REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U RIJECI

[adresa] I 5

Poslovni broj: Us I-426/2026-6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Rijeci, po sutkinji Mariji Renner Jakovljević, uz sudjelovanje zapisničarke Mirjane Jakić, u upravnom sporu tužitelja IT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po opunomoćenici Sineli Štakić, odvjetnici u Rijeci, Scarpina 5, protiv tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, Zagreb, A. Mihanovića 3, OIB: 84397956623, radi priznavanja prava na razmjerni dio invalidske mirovine, 28. svibnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Poništava se rješenje tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, KLASA: UP/II 141-02/25-03/03460374508, URBROJ: 341-99-06/2- 25-4918 od 2. veljače 2026., kao i rješenje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Rijeci, KLASA: UP/I 141-02/24-03/03460374508, URBROJ: 341-14-06/2-24-22125 od 14. svibnja 2025. i predmet se vraća prvostupanjskom tijelu na ponovan postupak, u kojem ponovljenom postupku je prvostupanjsko tijelo obvezno postupiti u skladu s pravnim shvaćanjem i primjedbama izraženim u obrazloženju ove odluke.

II. Nalaže se tuženiku da tužitelju nadoknadi trošak upravnog spora u iznosu od 2.500,00 EUR (slovima: dvije tisuće petsto eura) u roku od 30 (trideset) dana od dana dostave pravomoćne odluke o troškovima upravnog spora.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem tuženog Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, KLASA: UP/II 141-02/25-03/03460374508, URBROJ: 341-99-06/2- 25-4918 od 2. veljače 2026. odbijena je kao neosnovana žalba tužitelja izjavljena protiv prvostupanjskog rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Rijeci, KLASA: UP/I 141-02/24-03/03460374508, URBROJ: 341- 14-06/2-24-22125 od 14. svibnja 2025., kojim je tužitelju, rođenom **.**.1979., državljaninu Republike Hrvatske, odbijen zahtjev za priznanje prava na razmjerni dio invalidske mirovine.

2. Osporavajući zakonitost rješenja tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe KLASA: UP/II 141-02/25-03/03460374508, URBROJ: 341-99-06/2-25-4918 od 2. veljače 2026., a posljedično tome i prvostupanjskog rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Rijeci, KLASA: UP/I 141-02/24-03/03460374508, URBROJ: 341-14-06/2-24-22125 od 14. svibnja 2025. , tužitelj je pravovremeno podnio tužbu ovome Sudu, kod kojeg je zaprimljena 17. ožujka 2026. pod gore navedenim poslovnim brojem, a u kojoj je tužitelj u bitnome naveo, da tuženik nije ispravno cijenio njegovo zdravstveno stanje prilikom izrade Nalaza i mišljenja Zavoda za vještačenje profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanja osoba s invaliditetom, Područnog ureda u Zagrebu od 25. travnja 2025., a koji nalaz je bio podloga za donošenje prvostupanjskog rješenja, jer navedenim nalazom nije uzeta u obzir cjelokupna medicinska dokumentacija tužitelja niti njegovo zdravstveno stanje i s tim u korelaciji radna sposobnost nije ispravno ocijenjena, jer je iz medicinske dokumentacije tužitelja razvidno, da se radi o nizu oboljenja koja su takve naravi da se ne očekuju promjene/poboljšanje u funkcioniranju, odnosno u stupnju oštećenja funkcionalnih sposobnosti te da se radi o trajnim promjenama zdravstvenog stanja i posljedično gubitku radne sposobnosti, a tuženik, kao niti prvostupanjsko tijelo isto navedeno nisu uzeli u obzir.

3. U svezi s tim istaknuo je, da je iz medicinske dokumentacije razvidno, da tužitelj boluje od različitih psihičkih, neuroloških i kardioloških oboljenja za koje tuženik u osporavanom rješenju paušalno navodi da nisu trajne naravi, slijedom čega je tužitelj predložio da se u ovom upravnom sporu izvede dokaz kombiniranim medicinskim vještačenjem po stalnim sudskim vještacima, specijalistu neurologije, kardiologije i psihijatrije te službenim putem pribavi cjelokupni zdravstveni karton tužitelja od KBC Rijeka, dok je u tužbenom zahtjevu predložio da se poništi osporavano rješenje tuženika od 2. veljače 2026., kao i prvostupanjsko rješenje od 14. svibnja 2025. i predmet vrati prvostupanjskom tijelu na ponovan postupak, sve uz nadoknadu troška upravnog spora.

4. Tuženik je u odgovoru na tužbu zaprimljenim kod ovoga Suda 8. travnja 2026. u bitnome naveo, da u cijelosti ostaje kod svih navoda iznesenih u obrazloženju osporavanog rješenja s obzirom na to, da kod tužitelja ne postoje uvjeti invalidnosti za stjecanje prava na invalidsku mirovinu iz članka 39. stavka 3. i 4. Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“ broj 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 120/16, 18/18, 62/18, 115/18, 102/19, 84/21 i 119/22, u nastavku teksta Zakon), te ne postoji smanjenje radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost prema članku 39. stavka 1. i 2. Zakona, kao ni uvjet za priznanje prava na invalidsku mirovinu prema navršenom mirovinskom stažu ostvarenom u Republici Hrvatskoj, jer prema Nalazu i mišljenju ovlaštenog vještaka Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom, Područnog ureda u Zagrebu od 25. travnja 2026. proizlazi, da kod tužitelja ne postoji smanjenje radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost, djelomični ili potpuni gubitak radne sposobnosti, jer njegova radna sposobnost nije smanjena za više od polovice prema tjelesni, psihički i zdravom osiguraniku iste ili slične naobrazbe, a isto je potvrđeno i u Nalazu i mišljenju Vijeća viših vještaka Središnjeg ureda Zavoda u Zagrebu od 27. siječnja 2026. u obrazloženju kojeg je navedeno, da Vijeće viših vještaka Središnjeg ureda Zavoda u Zagrebu smatra da ukupna zdravstvena stanja kod tužitelja zahtijevaju redovito praćenje nadležnih specijalista i intenzivnije liječenje u fazama pogoršanja, a liječenje je u tijeku s obzirom da je ocjena radne sposobnosti trajno pravo i nju je moguće cijeniti po potpuno završenom liječenju, zbog čega, sada ne postoji mogućnost ocjene trajnog prava ili nekog od oblika smanjenja radne sposobnosti, pa je tuženik predložio da se odbije tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan.

5. U ovom upravnom sporu 21. svibnja 2026. održano je ročište za raspravu u prisutnosti opunomoćenice tužitelja i službene osobe tuženika pa je strankama u skladu sa odredbom članka 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ broj 36/24 i 39/26, u nastavku teksta ZUS) data mogućnost izjasniti o svim zahtjevima i navodima te činjeničnim i pravnim pitanjima odlučnim za rješavanje ovog upravnog spora.

6. Na istom ročištu za raspravu stranke su ostale kod svih navoda iznesenih u tijeku upravnog spora, nakon čega je odbijeno izvođenje dokaznih prijedloga tužitelja predloženih u tužbi, jer u ovoj fazi njihovo izvođenje nije bilo nužno, niti odlučno za rješavanje upravnog spora iz niže obrazloženih razloga.

7. Na istom ročištu za raspravu izveden je dokaz uvidom u dokumentaciju koja prileži spisu predmeta upravnog spora, kao i u onu koja prileži spisu predmeta upravnog postupka te je rasprava zaključena.

8. Uvidom u dokumentaciju koja prileži spisu predmeta upravnog spora, kao i u onu koja prileži spisu predmeta upravnog postupka utvrđeno je, da je zahtjev za priznanje prava na razmjerni dio invalidske mirovine podnesen 12. ožujka 2024. nadležnoj ustanovi u Kraljevini Norveškoj, te je u upravnom postupku utvrđeno, da je tužitelj rođen **.**.1979. te da mirovinski staž navršen u Republici Hrvatskoj prema članku 24. Zakona ukupno iznosi 2 godine 00 mjeseci i 04 dana, da je u Kraljevini Norveškoj navršio razdoblje osiguranja od 30. ožujka 2017. do 30. lipnja 2024. u trajanju 13 godina, 10 mjeseci i 24 dana i da je u Kraljevini Španjolskoj navršio razdoblja osiguranja od 20. svibnja 2016. do 11. listopada 2016. u trajanju od 00 godina, 4 mjeseca i 25 dana te da je prema Nalazu i mišljenju Vijeća vještaka Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom Područnog ureda u Zagrebu od 25. travnja 2025. utvrđeno, da kod tužitelja ne postoji smanjenje radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost, niti djelomični ili potpuni gubitak radne sposobnosti, jer njegova radna sposobnost nije trajno smanjena za više od polovice prema tjelesni, psihički i zdravom osiguraniku iste ili slične naobrazbe i sposobnosti, pa s obzirom na to, da kod tužitelja ne postoje uvjeti invalidnosti za stjecanje prava na invalidsku mirovinu iz članka 39. stavka 3. i 4. ZOMO, te ne postoji smanjenje sposobnosti radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost prema članku 39. stavku 1. i 2. ZOMO, niti uvjet za priznanje prava na razmjerni dio invalidske mirovine, slijedom čega je prvostupanjskim rješenjem od 14. svibnja 2025. odbijen zahtjev tužitelja za priznanje prava na razmjerni dio invalidske mirovine.

9. Utvrđeno je, da je protiv navedenog prvostupanjskog rješenja tužitelj izjavio tuženiku žalbu, o kojoj je odlučeno ovdje osporavanim rješenjem tuženika od 2. veljače 2026. na način, da je odbijena žalba tužitelja i potvrđeno je prvostupanjsko rješenje, a sve iz razloga što je u žalbenom postupku pribavljen Nalaz i mišljenje Vijeća viših vještaka Središnjeg ureda Zavoda u Zagrebu od 27. siječnja 2026., uvidom u kojeg je utvrđeno, da je tužitelj rođen 1979., da je po zanimanju konobar i da je ostvario 2 godine radnog staža u Republici Hrvatskoj te da inozemni nositelj osiguranja nije priznao pravo na invalidsku mirovinu tužitelju, da je po indikaciji psihijatra hospitalno liječen 2022. zbog sindroma ovisnosti o stimulansima, kao i zbog psihotičnog relaksa sa značajnim glasovnim halucinacijama uz projektivnost te ne može se utvrditi da li se radi o endogenom procesu ili o simptomatskom relapsu zbog kontinuirane ovisnosti o drogama i postavljena je dijagnoza epilepsije 2017. zbog poremećaja ritma srca, učinjena mu je ablacija plućnih vena 2019. i još uvijek ima lupanje srca, a na kontrolama psihijatra je jednom tjedno ili svaka 2 tjedna, pa Vijeće viših vještaka Središnjeg ureda zavoda u Zagrebu smatra da kod tužitelja ne postoji smanjene radne sposobnosti, uz preostalu radnu sposobnost niti djelomični ili potpuni gubitak radne sposobnosti, te da ne postoji ni uvjet za priznanje prava na razmjerni dio invalidske mirovine prema navršenom mirovinskom stažu ostvarenom u Republici Hrvatskoj, a sve imajući u vidu, da Vijeće viših vještaka Središnjeg ureda Zavoda u Zagrebu smatra, da ukupna zdravstvena stanja zahtijevaju redovito praćenje nadležnih specijalista i intenzivnije liječenje u fazama pogoršanja, a liječenje u tijeku.

10. Utvrđeno je, da je osporavajući zakonitost rješenja tuženika, tužitelj pokrenuo upravni spor, koji se pred ovim Sudom vodi pod gore navedenim poslovnim brojem.

11. Nakon razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja ovaj sud utvrdio da tužbeni zahtjev tužitelja je osnovan, ali iz niže obrazloženih razloga.

12. Naime, tuženik i prvostupanjsko tijelo u obrazloženjima rješenja navode da kod tužitelja ne postoji uvjet invalidnosti za stjecanje prava na invalidsku mirovinu iz članka 39. stavka 3. i 4. ZOMO, odnosno ne postoji smanjenje radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnosti niti prema članku 39. stavku 1. i 2. ZOMO te ne postoji niti uvjet za priznanje prava na razmjerni dio invalidske mirovine, odnosno da ne postoji ni uvjet za priznanje prava na razmjerni dio invalidske mirovine prema navršenom mirovinskom stažu ostvarenom u Republici Hrvatskoj, a da pritom uopće posljednji navedeni uvjet ne obrazlažu pa iz tog razloga obrazloženja rješenja tuženika, kao i prvostupanjskog tijela nisu sastavljena u skladu s odredbom članka 98. stavka 5. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“ broj 47/09 i 110/21, u nastavku teksta ZUP), zbog čega nije bilo moguće ocijeniti zakonitost istih.

13. Ovo, posebno imajući u vidu da je iz obrazloženja prvostupanjskog rješenja razvidno, da je tužitelj u Kraljevini Norveškoj navršio razdoblja osiguranja od 30. ožujka 2017. do 30. lipnja 2024., u trajanju 13 godina 10 mjeseci i 24 dana pa ukoliko je prvostupanjsko tijelo točno navelo razdoblje osiguranja tužitelja ostvareno u Kraljevini Norveškoj (30. ožujka 2017. do 30. lipnja 2024.) proizlazi da je tužitelj navršio 7 godina i 3 mjeseca radnoga staža, odnosno razdoblja osiguranja, a ne 13. godina, 10 mjeseci i 24 dana.

14. Naime, odredbom članka 56. Zakona ranije važećeg Zakona o mirovinskom osiguranju propisano je, da pravo na invalidsku mirovinu ima osiguranik iz članka 9., članka 10., članka 12. i članka 18. ovog Zakona na temelju djelomičnog ili potpunog gubitka radne sposobnosti iz članka 39. stavka 3. i 4. ovog Zakona, a osiguranik iz članka 11. ovog Zakona na temelju potpunog gubitka radnih sposobnosti iz članka 39. stavak 4. ovog Zakona, ako je djelomični ili potpuni gubitak radne sposobnosti nastao zbog bolesti ili ozljede izvan rada, prije navršene 65. godine života i ako mu navršeni mirovinski staž pokriva najmanje jednu trećinu radnoga vijeka.

15. Dakle, citiranom odredbom članka 55. Zakona trebaju biti ispunjena dva uvjeta: prvi, da je kod osiguranika nastao potpuni ili djelomični gubitak radne sposobnosti i drugi, da ima mirovinski staž koji pokriva najmanje jednu trećinu radnog vijeka.

16. U stavku 5. citiranog članka 56. Zakona propisano je, da ako je djelomični ili potpuni gubitak radne sposobnosti nastao zbog ozljede na radu ili profesionalne bolesti, pravo na invalidsku mirovinu osiguranik stječe bez obzira na dužinu mirovinskog staža.

17. Isto je propisano i u članku 55. sada važećeg Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“ broj 96/25).

18. Imajući u vidu da iz obrazloženja osporavanih rješenja nije bilo moguće utvrditi koliko iznosi mirovinski staž tužitelja niti pokriva li isti jednu trećinu tužiteljevog radnog vijeka, obzirom da je tuženik u obrazloženju osporavanog rješenja (posljednjoj rečenici) naveo da ne postoji ni uvjet za priznanje prava na razmjerni dio invalidske mirovine prema navršenom mirovinskom stažu, a da pri tome navedenu tvrdnju nije obrazložio, kako bi Sud utvrdio osnovanost iste, to je zbog nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja vezanog za ispunjenje tog drugog kumulativnog uvjeta (mirovinski staž koji pokriva najmanje jednu trećinu radnog vijeka) valjalo poništiti osporavano rješenje tuženika i prvostupanjsko rješenje i predmet vratiti prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak, kako bi se utvrdilo da li tužitelj ispunjava i taj uvjet za priznanje prava na razmjeni dio invalidske mirovine prema navršenom mirovinskom stažu, jer sukladno odredbi članka 55. Zakona, osiguranik ima pravo na invalidsku mirovinu ako je nastao potpuni ili djelomični gubitak radne sposobnosti i ako ima mirovinski staž koji pokriva najmanje jednu trećinu radnog vijeka (za slučaj bolesti ili ozljede izvan rada).

19. Stoga, kako iz obrazloženja osporavanog rješenja tuženika i prvostupanjskog rješenja kao i odgovora na tužbu nije bilo moguće utvrditi pokriva li navršeni mirovinski staž tužitelja najmanje jednu trećinu radnoga vijeka tužitelja, odnosno je li kod tužitelja ispunjen i taj kumulativni uvjet uz uvjet utvrđena djelomičnog ili potpunog gubitka radne sposobnosti, jer navedeno tuženik niti prvostupanjsko tijelo nisu obrazložili, već su samo naveli da ne postoji niti uvjet za priznanje prava na razmjerni dio invalidske mirovine prema vašem mirovinskom stažu, to je valjalo odlučiti kao izreci ove presude na temelju članka 117. stavak 1. ZUS-a.

20. Stoga će prvostupanjsko tijelo u ponovnom postupku, u postupku izvršenja ove presude, vezan pravnim shvaćanjem i primjedbama iste, u roku od 60 dana od dana primitka presude, otkloniti gore navedene nedostatke u vidu nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, na način da će utvrditi koliko iznosi mirovinski staž tužitelja, koliko iznosi 1/3 radnog vijeka tužitelja, da li možebitno tužitelj ispunjava uvjete za priznanje prava na invalidsku mirovinu bez obzira na dužinu mirovinskog staža, (ako ne ispunjava potrebno je obrazložiti zbog čega), nakon čega će pribaviti novu medicinsku dokumentaciju tužitelja ukoliko tužitelj istom raspolaže radi donošenja novog Nalaza i mišljenja od strane Vijeća vještaka Zavoda samo ukoliko tužitelj ispunjava uvjet mirovinskog staža koji kumulativno treba biti ispunjen s uvjetom invalidnosti iz čl. 39. ZOMO, nakon čega će biti u mogućnosti donijeti novo i zakonito rješenje, koje će u cijelosti biti sastavljeno u skladu s odredbom čl. 98. ZUP- a., a njegovo obrazloženje u skladu s odredbom čl. 98. stavka 5. ZUP-a, kako bi ovaj Sud u eventualno novo pokrenutom upravnom sporu mogao ispitati zakonitost istog.

21. Točka II. izreke presude temelji se na odredbi članka 147. stavak 1. ZUS-a kojom je propisano da stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako Zakonom nije drukčije propisano pa je imajući u vidu navedeno, tužitelju je priznat trošak zastupanja putem opunomoćenika sukladno Tarifnom broju 27. i Tarifnog broju 46. u svezi Tbr 52. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 138/2023 u nastavku teksta Tarifa) i to za sastav tužbe i zastupanja na raspravi, u ukupnom iznosu od 2.500,00 eura u koji iznos je uračunat i trošak PDV-a.

U Rijeci 28. svibnja 2026.

Sutkinja

Marija Renner Jakovljević

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv točke I. i II. izreke ove presude nije dopuštena žalba (članak 127. stavak 1. ZUS-a), dok je žalba dopuštena protiv točke III. izreke presude Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u tri primjerka, u roku od 15 dana od dana dostave presude.

Dostaviti:

- opunomoćenici tužitelja Sineli Štakić, odvjetnici u Rijeci, Scarpina 5

- tuženom Hrvatskom Zavodu za mirovinsko osiguranje, Središnjoj službi, Zagreb, A. Mihanovića 3

-