REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U RIJECI

[adresa] H 5

Poslovni broj: Us I-777/2025-12

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Rijeci, po sutkinji Dariji Pugel, uz sudjelovanje zapisničarke Ljiljane Vasiljević, u upravnom sporu tužitelja Općine Pisarovina, Pisarovina, Trg hrvatskih velikana 1, OIB: 36826343679, kojeg zastupa opunomoćenica Dora Planinić, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Planinić i partneri d.o.o., Zagreb, Tkalčićeva 73 A, protiv tuženika Zagrebačke županije, Upravnog odjela za prometnu i komunalnu infrastrukturu, Odsjeka za upravno-pravne poslove, Zagreb, Ulica grada Vukovara 72/V, OIB: 07132269553, uz sudjelovanje zaint. osobe Krmiva d.o.o., Zagreb, Ulica Eugena Tomićeva 3, OIB: 32498850104, koju zastupa opunomoćenica HN, odvjetnica u [adresa], radi plaćanja komunalne naknade, 28. svibnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja Zagrebačke županije. Upravnog odjela za promet i komunalnu infrastrukturu, Odjeka za upravno-pravne poslove, KLASA: UP/II-363-03/24-01/75, URBROJ: 238-11-03/2-25-3 od 11. travnja 2025.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu štete.

III. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova ovoga spora.

IV. Nalaže se tužitelju da zainteresiranoj osobi naknadi troškove upravnog spora u iznosu od 1.250,00 EUR (slovima: tisuću dvjesto pedeset eura), u roku od 60 dana od dostave pravomoćne odluke o troškovima.

Obrazloženje

1. Rješenjem Općine Pisarovina, Jedinstvenog upravnog odjela, KLASA: UP/I- 363-03/24-01/1928, URBROJ: 238-21-03-24-1 od 29. ožujka 2024., obvezniku plaćanja komunalne naknade Krmiva d.o.o. Zagreb utvrđuje se komunalna naknada za poslovni prostor u ukupnom iznosu od 5.912,71 EUR godišnje (t. I.), utvrđuje se da je obveznik dužan plaćati komunalnu naknadu iz točke I. od 1. siječnja 2024. u dva jednaka obroka u iznosu od 2.956,36 EUR svaki, i to 1. obrok do 31. svibnja tekuće godine, a 2. obrok do 30. studenog tekuće godine (t. II.), da je obveznik dužan u roku od 15 dana od dana nastavka obveze, promjene osobe obveznika ili promjene drugih podataka bitnih za utvrđivanje obveze plaćanja komunalne naknade istu prijaviti prvostupanjskom tijelu (t. III.), te da žalba ne odgađa izvršenje tog rješenja (t. IV.) 2. Tuženik je po žalbi obveznika komunalne naknade Krmiva d.o.o. (zainteresirane osobe u ovome sporu) pobijanim rješenjem KLASA: UP/II-363-03/24-01/75, URBROJ: 238-11-03/2-25-3 od 11. travnja 2025. poništio citirano rješenje o komunalnoj naknadi te predmet vratio prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak.

3. Predmetni upravni spor ustupljen je ovome sudu na nadležno postupanje rješenjem Predsjednice Visokog upravnog suda Republike Hrvatske Broj: 31 Su - 369/2025-15 od 6. lipnja 2025.

4. Osporavajući zakonitost pobijanog rješenja tuženika, tužitelj u tužbi ističe da je tuženik poništio rješenje o komunalnoj naknadi na temelju činjenično i pravno netočnih te proturječnih navoda. Tužitelj uvodno ukazuje na bitnu povredu odredaba upravnog postupka, konkretno čl. 121. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“ broj 47/09, 110/21, dalje: ZUP), budući da je pobijano rješenje doneseno gotovo devet mjeseci nakon prosljeđivanja žalbe, čime je višestruko prekoračen zakonski rok od 60 dana. Nadalje, ističe da je obrazloženje rješenja površno i formalističko, protivno čl. 114. i 115. ZUP-a, jer tuženik nije ispitao dopuštenost i pravodobnost žalbe niti se očitovao na navode tužitelja dostavljene uz predmet. Smatra da je činjenično stanje neistinito i nepotpuno utvrđeno jer je tuženik zanemario cjelokupnu dokumentaciju i dodatne dokaze dostavljene elektroničkom poštom 27. studenoga 2024. Osporava tvrdnju tuženika o nedostatku opisa i identifikacije nekretnine, navodeći da prvostupanjsko rješenje sadrži precizne podatke o lokaciji (Bratina 115A), vrsti i površini prostora, uz pripadajući zapisnik komunalnog redara. Ističe da Zakon o općem upravnom postupku ne zahtijeva apsolutni formalizam te da se predmet postupak, obveznika i opseg obveze mogu utvrditi iz rješenja i ukupnosti spisa upravnog postupka. Smatra da s obzirom na materijalnu dokumentaciju nije bilo potrebno provoditi očevid, te da je u svakom slučaju tuženik bio ovlašten u skladu s čl. 117. ZUP- a sam riješiti upravnu stvar. Ukazuje na arbitrarnost tuženika koji je odlučivao o česticama koje uopće nisu bile predmet prvostupanjskog postupka. Tužbenim zahtjevom predlaže da Sud poništi pobijano rješenje tuženika, odbije žalbu zainteresirane osobe, potvrdi zakonitost prvostupanjskog rješenja, te tuženika obveže na naknadu štete kao i naknadu troškova upravnog spora.

5. Tuženik u odgovoru na tužbu u bitnome navodi da je prvostupanjsko rješenje pravilno poništeno zbog nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, budući da u postupku nije nesporno utvrđen bitan element za obračun komunalne naknade, a to je korisna površina poslovnog prostora. Ističe da zainteresirana osoba osporava utvrđenu površinu od 7.695,00 m2, problematizirajući je li u istu uračunata i površina gnojovke od 750,00 m2, što iz stanja spisa nije moguće jasno utvrditi. Također navodi da nije razvidno radi li se o jedinstvenom poslovnom prostoru ili više objekata koje bi trebalo zasebno identificirati i specificirati njihovu korisnu površinu. Smatra da je za pravilno utvrđenje činjenica nužno provesti ispitni postupak i očevid uz prisustvo zainteresirane osobe, pri čemu naglašava da ne postoje opravdanja za neprovođenje očevida jer sukladno Zakonu o općem upravnom postupku postoje zakonske mjere kojima se vlasnika ili posjednika može prisiliti na omogućavanje istog. Zaključno, tuženik ostaje kod svih navoda iz pobijanog rješenja te predlaže da Sud tužbeni zahtjev odbije.

6. Zainteresirana osoba u odgovoru na tužbu u bitnom navodi da je pobijano drugostupanjsko rješenje zakonito i pravilno te da njime nisu povrijeđena prava tužitelja. Ističe da je pozivanje tužitelja na prekoračenje roka za donošenje odluke po žalbi neosnovano, jer Zakon o općem upravnom postupku ne propisuje nezakonitost rješenja kao posljedicu proteka tog roka, već stranci daje mogućnost podnošenja tužbe zbog šutnje uprave. Smatra netočnim navode o površnom obrazloženju, naglašavajući da je prvostupanjsko rješenje bilo neprovedivo i da nije sadržavalo elementarne sastavne dijelove, dok je tuženik jasno obrazložio razloge vraćanja predmeta na ponovni postupak sukladno odredbama Zakona. Nadalje, navodi da je tuženik pravilno utvrdio činjenično stanje uvidom u Geoportal, budući da u prvostupanjskom rješenju uopće nisu bile navedene oznake zemljišnoknjižnih čestica niti katastarske općine, što je onemogućilo ispitivanje zakonitosti utvrđene obveze komunalne naknade. Zaključno ističe da izreka prvostupanjskog rješenja ne sadrži podatke za identifikaciju konkretnog poslovnog prostora niti jasne oznake čestica na lokaciji Bratina, zbog čega ustraje u tvrdnji o neosnovanosti tužbe te potražuje naknadu troškova spora.

7. U tijeku spora održana je rasprava na ročištu održanom 14. svibnja 2026., u prisutnosti opunomoćenice tužitelja, a na temelju čl. 91. st. 3. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine" broj 36/24, 39/26, dalje: ZUS) u odsutnosti uredno pozvanih tuženika i zainteresirane osobe, čime se smatra da je strankama u skladu s čl. 6 ZUS-a dana mogućnost izjasniti se o svim činjeničnim i pravnim pitanjima koja su predmet ovog spora.

8. Radi ocjene zakonitosti pobijanog rješenja tuženika izvršen je uvid u dokumentaciju koja prileži spisu upravnog spora te dostavljenom spisu upravnog postupka.

9. Na temelju razmatranja svih spornih činjeničnih i pravnih pitanja, sud smatra da tužbeni zahtjev nije osnovan.

10. Pobijano rješenja tuženika kojim je poništeno rješenje o komunalnoj naknadi donijeto je uz obrazloženje da se navedeno rješenje ne može ispitati, budući da ne sadrži opis i identifikaciju nekretnina za koje je utvrđena obveza plaćanja komunalne naknade; nije razvidno na koji je način utvrđena korisna površina poslovnog prostora od 7.695,00 m2 (je li u istu uračunata i gnojovka od 750 m2), kao ni na koji je način utvrđena stvarna površina građevinskog zemljišta od 5.171,00 m2 (odnosno je li riječ o površini k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] ili i o k. č. br. [katastarska čestica] m2 koje po stavu tuženika ne predstavljaju građevinsko zemljište koje služi obavljanju poslovne djelatnosti).

11. Iznijeto obrazloženje prihvaća i ovaj sud kao pravilno i zakonito, budući da i po stavu ovoga Suda poništeno rješenje o komunalnoj naknadi ne sadrži sav obvezni sadržaj, kao ni obrazloženje glede načina utvrđivanja odlučnih činjenica.

12. Predmetni upravni postupak pokrenut je po službenoj dužnosti, te je rješenje o komunalnoj naknadi donijeto u postupku neposrednog rješavanja.

13. Sukladno čl. 92. st. 1. Zakona o komunalnom gospodarstvu ("Narodne novine" br. 68/18, 110/18, 32/20, važećeg u vrijeme pokretanja postupka, dalje: ZKG), komunalna naknada plaća se za:

1. stambeni prostor

2. garažni prostor

3. poslovni prostor

4. građevinsko zemljište koje služi obavljanju poslovne djelatnosti

5. neizgrađeno građevinsko zemljište.

14. Sukladno čl. 92. st. 3. ZKG-a, građevinskim zemljištem koje služi obavljanju poslovne djelatnosti smatra se zemljište koje se nalazi unutar ili izvan granica građevinskog područja, a na kojemu se obavlja poslovna djelatnost.

15. Sukladno čl. 99. st. 1. ZKG-a, komunalna naknada obračunava se po četvornome metru (m²) površine nekretnine za koju se utvrđuje obveza plaćanja komunalne naknade, i to za:

1. stambeni, poslovni i garažni prostor po jedinici korisne površine koja se utvrđuje na način propisan Uredbom o uvjetima i mjerilima za utvrđivanje zaštićene najamnine (»Narodne novine«, br. 40/97.)

2. građevinsko zemljište koje služi obavljanju poslovne djelatnosti i neizgrađeno građevinsko zemljište po jedinici stvarne površine.

16. Sukladno čl. 99. st. 2. ZKG-s, iznos komunalne naknade po četvornome metru (m²) površine nekretnine utvrđuje se množenjem koeficijenta zone (Kz), koeficijenta namjene (Kn) i vrijednosti boda komunalne naknade (B).

17. Sukladno čl. 100. st. 1. ZKG-a, rješenje o komunalnoj naknadi donosi upravno tijelo u skladu s odlukom o komunalnoj naknadi i odlukom o vrijednosti boda komunalne naknade (B) u postupku pokrenutom po službenoj dužnosti.

18. Sukladno čl. 101. st. 1. ZKG-a, rješenjem o komunalnoj naknadi utvrđuje se: 1. iznos komunalne naknade po četvornome metru (m²) nekretnine

2. obračunska površina nekretnine

3. godišnji iznos komunalne naknade

4. mjesečni iznos komunalne naknade odnosno iznos obroka komunalne naknade ako se naknada ne plaća mjesečno i

5. rok za plaćanje mjesečnog iznosa komunalne naknade odnosno iznosa obroka komunalne naknade ako se naknada ne plaća mjesečno.

19. Sukladno čl. 101. st. 2. ZKG-a, godišnji iznos komunalne naknade utvrđuje se množenjem površine nekretnine za koju se utvrđuje obveza plaćanja komunalne naknade i iznosa komunalne naknade po četvornome metru (m²) površine nekretnine.

20. Sukladno čl. 101. st. 3. ZKG-a, ništavo je rješenje o komunalnoj naknadi koje nema sadržaj propisan stavkom 1. ovoga članka.

21. Uvidom u poništeno rješenje o komunalnoj naknadi utvrđeno je da izreka ne sadrži obvezan sadržaj propisan odredbom čl. 101. st. 1. ZKG -a, kao i da je ista suprotna obrazloženju tog rješenja. Naime, suprotno navodima tužitelja o potrebi odstupanja od pretjeranog formalizma, odredba čl. 101. st. 1. ZKG -a taksativno propisuje obvezan sadržaj koji mora sadržavati rješenje o komunalnoj naknadi, te uz nedostatke vezane uz isti propisuje najstrožu sankciju, i to ništavost rješenja o komunalnoj naknadi kao najveći oblik nezakonitosti upravnog akta.

22. Pritom nije dostatno da su nužni elementi propisani citiranom odredbom sadržani u obrazloženju rješenja o komunalnoj naknadi, već se navedeni obvezni sadržaj odnosi upravo na izreku rješenja, budući je upravo izreka dio rješenja koji sadržava odluku o upravnoj stvari, te samo izreka postaje izvršna (čl. 98. st. 3. ZUP - a).

23. U konkretnom slučaju, pregledom izreke poništenog rješenja o komunalnoj naknadi utvrđeno je da ista sadrži godišnji iznos godišnji iznos komunalne naknade, iznos obroka komunalne naknade i rok za plaćanje iznosa obroka komunalne naknade (elemente propisane čl. 101. st. 1. točkama 3., 4. i 5. ZKG-a), dok ne sadrži iznos komunalne naknade po četvornome metru (m²) nekretnine (čl. 101. st. 1. t. 1. ZKG-a), kao ni obračunsku površinu nekretnine na koju se obveza odnosi (čl. 101. st. 1. t. 2. ZKG-a). Stoga je takvo rješenje o komunalnoj naknadi, s obzirom na opisane nedostatke, sukladno čl. 101. st. 3. ZKG-a ništavo, pri čemu tuženik time što je isto poništio (umjesto oglasio ništavim) nije povrijedio zakon na štetu tužitelja.

24. Nastavno, sud nalazi osnovanim i utvrđenje tuženika glede nejasnoće odnosno nerazumljivosti rješenja u pogledu određivanja nekretnine na koju se odnosi obveza, kao i načina utvrđivanja površine iste.

25. Naime, iz izreke rješenja o komunalnoj naknadi proizlazi da se istime utvrđuje obveza s osnove komunalne naknade (samo) za poslovni prostor, dok iz obrazloženja proizlazi da se obveza utvrđuje i za poslovni prostor (ukupne korisne površine od 7.695,00 m2), i za građevinsko zemljište koje služi u svrhu obavljanja poslovne djelatnosti (stvarne površine od 5.171,00 m2).

26. Međutim, iz obrazloženja nije razvidno, a kako to pravilno utvrđuje tuženik, na koji je način prvostupanjsko tijelo utvrdilo površine poslovnog prostora i građevinskog zemljišta, odnosno je li površina utvrđena u skladu s odredbom čl. 99. st. 1. ZKG -a, a koja propisuje da se za poslovni prostor jedinica korisne površine utvrđuje na način propisan Uredbom o uvjetima i mjerilima za utvrđivanje zaštićene najamnine (»Narodne novine«, br. 40/97), dok se za građevinsko zemljište koje služi obavljanju poslovne djelatnosti i neizgrađeno građevinsko zemljište ista utvrđuje po jedinici stvarne površine. Također, poništenim rješenjem nigdje se ne navodi o kojoj je katastarskoj čestici (ili više njih) riječ, već se navodi samo adresa.

27. Pritom sud primjećuje da iz obrazloženja prvostupanjskog rješenja proizlazi da je površina građevinskog zemljišta utvrđena u površini od 5.171,00 m2, dok iz dodatne dokumentacije proizlazi da nije uzeta ukupna površina katastarske čestice (ili više njih), već samo pojedini dijelovi (kolni prilaz, cesta, pristup po objekta). Međutim, sukladno ustaljenoj praksi Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, građevinsko zemljište koje se nalazi unutar poslovnog kruga smatra se zemljištem koje se koristi u poslovnu svrhu, neovisno o tome je li isto faktički neizgrađeno (predstavlja travnjak, zelenu površinu, okućnicu) (presude posl.br. Usž-2880/22-3 od 11. listopada 2023., Us- 11137/1998 od 20. ožujka 2002., Usž-1941/17-2 od 10. siječnja 2018., Usž-899/20-2 od 4. lipnja 2020., Usž-4871/20-2 od 14. listopada 2021., Usž-3464/21-3 od 25. veljače 2022.). Pri takvom tumačenju citirane odredbe polazi se od činjenice da se zemljište nalazi unutar ograđenog poslovnog kruga obveznika komunalne naknade, pa okolnosti da su u pitanju parkirališta, travnjaci i ostale uređene zelene površine, nisu pravno odlučne niti su razlog da se komunalna naknada ne obračuna kao za građevinsko zemljište koje služi obavljanju poslovne djelatnosti . Stoga je u ponovnom postupku potrebno voditi računa i o ovoj okolnosti, te utvrditi stvarnu površinu građevinskog zemljišta koje ulazi u zatvoreni krug poduzeća, neovisno o tome je li ista izgrađena ili predstavlja zelenu površinu.

28. Pritom su neosnovani navodi tužitelja glede naknadno (u tijeku žalbenog postupka) dostavljenih dodatnih dokaza, budući da naknadna dokumentacija ne može otkloniti nedostatke u pogledu obveznog sadržaja rješenja o komunalnoj naknadi, kao i u pogledu manjkavosti obrazloženja rješenja u pogledu načina utvrđivanja odlučnih činjenica (vrsta i površina nekretnine), osobito u situaciji kada je rješenje donijeto neposrednim rješavanjem (bez sudjelovanja stranke), te stoga žalba ne odgađa izvršenje tog rješenja (t. IV. rješenja o komunalnoj naknadi, čl. 186. st. 2. Općeg poreznog zakona, „Narodne novine" br. 115/16, 106/18, 121/19, 32/20, 42/20, 114/22).

29. Zaključno, navodi tužitelja glede propusta tuženika da ispita formalne pretpostavke za izjavljivanje žalbe (dopuštenost, pravodobnost, ovlaštenost podnositelja) također su neosnovani, budući da upravo prvostupanjsko tijelo ima sukladno čl. 113. st. 1. ZUP-a primarnu obvezu ispitati postojanje ovih pretpostavki; te to tijelo nije žalbu odbacilo, već je uz popratni dopis od 8. srpnja 2024. istu proslijedilo tuženiku s prijedlogom da se žalba odbije. Neovisno o navedenom, sud nalazi da je pravilno tuženik žalbu uzeo u meritorno odlučivanje, budući je ista dopuštena (čl. 102. ZKG-a), izjavljena od ovlaštene osobe (obveznika komunalne naknade) te pravodobna (izjavljena 12. lipnja 2024., dakle u roku od 30 dana od primitka rješenja – 27. svibnja 2024.).

30. Glede tužiteljevih navoda o trajanju žalbenog postupka i prekoračenju roka propisanog čl. 121. st. 1. ZUP-a, ističe se da nije riječ o prekluzivnom roku, te da prekoračenje istoga ne čini pobijano rješenje nezakonitim.

31. Imajući u vidu sve navedeno, proizlazi da donošenjem pobijanog rješenja tuženika kojim je poništeno rješenje o komunalnoj naknadi, te predmet vraćen prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak, nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja.

32. Pritom sud ne nalazi da bi time što je tuženik predmet vratio na ponovni postupak, umjesto da sam riješi stvar, postupao arbitrarno ili protivno načelu ekonomičnosti, budući je vođenje prvostupanjskog postupka i pravilno utvrđivanje činjeničnog stanja u primarnoj nadležnosti prvostupanjskog tijela, te tuženik u slučaju usvajanja žalbe i poništenja prvostupanjskog rješenja odlučuje jesu li ispunjeni uvjeti za samostalno rješavanje uprave stvari, ili je s obzirom na prirodu upravne stvari svrsishodnije predmet vratiti na ponovni postupak (čl. 117. st. 2. ZUP-a). U konkretnom slučaju, budući je potrebno upotpuniti činjenično stanje u pogledu utvrđivanja točne nekretnine za koju se utvrđuje obveza te površine iste, sud prihvaća obrazloženje tuženika da će to jednostavnije provesti prvostupanjsko tijelo.

33. Slijedom navedenog, valjalo je na temelju čl. 116. st. 1. ZUS-a odbiti cjelokupni tužbeni zahtjev, kao i onaj upravljen na poništenje pobijanog rješenja, tako i akcesorni zahtjev za naknadu štete (točke I. i II. izreke presude).

34. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 147. st. 1. ZUS-a prema kojoj tužitelju, koji je u cijelosti izgubio predmetni spor, ne pripada pravo na naknadu troškova spora (t. III. izreke), već je ista dužan nadoknaditi troškove spora zainteresiranoj osobi, koja je u sporu uspjela. Zainteresiranoj osobi je priznat kao opravdan i nužan zatraženi trošak zastupanja po kvalificiranom opunomoćeniku (odvjetniku) za sastav odgovora na tužbu, u visini od 500,00 bodova, vrijednost boda 2 EUR (Tbr. 27.1. u svezi Tbr. 54. Tarife), u ukupnom iznosu od 1.000,00 EUR, uvećano za pripadajući iznos poreza na dodanu vrijednost po stopi od 25% (250,00 EUR - Tbr. 46. Tarife), i to u ukupnom iznosu od 1.250,00 EUR (t. IV. izreke).

U Rijeci 28. svibnja 2025.

Sutkinja

Daria Pugel

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokome upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (čl. 126. st. 6. ZUS-a).

DNA:

- opunomoćenici tužitelja Dori Planinić, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Planinić i partneri d.o.o., Zagreb, Tkalčićeva 73 A

- tuženiku Zagrebačkoj županiji, Upravnom odjelu za prometnu i komunalnu infrastrukturu, Odsjeku za upravno-pravne poslove, Zagreb, Ulica grada Vukovara 72/V

- opun. zainteresirane osobe HN, odvjetnici u [adresa]