi da tim ugovorom naručitelj (tuženik) ustupa, a izvršitelj (tužitelj) preuzima obvezu izrade revizije Procjene ugroženosti od požara i izrade tehnoloških eksplozija i revizije Plana zaštite od požara za Općinu Karlobag, sukladno ponudi broj 001256 od 17. listopada 2017. (članak 1.), uz plaćanje u roku od 30 dana od izdavanja računa, odnosno nakon dovršetka ugovorenog posla i predaje dokumentacije (članak 4.), dok je ukupna naknada za izradu dokumenata po tom ugovoru ugovorena u iznosu od 22.500,00 kuna. Činjenica predaje izrađene dokumentacije po predmetnom ugovoru tijekom 2019. među strankama nije sporna, budući da tuženik isto tijekom postupka nije osporio, te proizlazi i iz iskaza zastupnika po zakonu tuženika CR (list 149 spisa), te svjedoka LRĐ (list 145 spisa), kao i dopisa tužitelja upućenih tuženiku (list 44 spisa).

18. Iz računa broj 2428-F001-10 od 19. lipnja 2019. (list 9 spisa) proizlazi da je isti izdan od strane tužitelja tuženiku na iznos od 13.750,00 kuna na ime izrade Procjene ugroženosti od požara i tehnoloških eksplozija – revizija sukladno ponudi broj 001256-18.

19. Tuženik je tijekom postupka kao razlog neplaćanja predmetnog računa općenito istaknuo da dokumentacija koju je izradio tužitelj nije izrađena sukladno odredbama Zakona o sustavu civilne zaštite jer da je od strane nadležnog inspekcijskog tijela naloženo tuženiku ponovno donošenje iste. Iz iskaza zastupnika po zakonu tuženika CR (list 148-150 spisa) proizlazi da na dokument revizija Procjene ugroženosti od požara i tehnoloških eksplozija i revizija Plana zaštite od požara tuženik nije imao primjedbi, a da navedeno nije plaćeno jer je nastao problem u odnosu na dokument Procjene rizika od velikih nesreća. Sukladno navedenom, budući da nije sporno da je tužitelj uredno izvršio uslugu iz predmetnog ugovora, odnosno da tuženik u odnosu na predmetni dokument nije imao primjedbi nakon primitka iste, a niti naknadno, neosnovano je odbijanje tuženika podmirenja tražbine tužitelja iz utuženog računa broj 2428-R001-10 od 19. lipnja 2019. Pri tome, za naglasiti je da eventualne primjedbe tuženika na izvršenje usluge iz drugog ugovora ne mogu biti osnovan razlog neplaćanja usluge iz nesporno uredno izvršenog ugovora. Činjenica da je račun izdan na manji iznos od ugovorenog ne utječe na obvezu podmirenja istog od strane tuženika.

20. Iz ugovora u svezi s izradom Procjene rizika od velikih nesreća u svojstvu konzultanta/savjetnika i Plana djelovanja civilne zaštite u svojstvu izrađivača za Općinu Karlobag od 16. travnja 2018. (list 46-47 spisa) proizlazi da tim ugovorom naručitelj (tuženik) ustupa, a izvršitelj (tužitelj), kao ovlaštenik u području civilne zaštite, preuzima obvezu izrade Procjene rizika od velikih nesreća u svojstvu konzultanta/savjetnika i Plana djelovanja civilne zaštite u svojstvu izrađivača za Općinu Karlobag, sukladno ponudi broj 000501 od 16. travnja 2018. (članak 1.), uz plaćanje u roku od 30 dana od izdavanja računa, odnosno nakon dovršetka ugovorenog posla i predaje dokumentacije (članak 4.), dok je ukupna naknada za izradu dokumenata po tom ugovoru ugovorena u iznosu od 14.000,00 kuna. Činjenica predaje izrađene dokumentacije po predmetnom ugovoru tijekom 2019. među strankama nije sporna, budući da tuženik isto tijekom postupka nije osporio, te proizlazi i iz iskaza zastupnika po zakonu tuženika CR (list 149 spisa), te svjedoka LRĐ (list 145 spisa), kao i dopisa tužitelja upućenih tuženiku (list 44-45 spisa).

21. Iz računa broj 2199-F001-10 od 3. lipnja 2019. (list 8 spisa) proizlazi da je isti izdan od strane tužitelja tuženiku na iznos od 9.000,00 kuna na ime konzultantske usluge pri izradi Procjene rizika od velikih nesreća sukladno ponudi broj 000501. Iz računa broj 4218-F001-10 od 1. listopada 2019. (list 10 spisa) proizlazi da je isti izdan od strane tužitelja tuženiku na iznos od 5.000,00 kuna na ime izrade Plana djelovanja civilne zaštite, sukladno ponudi broj 000501 i ugovoru sklopljenom 16. travnja 2018.

22. Tuženik je tijekom postupka kao razlog neplaćanja predmetnih računa istaknuo prigovor da dokumentacija koju je izradio tužitelj nije izrađena sukladno odredbama Zakona o sustavu civilne zaštite jer da je od strane nadležnog inspekcijskog tijela naloženo tuženiku ponovno donošenje iste, budući da nisu obrađeni svi rizici. Iz navedenog prigovora proizlazi da tuženik kao razlog neplaćanja tražbine iz tog ugovora, odnosno izdanih računa ističe prigovor postojanja nedostataka izrađenog djela, odnosno dokumenata Procjena rizika od velikih nesreća i Plan djelovanja civilne zaštite.

23. Odredbom članka 604. stavka 1. ZOO-a propisano je da je naručitelj dužan pregledati izvršeno djelo čim je to po redovitom tijeku stvari moguće i o nađenim nedostacima bez odgađanja obavijestiti izvođača. U konkretnom slučaju, riječ je upravo o nedostatku iz citiranog članka. Naime, obveza izrade predmetnih dokumenata propisana je Zakonom o sustavu civilne zaštite. Tuženik, kao jedinica lokalne samouprave, dužan je u obavljanju poslova iz svog djelokruga postupati s povećanom pažnjom, vodeći računa o propisima koji uređuju područje upravljanja rizicima i zaštite, pri čemu ga eventualno nepoznavanje ili pogrešno tumačenje relevantnih propisa ne može osloboditi zakonom propisanih obveza, odnosno isti ne može sklapanjem ugovora s trećima, odgovornost neispunjenja zakonske obveze prebaciti na drugoga. Odredbom članka 17. stavka 1. Zakona o sustavu civilne zaštite („Narodne novine“ broj 82/15 i 118/18), važećeg u vrijeme izrade predmetnih dokumenata, propisano je da procjenu rizika od velikih nesreća donosi predstavničko tijelo, na prijedlog izvršnog tijela jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave, dok je stavkom 3. propisano da izvršno tijelo jedinice lokalne samouprave donosi plan djelovanja civilne zaštite. Odredbom članka 3. Pravilnika o nositeljima, sadržaju i postupcima izrade planskih dokumenata u civilnoj zaštiti te načinu informiranja javnosti u postupku njihovog donošenja („Narodne novine“ broj 49/17) propisano je da se smjernicama za izradu procjena rizika koje za svoja područja donose jedinice područne (regionalne) samouprave utvrđuje obvezni sadržaj procjena rizika na nižim razinama. Iz citiranih zakonskih i podzakonskih odredbi proizlazi da je obveza izvršnog tijela (načelnika općine), da sukladno aktima i smjernicama nadležne Ličko-Senjske županije, pravodobno identificira i specificira rizike koje je bilo potrebno obuhvatiti predmetnom dokumentacijom, odnosno ukoliko je, kao u predmetnom slučaju, sa trećom osobom zaključio ugovor radi izvršenja svojih obveza izrade dokumenata, iste po primitku pregleda, te o uočenim nedostacima, odnosno o tome da isti nisu sukladni propisanim obvezama, obavijesti izvođača. Stoga se u konkretnom slučaju radi upravo o nedostacima iz odredbe članka 604. stavka 1. ZOO-a, a ne o skrivenim nedostacima iz odredbe članka 605. ZOO-a, a činjenica koju je u svom iskazu istaknuo zastupnik po zakonu tuženika CR (list 149 spisa) da njemu, kao načelniku općine, a i drugim osobama zaposlenim u općini, nije bilo poznato koje rizike je potrebno obraditi u procjeni rizika od velikih nesreća, ne može biti opravdanje nepostupanja po citiranim zakonskim odredbama vezano za nedostatke izrađenog djela.

24. U konkretnom slučaju, nije sporno da tuženik o nedostacima izvršenog djela nije obavijestio izvođača 2019., odnosno nakon primitka djela, već da je o istima obavijestio izvođača tek nakon inspekcijskog nadzora provedenog u ožujku 2021. Osim što to među strankama nije sporno, proizlazi i iz rješenja Ministarstva unutarnjih poslova, Ravnateljstva civilne zaštite, Područnog ureda civilne zaštite Rijeka, Službe civilne zaštite Gospić, Odjela inspekcije Klasa : UP/I-822-02/21-02/12 od 17. ožujka 2021. (list 61-63 spisa) i korespondencije stranka (list 64-65 spisa). Također, i sam zastupnik po zakonu tuženika CR (list 149 spisa) u svom je iskazu naveo da prije inspekcijskog nadzora 2021. tuženik nije istaknuo tužitelju prigovore na nedostatke u sadržaju ili izradi predmetnih dokumenata.

25. Sukladno navedenom, a budući da tuženik nije pravodobno, sukladno odredbi članka 604. stavka 1. ZOO-a, istaknuo prigovor na izrađene dokumente Procjene rizika od velikih nesreća i Plana djelovanja civilne zaštite, neosnovano je pozivanje tuženika na nedostatke kao razlog neplaćanja tražbine tužitelja. Stoga je tuženik u obvezi podmiriti račun broj 2199-F001-10 od 3. lipnja 2019. u iznosu od 9.000,00 kuna i račun broj 4218-F001-10 od 1. listopada 2019. u iznosu od 5.000,00 kuna.

26. U konačnici, za istaknuti je i da predmet ovog postupka nije ocjena opravdanosti naknadnih zahtjeva tuženika za dodatnom revizijom predmetne dokumentacije, niti eventualna potreba za njezinim naknadnim usklađenjem. Naime, eventualna obveza tužitelja iz članka 6. ugovora u svezi s izradom Procjene rizika od velikih nesreća i Plana djelovanja civilne zaštite za Općinu Karlobag od 16. travnja 2018. da u slučaju da na izrađene dokumente nadležne institucije budu imale primjedbe i nalože ispravke istih, da je obvezan iste izraditi bez posebne naknade, a na koju se u postupku poziva tuženik, nije od utjecaja na odluku u ovoj pravnoj stvari. Činjenica je li tužitelj bio u obvezi, nakon inspekcijskog nadzora, postupiti po zahtjevu tuženika za ispravkom, odnosno dopunom dokumenta, nije od utjecaja na obvezu tuženika da plati izvršenu uslugu tužitelju, dok tuženik u odnosu na navedeno, odnosno eventualno neispunjenje tužiteljeve obveze iz članka 6. navedenog ugovora, nije postavio zahtjev u ovome postupku.

27. Stoga, a s obzirom da je tužitelj tuženiku nesporno isporučio predmetnu dokumentaciju, dok tuženik nije ispunio svoju obvezu plaćanja iznosa prema utuženim računima, primjenom odredbe članka 590. ZOO-a i odredbe članka 451. stavka 3. ZPP-a, odlučeno je kao u točki I. izreke ove presude.

28. Odluka o zakonskim zateznim kamatama donesena je primjenom odredbe članka 29. stavka 1. i 2. ZOO-a, a kako je to tužitelj zatražio u prijedlogu za ovrhu, od dospijeća svakog pojedinog računa.

29. Nadalje, na sastanku Vrhovnog suda Republike Hrvatske s predsjednicima građanskog odjela županijskih sudova održanog 2. lipnja 2017. usvojen je zaključak da se presudom kojom se odlučuje o osnovanosti platnog naloga, platni nalog iz rješenja o ovrsi ne održava se na snazi u odnosu na trošak postupka koji se odnosi na donošenje rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, već se o tom trošku odlučuje presudom kojom se odlučuje o osnovanosti prigovora protiv platnog naloga zajedno s ostalim troškovima nastalim u tom dijelu parničnog postupka, a zatezna kamata na dosuđeni trošak teče od donošenja prvostupanjske presude. Stoga je, sukladno navedenom zaključku, odlučeno kao u točki II. izreke ove presude.

30. Odluku o troškovima postupka sud je donio primjenom odredbe članka 154. stavka 1. i članka 155. ZPP-a. Tužitelj ima pravo na naknadu troškova ovršnog postupka u iznosu od 204,06 EUR, sukladno Tbr. 11. toč. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23 i 107/25; dalje Tarifa). Nadalje, tužitelju pripada i zatražena nagrada za sastav podneska od 30. rujna 2022., sukladno Tbr. 8. toč. 1. Tarife u iznosu od 200,00 EUR, zastupanja na ročištima od 11. listopada 2022., 23. studenoga 2022., 4. rujna 2025., 2. prosinca 2025. i 7. svibnja 2026., sukladno Tbr. 9. toč. 1. Tarife u iznosu od 200,00 EUR za svako ročište, sve sa pripadajućim PDV-om u iznosu od 300,00 EUR. Također, tužitelj ima pravo i na naknadu troška plaćenog predujma za provedbu prethodne mjere u iznosu od 132,72 EUR, te plaćenog troška svjedoka KR, sukladno rješenju od 24. prosinca 2025. u iznosu od 400,00 EUR i svjedoka LRĐ, sukladno rješenju od 24. prosinca 2025. u iznosu od 360,00 EUR. Stoga, tužitelju na ime troška parničnog postupka pripada iznos od 2.596,78 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od presuđenja, odnosno 29. svibnja 2025. do isplate.

31. U preostalom dijelu zahtjev tužitelja za naknadu troška parničnog postupka nije osnovan. Tužitelj ne pripada nagrada za sastav podneska od 30. siječnja 2023. budući da navodi iz toga podneska nisu bili važni za odluku u ovoj pravnoj stvari, dok priloge dostavljene uz navedeni podnesak sud nije uzeo u obzir, jer su dostavljeni nakon zaključenja prethodnog postupka. Također, tužitelju ne pripada nagrada za sastav podnesak od 27. rujna 2022. (u troškovniku pogrešno navedeno 28. rujna 2022.), budući da je nagrada za sastav navedenog podneska tužitelju već ranije dosuđena rješenjem o određivanju privremene mjere od 20. listopada 2025. (list 163- 168 spisa).

32. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u točki III. izreke ove presude.

U Rijeci, 29. svibnja 2026.

Sudac

Marija Sušanj Tepša

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana objave, a u slučaju da nije uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje u roku od petnaest dana od dana primitka presude. Žalba se podnosi ovom sudu, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.

Odluka o sporu male vrijednosti može se pobijati zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. ZPP-a (članak 467. stavak 1. ZPP-a).