Republika Hrvatska

Trgovački sud u Osijeku

Osijek, Zagrebačka 2

Poslovni broj: Povrv-258/2025-19

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Osijeku, po sucu Jadranki Pajur Vranješ, u pravnoj stvari tužitelja AMEYA GMBH, OIB: 52566059211, Gregor-Mendel-Strasse 46, 1190 Beč, Austrija, kojeg zastupa punomoćnik Luka Strišković, odvjetnik u Osijeku, protiv tuženika Ancona Grupa d.o.o., OIB: 65507156455, Makarska ulica 29, Đakovo, kojeg zastupa punomoćnik Tihomir Zec, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Zec & partneri d.o.o. Osijek, radi isplate, nakon glavne i javne rasprave zaključene 14. travnja 2026. u nazočnosti punomoćnika stranaka, na ročištu za objavu sudske odluke održanom 28. svibnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Djelomično se održava na snazi platni nalog iz rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Davida Crnova broj Ovrv-3089/2025 od 2. lipnja 2025. u dijelu u kojem se nalaže tuženiku Ancona Grupa d.o.o., OIB: 65507156455, Makarska ulica 29, Đakovo, isplatiti tužitelju AMEYA GMBH, OIB: 52566059211, Gregor-Mendel-Strasse 46, 1190 Beč iznos od 2.621,58 EUR (dvijetisućešestodvadesetjedaneuro i pedesetosamcenti) na ime zateznih kamata po računu broj 428325.

II. Ukida se platni nalog iz rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Davida Crnova broj Ovrv-3089/2025 od 2. lipnja 2025. u dijelu u kojem se nalaže tuženiku Ancona Grupa d.o.o., OIB: 65507156455, Makarska ulica 29, Đakovo, isplatiti tužitelju AMEYA GMBH, OIB: 52566059211, Gregor-Mendel- Strasse 46, 1190 Beč, iznos 248,71 EUR (dvjestočetrdesetosameura i sedamdesetjedancent) na ime zateznih kamata.

III. Ukida se platni nalog iz rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Davida Crnova broj Ovrv-3089/2025 od 2. lipnja 2025. u dijelu u kojem se nalaže tuženiku Ancona Grupa d.o.o., OIB: 65507156455, Makarska ulica 29, Đakovo, isplatiti tužitelju AMEYA GMBH, OIB: 52566059211, Gregor-Mendel- Strasse 46, 1190 Beč iznos od 4.243,15 EUR, (četiritisućedvjestočetrdesettrieura i petnaestcenti) uvećan za zakonske zatezne kamate, koje teku od 15.8.2024. pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja, u roku osam dana, te se u tom dijelu tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.

IV. Ukida se platni nalog iz rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Davida Crnova broj Ovrv-3089/2025 od 2. lipnja 2025. u dijelu koji se odnosi na troškove ovršnog postupka u iznosu od 281,41 EUR (dvjestoosamdesetjedaneuro i četrdesetjedancent) uvećanim za zakonske zatezne kamate koje teku od dana donošenja rješenja o ovrsi pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja, u roku osam dana , te se u tom djelu tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.

V. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 295,86 EUR (dvjestodevedesetpeteura i osamdesetšestcenti) sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 28. svibnja 2026. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

VI. Zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška u iznosu od 829,14 EUR (osamstodvadesetdeveteura i četrnaestcenti), odbija se kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj je kao ovrhovoditelj podnio protiv tuženika kao ovršenika prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave radi naplate novčane tražbine u iznosu od 4.243,15 EUR zajedno sa pripadajućim zateznim kamatama i novčane tražbine u iznosu od 2.870,29 EUR zajedno sa odmjerenim troškovima postupka u iznosu od 281,41 EUR uvećanim za pripadajuće zakonske zatezne kamate . Javni bilježnik David Crnov u Đakovu donio je Rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave Ovrv - 3089/2025 od 2. lipnja 2025.

2. U povodu prigovora ovršenika, sada tuženika, Općinski sud u Đakovu oglasio se rješenjem poslovni broj Povrv-36/2025-2 od 18. lipnja 2025. stvarno nenadležnim te je spis predmeta ustupio ovom sudu kao stvarno i mjesno nadležnom za postupanje u ovoj pravnoj stvari.

3. Trgovački sud u Osijeku je rješenjem poslovni broj Povrv-258/2025-2 od 6. listopada 2025. stavio pobijano rješenje o ovrsi izvan snage u dijelu u kojem je određena ovrha, ukinuo provedene ovršne radnje te postupak nastavio kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

4. U prigovoru tuženik navodi da je javni bilježnik previdio da isprave koje su priložene prijedlogu za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave nisu na hrvatskom jeziku te da za iste nije priložen ovjereni prijevod, zbog čega predlaže sukladno članku 232. stavak 2., članku 109. stavak 3. i članku 354. stavak 2. točka 11. u svezi s člankom 21. stavak 1. Ovršnog zakona da se rješenje o ovrsi ukine i prijedlog za ovrhu odbaci kao nedopušten. Nadalje navodi kako u cijelosti osporava potraživanje iz navedenog rješenja o ovrsi, navodi kako je ugovoreno te je ovrhovoditelj 18. ožujka 2025. godine potvrdio da njegovo cjelokupno potraživanje prema tuženiku, iznosi 30.000,00 EUR, a koji iznos je tuženik isplatio tužitelju 2. svibnja 2025.

5. U daljnjem tijeku postupka tužitelj u podnesku od 5. studenog 2025. navodi da je do otvaranja ove parnice uplaćen nesporni iznos glavnice u visini 34.243,14 EUR te da je preostali iznos za naplatu, iznos zateznih kamata u visini od 2.604,14 EUR koji predstavlja konačni iznos tražbine u ovom postupku i u tom pogledu uređuje tužbeni zahtjev. Nadalje navodi kako je tuženik od tužitelja naručio 120 sefova i 120 minibarova za opremanje hotela u Austriji, te da je tužitelj uredno izvršio isporuke i ispostavio račun na iznos od 34.243,14 EUR koji tuženik nije podmirio po dospijeću već je protivno ugovorenom plaćao po svom nahođenju uz zakašnjenje od 8. mjeseci. Ističe da je tuženik kontaktirao tužitelja na dan 14. ožujka 2025. s ciljem da ga dovede u zabludu da će odmah podmiriti preostali dio dugovanog iznosa šaljući kartice knjigovodstvenog usklađenja, na što je zakonski zastupnik tužitelja odgovorio da je suglasan ako se odmah uplati dugovani iznos, što nije učinio već je dugovani iznos platio za 43 dana . Tužitelj zaključno navodi da su prigovori tuženika paušalni i bespredmetni te usmjereni ka izbjegavanju ispunjenja dugovanih novčanih obveza.

6. Podneskom od 20. studenog 2025. tuženik se očitovao na podnesak tužitelja od 5. studenog 2025. u kojem tužitelj djelomično povlači tužbu u iznosu od 4.509,30 EUR te nakon povlačenja potražuje iznos od 2.604,14 EUR, ističući da se protivi povlačenju tužbe u navedenom djelu. Nadalje navodi da je nesporno da je tuženik u cijelosti podmirio iznos od 34.243,14 EUR, a koji se odnosi na narudžbu sefova i minibarova. Ističe kako je tužitelj unatoč tome neosnovano pokrenuo ovršni postupak na temelju prijedloga za ovrhu od 14. svibnja 2025. koji je sadržavao dvije tražbine i to iznos od 4.243,15 EUR na ime glavnice po računu te iznos od 2.870,29 EUR na ime zateznih kamata. Navodi da je tuženik navedena potraživanja podmirio prije pokretanja ovršnog postupka i to uplatom iznosa od 4.243,15 EUR dana 6. studenog 2024. te uplatom iznosa od 30.000,00 EUR dana 30. travnja 2025. Nadalje ističe da tužitelj u ovom postupku potražuje isključivo zatezne kamate, a koje potraživanje smatra neosnovanim iz razloga što je tuženik prije uplate iznosa do 30.000,00 EUR elektroničkom poštom obavijestio tužitelja o namjeri da uplatom navedenog iznosa zatvori cjelokupno dugovanje, te je pritom zatražio od tužitelja da potvrdi prihvat takve uplate, specificira svoja potraživanja te potvrdi da neće obračunavati daljnje kamate i dodatne troškove, na koji zahtjev je tužitelj dostavio potpisanu potvrdu stanja na iznos od 30.000,00 EUR, bez navođenja ikakvih dodatnih troškova, kamata ili drugih potraživanja, čime je tužitelj potvrdio da iznos od 30.000,00 EUR predstavlja konačan iznos njegova potraživanja. Slijedom čega tuženik smatra da je tužiteljevo potraživanje u cijelosti neosnovano.

7. Tužitelj je u podnesku od 5. studenog 2025. smanjio tužbeni zahtjev pa kako to smanjenje tužbenog zahtjeva predstavlja djelomično povlačenje tužbe iz članka 193 Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, 146/25 – dalje: ZPP) za njega je, ako je do toga došlo nakon što se tuženik upustio u raspravljanje o glavnoj stvari, (uvijek) potreban pristanak tuženika. Tuženik je u roku od 15 dana iz članka 193. stavak 2. ZPP-a otkad mu je dostavljen taj podnesak, u podnesku od 20. studenog 2025. izjavio da ne pristaje na djelomično povlačenje pa tužitelj ne može smanjiti svoj tužbeni zahtjev kako je to naveo u podnesku od 5. studenog 2025. i sud u ovom predmetu odlučuje o osnovanosti tužbenog zahtjeva kako je on postavljen u tužbi, odnosno ovršnom prijedlogu.

8. Tužitelj je u podnesku od 1. travnja 2026. preinačio tužbeni zahtjev nakon provedenog financijsko-knjigovodstvenog vještačenja na način da potražuje iznos od 2.621,58 EUR na ime zateznih kamata po računu broj 428325 , uz naknadu troškova parničnog i ovršnog postupka.

9. U dokaznom postupku sud je pročitao dokumentaciju u spisu koju čine: račun broj 428325 od 31.7.2024. (str. 14 spisa), e-mail korespondencija između tužitelja i tuženika (str. 16 i 18. spisa), ispis otvorenih stavaka od 14.3.2025.(str. 17. i 33-34 spisa), izračun zakonskih zateznih kamata (str. 20 i 22 spisa), potvrdu Erstebank od 2.5.2025. (str. 21 spisa), potvrdu o izvršenom uvidu u podatke OIB sustava (str. 23 spisa), potvrdu Addiko bank od 11.6.2025. (str. 35 spisa), analitičko knjigovodstvena kartica tužitelja (str. 36 spisa), izračun zakonskih zateznih kamata (str. 54-55 spisa), ovjerena izjava zakonskog zastupnika tužitelja (str. 56-62 spisa), ovjereni prijevod izvatka iz sudskog registra (str. 63-67 spisa), ovjereni prijevod računa 428325 od 31.7.2024. (str. 69 spisa), ovjereni prijevod e-mail korespondencije između tužitelja i tuženika uz priloge (str. 70-89 spisa), te izveo dokaz financijsko-knjigovodstvenim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku Lidiji Balog na okolnost utvrđenja visine i tijeka zateznih kamata za tražbinu iz vjerodostojne isprave (str. 103-106 spisa).

10. Tužbeni zahtjev je djelomično osnovan.

11. Predmet ovog spora prvenstveno je bio zahtjev tužitelja za isplatom dijela glavnice po računu broj 428325 u iznosu 4.243,15 EUR uvećane za zakonske zatezne kamate i iznos od 2.870,29 EUR na ime zakonskih zateznih kamata po računu broj 428325. U odnosu na isplatu djela glavnice po računu broj 428325 , tužitelj je podneskom od 5. studenog 2025. povukao tužbu, čemu se tuženik u podnesku od 20. studenog 2025. protivio, stoga je sud dužan o tome meritorno odlučiti. U odnosu na iznos zakonskih zateznih kamata, tužitelj je podneskom od 5. studenog 2025. potraživao iznos od 2.604,14 EUR, u odnosu na koji iznos je tužitelj nakon provedenog financijsko-knjigovodstvenog vještačenja na okolnost utvrđenja visine i tijeka zateznih kamata, podneskom od 1. travnja 2026. preinačio tužbeni zahtjev na iznos od 2.621,58 EUR.

12. Među strankama nije sporno da su bile u poslovnom odnosu, kao niti da je tužitelj isporučio tuženiku 120 sefova i 120 minibarova za opremanje hotela u Austriji. Nadalje tijekom postupka je tužitelj je u podnesku od 5. studenog 2025. naveo da je nesporno da je uplaćen iznos glavnice od 34.243,15 EUR koji se odnosi na narudžbu sefova i minibarova, što je potvrdio tuženik u podnesku od 20. studenog 2025., a što je razvidno iz analitičko knjigovodstvene kartice tužitelja (str. 36 spisa), potvrde Erstebank od 2.5.2025. (str. 21 spisa) i potvrde Addiko bank od 11.6.2025. (str. 35 spisa), kao i iz e-mail korespondencije tužitelja i tuženika (str. 70-89 spisa).

13. U odnosu na istaknuti prigovor tuženika kojim je osporio vjerodostojne isprave na temelju kojih je doneseno citirano rješenje o ovrsi, valja napomenuti kako račun i izvod iz poslovnih knjiga tužitelja u smislu odredbe čl. 31. st. 1. i 2. Ovršnog zakona (Narodne novine br. 112/2012., 25/2013., 93/2014., 55/2016., 73/2017., 131/2020., 114/2022., 6/2024.) predstavljaju vjerodostojnu ispravu te da je vjerodostojna isprava podobna za ovrhu ako su u njoj naznačeni vjerovnik i dužnik te predmet, vrsta, opseg i vrijeme ispunjenja novčane obveze.

14. Među strankama je sporno pripada li tužitelju iznos od 2.621,58 EUR koji predstavlja zakonske zatezne kamate na iznos glavnice od 34.243,15 EUR po računu broj 428325.

15. Iz ovjerenog prijevoda računa 428325 od 31.7.2024. (str. 69 spisa), razvidno je kako je isti izdan 31.7.2024. kao i da je rok plaćanja 14 dana, odnosno 14.8.2024.

16. Iz suglasnosti salda tuženika (str. 72 spisa) vidljivo je da je račun 428325, u poslovnim knjigama tuženika, knjižen 1.8.2024. s datumom dospijeća 15.8.2024.

17. Iz potvrde Erstebank od 2.5.2025. (str. 21 spisa) i potvrde Addiko bank od 11.6.2026. (str. 35 spisa) proizlazi da je tuženik 2.5.2025. isplatio tužitelju iznos od 30.000,00 EUR.

18. Iz analitičko knjigovodstvene kartice tužitelja (str. 36. spisa) proizlazi da je tuženik dio glavnice u iznosu od 4.243,15 EUR platio 6.11.2024., a preostali dio glavnice u iznosu od 30.000,00 EUR, 2.5.2025.

19. Iz sadržaja e-mail korespondencije tužitelja i tuženika (str. 70-89 spisa) razvidno je da 29.10. 2024. tužitelj poziva tuženika da izvrše uplatu, na što tuženik 30.10.2024. odgovara da će sutra izvršiti uplatu. Zatim 7.11.2024. tužitelj obavještava tuženika da je zaprimio uplatu od 4.243,14 EUR te da je novi otvoreni iznos 30.000,01 EUR plus zatezne kamate, na što tuženik 7.11.2024. odgovara da će obavijestiti tužitelja kada izvrši uplatu preostalog iznosa. 14.3.2025. tuženik obavještava tužitelja da ima spreman iznos sredstava za uplatu u iznosu od 30.000,00 EUR te poziva tužitelja da pošalje službenu potvrdu da prihvaća uplatu navedenog iznosa te da neće obračunavati dodatne troškove. 18.3.2025. tužitelj šalje potpisanu potvrdu stanja i poziva na uplatu. 8.4.2025. tužitelj ponovno poziva tuženika na uplatu dugovanog iznosa, a 30.4.2026. tuženik obavještava tužitelja da je izvršena uplata od 30.000,00 EUR.

20. Radi utvrđenja spornih činjenica sud je izveo i dokaz financijsko- knjigovodstvenim vještačenjem. U svom nalazu i mišljenju (str. 103-106 spisa) vještak navodi da je prijedlogom za ovrhu specificirana tražbina tužitelja prema tuženiku po računu 428325 od 1.8.2024. te kako je je sukladno ispisu otvorenih stavki tuženika na dan 14.3.2025. po računu broj 428325 od 1.8.2024. čije je dospijeće bilo 15.8.2024., neplaćeni dio stavke iznosio 30.000,00 EUR, a isti saldo duga je vidljiv i na analitičkoj kartici tužitelja za razdoblje 31.12.2024. Nadalje navodi da je na analitičkoj knjigovodstvenoj kartici tužitelja zaključno sa 31.12.2025. vidljivo plaćanje iznosa od 30.000,00 EUR dana 2.5.2025. nakon čega je saldo tuženika sveden na 0,00 EUR, a što je vidljivo i iz analitičke knjigovodstvene kartice tuženika. Ističe kako tužitelj potražuje od tuženika zatezne kamate po predmetnom računu čiji izračun je predmet vještačenja te da iste do 2.5.2025. kada je tužitelj platio tuženiku dug u cijelosti iznose 2.621,58 EUR.

21. Podneskom od 1. travnja 2026. tužitelj se očitovao na nalaz i mišljenje vještaka te naveo da isti prihvaća u djelu u kojem se potvrđuje da je tuženik zakasnio s plaćanjem predmetnog računa broj 428325 od 1.8.2024. (s dospijećem 15.8.2024.) više od osam mjeseci te da je tuženik u cijelosti podmirio dug 2.5.2025. kao i u odnosu na iznos zateznih kamata od 2.621,58 EUR. U odnosu na navode u nalazu da u tužiteljevim poslovnim knjigama nije evidentirana tražbina po osnovi zateznih kamata navodi da je predmetna okolnost pravno beznačajna i ne može biti u korist tuženika iz razloga što obveza plaćanja zateznih kamata nastaje ex lege na temelju članka 29. Zakona o obveznim odnosima.

22. Na ročištu održanom 14. travnja 2026. (str. 118-119 spisa) vještak je ostao u cijelosti kod svog nalaza i mišljenja, a stranke nisu imale pitanja za vještaka, kao niti primjedbi, što je razvidno uvidom u spis.

23. Sud je nalaz i mišljenje vještaka prihvatio, s obzirom na činjenicu kako je isti jasan, nedvosmislen i sastavljen u skladu s pravilima struke.

24. Ostalu materijalnu dokumentaciju sud nije cijenio, budući se ne odnos i na sporne činjenice.

25. Odredbom članka 29. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18; u daljnjem tekstu ZOO) propisano je kako dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, pored glavnice, i zatezne kamate.

26. S obzirom na činjenicu kako je tijekom postupka na temelju materijalne dokumentacije i nalaza i mišljenja vještaka utvrđeno da je tuženik račun broj 428325 platio sa zakašnjenjem i kako je Zakonom o obveznim odnosima propisano da dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje i zatezne kamate, sud je prihvatio tužbeni zahtjev u tom djelu i platni nalog iz rješenja o ovrsi djelomično održao na snazi, za iznos od 2.621,58 EUR, u skladu sa člankom 451. stavak 3. ZPP-a., dok je u odnosu na iznos od 248,71 EUR koji predstavlja iznos zakonskih zateznih kamata preko iznosa od 2.621,58 EUR do 2870,29 EUR ukinuo platni nalog iz rješenja o ovrsi.

27. U odnosu na zahtjev tužitelja koji se odnosi na dio glavnice po računu broj 428325, u iznosu od 4.243,15 EUR zajedno sa pripadajućim zateznim kamatama, tužitelj je podneskom od 5. studenog 2025. povukao tužbu, čemu se tuženik u podnesku od 20. studenog 2025. protivio. Stoga je sud o tom dijelu tužbenog zahtjeva odlučivao, a budući su tužitelj u podnesku od 5. studenog 2025. i tuženik u podnesku od 20. studenog 2025. izričito naveli da je nesporno da je glavnica u iznosu od 34.243,14 EUR plaćena, a što proizlazi iz analitičko knjigovodstvene kartice tužitelja (str. 36 spisa), potvrde Erstebank od 2.5.2025. (str. 21 spisa) i potvrde Addiko bank od 11.6.2026. (str. 35 spisa), kao i iz e-mail korespondencije tužitelja i tuženika (str. 70- 89 spisa), sud je u tom djelu ukinuo platni nalog iz rješenja o ovrsi i tužbeni zahtjev odbio kao neosnovan.

28. Sud je ukinuo platni nalog i u djelu koji se odnosi na troškove ovršnog postupka budući je podnošenjem prigovora protiv rješenja o ovrsi javnog bilježnika te donošenjem rješenja kojim je rješenje o ovrsi stavljeno izvan snage, a postupak je nastavljen kao u povodu prigovora protiv platnog naloga, ovršni postupak nastavljen kao parnični, te se radi o jedinstvenom postupku. O tom trošku odlučuje se presudom kojom se odlučuje o osnovanosti prigovora protiv platnog naloga zajedno s ostalim troškovima nastalim u tom dijelu parničnog postupka.

29. Odluka o troškovima parničnog postupka donesena je na temelju odredbe članka 154. stavak 2. i članka 155. ZPP-a, a visina istih odmjerena je prema odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj: 138/2023., 107/2025. u daljnjem tekstu OT) i Uredbe o tarifi sudskih pristojbi ("Narodne novine", broj: 37/23.)

30. Imajući u vidu konačni omjer uspjeha tužitelja u sporu glede osnove tužbenog zahtjeva (36,85%) te glede visine tužbenog zahtjeva (36,85%) odnosno ukupno 73,71%, primjenom odredbe članka 154. stavak 2. ZPP-a proizlazi da je konačni omjer uspjeha tužitelja u sporu 36,85% (73,71% : 2 = 36,85%), a da je stoga uspjeh tuženika u sporu 63,15%.

31. Kad se od uspjeha tuženika (63,15%) oduzme uspjeh tužitelja (36,85%), dobije se uspjeh tuženika u sporu od 26,30%.

32. Tuženiku je priznat kao potreban za vođenje postupka trošak sastava prigovora od 12.6.2025. u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 8. t. 1. OT), trošak sastava podneska od 20.11.2025. u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 8. t. 1. OT), trošak zastupanja na ročištu održanom 27.11.2025. u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 9. t. 1. OT), trošak zastupanja na ročištu održanom 14.4.2026. u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 9. t. 1. OT), trošak pristupa na ročište za objavu odluke u iznosu od 100,00 EUR, (Tbr. 9. t. 3. OT), sve uvećano za 25% PDV-a što iznosi 250,00 EUR, odnosno ukupno parničnih troškova u iznosu od 1.125,00 EUR. Tuženiku sukladno uspjehu pripada 26.30% od navedenog iznosa ili 295,86 EUR.

33. S obzirom na navedeno, tuženiku prema omjeru uspjeha u sporu ne pripada trošak parničnog postupka u iznosu od 829,14 EUR, te je u tom dijelu zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška odbijen.

34. Odluka o zateznim kamatama, koje su tuženiku na dosuđeni iznos troška priznate od dana presuđenja pa do isplate, temelji se na odredbama članka 151. stavak 3. ZPP-a i članka 29. stavak 2. ZOO-a.

35. Slijedom izloženog odlučeno je kao u izreci.

U Osijeku 28. svibnja 2026.

Sutkinja

Jadranka Pajur Vranješ

UPUTA O PRAVU NA ŽALBU:

Protiv ove presude stranka može podnijeti žalbu Visokom Trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od 15 dana putem ovog suda.