REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-384/2023-16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A  Z B O G  O G L U H E

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Carmen Topalušić, u pravnoj stvari tužitelja INAŠ-Sindikat naftne djelatnosti, Zagreb, Trg senjskih uskoka 2, OIB: 78734140349, zastupanog po punomoćniku BB, dipl. pravniku, protiv tuženika PB iz [adresa] (ranije [adresa]), OIB: [osobni identifikacijski broj], radi isplate, dana 28. svibnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 449,00 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 28. svibnja 2026. do isplate, po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, na žiro račun tužitelja br: HR 4423600001101551560, sve u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u ovoj pravnoj stvari zahtijeva od suda naložiti tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 449,00 eura za zakonskom zateznom kamatom od presuđenja do isplate.

2. Izloženi zahtjev temelji na slijedećim, u tužbi iznesenim, tvrdnjama:

- da je tužitelj temeljem zahtjeva tuženika od 15. listopada 2019. isplatio istome 16. listopada 2019. iznos sindikalne pozajmice od 4.000,00 kuna (530,89 eura) i tuženik je uplatio prvu od dogovorenih šest rata u iznosu od 677,00 kuna (89,85 eura) na račun tuženika, a od prosinca 2019. prestaje sa svim uplatama po predmetnom dugovanju i

- da se tužitelj u cilju mirnog rješenja spora, a prije podnošenja predmetne tužbe, 1. travnja 2022. pismeno obratio tuženiku s opomenom pred tužbu, ali nije dobio nikakav odgovor.

3. U prilog istinitosti svojih tvrdnji tužitelj je tužbi priložio zahtjev za isplatu pozajmice (str. 4 spisa), izvadak Zagrebačke banke d.d. od 16.10.2019. (str. 5 spisa) i opomenu pred tužbu (str. 6 spisa).

4. Tuženiku je, uredno, putem oglasne ploče suda, 15. veljače 2026. dostavljena tužba s pozivom za davanje odgovora na tužbu u roku od 45 dana.

5. Međutim, tuženik nije podnio odgovor na tužbu u za to mu ostavljenom roku.

6. Iz činjenica navedenih u tužbi proizlazi osnovanost tužbenog zahtjeva, a činjenice navedene u tužbi nisu u protivnosti s dokazima koje je sam tužitelj podnio.

7. Naime, odredbom čl. 499. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj: 35/05., 41/08., 78/15. i 29/18., u daljnjem tekstu: ZOO) propisano je da se ugovorom o zajmu obvezuje zajmodavac predati zajmoprimcu određeni iznos novca ili određenu količinu drugih zamjenjivih stvari, a zajmoprimac se obvezuje vratiti mu poslije stanovitog vremena isti iznos novca, odnosno istu količinu stvari iste vrste i kakvoće.

8. Odredbom čl. 9. ZOO-a propisano je da je sudionik u obveznom odnosu dužan ispuniti svoju obvezu i odgovoran je za njezino neispunjenje.

9. Nadalje, odredbom čl. 29. st. 1. ZOO-a propisano je da dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, pored glavnice, i zatezne kamate.

10. iz Zahtjeva za isplatu pozajmice od 15. listopada 2019. proizlazi da je tužitelj od tuženika zahtijevao pozajmicu u iznosu od 4.000,00 kuna, a koju se obvezao vratiti na žiro račun tužitelja u 6 mjesečnih obroka pozajmice uvećanih za manipulativne troškove od 10,00 kuna po obroku, što znači da je tuženik, prema tom Zahtjevu, bio dužan isplatiti tužitelju 4.060,00 kuna do 1. svibnja 2020. godine.

11. Nadalje, iz izvatka Zagrebačke banke br. 217 od 16. listopada 2019. proizlazi da je tužitelj uplatio na račun tuženika zahtijevani iznos pozajmice od 4.000,00 kuna, dok iz spomenutog Zahtjeva proizlazi da se tuženik suglasio da se njegov dug uveća za manipulativne troškove.

12. To znači da je tuženik do 1. svibnja 2020., imajući u vidu tvrdnju tužitelja o isplaćenom iznosu od 677,00 kuna, ostao dužan vratiti tužitelju iznos od 3.383,00 kuna, današnjih 449,00 eura (prema fiksnom tečaju konverzije 1 euro = 7,53450 kuna), a koji se odnosi na vraćanje pozajmice i manipulativne troškove.

13. Imajući u vidu naprijed navedeno, kao i činjenicu da ne postoje općepoznate okolnosti iz kojih proizlazi da su tuženika spriječili opravdani razlozi da podnese odgovor na tužbu, niti je nađeno da je riječ o zahtjevima kojima stranke ne mogu raspolagati (čl. 3. st. 3. Zakona o parničnom postupku, "Narodne novine", broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22. i 114/22., u daljnjem tekstu: ZPP), ovaj sud je, temeljem odredbe čl. 331.b ZPP-a, donio presudu zbog ogluhe.

U Zagrebu 28. svibnja 2026.

Sutkinja:

Carmen Topalušić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude zbog ogluhe dopuštena je žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda u tri primjerka u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa presude. Presuda zbog ogluhe ne može se pobijati zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja (čl. 353. st. 2. ZPP).

Odluka kojom se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. toč. 3. ZPP-a.

DNA:

I. Tužitelju uz rj. na platež sudske pristojbe na presudu zbog ogluhe (13,27 eura)

II. Tuženiku na adresu iz JRO MUP-a i putem oglasne ploče sudova