REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: PR-185/2024-22

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sucu Siniši Marinoviću, u pravnoj stvari tužitelja NF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Roberti Gottwald, odvjetnici iz Zagreba, Martićeva ulica 21, protiv tuženika Klinička bolnica Dubrava, Zagreb, Avenija Gojka Šuška 6 , OIB: 32206148371, zastupanog po punomoćniku Tončiju Ravliću, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Ravlić & Partneri d.o.o., Zagreb, Gundulićeva ulica 31, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 23. travnja 2026. u prisutnosti punomoćnice tužitelja odvjetnice Roberte Gottwald, i zamjenice punomoćnika tuženika odvjetničke vježbenice GF, dana 28. svibnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I.

Nalaže se tuženiku da tužitelju isplati iznos od 2.605,94 eura, s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, sukladno čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (NN, 35/05 i dr.), za razdoblje do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinanc ijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate prema stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu je za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, tekućim na pojedine iznose s dospijećem kako slijedi:

- na iznos od 300,71 eura od 15. veljače 2019. do isplate,

- na iznos od 768,41 eura od 15. ožujka 2019. do isplate,

- na iznos od 768,41 eura od 15. travnja 2019. do isplate,

- na iznos od 768,41 eura od 15. svibnja 2019. do isplate, sve u roku od 15 dana.

II. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja u dijelu u kojem traži isplatu iznosa od 0,17 eura zajedno sa zatraženom zakonskom zateznom kamatom te u dijelu u kojem traži isplatu zakonske zatezne kamate na pojedinačno dosuđene iznose iz toč. I. i to za razdoblje od 10.-og do 15.-og u svakom pojedinačnom mjesecu, kao neosnovan.

III. Nalaže se tuženiku da tužitelju nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.812,50 eura, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu je za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, tekućim od 28. svibnja 2026. do isplate, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je dana 19. studenog 2018. od tuženika primio Odluku o redovitom (poslovno uvjetovanom) otkazu ugovora o radu od 5. studenog 2018., kojim mu je otkazan Ugovor o radu Ur. broj: 4/1019 sklopljen dana 21. studenog 2014. na neodređeno vrijeme, kao i ugovor o radu na neodređeno vrijeme Ur. broj: 4/1150 od 2. studenog 2018., za obavljanje poslova radnog mjesta skladištar u Odjelu za skladištenje, Služba za nabavu u KB Dubrava Zagreb. Pravomoćnom presudom Općinskog radnog suda u Zagrebu posl. broj Pr-5803/2018 od 14. lipnja 2019., koja je potvrđena presudom Županijskog suda u Zagrebu posl. broj: Gž R -1399/2019 utvrđeno je da nije dopuštena Odluka tuženika o redovitom (poslovno uvjetovanom) otkazu ugovora o radu od 5. studenog 2018., kao i dodatno obrazloženje iste, kojom je tužitelju otkazan Ugovor o radu sklopljen 21. studenog 2014. na neodređeno vrijeme i ugovor o radu na neodređeno vrijeme Ur. Broj: 4/1150 od 2. studenog 2018., te je utvrđeno da radni odnos tužitelja kod tuženika nije prestao. Tuženik je tužitelja, temeljem naprijed navedene, nedopuštene Odluke o otkazu odjavio iz radnog odnosa te mirovinskog osiguranja dana 18. siječnja 2019. te je tuženik bio plaće do 1. svibnja 2019., kada se zaposlio kod novog poslodavca. Sukladno navedenoj pravomoćnoj sudskoj presudi, radni odnos tužitelja kod tuženika nije prestao, na temelju naprijed navedene odluke o otkazu, za koju je naslovni sud utvrdio da je nedopuštena, nego tek u trenutku kada je tužitelj zasnovao novi radni odnos, a to je bilo 1. svibnja 2019. kao što proizlazi iz evidencije Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje. Slijedom navedenog, tužitelj ima pravo na naknadu plaće za 13 dana u siječnju 2019., te naknadu plaće za razdoblje od 1. veljače 2019. do 1. svibnja 2019., kada je tužitelj zasnovao novi radni odnos, sve s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama. Plaća tužitelja, zadnja tri mjeseca, prije nego što je odjavljen iz radnog odnosa kod tuženika, kao i za siječanj 2019. iznosila je 6.588,26 kn mjesečno, a dospijevala je 10 - og u mjesecu, za prethodni mjesec. Slijedom navedenog, tužitelj, za siječanj ima pravo na naknadu plaće u iznosu od 2.762, 52 kn (366,00 eura), dok mu za razdoblje od veljače do travnja pripada pravo na naknadu plaće u iznosu od 6.588,26 kn (874,00 eura) mjesečno, što sveukupno iznosi 2.988,00 eura, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 10-od u mjesecu, za prethodni mjesec, imajući u vidu da je tužitelju plaća, nesporno, dospijevala svakog 10-od u mjesecu, za prethodni mjesec. Konačno postavljenim tužbenim zahtjevom iz podneska od 19. travnja 2026. za utuženo razdoblje tužitelj potražuje iznos od 2.606,11 eura zajedno sa pripadajućim kamatama, uz naknadu parničnih troškova.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu u cijelosti osporava navode tužbe i tužbeni zahtjev tužitelja te isti smatra u cijelosti neosnovanim. Prvenstveno, tuženik ističe prigovor zastare. Dana 5. studenog 2018. tuženik je donio Odluku o redovitom (poslovno uvjetovanom) otkazu ugovora o radu za tužitelja kojim je tužitelju otkazan Ugovor o radu Ur. broj: 4/1019 sklopljen 21. studenog 2014. na neodređeno vrijeme, kao i Ugovor o radu na neodređeno vrijeme Ur. broj: 4/1150 od 2. studenog 2018. za obavljanje poslova radnog mjesta skladištar u Odjelu za skladištenje, Služba za nabavu u Kliničkoj bolnici Dubrava. Tužitelj je tužbom zatražio ukidanje gore navedene odluke o otkazu i vraćanje tužitelja na rad te je pravomoćnom presudom Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-5803/2018 od 14. lipnja 2019. utvrđeno da gore navedena odluka tužitelja o redovitom (poslovno uvjetovanom) otkazu ugovora o radu nije dopuštena, da radni odnos tužitelja kod tuženika nije prestao te je naloženo tuženiku da tužitelja vrati na rad na radno mjesto skladištar. Tuženik je tužitelja, temeljem gore navedene Odluke o redovitom (poslovno uvjetovanom) otkazu ugovora o radu odjavio iz radnog odnosa i mirovinskog osiguranja dana 18. siječnja 2019. te se tužitelj 1. svibnja 2019. zaposlio kod novog poslodavca. U bitnome, u ovom postupku tužitelj potražuje naknadu plaće koju bi primao kod tuženika da gore navedena Odluka nije donesena i to za razdoblje od kada ga je tuženik odjavio iz radnog odnosa i mirovinskog osiguranja do trenutka zasnivanja radnog odnosa kod novog poslodavca, odnosno tužitelj potražuje naknadu plaće za trinaest dana u siječnju 2019. te naknadu plaće za razdoblje od 1. veljače 2019. do 1. svibnja 2019. pri čemu navodi da tuženik nije pozvao tužitelja da se vrati na posao. Ovakva tvrdnja tužitelja je netočna. Naime, postupajući prema gore navedenoj pravomoćnoj presudi, tuženik je uputio tužitelju poziv za dolazak na posao pod Ur. broj: 4-1837/2019 dana 20. prosinca 2019. koji je tužitelj zaprimio 30. prosinca 2019., a kojim je pozvan da u roku od tri dana od zaprimanja poziva dođe na posao na radno mjesto skladištara. S obzirom da se tužitelj oglušio na poziv za dolazak na posao, dana 14. siječnja 2020. tuženik je donio Odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu Ur. broj: 4 20/20, a koju je tužitelj zaprimio 21. veljače 2020. godine. Iz gore navedene dokumentacije nedvojbeno je kako su tužba i tužbeni zahtjev u cijelosti neosnovani.

Slijedom svega navedenog, a s obzirom na to da su tužba i tužbeni zahtjev tužitelja očito neosnovani, predlaže se odbiti tužbu i tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti te dosuditi tuženiku trošak parničnog postupka zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

3. Tijekom postupka sud je izvršio uvid u presudu ovog suda poslovnog broja Pr- 5803/2018 od 14.06.2019., presudu ŽS-a u Zagrebu poslovnog broja Gž R-1399/2019 od 15.10.2019., presudu VS RH poslovnog broja Rev-215/2020 od 29.08.2023., Elektronički zapis HZMO-a, priloge predane uz tužbu (str. 4-25 spisa), Poziv za dolazak na posao, Odluku od 15.01.2020., s povratnicom (str. 32-36, 57-62 spisa), obračunske liste (str. 40-44, 56 spisa), izračun potraživanje od strane tuženika (str. 55 spisa), sudsku praksu (str. 72-82 spisa), te je izvršen i uvid u ostalu dokumentaciju koja prileži spisu.

4. Sud je u skladu s čl. 8. Zakona o parničnom postupku (NN, br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka Ustavnog suda RH, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje u tekstu: ZPP), na temelju svih izvedenih dokaza i na temelju rezultata cjelokupnog postupka utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan u cijelosti iz slijedećih razloga.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja kao radnika tuženika za isplatom naknade plaće iznosu od 2.606,11 eura za razdoblje od siječnja do travnja 2019., a koji zahtjev tužitelj temelji na činjenici da je Odluka o redovitom otkazu ugovora o radu od 05. 11.2018. pravomoćno utvrđena nedopuštenom, a kako to jasno proizlazi Presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž R-1399/2019 od 15.10.2019. kojom je potvrđena presuda ovog suda poslovni broj Pr-5803/18 od 14.06.2019. Nadalje, iz elektroničkog zapisa HZMO-a proizlazi da je tužitelj odjavljen kod tuženika dana 18.01.2019. te da je zasnovao radni odnos kod drugog poslodavca dana 01.05.2019.

Tužitelj dakle traži isplatu naknade plaće za razdoblje od dana odjave kod tuženika do dana zasnivanja radnog odnosa kod drugog poslodavca uz napomenu da je konačni tužbeni zahtjev tužitelj postavio sukladno izračunu dostavljenom od strane samog tuženika.

6. Što se tiče navoda tuženika da je isti postupajući prema predmetnoj pravomoćnoj presudi, uputio tužitelju poziv za dolazak na posao pod Ur. broj: 4 - 1837/2019 dana 20. prosinca 2019. koji je tužitelj zaprimio 30. prosinca 2019., a kojim je pozvan da u roku od tri dana od zaprimanja poziva dođe na posao na radno mjesto skladištara te da je s obzirom da se tužitelj oglušio na poziv za dolazak na posao, dana 14. siječnja 2020. tuženik donio Odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu Ur. broj:

4 20/20, a koju je tužitelj zaprimio 21. veljače 2020. godine pa da bi iz tih razloga tužba i tužbeni zahtjev bili u cijelosti neosnovani treba reći kako tužitelj u ovom postupku potražuje naknadu plaće za razdoblje od siječnja do travnja 2019. slijedom čega poziv za povratak na posao isto kao ni izvanredni otkaz zbog neodazivanja tom pozivu iz razdoblja koji su uslijedili nakon osam i više mjeseci nakon utuženog razdoblja nisu od utjecaja.

7. Nije osnovan niti prigovor zastare istaknut od strane tuženika. Naime, tužba je u ovom predmetu podnesena 9. veljače 2024., a najstarije potraživanje sukladno čl. 92. st. 3. Zakona o radu („Narodne novine br. 93/14 – dalje ZR), dospijeva 15. veljače 2019., dakle unutar zastarnog roka od 5 godina.

8. Sukladno odredbi čl. 95. st. 3. ZR radnik ima pravo na naknadu plaće za vrijeme prekida rada do kojega je došlo krivnjom poslodavca ili zbog drugih okolnosti za koje radnik nije odgovoran zbog čega je zahtjev tužitelja za isplatom naknade plaće za utuženo razdoblje ocijenjen osnovanim osim u dijelu u kojem traži isplatu iznosa od 0,17 eura. Navedeno iz razloga što zbroj pojedinačnih iznosa koje tužitelj potražuje konačno postavljenim tužbenim zahtjevom iznosi upravo dosuđenih 2.605,94 eura, a ne zatraženih 2.606,11 eura zbog čega je tužbeni zahtjev tužitelja u tome dijelu valjalo odbiti kao neosnovan.

9. Sukladno odredbi čl. 92. st. 3. ZR-a ako kolektivnim ugovorom ili ugovorom o radu nije drukčije određeno, plaća i naknada plaće za prethodni mjesec isplaćuju se najkasnije do petnaestog dana u idućem mjesecu zbog čega je valjalo odbiti tužbeni zahtjev tužitelja u dijelu u kojem je tražio isplatu zakonske zatezne kamate na pojedinačne mjesečne iznose od 10.-og do 15.-og u mjesecu.

10. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbama čl. 154. st. 5. i čl. 155. st. 1. ZPP, te su troškovi odmjereni sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN, 138/23), a prema vrijednosti konačno postavljenog tužbenog zahtjeva.

Tako je tužitelju valjalo priznati trošak sastava tužbe po Tbr. 7/1 – 100 bodova, trošak zastupanja na ročištu 11.11.2024. po Tbr. 9/1 – 100 bodova, trošak zastupanja na ročištu 12.06.2025. po Tbr. 9/1 – 25 bodova, trošak zastupanja na ročištu 13.10.2025. po Tbr. 9/1 – 100 bodova, trošak sastava podneska od 24.10.2025. po Tbr. 8/1 – 100 bodova, trošak zastupanja na ročištu 09.03.2026. po Tbr. 9/1 – 100 bodova, trošak sastava podneska od 19.04.2026. po Tbr. 8/1 – 100 bodova, trošak zastupanja na ročištu 23.04.2026. po Tbr. 9/1 – 100 bodova, odnosno ukupno 725 bodova, a što uz vrijednost boda iznosi 1.450,00 eura, a što uz PDV ukupno iznosi 1.812,50 eura.

Tužitelju je trošak zastupanja na ročištu od 12.06.2025. priznat sukladno Tbr. 9/5 budući se radi o ročištu koje je odgođeno prije početka rasrpavljanja.

11. Odluka o kamatama na parnični trošak temelji se na odredbi čl. 151. st. 3. ZPP- a, u visini određenoj čl. 29. st. 2. i st. 8. ZOO-a.

12. Slijedom svega navedenog odlučeno je kao u izreci.

Zagreb, 28. svibnja 2026.

Suda c

Siniša Marinović

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba nadležnom Županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, u roku 15 dana, od dana dostave prijepisa odluke.

DNA:

1. pun. tužitelja

2. pun. tuženika