REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SESVETAMA

Industrijska cesta 15, Sesvete

Poslovni broj: Povrv-143/2025-10

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Sesvetama po sucu toga suda Ivi Raos, u pravnoj stvari tužitelja HEP ELEKTRA d.o.o. iz Zagreba, Ulica grada Vukovara 37, OIB:43965974818, zastupanog po punomoćnici Suzani Horvat, odvjetnici iz Zagreba, protiv tuženika NP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa odvjetnik Branko Škarica iz Zagreba, radi isplate, bez održavanja rasprave, 28. svibnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Ukida se platni nalog sadržan u rješenju u ovrsi javnog bilježnika Viktorije Nikolić iz Zagreba, sudski predmet Ovrv-109767/2024, javnobilježnički predmet: UPP/OS-Ovrv- 1503/2024 od 11. veljače 2025. te se tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan

II. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 125,00 Eur sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 28. svibnja 2026. pa do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u prijedlogu za ovrhu, sada tužbi, navodi da mu tuženik na ime isporučene električne energije od studenog 2023. do prosinca 2024 duguje iznos od 31,18 Eur te je javni bilježnik Viktorija Nikolić iz Zagreba 11. veljače 2025. donijela rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, poslovni broj Ovrv-109767/2024; UPP/OS-Ovrv- 1503/2024 kojim se nalaže tuženiku platiti tužitelju 31,18 eur s zateznim kamatama na pojedinačne iznose od dospijeća do isplate te naknadi nastali trošak ovršnog postupka od 37,50 eur s zateznim kamatama

2. Tuženik u prigovoru, sada odgovoru na tužbu, navodi da nema nikakvih nepodmirenih dugovanja tuženiku, ističe prigovor promašene pasivne legitimacije jer je prije više od 20 godina prodao predmetni stan gdje tužitelj isporučuje električnu energiju trećoj osobi na adresi [adresa] u [adresa]. Navodi kako nije potrošač niti korisnik usluga tužitelja te da ne postoji pravna osnova temeljem koje bi tužitelj od tuženika potraživao iznose s osnove navodno nepodmirenih dugovanja. Nadalje, tuženik ističe prigovor zastare potraživanja, navodi da nije riječ o vjerodostojnoj ispravi, osporava troškove postupka i predlaže odbiti tužbeni zahtjev uz naknadu troška parničnog postupka s zateznim kamatama.

3. Ovosudnim rješenjem poslovni broj Povrv-143/2025 od 25.08.2025. je stavljeno izvan snage predmetno rješenje o ovrsi istog javnog bilježnika u dijelu u kojem je određena ovrha i ukinute su provedene radnje, a postupak je nastavljen kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

4. U istom rješenju ovog suda, a koje su rješenje stranke uredno zaprimile, sud je upozorio stranke da sukladno odredbi članka 461.a stavak 6. i 7. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje: ZPP) u postupku u sporovima male vrijednosti u povodu prigovora protiv rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave tužitelj (prije ovrhovoditelj) je dužan najkasnije u podnesku predanom sudu u roku od 15 dana od primitka rješenja, iznijeti sve činjenice na kojima temelji svoje zahtjeve i predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznesenih činjenica te predložiti održavanje usmene rasprave, a tuženik (prije ovršenik) je dužan najkasnije u roku od 15 dana od primitka ovrhovoditeljevog podneska, iznijeti sve činjenice na kojima temelji svoje zahtjeve i predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznesenih činjenica te predložiti održavanje usmene rasprave. Postupak u sporovima male vrijednosti pisani je postupak. Sud će u postupcima u sporovima male vrijednosti održati ročište ako to smatra potrebnim radi provođenja dokaznog postupka ili ako barem jedna od stranaka podnese takav obrazloženi prijedlog. Sud će rješenjem odbiti prijedlog stranke za održavanje ročišta ako smatra, s obzirom na okolnosti slučaja, da se pravično vođenje postupka može osigurati i bez održavanja ročišta. Protiv rješenja kojim se odbija prijedlog stranke za održavanje ročišta nije dopuštena posebna žalba. Na presude donesene u pisanom postupku ne primjenjuju se odredbe o ročištu za objavu presude iz članka 335. stavaka 6. do 12. ZPP. Sud će presudu u pisanim postupcima dostaviti strankama i umješačima prema odredbama ZPP-a o dostavi pismena.

5. Imajući u vidu da je sud uvidom u spis i njemu priležeću dokumentaciju nedvojbeno utvrdio kako nema potrebe za održavanjem ročišta u svrhu provođenja dokaznog postupka, to je sud u ovom predmetu donio presudu bez održavanja ročišta budući je postupak u sporu male vrijednosti pisani postupak, smatrajući da bi provođenje ročišta samo dovelo do odugovlačenja postupka i stvaranja dodatnog troška za stranke.

6. Budući da nitko nije obrazloženim prijedlogom zatražio provođenje usmene rasprave niti sud smatra potrebnim radi provođenja dokaznog postupka, sud je proveo dokaze priložene u spisu i to čitanjem isprava.

7. Očitujući se na prigovor tuženika tužitelj je u podnesku od 29.09.2025. naveo nije sporno da je predmetni ovršni postupak pokrenut sukladno važećim odredbama Ovršnog zakona, temeljem vjerodostojne isprave – izvoda iz poslovnih knjiga ovrhovoditelja / tužitelja iz kojeg je razvidno tadašnje ukupno dugovanje ovršenika / tuženika za električnu energiju za predmetno mjerno mjesto/ugovorni konto i to za utuženi vremenski period. Nesporno je da je predmetna vjerodostojna isprava – izvod iz poslovnih knjiga ovrhovoditelja - suprotno navodima tuženika – isprava podobna za određivanje ovrhe u gornjoj pravnoj stvari, budući je odredbom čl. 31. st. 2. Ovršnog zakona, jasno propisano. Tužitelj navodi kako je sukladno odredbi čl. 30. Općih uvjeta za korištenje mreže i opskrbu električnom energijom, krajnji kupac vlasnik građevine ili dijela građevine koji prenese vlasničko pravo na građevini ili dijelu građevine na novog vlasnika dužan u roku od 30 dana od dana promjene vlasništva obavijestiti operatora sustava i opskrbljivača o nastaloj promjeni te podnijeti operatoru sustava zahtjev za raskid ugovora o korištenju mreže i opskrbljivaču zahtjev za raskid ugovora o opskrbi krajnjeg kupca, a novi vlasnik dužan je u istom roku podnijeti zahtjev za sklapanje novih ugovora, uz predočenje odgovarajuće isprave o promjeni vlasništva. U tom smislu, eventualna činjenica promjene vlasništva na nekretnini, dok god o istoj činjenici tužitelj nije obaviješten sukladno Općim uvjetima, nije od utjecaja na evidencije tužitelja i obvezu evidentiranog kupca. Međutim, točno je da se ovopredmetno potraživanje odnosi na nekretninu na adresi [adresa], broj obračunskog mjernog mjesta 0111612248, ugovorni konto 2200215035, a što je jasno vidljivo sa poleđine računa koji se dostavljaju u privitku ovog podneska. Ovo sve tužitelj ističe iz razloga što je iz zemljišnoknjižnog izvatka koji se dostavlja u privitku ovog podneska, jasno vidljivo je da je upravo ovdje tuženik upisan kao (su)vlasnik nekretnine na koju se odnosi ovopredmetno potraživanje na adresi u [adresa] - dakle upravo one nekretnine na kojoj se nalazi predmetno obračunsko mjerno mjestu. Naime, tuženik je sukladno čl. 84. Zakona o vlasništvu te čl. 31. Općih uvjeta za korištenje mreže i opskrbu električnom energijom, NN 86/15 (dalje u tekstu Opći uvjeti) obvezan podmiriti dugovanja nastala na temelju potrošene električne energije na predmetnom mjernom mjestu. Sukladno čl. 84. Zakona o vlasništvu, vlasnik odnosno suvlasnik ili posjednik nekretnine je obveznik plaćanja svih komunalnih usluga odnosno javnih tereta i usluga. Iz računa za isporučenu električnu energiju za predmetno obračunsko mjerno mjesto razvidno je da je upravo tuženik evidentirani kupac na predmetnom mjernom mjestu, a koje račune i analitička kartica se dostavlja u prilogu. Nadalje, u privitku se dostavlja i radni nalog za obračunsko mjerno mjesto na ime ovdje tuženika. Ovo ovrhovoditelj / tužitelj ističe i iz razloga što nije sporno da je predmetna nekretnina priključena na mrežu tužitelju, a krajnjim kupcem električne energije se u smislu odredbe čl. 3. st. 2. toč. 40. Zakona o tržištu električne energije (NN 111/21) smatra kupac koji kupuje električnu energiju za vlastitu uporabu. Osim toga, u smislu odredbe članka 42. st. 2. Zakona o tržištu električne energije, propisano je da je krajnji kupac dužan plaćati električnu energiju, sukladno ugovorenim i reguliranim uvjetima. Dakle, krajnji kupac dužan je plaćati električnu energiju sukladno ne samo ugovorenim, već i opće reguliranim uvjetima propisanim zakonom i/ili Općim uvjetima za korištenje mreže i opskrbu električnom energijom. Uvjeti plaćanja su za sve korisnike isti i svi korisnici su s njima upoznati. Pored svega gore navedenog, tužitelj upire i na odredbu čl. 9. Zakona o obveznim odnosima kojom je propisano da su sudionici u obveznom odnosu dužni izvršavati svoje obveze i da su odgovorni za njihovo ispunjenje, dok je odredbom čl. 65.st.1. istog Zakona propisano da je na temelju obveze vjerovnik ovlašten zahtijevati od dužnika ispunjenje obveze. U prilogu tužitelj dostavlja i Opće uvjete za korištenje i opskrbu električnom energijom, te Uvjete opskrbljivača HEP Elektra d.o.o. za opskrbu električnom energijom koji se primjenjuju na poslovni odnos opskrbljivača i potrošača/kupca. Ukoliko će tuženik i nadalje osporavati osnovu i/ili visinu tužbenog zahtjeva, tužitelj predlaže: financijsko knjigovodstveno vještačenje na okolnost visine tužbenog zahtjeva uz prethodnu pribavu cjelokupne dokumentacije na ime utuženog potraživanja direktno od tužitelja, prema potrebi pribava cjelokupne dokumentacije o predmetnom mjernom mjestu i evidentiranom korisniku/kupcu od strane društva HEP- operator distribucijskog sustava d.o.o. i HEP Elektra d.d., te ukoliko tuženik osporava način obračuna potrošnje predlaže se provesti elektrotehničko vještačenja uz prethodnu pribavu cjelokupne dokumentacije vezano za očitanje od HEP ODSa.

8. Tuženik je u tijeku postupka naveo kako je 18. ožujka 2004. kao prodavatelj, s ZP, kao kupcem, sklopio Ugovor o kupoprodaji nekretnine. Na temelju predmetnog Ugovora o kupoprodaji nekretnine tuženik je, kao prodavatelj, prodao kupcu suvlasnički dio nekretnine upisane pri zemljišnoknjižnom odjelu Zagreb, Općinskog građanskog suda u Zagrebu, u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], zk tijelo II, a koje u naravi predstavlja obiteljsku stambenu zgradu u [adresa], i to ZK tijelo II - 17. suvlasnički dio: 10080/120960, u vlasništvu NP, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], ovdje tuženika. Dana 18. ožujka 2004. godine tuženik je, kao prodavatelj, s ZP, kao kupcem, sklopio i Aneks Ugovoru o kupoprodaji nekretnine. Gore navedeni Ugovor o kupoprodaji nekretnine i Aneks Ugovoru o kupoprodaji nekretnine za predmet imaju nekretninu na koju se odnosi predmetno potraživanje tužitelja. Dakle, tuženik je prije više od 20 (dvadeset) godina otuđio stan na adresi [adresa], odnosno tuženik već više od 20 godina nije vlasnik nekretnine u odnosu na koju navodno postoji dug prema ovrhovoditelju, ovdje tužitelju te ističe ponovno da u cjelokupnom navedenom periodu nije koristio, a niti danas koristi usluge koje pruža ovrhovoditelj, ovdje tužitelj.Po sklapanju gore navedenog Ugovora o kupoprodaji nekretnine i Aneksa Ugovoru o kupoprodaji nekretnine, tuženik je u skladu s tada važećim Općim uvjetima za isporuku električne energije (NN 8/91, 61/92, 70/92, 78/93 i 81/97) otkazao ugovor o isporuci električne energije za predmetnu nekretninu. Obzirom da tužitelj u svojim poslovnim knjigama nije evidentirao promjenu korisnika usluga (sa tuženika na novog kupca nekretnine), navodeći da je tuženik kao zemljišnoknjižni vlasnik i dalje obveznik plaćanja usluge isporuke električne energije, tuženik je u nekoliko navrata tužitelju dostavio zahtjev za raskidom ugovora o isporuci električne energije, koje zahtjevi nisu pravovremeno riješeni. Isto potvrđuje i sam tužitelj, zastupan po punomoćniku, odvjetniku Anđelku Jureško, koji u Podnesku od 10. svibnja 2024. godine, dostavljenom u predmet Povrv-419/2023 OGS Zagreb navodi da je i u listopadu 2021. godine tuženik, putem punomoćnika dostavio Zahtjev za raskid ugovora o korištenju mreže uz aneks ugovoru o kupoprodaji nekretnine, CPM broj predmta:2420578, koji ni na dan 17. veljače 2022. godine nije bio riješen. Slijedom navedenog, a uzimajući u obzir da po otkazu ugovora o isporuci električne energije tuženik u odnosu na predmetnu nekretninu nije bio u obveznopravnom odnosu sa tužiteljem, to tuženik ponovno ističe i prigovor promašene pasivne legitimacije. Tuženik ističe da je Odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske, broj UIII-3682/2018 od 3. veljače 2021. godine u bitnome navedeno da je teret dokaza na koji način je u evidencijama tužitelja tuženik upisan kao korisnik isporuke (tamo vodnih) usluga na tužitelju, koji tvrdi da tuženik posjeduje i koristi navedeni stan i da je stoga obveznik plaćanja isporuke (tamo vodnih) usluga. Navedena se odluka može primijeniti i na ovaj slučaj, gdje tužitelj tvrdi da je tuženik zaveden kao obveznik plaćanja isporuke električne energije u utuženom razdoblju za utuženu nekretninu, ali takvu svoju tvrdnju ne potkrjepljuje odgovarajućim dokazom (ugovor ili zahtjev). Sukladno odredbi čl. 57. Zakona o tržištu električne energije, ugovor o opskrbi električnom energijom mora biti sklopljen u pisanom obliku. Uvjetima opskrbljivača HEP ELEKTRA d.o.o. za opskrbu električnom energijom, u skladu sa odredbama Zakona o tržištu električne energije, određeno je da je opskrbljivač obvezan sklopiti ugovor o opskrbi sa Kupcem u pisanom obliku te je propisan minimalni sadržaj navedenih ugovora. Tuženik ističe da tužitelj u spis dostavljenom dokumentacijom nije dokazao kako je sklopio ugovor o isporuci električne energije na predmetnoj nekretnini niti koju drugu osnovu po kojoj bi za tu uslugu teretio tuženika. To što je tuženik elektroničkom porukom raskinuo ugovor može se tumačiti činjenicom da je tužen od strane istog tužitelja u ovosudnim postupcima Povrv-2176/2021 i Povrv- 5644/2021, gdje je neprijeporno pravomoćno odbijen tužbeni zahtjev istog tužitelja zbog navodnog neplaćanja iste usluge, a ovo je već treći sudski postupak zbog toga, premda u različitim razdobljima te tako tuženik hoće napokon razriješiti ovo pitanje.

9. Sud je proveo dokaz uvidom u izvadak iz poslovnih knjiga (list 14 spisa), karticu analitičkog knjigovodstva (list 47-54, 61 spisa), utužene račune (list 55-60,62-71 spisa), zk izvadak (list 72-74 spisa), radni nalog br 13209 od 27.05.1996. (list 75 i 76 spisa), Uvjete opskrbljivača HEP ELEKTRA d.o.o. za opskrbu el. energijom (list 81-106 spisa), Opći uvjeti za korištenje mreže i opskrbu električnom energijom (list 107-162 spisa), ugovor o kupoprodaji nekretnine od 18.03.2004. i Aneks od 18.03.2004.(list 166-168 i 169 spisa); zahtjev za raskid ugovora-nepopunjen, elektroničko dopisivanje (list 172-177 spisa), nije saslušan tužitelja jer je predložen na okolnosti koje se dokazuju ispravama, a niti su prilagani spisi Općinskog građanskog suda u Zagrebu jer se odnose na drugo razdoblje. Nije ujedno primjenom odredbe čl. 220. ZPP-a proveden dokaz vještačenjima predloženim po tužitelju i pribavom dokumentacije obzirom na to da je sud odlučne činjenice utvrdio uvidom u isprave u spisu.

10. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

11. Vezano za prigovor tuženika zastare potraživanja, neprijeporno je da je riječ o isporuci električne energije kućanstvu te se primjenjuje odredba čl.232.st.1. točka 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine“ br 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022, 145/2023; dalje: ZOO) ), tj. jednogodišnji rok zastare.

12. Kako je tužba podnesena 18.12.2024. dok je uvidom u najstarije utuženo potraživanje po računu br 012200215035-231020-6 od 31.10.2023. utvrđeno kako isto dospijeva 27.11.2023. te u tom slučaju jednogodišnji zastarni rok nije istekao prije podnošenja tužbe, prigovor zastare potraživanja je ocijenjen kao neosnovan.

13. Ovopredmetno potraživanje odnosi se na nekretninu na adresi [adresa], broj obračunskog mjernog mjesta 0111612248, ugovorni konto 2200215035.

14. Uvidom u Ugovor o kupoprodaji nekretnine te Aneks istome utvrđeno je da je tuženik kao prodavatelj, prodao kupcu suvlasnički dio nekretnine upisane pri zemljišnoknjižnom odjelu Zagreb, Općinskog građanskog suda u Zagrebu, u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], zk tijelo II, a koje u naravi predstavlja obiteljsku stambenu zgradu u [adresa], i to ZK tijelo II - 17. suvlasnički dio: 10080/120960, u vlasništvu NP, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], ovdje tuženika.

15. Iz zemljišnoknjižnog izvatka proizlazi kako je ovdje tuženik upisan kao (su)vlasnik nekretnine na koju se odnosi potraživanje na adresi u [adresa] - dakle upravo one nekretnine na kojoj se nalazi predmetno obračunsko mjerno mjestu.

16. Nadalje, uvidom u elektroničku poruku od 6. listopada 2021. (list 177 spisa) je utvrđeno da je tuženik putem odvjetnika dostavio zahtjev za raskid ugovora, a to što tužitelj još nije odlučio o tomu nije odlučno kao ni to što možebitni zahtjev nije podnesen na tužiteljevom obrascu, već je bitno da je tuženik izjavio kako raskida ugovor što je sukladno odredbi čl.25.st.1. Pravilnika o općim uvjetima za korištenje mreže i opskrbu električnom energijom (NN 100/22-19/25).

17. S druge strane, tužitelj ne dokazuje da je ugovor sklopljen, a mora biti sklopljen u pisanom obliku sukladno odredbi čl.62.st.1. Zakona o tržištu električne energije (NN 22/13-52/19) , tj. čl.57. Zakona o tržištu električne energije (NN 111/21-83/23).

18. Isto tako nema dokaza da je riječ o pretpostavci propisanoj odredbom čl.49. Zakona o tržištu električne energije (NN 23/13-52/19), kao i čl.57. Zakona o tržištu električne energije (NN 111/2021-123/23) tj. da je riječ o zajamčenoj opskrbi električnom energijom po pretpostavci propisanoj odredbom čl.49. Zakona o tržištu električne energije (NN 22/13-59/19), što odgovara odredbi čl.64. Zakona o tržištu električne energije (NN 111/21-123/23) ili da postoji pretpostavka propisana odredbom čl.65. Zakona o tržištu električne energije (NN 22/13-52/19), što odgovara odredbi čl.65. Zakona o tržištu električne energije (NN 111/21-123/23), tj. da bi tuženik bio pod posebnom zaštitom u okviru univerzalne usluge.

19. Također je odredbama čl.3.st.1. te čl.4, čl.9. i 10. Općih uvjeta za korištenje mreže i isporuku električne energije (NN 85/15 i 49/20), kao i čl.8,9. i 10. Pravilnika o Općim uvjetima za korištenje mreže i opskrbu električnom energijom (NN 100/22-19/25), je propisano sklapanje ugovora o korištenju mreže ili opskrbi krajnjeg kupca, a opet nema dokaza da je sklopljen bilo koji od njih. Uzevši u obzir ovakve navode tužitelja da je isporučivao električnu energiju, jer je tuženik zaveden kao krajnji korisnik te usluge u njegovim evidencijama, kao i tuženikovu tvrdnju da još 2004. godine prodao nekretninu trećoj osobi i odjavio korištenje električne energije u njoj i da je 2021. godine opet raskinuo ugovor o isporuci električne energije, sud je ocijenio da tužitelj nije dokazao kako je sklopio s tuženikom ugovor o isporuci električne energije na predmetnoj nekretnini niti koju drugu osnovu po kojoj bi za tu uslugu teretio tuženika pa u tom dijelu jest osnovan prigovor promašene pasivne legitimacije (Ustavni sud Republike Hrvatske, U-III-3682/18 od 3. prosinca 2021. godine, niti postoje konkludentni čini po kojima bi sud ocijenio da je možebitno sklopljen takav ugovor.

20. Preslika radnog naloga od 06.06.1996. koju tužitelj dostavlja u spis kao dokaz navoda iz tužbe nije ugovor niti zahtjev na temelju kojeg bi se moglo utvrditi postojanje ugovornog odnosa dok iz istog s obzirom na datum sastavljanja proizlazi kako je isti sastavljen dok je tuženik boravio u nekretnini, a koja činjenica nije sporna. Tužitelj za utuženo razdoblje ne dostavlja dokaz o postojanju ugovornog odnosa s tuženikom koji bi bio pravna osnova za izdavanje utuženih računa.

21. Također, sve i da postoji ugovor, tuženik ga je otkazao elektroničkom poštom 6. listopada 2021. godine kada je obavijestio tužitelja da raskida ugovor o korištenju mreže na postojećem obračunskom mjernom mjestu tuženika (u daljnjem tekstu: Ugovor), a čime je Ugovor između tužitelja i tuženika navedenog dana raskinut jer je tuženik postupio po odredbi čl.25.st.1. Pravilnika o općim uvjetima za korištenje mreže i opskrbu električnom energijom (NN 100/22-19/25), a to što tužitelj još ništa nije odlučio o tomu, nije od važnosti jer je odlučna izjava o raskidu pa kako tužitelj zahtijeva plaćanje isporučene električne energije za razdoblje od listopada 2023. do kolovoza 2024. kada tužitelj i tuženik više nisu bili u ugovornom odnosu to nije osnovan tužbeni zahtjev.

22. U odnosu na priloženu analitičku karticu i izvadak iz poslovnih knjiga, riječ je o vjerodostojnim ispravama, ali ne i jasnim ispravama, koje bi vjerodostojne isprave posebnim propisom u pogledu dokazne snage bile izjednačene s javnom ispravom, već je samo riječ o vjerodostojnim ispravama, budući ih je izveo tužitelj i njihov sadržaj samo vjerojatno ukazuje na postojanje njegove tražbine (Županijski sud u Zagrebu, Gž-18/07 i Gž-2343/08), a kako je tuženik osporio osnovanost i visinu tužbenog zahtjeva, upravo je tužitelj to bio dužan dokazati ispravama sukladno odredbi čl.230. Zakona o parničnom postupku, što nije učinio (isto tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske, Revt -55/02-2 od 2. travnja 2002. godine i Rev-1283/07 od 29. travnja 2008. godine) no što s obzirom na prethodna utvrđenja nije od utjecaja na odluku suda.

24. Na osnovi odredbe čl.154. st.1. Zakona o parničnom postupku, primjenom tbr 7. točka 9. OT je sud tuženiku dosudio trošak odvjetničkog zastupanja od 50 bodova tj. 100 eur s obzirom na vrijednost predmeta spora manjom od 100,00 eur, uz PDV od 25% ili ukupno 125,00 eur , a zatezne kamate teku po odredbi čl.151.st. 3. Zakona o parničnom postupku po stopi propisanoj odredbom čl.29.st.2. i 8. Zakona o obveznim odnosima.

U Sesvetama 28. svibnja 2026.

Sudac

Iva Raos

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana obavljene dostave ove presude (čl. 335. st. 6., 7., 8., 9., 10. i 11. ZPP-a). Žalba se podnosi ovom sudu, u tri primjerka, a o žalbi odlučuje županijski sud. Presuda u sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP, osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. t. 3. ZPP-a te zbog pogrešne primjene materijalnog prava. U postupku u sporovima male vrijednosti žalba protiv presude ili rješenja ne odgađa ovrhu (čl. 467.a ZPP-a).

DNA:

1. Tužitelju po pun

2. Tuženiku po pun