Republika Hrvatska

Općinski sud u Koprivnici

Koprivnica, Hrvatske državnosti 5

Poslovni broj: Ps-3/2025-39

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Koprivnici po sutkinji Marijani Jurenec kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja BN, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku odvjetniku Rajku Radeliću iz Koprivnice, protiv tuženice LN, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupane po punomoćnici odvjetnici Miji Milaković, iz Koprivnice, radi iseljenja, nakon provedene glavne javne rasprave zaključene 20. ožujka 2026. u prisutnosti punomoćnika tužitelja, tuženice osobno i zamjenika punomoćnika tuženice odvjetničkog vježbenika DN, na ročištu radi objave i uručenja odluke, na temelju odredbi čl. 335. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 – dalje u tekstu ZPP), 29. svibnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženici LN, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], iseljenje s nekretnina upisanih u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (ranije upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]) kčbr. [katastarska čestica], selo sa 352 m2: kuća i dvorište sa 352 m2, kčbr. [katastarska čestica], selo sa 1007 m2: dvorište sa 287 m2 i voćnjak sa 720 m2, ukupno 1359 m2, a nekretninu slobodnu od osoba i svojih stvari predati u isključivi posjed tužitelju BN, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], u roku 15 dana.

II. Nalaže se tuženici LN naknaditi tužitelju MN troškove postupka u iznosu od 1.053,09 EUR sa zakonskom zateznom kamatom primjenom čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima koja teče od dana presuđenja 29. svibnja 2026. do plateža, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1.Tužitelj je 31. siječnja 2018. podnio tužbu protiv tuženice radi iseljenja s nekretnina u k. o. [katastarska općina] kčbr. [katastarska čestica] i kčbr. [katastarska čestica] te predaje nekretnina slobodnih od osoba i stvari tuženice u isključivi posjed tužitelju.

1.1. U tužbi je navedeno da su stranke još uvijek bračni drugovi, no njihovi odnosi su trajno i nepovratno poremećeni više od 10 godina, a tuženica uporno prijavljuje tuženika radi obiteljskog nasilja, skrivanja oružja, prijetnji, pokušaja ubojstva.

1.2. U tužbi je navedeno da tuženica živi u kući tužitelja koju je isti stekao nasljeđivanjem od svojih roditelja, a kuća se nalazi u [adresa] i na toj nekretnini tuženica nema nikakvih stvarnih prava. Tužitelj je naveo da tuženica dolazi u kuću kad hoće i to kad nema tužitelja te odnosi stvari i iseli ih na kućni broj 95. Tužitelj je naveo da je za njega situacija neizdrživa jer je stalno izložen provokacijama i uhođenju, a kad zove policiju njega uhite. Bez obzira na bračni status stanaka, tužitelj je naveo da zajednički život nije moguć i više ne želi trpjeti tuženicu na svojoj nekretnini pa je podnio predmetnu tužbu.

2. Tuženica se u odgovoru na tužbu, koju je podnijela 21. ožujka 2018., protivila tužbi i tužbenom zahtjevu.

2.1.Tuženica je navela da su stanke bračni drugovi, a njihovi odnosi nisu trajno ni nepovratno poremećeni više od 10 godina, već je bračna zajednica faktički prestala unatrag godinu i pol.

2.2. Tuženica je navela da živi u kući na adresi [adresa]. Navela je da je u zemljišnoj knjizi tužitelj upisan kao samovlasnik nekretnina, no tuženica smatra da ima stvarno pravo na predmetnim nekretninama. Tuženica je navela da je na nekretnine došla 1981. kad su stranke sklopile brak te su kao supružnici zajednički ulagali u nekretninu čija se vrijednost povećala i tuženica je svojim doprinosom stekla pravo vlasništva u 1/2 dijela pa tuženica ima pravo suposjedovati nekretninu, a s tužiteljem je spremna sklopiti sporazum o načinu korištenja nekretnine jer su stranke faktički podijelile posjed.

2.3. Tuženica je uz odgovor na tužbu podnijela protutužbu kojom je kao protutužiteljica tražila od tužitelja kao protutuženika utvrđenje da je suvlasnica u 1/2 dijela nekretnina upisanih u zk. br. 376 k. o. [katastarska općina] kčbr. [katastarska čestica] i kčbr. [katastarska čestica], što je protutuženik dužan priznati i trpjeti da se protutužiteljica upiše kao suvlasnica u zemljišnoj knjizi.

3. Na ročištu 10. srpnja 2018. riješeno je da se razdvaja postupak u povodu protutužbe te će se povodom protutužbe provesti zasebni postupak.

4. Rješenjem broj Ps-1/2018-11 od 19. srpnja 2018. određen je prekid ovog parničnog postupka koji će se nastaviti nakon pravomoćnog dovršetka parničnog postupka povodom protutužbe LN protiv BN radi utvrđenja prava suvlasništva nekretnina upisanih u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] ili nakon drugačije odluke suda.

5. Rješenjem broj Ps-1/2018-18 od 22. kolovoza 2025. sud je riješio da se nastavlja postupak u ovom parničnom predmetu primjenom odredbe čl. 215. st. 4. ZPP-a jer je utvrđeno da je pravomoćno dovršen parnični postupak povodom protutužbe tuženice LN protiv tužitelja BN radi utvrđenja prava suvlasništva predmetnih nekretnina.

5.1. Čitanjem presude Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj P Ob-65/2024-13 od 9. listopada 2024., potvrđene presudom Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž Ob-33/2025-2 od 1. srpnja 2025. utvrđeno je da je odbijen tužbeni zahtjev LN radi utvrđenja da je suvlasnica u ½ dijela nekretnina upisanih u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] kčbr. [katastarska čestica] i kčbr. [katastarska čestica].

6. Čitanjem spisa predmeta Općinskog suda u Varaždinu broj P Ob-65/2024 te uvidom u priložene isprave nesporno je utvrđeno da je tuženik tijekom postupka otuđio predmetne nekretnine te je u zemljišnoj knjizi kao samovlasnik nekretnina kčbr. [katastarska čestica] i kčbr. [katastarska čestica] sada upisanih u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (prije prevođenja u BZP upisanih u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]) upisana ĐN, a u korist tužitelja je uknjižena osobna služnost – pravo plodouživanja i stanovanja na temelju Ugovora o dosmrtnom uzdržavanju s elementima doživotnog uzdržavanja broj OV-92/2023 od 11. siječnja 2023. .

7. Tužitelj je specificirao tužbeni zahtjev 20. ožujka 2026. jer su automatskim pojedinačnim prevođenjem nekretnine kčbr. [katastarska čestica] i kčbr [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] nakon podnošenja predmetne tužbe.

8. Radi utvrđenja relevantnih činjenica pročitan je spis Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj P Ob-65/2024, pročitan je spis ovog suda poslovni broj P-1165/06 i poslovni broj Pp-789/2024 (potonji spis je na Visokom prekršajnom sudu Republike Hrvatske od 10. travnja 2025. te je čitanje izvršeno iz eSpisa), pročitane su priložene isprave: izvadak iz zemljišne knjige (list 3), iskaz tužitelja saslušanog u svrhu dokazivanja (list 13-14), iskaz tuženice (list 14), medicinska dokumentacija tuženice (str. 54-76, 88-89), saslušani su svjedoci ĐN i ČN, nastavno su saslušani tužitelj i tuženica.

8.1. Odbijeni su dokazni prijedlozi tuženice za saslušanje svjedoka TN i FN primjenom odredbe čl. 299. ZPP-a. Osim toga sud smatra da se izvođenjem tih dokaza ne bi utvrdile nove relevantne činjenice za predmet spora, jer se je zdravstveno stanje tuženice moglo utvrditi medicinskim vještačenjem, ali je tuženica odustala od tog dokaznog prijedloga, a ostale činjenica radi čijih je predloženo saslušanje navedenih svjedoka utvrđene su provedenim dokazima.

9. Na temelju kritičke analize svih provedenih dokaza u smislu odredbe čl. 8. ZPP-a presuđeno je kao u izreci.

10. Sud je u ovom postupku utvrđivao činjenice koje su stranke iznijele i izvodio dokaze koje su stranke predložile, primjenom pravila o teretu dokazivanja iz čl. 7. i čl. 219. ZPP-a.

11. Nesporno je utvrđeno da je u vrijeme podnošenja tužbe tužitelj bio vlasnik predmetnih nekretnina u k. o. [katastarska općina], kčbr. [katastarska čestica] u naravi kuća kbr. 97 i dvorište s gospodarskim objektima te kčbr. [katastarska čestica] u naravi vrt. Također je nesporno utvrđeno da je nakon podnošenja tužbe odnosno 2023. godine tužitelj sklopio ugovor o doživotnom (dosmrtnom) uzdržavanju s kćerkom stranaka ĐN te je ista na temelju tog ugovora upisana vlasnica predmetnih nekretnina u cijelosti, a u korist tužitelja osnovana je osobna služnost – pravo plodouživanja i stanovanja.

12. Nesporno je utvrđeno da je brak stranaka razveden nakon podnošenja tužbe.

13. Tužiteljica je u odgovoru na tužbu i tijekom postupka tvrdila da je stekla pravo suvlasništva na predmetnim nekretninama, no, kako je to naprijed obrazloženo, u predmetu Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj P Ob-65/2024 pravomoćno je odbijen tužbeni zahtjev ovdje tuženice radi utvrđenja prava suvlasništva na predmetnim nekretninama.

14. Između stranaka je bilo sporno živi li tuženica na nekretninama koje su predmet postupka.

14.1. Tužitelj je u tužbi naveo da tuženica u kuću dolazi kad hoće, a svoje stvari seli na kbr. 95. U iskazu na ročištu 10. srpnja 2018. tužitelj je naveo da tuženica ne živi kontinuirano na predmetnim nekretninama, već na adresi u [adresa], a samo povremeno dolazi na predmetne nekretnine i to prati rublje, dok na adresi [adresa] spava, kuha, jede, i to od listopada 2016. godine. U nastavnom iskazu na ročištu 4. veljače 2026. tužitelj je naveo da tuženica ne stanuje na adresi [adresa] unatrag 6 godina, a ima ključ ulaznih vrata kuće, s tim da je tužitelj mijenjao bravu nakon preseljenja tuženice ali je nakon uredovanja policije vratio staru bravu te je unatrag 6 godina tuženica na predmetnu nekretninu dolazila kad on nije bio doma. Također, tuženica ima ključ sobe iznad garaže, a tužitelj nema saznanja ima li u toj sobi kakve stvari. Tužitelj je naveo da je tuženica i dalje dolazila na vrt na predmetnim nekretninama kako bi ga provocirala te na vrtu sadi povrće za sebe.

14.2. Tuženica je u odgovoru na tužbu navela da živi u kući na adresi [adresa], a u iskazu na ročištu 10. srpnja 2018. navela je da na tim nekretninama spava i to u sobi na katu iznad radionice te na predmetnim nekretninama ima i svoje pokretnine, a na adresi [adresa] kuha. U iskazu na ročištu 4. veljače 2026. tuženica je navela da je u kući kbr. 97 u [adresa] živjela od 1980. godine, a sada privremeno boravi u kući na adresi [adresa], i to zbog zdravstvenih razloga jer hoda uz pomoć dvije štake nakon operacije kuka pa ne može spavati u stambenom prostoru iznad radione na nekretninama gdje stanuje tužitelj. Tuženica je navela da je i 2021. godine nekoliko mjeseci živjela na adresi [adresa], također iz zdravstvenih razloga, odnosno jer je bila teško pokretna i u lošem psihofizičkom stanju, a prije 2021. u tu je kuću odlazila povremeno unatrag 12 godina i to radi obavljanja osobne higijene odnosno kako bi se okupala te je u toj kući kuhala. Tuženica je navela da je iz kuće na adresu [adresa] uzela samo neke osobne stvari i prenijela ih u sobu iznad radione, dok su ostale stvari i nadalje u kući na kbr. 97.

15. U nastavku postupka nije bilo sporno da tuženica ima prijavljeno prebivalište na adresi [adresa], a boravište na adresi [adresa].

15.1. Iako je tuženica u iskazu navela da samo privremeno, zbog zdravstvenih razloga, stanuje u [adresa] te je na okolnost zdravstvenog stanja predložila provođenje medicinskog vještačenja, od tog dokaznog prijedloga tuženica je odustala na ročištu 20. ožujka 2026. godine.

16. Nije sporno da je vlasnik kuće u [adresa] sin stranaka ČN, koji je dozvolio tuženici da koristi predmetnu nekretninu odnosno da stanuje u predmetnoj kući bez naknade.

17. Iz iskaza tuženice s ročišta od 10. srpnja 2018. proizlazi da joj je sin privremeno dopustio korištenje navedene kuće koja ima izvedenu instalaciju struje i vode te kupaonice s tuš kabinom, s tim da je stari dio kuće u ruševnom stanju, dok su u nadograđenom dijelu kupaonica i manja kuhinja. U nastavnom iskazu tuženica je navela da je kuća na adresi [adresa] u lošem stanju, krov se povinuo i misli da bi se mogao urušiti. No, činjenica je tuženica nije predložila provođenje očevida na predmetnoj nekretnini radi utvrđenja stanja nekretnine odnosno da ista nije pogodna za stanovanje, iako je sud predočio strankama da bi izvođenje tog dokaza bilo svrsishodno.

18. Iz iskaza svjedoka ĐN, kćeri stranaka, proizlazi da tuženica ne stanuje na nekretninama [adresa] unatrag pet-šest godina, već tuženica stanuje u susjednoj kući kbr. 95., što je svjedoku poznato jer svakodnevno dolazi u očevu kuću kako bi vodila brigu o bolesnom ocu, te svjedokinja u tom razdoblju nije viđala tuženicu na predmetnim nekretninama, ali prema očevom pričanju tuženica je povremeno ulazila u kuću kad njega nije bilo. Iz iskaza navedenog svjedoka proizlazi da je kuća u [adresa] u lošijem stanju od kuće kbr. 95, u kojoj je ona bila nakon što je tuženica u nju uselila te prema iskazu svjedoka u toj kući tuženica ima sve, dok u kući u kojoj stanuje tužitelj nema sanitarnog čvora, ni termo fasade, a stolarija je u raspadnutom stanju.

19. Svjedok ČN, sin stranaka, je u iskazu naveo da je kuću na adresi [adresa] stekao 2014. ili 2015., a tuženica u toj kući živi od mjeseca listopada ili studenog 2025. kad je došla iz bolnice nakon operacije kuka. Svjedok navodi da je kuća prizemnica, ima priključak na javni vodovod i priključak na struju, ima kuhinju koja je opremljena da se može s njom koristiti, prostoriju za tuširanje, dnevni boravak u kojem tuženica spava i hodnik te naprijed dvije sobe, špajza i ulaz na tavan, ukupne stambene površine oko 80 m2. Svjedok navodi da je tuženica predmetnu kuću koristila za kuhanje i pospremanje hrane te blagovanje unatrag 5-6 godina, a kuću je koristila i da bi se u njoj tuširala unatrag desetak godina.

20. Nije sporno da je tuženica korisnica mirovine, a iz iskaza tuženice proizlazi da mirovina iznosi 450,00 eura mjesečno te da nema drugih prihoda, a nema ni ušteđevinu.

20.1. Iz iskaza svjedoka ČN proizlazi da tuženica ima dovoljno novčanih sredstava da se može sama uzdržavati.

21. Nesporno je utvrđeno da je tijekom postupka tuženica kupila nekretninu. Svjedok ČN je naveo da je tuženica prodala svoju zemlju prije dvije ili tri godine i nakon toga kupila nekretninu za koju je tuženica u iskazu navela da je nekretnina u naravi vrt iza kbr. 95 u [adresa] na kojem su zasađene voćke, a iz iskaza svjedoka ČN proizlazi da je dio nekretnine pripremljen za vrt, a na dijelu su zasađene voćke. Iz iskaza svjedoka ĐN proizlazi da je čula da je ta nekretnina građevinsko zemljište bez objekta, ali činjenicu statusa nekretnine nije provjeravala.

22. Na temelju iskaza stanaka i svjedoka utvrđeno je da tuženica ima ključ od sobe iznad radione na predmetnoj nekretnini tužitelja te da ima i svoje stvari u objektima na predmetnim nekretninama tužitelja, dok je dio nekretnine koji je u naravi vrt tuženica koristila u skladu s namjenom.

23. Na temelju sadržaja priloženih isprava nesporno je utvrđeno da je u vrijeme podnošenja tužbe tužitelj bio upisan u zemljišnoj knjizi kao samovlasnik predmetne nekretnine.

24. Također je nesporno da je nakon podnošenja tužbe odnosno 2023. godine tužitelj sklopio ugovor o doživotnom uzdržavanju s kćerkom stranaka ĐN te je ista na temelju tog ugovora upisana vlasnica predmetnih nekretnina u cijelosti, a u korist tužitelja na nekretninama je osnovana osobna služnost – pravo plodouživanja i stanovanja.

25. Nesporno je utvrđeno da su stranke bivši supružnici, brak je razveden prije 8 godina, a tuženica je na predmetnim nekretninama stanovala od 1980. ili 1981. godine.

26. Budući da je tužitelj nesporno bio samovlasnik predmetne nekretnine u vrijeme podnošenja tužbe, a sada je na istoj ovlaštenik prava osobne služnosti plodouživanja i stanovanja, sud je utvrdio da je tužitelj aktivno legitimiran u ovom postupku zahtijevati od tuženice koja je u suposjedu predmetnih nekretnina da mu preda nekretnine u isključivi posjed.

27. Pravo plodouživanja je prema odredbi čl. 203. st. 1. ZV-a osobna služnost koja svojeg nositelja (plodouživatelja) ovlašćuje da se u svakom pogledu služi nečijom stvari (poslužna stvar) u skladu s njezinom namjenom, čuvajući njezino sućanstvo. Odredbom čl. 217. ZV-a i to st. 1. propisano je da je pravo stanovanja osobna služnost koja svojega nositelja (stanovatelja) ovlašćuje da se služi nečijom stambenom zgradom ili njezinim dijelom namijenjenim stanovanju (poslužna stvar) u skladu s tom namjenom, a čuvajući njezino sućanstvo.

28. Ovlaštenik prava osobne služnosti plodouživanja i stanovanja ima aktivnu legitimaciju tražiti predaju nekretnine u isključivi posjed od treće osobe koja nekretninu (su)posjeduje bez pravnog osnova. To proizlazi iz činjenice da pravo plodouživanja daje ovlašteniku pravo na isključivi posjed i korištenje poslužne nekretnine u svakom pogledu, kao nesamostalni posjednik (čl. 203. i čl. 204. ZV-a). Odredba čl. 204. ZV-a ovlašteniku plodouživanja daje ovlasti posjedovanja i korištenja poslužne stvari, a čl. 217. ZV-a uređuje pravo stanovanja kao osobnu služnost. I sudska praksa potvrđuje da ovlaštenik osobnih služnosti plodouživanja, uporabe i stanovanja ima pravo posjeda cijele nekretnine i može tražiti predaju nekretnine u posjed.

29. Na temelju analize provedenih dokaza, sud je utvrdio da je tužitelj dokazao da su predmetne nekretnine u suposjedu tuženice, koja na nekretnine povremeno dolazi te dio nekretnina koristi i na nekretninama ima svoje stvari.

30. Nije sporno da tuženica predmetne nekretnine nije predala u isključivi posjed tužitelju.

31. Odredbom čl. 163. ZV-a i to st. 1. propisano je da posjednik ima pravo odbiti predaju stvari njezinom vlasniku ako ima pravo koje ovlašćuje na posjedovanje te stvari (pravo na posjed), a prema stavku 2. citiranog članka posjednik ima pravo odbiti predaju stvari njezinom vlasniku ako izvodi svoje pravo na posjed od posrednoga posjednika, koji ima pravo na posjed te stvari, osim ako je posjed dobio posjednik od posrednog posjednika koji nije bio ovlašten da mu ga dade.

32. Tužitelj tvrdi da tuženica koristi predmetnu nekretninu bez pravnog osnova.

33. Tuženica je u odgovoru na tužbu i u tijeku postupka tvrdila da je suvlasnica predmetne nekretnine, no o toj je činjenici pravomoćno presuđeno u predmetu Općinskog sud u Varaždinu broj P Ob-65/2024 u kojem je u cijelosti odbijen tužbeni zahtjev ovdje tuženice radi utvrđenja prava suvlasništva na predmetnim nekretninama, kako je to naprijed obrazloženo.

34. Tuženica se u nastavku postupka, podneskom od 22. rujna 2025., pozvala na pravo na dom.

35. Pravo na dom propisuje čl. 8. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, prema kojem svatko ima pravo na poštovanje svoga privatnog i obiteljskog života, doma i dopisivanja te se javna vlast neće miješati u ostvarivanje tog prava, osim u skladu sa zakonom i ako je u demokratskom društvu nužno radi interesa državne sigurnosti, javnog reda i mira, gospodarske dobrobiti zemlje, radi sprječavanja nereda i zločina, radi zaštite zdravlja ili morala ili radi zaštite prava i sloboda drugih. Pravo na dom u značenju koje mu daje Konvencija izvodi se iz čl. 34. st. 1. u svezi čl. 35. i čl. 16. st. 2. Ustava Republike Hrvatske.

36. Iako je utvrđeno da tuženica nesporno nema u vlasništvu nekretninu za stanovanje, sud je na temelju kritičke analize svih provedenih dokaza utvrdio da u konkretnom slučaju tuženica ima nekretninu za stanovanje i to kuću u vlasništvu sina ČN na adresi kbr. 95 [adresa], na kojoj tuženica i stanuje, uz odobrenje sina i bez naknade te u predmetnoj kući, kako to proizlazi iz iskaza tuženice i svjedoka, tuženica ima svoje stvari, a predmetnu kuću tuženica je koristila i ranije te je u njoj tijekom više godina obavljala osobnu higijenu i kuhala, a prije operativnog zahvata kuka izvršenog u listopadu 2025. tuženica je samo spavala u sobi iznad radione na nekretnini tužitelja koja je predmet spora.

36.1. Sud nije prihvatio neuvjerljivi iskaz tuženice i svjedoka ČN, koji je nesporno u lošim odnosima s tužiteljem te je pristran i zainteresiran za ishod postupka, a iz čijih iskaza proizlazi da nekretnina – kuća na adresi [adresa] nije podobna za stanovanje odnosno da je potrebna njezina hitna sanacija. Naime, životno nije uvjerljivo da bi sin smjestio majku u kuću u kojoj bi njezin život bio ugrožen i da bi ona na to pristala te da bi tuženica za trajanja ovog spora kupovala drugu nekretninu (za koju navodi da je u naravi vrt iza predmetne kuće), a da ta sredstva ne bi uložila u poboljšanje uvjeta stanovanja u predmetnoj kući ili za najam drugog stambenog prostora. Iz iskaza svjedoka ČN proizlazi da će predmetnu kuću naslijediti njegova djeca te da on u toj kući ne stanuje niti je ikada stanovao.

36.2. Sud je ukazao strankama da bi bilo svrsishodno provođenje očevida na nekretnini [adresa], no tuženica nije predložila provođenje očevida na predmetnoj nekretnini radi utvrđenja stanja nekretnine odnosno da ista nije pogodna za stanovanje kako to tvrdi tuženica.

36.3. U navedenom kontekstu sud je prihvatio uvjerljivi iskaz svjedoka ĐN da je predmetna nekretnina kuća u [adresa] podobna za stanovanje tuženice, koja nesporno u toj kući i stanuje, a godinama je u toj kući zadovoljava svoje prehrambene i higijenske potrebe, kako to proizlazi i iskaza tuženice i svjedoka ČN.

37. Na temelju kritičke analize iskaza stranaka i saslušanih svjedoka sud je utvrdio da je tuženica ranije stanovala na predmetnim nekretninama tužitelja, dok sada stanuje na susjednim nekretninama u vlasništvu sina na adresi [adresa] na kojoj adresi ima prijavljeno i boravište, no predmetne nekretnine tužitelja, na kojima tuženica još uvijek drži neke svoje stvari i od kojih ima ključeve te povremeno dolazi u objekte odnosno sobu iznad radione i obrađuje vrt dok tužitelj nije prisutan, tuženica nije predala tužitelju u isključivi posjed.

38. Nesporno je da tužitelj, ali ni kći stranaka, kao sadašnja vlasnica predmetnih nekretnina, nisu ovlastili tuženicu na stanovanje na predmetnim nekretninama kčbr. [katastarska čestica] i kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], niti korištenje predmetnih nekretnina na drugi način.

39. Prema ocjeni suda tuženica, na kojoj je u smislu odredbi čl. 219. ZPP-a u tom dijelu teret dokaza, tijekom postupka nije dokazala da ima pravo koje ju ovlašćuje na posjed predmetnih nekretnina u smislu citiranih odredbi ZV-a, Konvencije i Ustava Republike Hrvatske.

40. Na temelju kritičke analize svih provedenih dokaza, sud je utvrdio da u konkretnom slučaju osnovano tužitelj traži od tuženice predaju predmetnih nekretnina u isključivi posjed slobodne od osoba i stvari te iseljenje tuženice, jer na predmetnim nekretninama koje su sada u vlasništvu kćeri stranaka ĐN, tužitelj ima pravo osobne služnosti plodouživanja i stanovanja, a tuženica nekretnine drži u suposjedu bez valjanog pravnog osnova, kako je to naprijed obrazloženo, pa je tuženica dužna iseliti s predmetnih nekretnina te ih, slobodne od osoba i svojih stvari, predati u isključivi posjed tužitelju.

41. Iz obrazloženih razloga tužbeni zahtjev je usvojen u cijelosti i presuđeno je kao u točki I. izreke ove presude.

42. Tužitelj je zatražio naknadu parničnih troškova. Tuženica nije podnijela određen zahtjev za naknadu troškova postupka u smislu odredbi čl. 164. ZPP-a.

43. Parnični troškovi tužitelja utvrđeni su u iznosu od 1.053,09 eura, prema priloženom troškovniku (str. 101.) i primjenom Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 138/23) i to Tbr. 7. točka 2., a obuhvaćaju jednokratnu nagradu punomoćniku odvjetniku tužitelja za zastupanje u postupku u iznosu od 500,00 eura (Tbr. 7. točka 2.) i to za četiri radnje (sastav tužbe, sastav podneska od 4. svibnja 2018., zastupanje na ročištima 24. svibnja 2018. i 10. srpnja 2018.), te za svaku daljnju radnju po 100,00 eura i to: za sastav podnesaka od 9. srpnja 2024. i 11. rujna 2025. te za zastupanje na ročištima 12. studenog 2025., 4. veljače 2026. i 20. ožujka 2026., i sudsku pristojbu na presudu u iznosu od 54,09 eura.

43.1. Tužitelju nije priznat trošak zastupanja za ročište 19. prosinca 2025. jer na ročište nije pristupio punomoćnik tužitelja, kao ni za ročište 16. kolovoza 2018. jer ročište nije održano, ni za sastav žalbe protiv rješenja jer je tužiteljeva žalba odbijena, ni za sastav podneska od 11. studenog 2024. koji nije bio nužan u smislu odredbe čl. 155. st. 1. ZPP-a jer je te navode tužitelj iznio u prethodnom podnesku.

44. Primjenom odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a sud je naložio tuženici da tužitelju naknadi troškove postupka u cijelosti.

45. Na dosuđeni iznos troškova postupka tužitelju je dosuđena i zatražena zakonska zatezna kamata od dana donošenja presude do isplate, primjenom odredbe čl. 151. st. 3. ZPP-a, po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. i 8. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23).

46. Stoga je odlučeno kao u točki II. izreke ove presude.

Koprivnica, 29. svibnja 2026.

Sutkinja

Marijana Jurenec

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi pismeno putem ovoga suda u roku od 15 dana, od dana dostave ili objave i uručenja pisanog otpravka presude.

Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojemu se presuda objavljuje.

Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, sud će presudu dostaviti prema odredbama Zakona o parničnom postupku o dostavi pismena (čl. 335. st. 8., 9. i 11. ZPP-a).

Dostaviti:

1. Odvjetnik Rajko Radelić, Koprivnica

2. Odvjetnica Mija Milaković, Koprivnica