Poslovni broj: P-481/2024-4

REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U SPLITU

Split, Sukoišanska 6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A  Z B O G  O G L U H E

Trgovački sud u Splitu, sudac Paško Bačić, u pravnoj stvari tužitelja G.T. TRADE, d.o.o. Split, Spinčićeva 2D, OIB: 27976544334, kojeg zastupa punomoćnik Saša Lalić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Vuković & Lalić d.o.o. Split, Hrvatske mornarice 1D, protiv tuženika MATKOVIĆ 94 d.o.o. Klis, Didovići Brdejanski 3 (ranija adresa sjedišta: Split, Paraćeva 8), OIB: 14993226881, radi isplate iznosa od 125.000,00 EUR, izvanraspravno, 29. svibnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku da u roku od petnaest dana isplati tužitelju iznos od 125.000,00 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 27. svibnja 2023. do isplate i to po stopi koja se do 29. prosinca 2023. određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, a za razdoblje od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referente stope za osam postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

II. Nalaže se tuženiku da u roku od petnaest dana naknadi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 2.589,31 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 29. svibnja 2026. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referente stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

III. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 2.589,30 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 29. svibnja 2026. do isplate.

Obrazloženje

1. Tužitelj je 1. listopada 2024. podnio ovom sudu tužbu protiv uvodno navedenog tuženika radi isplate iznosa od 125.000,00 EUR. Tužitelj u tužbi navodi da je kao kupac kupio od tuženika kao prodavatelja radni stroj - hidraulični čekić EPIROC HB4700 DUST, serijski broj DEQ230024 za iznos od 125.000,00 EUR, sve temeljem računa br. 346/1/5 od 16. lipnja 2023., koji je plaćen 24. i 26. svibnja 2023. Za predmetni stroj, tuženik da je tužitelju izdao i komercijalno jamstvo društva Epiroc d.o.o. Zagreb, OIB:80829168312, kao proizvođača tog stroja, i to na rok (ovisno koji prije nastupi) od 12 mjeseci od datuma isporuke kupcu ili prvih 1.000 sati rada. Predmetni stroj - čekić da je isporučen tužitelju 6. srpnja 2023., a isti da je montiran na bager i pušten u rad 22. srpnja 2023. Tužitelj nadalje navodi da je odmah nakon početka s radom (očito zbog tvorničkog defekta), 13. rujna 2023. došlo do kvara tog čekića i to nakon odrađenih svega 150 radnih sati. Taj kvar da je prijavljen tuženiku te je kod tuženika, kao ovlaštenog servisera, obavljen popravak. Međutim, ubrzo nakon toga ponovo, i to više puta, da dolazi do istih kvarova na predmetnom čekiću, a zbog čega je tužitelj dostavljao tuženiku čekić, koji je na istom više puta obavljao servis i mijenjano nefunkcionalne dijelove. Unatoč izvršenim popravcima, prilikom redovne upotrebe čekića, početkom veljače 2024., a nedugo nakon preuzimanja čekića po odrađenom servisu od tuženika, da dolazi ponovno do pretjeranog trošenja dijelova i kvara tog čekića. Tužitelj da tada ponovo dostavlja predmetni stroj tuženiku sa zahtjevom za uklanjanje nedostatka kako bi ga mogao upotrebljavati sukladno njegovoj namjeni, a sve to budući da je očigledno kako tuženik nije uredno obavio popravak u siječnju, a niti je uklonio postojeće nedostatke na predmetnom stroju zbog kojih se isti opetovano kvari. Tuženik da tada odbija izvršiti popravak predmetnog stroja o svom trošku, odnosno ne priznaje svoje obveze po osnovu odgovornosti za nedostatke predmetnog stroja. Tužitelj ističe da se predmetni stroj nalazi kod tuženika od veljače 2024.

2. U tužbi, tužitelj nadalje navodi da je on renomirana građevinska tvrtka sa dugogodišnjim iskustvom rada, koja posjeduje više strojeva koji su slični onome koji je predmet ovog postupka, a kojima upravljaju iskusni radnici, te da se sa ovakvim slučajem nikada ranije nisu susreli. Dapače, tužitelj da je kod tuženika kupio sličan stroj istog proizvođača koji uredno funkcionira. Stoga, tužitelj smatra da je očito kako predmetni stroj ima neki ozbiljni materijalni (tvornički) nedostatak , odnosno da predmetni stroj nema kvalitetu i funkcionalnost kakvu bi od njega mogli opravdano očekivati s obzirom na njegovu predviđenu namjenu. Tužitelj da je tuženiku i proizvođaču predmetnog čekića 17. srpnja 2024. godine uputio dopis, kojim zahtjeva od tuženika uklanjanje nedostataka na tom čekiću, odnosno isporuku drugog čekića istog modela, uz upozorenje da ukoliko tuženik ne postupi po dopisu da će tužitelj raskinuti ugovor o kupoprodaji predmetnog čekića. Tuženik da je na dopis tužitelja odgovorio navodeći kako se u ovom slučaju ne radi o nedostatku u predmetnom čekiću, već da do pretjeranog trošenja dijelova dolazi zbog nestručnog upravljanja strojem od strane radnika tužitelja te kako se radi od potrošnim dijelovima koji nisu obuhvaćeni jamstvom, slijedom čega je odbio ukloniti nedostatak na predmetnom čekiću.

3. S obzirom na to da tuženik nije postupio po gore navedenom dopisu za uklanjanje nedostataka, tužitelj da je 19. kolovoza 2024. uputio tuženiku i njegovom punomoćniku, te proizvođaču predmetnog čekića dopis kojim raskida predmetni kupoprodajni ugovor te zahtjeva povrat isplaćene cijene u iznosu od 125.000,00 EUR. Tuženik da nije postupio po zahtjevu tužitelja za povrat kupoprodajne cijene, dok se predmetni čekić već nalazi kod tuženika, a slijedom čega tužitelju da ne preostaje ništa drugo nego da potražuje isplaćeni iznos sudskim putem. Tužitelj navodi da se njegovo pravo na raskid ugovora te pravo na povrat isplaćene cijene temelji na odredbama Zakona o obveznim odnosima kojima su uređeni prava kupca zbog materijalnih nedostatka stvari, odnosno kojima je propisano kako prodavatelj odgovara kupcu za materijalne nedostatke stvari. Tužitelj se pritom pozvao na odredbe članka 401. stavak 1. točka 1., stavak 2. točka 1. i stavak 2. točka 4. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, dalje: ZOO), kao i na odredbe članka 423. stavak 1., članka 424. stavak 1., članka 426. te članka 368. stavak 5. ZOO-a. Budući da je tuženik odbio ukloniti nedostatak na predmetnom čekiću te da je tužitelj raskinuo predmetni ugovor o kupoprodaji dopisom od 19. kolovoza 2024., a čime ostvaruje pravo na povrat kupoprodajne cijene, to je stoga tužitelj predložio sudu donijeti presudu kojom će se naložiti tuženiku da isplati tužitelju iznos od 125.000,00 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 27. svibnja 2023. do isplate, kao i da mu naknadi troškove ovog postupka zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana donošenja presude do isplate.

4. Tužitelj je u prilog osnovanosti svojih navoda iz tužbe dostavio u spis isprave i dokumentaciju, koju je sud pregledao, i to: račun tuženika br. 346/1/5 od 16. lipnja 2023. (stranica 7 spisa), ponudu tuženika broj 315 od 24. svibnja 2023. (stranice 9-10 spisa), tuženikove račune za predujam br. 23/1/3 od 24. svibnja 2023. i br. 25/1/3 od 26. svibnja 2023. (stranice 10-11 spisa), izvatke o stanju i prometu po računu tužitelja kod Raiffeisen bank d.d. od 25. svibnja 2023. i 26. svibnja 2023. (stranice 12-14 spisa), Uvjete jamstva tvrtke Epiroc Croatia d.o.o. – Hat odjel graditeljske opreme (stranice 15-18 spisa), račune tuženika br. 545/1/5 od 25. rujna 2023., br. 650/1/5 od 30. listopada 2023., br. 790/1/5 od 15. prosinca 2023. i br. 69/1/5 od 31. siječnja 2024., s priloženim radnim nalozima – otpremnicama u servisu (stranice 19-26 spisa), dopis tužitelja od 17. srpnja 2024. upućen tuženiku, s poštanskom povratnicom (stranice 27-29 spisa), dopis punomoćnika tuženika od 22. srpnja 2024. tužitelju odnosno njegovom punomoćniku, s priloženim primopredajnim zapisnikom od 14. srpnja 2023., računom tuženika br. 346/1/5 od 16. lipnja 2023. i Uvjetima jamstva tvrtke Epiroc Croatia d.o.o. (stranice 31-39 spisa), dopis tužitelja tuženiku i njegovom punomoćniku od 19. kolovoza 2024. s priloženim poštanskim povratnicama (stranice 40-44 spisa).

5. Sukladno odredbama članka 284. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje ZPP) tuženiku je tužba poslana na odgovor. U pozivu za podnošenje pisanog odgovora na tužbu od 5. prosinca 2024. određen je rok od 30 dana za podnošenje pisanog odgovora na tužbu te je isto tako navedeno upozorenje da će se u slučaju nepodnošenja odgovora na tužbu donijeti presuda kojom se prihvaća tužbeni zahtjev (presuda zbog ogluhe) , ako bude udovoljeno uvjetima iz članka 331.b ZPP-a.

6. Odredbom članka 331.b stavak 1. ZPP-a propisano je da ako tuženik ne podnese odgovor na tužbu u određenom roku, donijet će se presuda kojom se prihvaća tužbeni zahtjev (presuda zbog ogluhe) ako bude udovoljeno sljedećim uvjetima: 1) ako su tuženiku tužba i poziv za davanje odgovora na tužbu uredno dostavljeni, 2) ako osnovanost tužbenog zahtjeva proizlazi iz činjenica navedenih u tužbi, 3) ako činjenice na kojima se temelji tužbeni zahtjev nisu u protivnosti s dokazima koje je sam tužitelj podnio ili s činjenicama koje su općepoznate, 4) ako ne postoje općepoznate okolnosti iz kojih proizlazi da su tuženika spriječili opravdani razlozi da podnese odgovor na tužbu.

7. Tuženiku su tužba i prilozi tužbi, kao i poziv za podnošenje pisanog odgovora na tužbu dostavljeni 21. prosinca 2024., u elektroničkom obliku putem informacijskog sustava, sve sukladno odredbama članka 133. stavak 5. i članka 143.c ZPP-a, a što je razvidno iz podataka u sustavu e-Spis i potvrde o dostavi pismena u elektroničkom obliku u spisu.

8. Tuženiku u određenom roku od 30 dana, a niti nakon proteka toga roka, nije podnio odgovor na tužbu, dakle nije osporio tužbu ni tužbeni zahtjev tužitelja.

9. U konkretnom slučaju, po ocjeni ovog suda, ispunile su se pretpostavke za donošenje presude zbog ogluhe u smislu odredbi članka 331.b stavak 1. ZPP -a.

10. Naime, iz isprava koje je tužitelj priložio u spis je razvidno da je između stranaka sklopljen ugovor o kupoprodaji radnog stroja – hidrauličnog čekića Eprioc HB 4700 DUST te da je tužitelj kao kupac isplatio tuženiku kao prodavatelju dogovorenu kupoprodajnu cijenu u iznosu od 125.000,00 EUR, a što proizlazi iz spisu priloženog računa tuženika br. 346/1/5 od 16. lipnja 2023., ponude tuženika broj 315 od 24. svibnja 2023. upućene tužitelju, tuženikovih računa za predujam br. 23/1/3 od 24. svibnja 2023. i br. 25/1/3 od 26. svibnja 2023., kao i izvadaka o stanju i prometu po računu tužitelja kod Raiffeisen bank d.d. od 25. svibnja 2023. i 26. svibnja 2023. Iz tih izvadaka o stanju i prometu po žiro-računu tužitelja je razvidno da je tužitelj na ime kupoprodajne cijene za predmetni stroj – čekić dana 24. svibnja 2023. uplatio tuženiku iznos od 20.000,00 EUR te nakon toga 26. svibnja 2023. i iznos od 105.000,00 EUR, te da je u opisu plaćanja naveo da se radi o plaćanju po ponudi broj 315, a u kojoj ponudi je tuženik naveo cijenu za predmetni stroj upravo u plaćenom iznosu od 125.000,00 EUR. Nadalje, iz spisu priloženih računa tuženika br. 545/1/5 od 25. rujna 2023., br. 650/1/5 od 30. listopada 2023., br. 790/1/5 od 15. prosinca 2023. i br. 69/1/5 od 31. siječnja 2024., koji računi glase na tužitelja kao obveznika plaćanja istih, s priloženim radnim nalozima – otpremnicama u servisu, vidljivo je da se radi o računima koji su ispostavljeni za izvršene usluge rada, odnosno popravka i servisa radnog stroja – čekića HB 4700 Dust, a iz kojih računa i radnih naloga dakle proizlazi osnovanost navoda tužitelja da je isti od kupovine predmetnog čekića više puta taj čekić donosio tuženiku na popravak. Također , iz spisu priloženih isprava je razvidno i da je za predmetni stroj – čekić tuženik izdao tužitelju jamstvo društva Epiroc Croatia d.o.o. Zagreb, a u kojem je, kao period trajanja jamstva za strojeve navedeno da je rok jamstva 12 mjeseci od datuma isporuke stroja kupcu ili prvih tisuću sati rada stroja – čekića (ovisno što prije nastupi).

11. Nadalje, iz spisu priloženog dopisa tužitelja tuženiku od 17. srpnja 2024. razvidno je da je istim tužitelj ukazao tuženiku da se predmetni stroj – čekić nakon isporuke i puštanja u rad u više navrata učestalo kvario te da je zbog toga bio i više puta na servisu kod tuženika. Međutim, tuženik da kvar nije uspio otkloniti, jer bi stroj radio svega 30 do 100 radnih sati te bi se opet pokvario. Konačno predmetni stroj da se krajem siječnja 2024. ponovno pokvario te da se od tada nalazi kod tuženika. S obzirom da predmetni stroj - čekić ima znatne nedostatke, jer nema funkcionalnost niti je prikladan za ugovorenu svrhu, tužitelj je pozvao tuženika da u roku od osam dana ukloni nedostatke na prodanoj stvari i izvrši zamjenu neispravnog proizvoda, odnosno da tužitelju preda drugi hidraulični čekić HB 4700 Dust, ali bez nedostataka , sve to uz upozorenje da će u suprotnom tužitelj raskinuti ugovor o kupoprodaji te potraživati povrat plaćene cijene. Iz dopisa tuženika od 22. srpnja 2024., kojim isti odgovara na naprijed navedeni dopis tužitelja, vidljivo je da tuženik u bitnome navodi da su svi dijelovi koji su na stroju zamijenjeni bili potrošni dijelovi te da su se isti trebali mijenjati, a uvjetima izdanog jamstva da nisu pokriveni ti potrošni dijelovi. Nadalje, tuženik je u tom dopisu naveo i kako zbog toga ne postoji osnova za ostvarivanje jamstva, jer se radi o potrošnim dijelovima. Iz naknadnog dopisa tužitelja od 19. kolovoza 2024. razvidno je da je tužitelj tim dopisom izjavio tuženiku raskid predmetnog ugovora o kupoprodaji, ističući pritom da su navodi tuženika iz njegovog dopisa netočni i neosnovani te da predmetni stroj ima značajan nedostatak, jer se isti ne može uopće koristiti. Upravo zbog tog nedostatka da dolazi do ekstremno brze potrošnje dijelova stroja, zbog čega da isti ne funkcionira pravilno. S obzirom da je tuženik odbio izvršiti uklanjanje nedostataka, odnosno ispunjenje ugovora, to je stoga tužitelj tim podneskom izjavio raskid predmetnog ugovora o kupoprodajni radnog stroja – hidrauličnog čekića, za koji je izdan račun br. 346/1/5 od 16. lipnja 2023., te je ujedno zatražio od tuženika da izvrši povrat ukupno plaćene kupoprodajne cijene u iznosu od 125.000,00 EUR.

12. Odredbom članka 376. stavak 1. ZOO-a propisano je da se ugovorom o kupoprodaji prodavatelj obvezuje predati kupcu stvar u vlasništvo, a kupac se obvezuje platiti mu cijenu.

13. Odredbom članka 400. stavak 1. ZOO-a propisano je da prodavatelj odgovara za materijalne nedostatke stvari koje je ona imala u trenutku prijelaza rizika na kupca, bez obzira je li mu to bilo poznato, dok je stavkom 2. tog članka propisano da prodavatelj odgovara i za one materijalne nedostatke koji se pojave nakon prijelaza rizika na kupca ako su posljedica uzroka koji je postojao prije toga.

14. Odredbama članka 401. ZOO-a propisano je kada postoje materijalni nedostatci stvari, pa je tako stavkom 1. točka 1. propisano da nedostatak postoji ako stvar ne odgovara opisu, vrsti, količini i kvaliteti odnosno nema funkcionalnost, kompatibilnost, interoperabilnost i druge značajke kako je utvrđeno ugovorom o kupoprodaji. Prema stavku 2. točka 1. tog članka nedostatak postoji i ako stvar nije prikladna za upotrebu u svrhe za koje bi se stvar iste vrste uobičajeno koristila, uzimajući u obzir sve propise Europske unije i propise Republike Hrvatske, tehničke standarde ili, ako takvih tehničkih standarda nema, primjenjive kodekse ponašanja u određenom području ako oni postoje, dok prema točki 2. tog stavka nedostatak postoji i ako stvar ne odgovara količini ili nema ona svojstva i druge značajke, uključujući one koje se odnose na trajnost, funkcionalnost, kompatibilnost i sigurnost, koji su uobičajeni za stvar iste vrste i koje kupac može razumno očekivati s obzirom na prirodu stvari te uzimajući u obzir sve javne izjave koje su dali prodavatelj ili druge osobe u prethodnim fazama lanca transakcija, uključujući proizvođača, ili koje su dane u njihovo ime, osobito u oglašavanju ili označivanju.

15. Odredbom članka 410. stavak 1. ZOO-a propisano je da kupac koji je pravodobno i uredno obavijestio prodavatelja o nedostatku ovlašten je: 1) zahtijevati od prodavatelja uklanjanje nedostatka, 2) zahtijevati od prodavatelja predaju druge stvari bez nedostatka, 3) zahtijevati razmjerno sniženje cijene i 4) izjaviti da raskida ugovor. Prema stavku 5. tog članka, kupac ima pravo na sniženje cijene ili na raskid ugovora tek ako prodavatelj nije uklonio nedostatak, ili je to odbio učiniti ili nije uklonio nedostatak u skladu s člankom 410.a stavcima 2. i 3. ovoga Zakona, ako nedostatak postoji unatoč pokušaju prodavatelja da ga ukloni odnosno ako je prodavatelj izjavio da neće ukloniti nedostatak ili iz okolnosti očito proizlazi da neće ukloniti nedostatak u razumnom roku ili bez znatnih neugodnosti za kupca te ako je nedostatak tako ozbiljan da opravdava trenutačno sniženje cijene ili raskid ugovora.

16. Prema članku 419. stavak 1. ZOO-a, raskid ugovora zbog nedostatka stvari ima isti učinak kao i raskid dvostranoobveznih ugovora zbog neispunjenja.

17. Sukladno članku 423. stavak 1. ZOO-a, komercijalno jamstvo je svaka obveza kojom se prodavatelj ili proizvođač (davatelj jamstva), povrh zakonske obveze prodavatelja koja se odnosi na odgovornost za materijalne nedostatke stvari, obvezuje kupcu vratiti plaćenu cijenu ili zamijeniti, popraviti ili servisirati stvar ako ona ne zadovoljava specifikacije ili druge zahtjeve koji su navedeni u izjavi o jamstvu ili u relevantnom reklamnom materijalu koji je dostupan u trenutku ili prije sklapanja ugovora.

18. Sukladno članku 424. stavak 1. ZOO-a, ako stvar ne zadovoljava određenu specifikaciju ili druge zahtjeve koje je prodavatelj odnosno proizvođač jamčio, kupac može zahtijevati popravak ili zamjenu stvari tijekom jamstvenog roka, bez obzira na to kad se nedostatak pojavio.

19. Odredbom članka 426. ZOO-a propisano je da ako prodavatelj ne izvrši u razumnom roku popravak ili zamjenu stvari, kupac ima pravo na raskid ugovora ili sniženje cijene, a u svakom slučaju i pravo na popravljanje štete.

20. Prema članku 368. stavak 1. ZOO-a, raskidom ugovora obje su strane oslobođene svojih obveza, osim obveze na naknadu štete. Stavkom 2. tog članka propisano je da ako je jedna strana ispunila ugovor potpuno ili djelomično, ima pravo na povrat onoga što je dala. Prema stavku 5. tog članka, strana koja vraća novac dužna je platiti zatezne kamate od dana kad je isplatu primila.

21. Dakle, iz isprava koje je tužitelj priložio uz tužbu proizlazi osnovanost navoda tužitelja da su stranke sklopile ugovor o kupoprodaji radnog stroja – hidrauličnog čekića Eprioc HB 4700 DUST te da je tužitelj kao kupac isplatio tuženiku kao prodavatelju dogovorenu kupoprodajnu cijenu u iznosu od 125.000,00 EUR, a za koji je tuženik izdao račun br. 346/1/5 od 16. lipnja 2023. Nadalje je razvidno i da je nakon predaje stroja tužitelj u više navrata popravljao taj stroj kod tuženika, kao ovlaštenog servisera. Uzimajući u obzir učestalost trošenja dijelova tog stroja, odnosno učestalost servisa i popravaka istog kod tuženika, tužiteljevi navodi o tome da se radi o materijalnim nedostacima na prodanom stroju se ukazuju osnovanim. Iz spisu priloženih isprava je razvidno i da je tuženik za predmetni stroj izdao tužitelju jamstvo društva Epiroc Croatia d.o.o. Zagreb te da je tužitelj unutar jamstvenog roka zatražio otklanjanje materijalnih nedostataka na prodanom stroju ili predaju drugog stroja – čekića iste vrste i marke, koji nema takve nedostatke. Budući da tuženik nije postupio po tom traženju tužitelja, to je stoga tužitelj, po ocjeni ovog suda, s pravom izjavio raskid predmetnog ugovora o kupoprodaji, a sve to uzimajući u obzir naprijed navedene odredbe ZOO-a. Pri tom se napominje i da je tužitelj ostavio tuženiku primjereni naknadni rok za otklanjanje nedostataka. Iz neosporenih navoda u tužbi, kao i dopisa tužitelja od 17. srpnja 2024., proizlazi da je tužitelj predao predmetni stroj – čekić tuženiku, odnosno da se isti kod njega nalazi. S obzirom na to, kao i obzirom da je predmeti ugovor o kupoprodaji tog stroja raskinut, to stoga postoji obveza tuženika vratiti tužitelju isplaćeni iznos kupoprodajne cijene od 125.000,00 EUR, kao i platiti mu zakonske zatezne kamate koje teku od 27. svibnja 2023. (kao prvog slijedećeg dana od dana kada je tuženik primio uplatu kupoprodajne cijene u cijelosti) pa do isplate, a sve to sukladno odredbama članka 368. stavak 2. i 5. ZOO- a. Tuženik je dužan platiti zatezne kamate po stopi propisanoj člankom 29. stavak 2. ZOO-a za odnose iz trgovačkog ugovora, jer se u konkretnom slučaju radi o potraživanju iz takvog ugovora.

22. Slijedom naprijed navedenog, a budući da su tužba s pozivom za podnošenje pisanog odgovora na tužbu uredno dostavljeni tuženiku, koji u ostavljenom roku od 30 dana nije podnio odgovor na tužbu, a osnovanost tužbenog zahtjeva proizlazi iz činjenica navedenih u tužbi te činjenice na kojima tužitelj temelji tužbeni zahtjev nisu u protivnosti s dokazima koje je tužitelj podnio ili s općepoznatim činjenicama, a isto tako ne postoje općepoznate okolnosti iz kojih bi proizlazilo da je tuženik opravdano spriječen podnijeti odgovor na tužbu, to su se stoga ispunile pretpostavke za donošenje presude zbog ogluhe temeljem odredbi članka 331.b ZPP-a. Sukladno tome, usvojen je tužbeni zahtjev tužitelja te je odlučeno kao u točki I. izreke ove presude.

23. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbama članka 154. stavak 1. i članka 155. ZPP-a te članka 151. ZPP-a, uz primjenu odredbi važeće Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23, dalje OT), kao i odredbi Tarife sudskih pristojbi iz Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi, a sve to uzimajući u obzir vrijednost predmeta spora od 125.000,00 EUR. Budući da je tužbeni zahtjev tužitelja usvojen, tuženik je dužan naknaditi tužitelju opravdane troškove koji su bili potrebni za vođenje ovog postupka.

24. Tužitelju je kao osnovan priznat trošak za sastav tužbe u zatraženom iznosu od 1.806,00 EUR sukladno Tbr. 7. t. 1. u vezi s Tbr. 54. OT-a, uz pripadajući PDV po stopi od 25 % u iznosu od 451,50 EUR sukladno Tbr. 46. OT-a, kao i trošak plaćene sudske pristojbe za tužbu u iznosu od 331,81 EUR sukladno Tar. br. 1. stavak 1. Tarife sudskih pristojbi.

25. Tužitelju nije kao osnovan priznat zatraženi trošak za sastav podneska od 29. kolovoza 2025. u iznosu od 1.806,00 EUR, zajedno s obračunatim PDV -om u iznosu od 451,50 EUR, jer se po ocjeni ovog suda ne radi o podnesku koji je bio potreban za vođenje postupka. Naime, tim podneskom je tužitelj samo predložio donijeti presudu zbog ogluhe, a koju sud donosi u slučaju ispunjenja zakonskih pretpostavki iz članka 331.b ZPP-a, dakle neovisno o tom podnesku tužitelja pa se stoga ne radi o podnesku potrebnom za vođenje ovog postupka , a čiji bi trošak trebao pasti na teret tuženika. Tužitelju isto tako nije priznat više zatraženi trošak sudske pristojbe za tužbu u iznosu od 331,80 EUR, budući da je tužitelj tu pristojbu platio u visini polovice propisane pristojbe, dakle u iznosu od 331,81 EUR, a ne u iznosu od 663,61 EUR, koristeći pri tome povlasticu u smislu članka 7. stavak 1. Zakona o sudskim pristojbama. Stoga je tužitelju i priznat trošak te sudske pristojbe upravo u plaćenom iznosu od 331,81 EUR, a radi čega je njegov zahtjev za više zatraženi iznos te sudske pristojbe u iznosu od 331,80 EUR trebalo odbiti kao neosnovan.

26. Sukladno navedenom, tužitelju je kao osnovan priznat trošak parničnog postupka u ukupnom iznosu od 2.589,31 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana donošenja ove presude do isplate , dok je njegov zahtjev za naknadu više zatraženih troškova postupka u iznosu od 2.589,30 EUR trebalo odbiti kao neosnovan pa je stoga o troškovima parničnog postupka odlučeno kao u točkama II. i III. izreke ove presude.

U Splitu 29. svibnja 2026.

Sudac

Paško Bačić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u Zagrebu. Žalba se podnosi putem ovog suda, pisano u tri primjerka, u roku od petnaest dana od dana dostave pisanog otpravka ove presude. Presuda zbog ogluhe ne može se pobijati zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

Dna:

- tužitelju po punomoćniku

- tuženiku

- u spis