REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: PR-153/2024-41

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sucu Siniši Marinoviću, u pravnoj stvari tužiteljice CN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Ivici Čuturiću, odvjetniku iz Zagreba, Trg Marka Marulića 13, protiv tuženika CROATIA osiguranje d.d., Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 23. travnja 2026., u prisutnosti zamjenice punomoćnika tužiteljice odvjetničke vježbenice DN, te u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, dana 28. svibnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I.

Nalaže se tuženiku da tužiteljici isplati iznos od 775,00 eura, s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, sukladno čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (NN, 35/05 i dr.), tekućim od 10. lipnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate prema stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu je za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.

II. Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice u dijelu u kojem traži isplatu iznosa od 725,00 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom, kao neosnovan.

III. Svaka stranka snosi svoje troškove.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi i tijekom postupka navodi da je dana 15. siječnja 2023., na mjestu rada u Zagrebu, Ulica Mije Kišpatića 12, stradala kao zaposlenica KBC Zagreb. Do nezgode je došlo za vrijeme redovnog rada na radnom mjestu, gdje je tužiteljica zadobila ozljedu lakta. Poslodavac tužiteljice, KBC Zagreb, Ulica Mije Kišpatića 12, Zagreb, je u vrijeme štetnog događaja s tuženikom imao zaključenu policu osiguranja od odgovornosti za svoje djelatnike. Odgovornost tuženika za naknadu štete tužiteljici proizlazi iz odredbe čl. 7. st. 3. Zakona o radu (NN, 93/14., 127/17., 98/19., 151/22. - dalje ZOR), prema kojoj je poslodavac dužan osigurati radniku uvjete za rad na siguran način i na način koji ne ugrožava zdravlje radnika. Također, prema odredbi čl. 111. st. 1. ZOR-a, ako radnik pretrpi štetu na radu ili u svezi s radom, tuženik je dužan radniku naknaditi štetu po općim propisima obveznoga prava, dok prema odredbi čl. 25. Zakona o zaštiti na radu (NN, 71/14., 118/14., 154/14., 94/18., 96/18.) odgovara radniku za štetu uzrokovanu ozljedom na radu po načelu objektivne odgovornosti (uzročnosti).

Tužiteljica je u nezgodi zadobila ozljede opisane u priležećoj medicinskoj dokumentaciji, zbog čega joj je pružena medicinska pomoć u KBC-u Zagreb. Tužiteljica se u mirnom postupku dana 9. lipnja 2023. odštetnim zahtjevom obratila tuženiku, a tuženik joj je isplatio nesporan iznos od 1.125,00 eura.

Konačno postavljenim tužbenim zahtjevom iz podneska od 6. ožujka 2026. potražuje ukupno iznos od 900,00 eura, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 10. lipnja 2023. do isplate, kao i parnični trošak s zakonskom zateznom kamatom od presuđenja do isplate.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da priznaje nastanak štetnog događaja od dana 15. siječnja 2023. te činjenicu da je tuženik s poslodavcem tužiteljice, KBC Zagreb, Ulica Mije Kišpatića 12, Zagreb, u vrijeme nastanka štetnog događaja imao zaključenu policu osiguranja broj [broj police osiguranja], kojom policom je pokrivena odgovornost prema djelatnicima. Tuženik osporava visinu tužbenog zahtjeva, kao i zatraženi tijek zateznih kamata te ističe prigovor doprinosa tužiteljice nastanku štete, odnosno štetnog događaja.

Navodi da tužiteljica radi kao spremačica kod osiguranika tuženika. U izjavi ozlijeđenog radnika priloženoj uz tužbu je navedeno kako je tužiteljica predmetnu ozljedu zadobila na način da je prilikom prolaska kroz vrata udarila lijevim laktom o ista te tako zadobila kontuziju i oguljotinu lijevog lakta. Budući da je tužiteljica ozljedu zadobila obavljajući uobičajene poslove za poslodavca, riječ je o djelokrugu poslova s kojim se svakodnevno susretala, stoga je očito da tužiteljica nije primijenila dužnu pažnju pri obavljanju redovitog radnog zadatka. S tim u vezi tuženik ističe da je iz prijave ozljede na radu razvidno kako je osiguranik tuženika poduzeo sve što je bilo potrebno da osigura uvjete za rad sukladno odredbama Zakona o zaštiti na radu. Nastavno na navedeno, isključenje, odnosno umanjenje obveze poslodavca temelji se na čl. 25. st. 2. Zakona o zaštiti na radu koji predviđa da poslodavac može biti oslobođen odgovornosti ili se njegova odgovornost može umanjiti ako je šteta nastala krajnjom nepažnjom, na koje poslodavac nije mogao utjecati niti je njihove posljedice mogao izbjeći, unatoč provedenoj zaštiti na radu. Slijedom navedenog, tuženik smatra da je uzrok ozljeđivanja tužiteljice njezin neoprez, odnosno da je tužiteljica osobno odgovorna za navedeni događaj. U odnosu na činjenicu da je tužiteljici predmetna ozljeda priznata od strane HZZO-a kao ozljeda na radu, tuženik ističe da je isto utemeljeno isključivo na navodima tužiteljice.

Tuženik osporava i visinu tužbenog zahtjeva, smatrajući je previsokim, obzirom na jačinu i karakter ozljeda koje je tužiteljica zadobila u štetnom događaju, orijentacijske kriterije te sudsku praksu. Tuženik ističe kako je tužbeni zahtjev tužiteljice neosnovan iz razloga što se tužiteljica obratila tuženiku odštetnim zahtjevom te je tužiteljici temeljem dostavljene dokumentacije, a vodeći računa o svim okolnostima konkretnog slučaja, tuženik utvrdio i do sada isplatio naknadu štete u ukupnom iznosu od 1.125,00 eura. S tim u vezi, tuženik smatra da je u cijelosti ispunio svoju obvezu naknade štete prema tužiteljici budući da gore navedeni nesporno isplaćeni iznos predstavlja primjerenu pravičnu naknadu te je u skladu s orijentacijskim kriterijima koji su bili važeći u trenutku podnošenja odštetnog zahtjeva.

Tuženik ujedno osporava zatraženi tijek zakonskih zateznih kamata s obzirom da je ispunio svoju obvezu prema tužiteljici i nije u zakašnjenju. Opreza radi, tuženik ističe da sve i kada bi se utvrdila obveza tuženika na isplatu daljnjeg iznosa s osnova naknade štete, tuženik osporava zatraženi tijek zateznih kamata na neimovinsku štetu budući da se iste računaju od završetka liječenja i stabilizacije tužiteljičinog zdravstvenog stanja narušenog štetnim događajem te na imovinsku štetu koju tužiteljica potražuje na ime tuđe njege i pomoći iz razloga što tužitelj ica nije uz tužbu dostavila dokaz da je istu plaćala pa se pretpostavlja da su joj istu pružali ukućani. S obzirom da se radi o nerepariranoj šteti, zatezne kamate se mogu računati jedino od dana kada visina nereparirane štete bude utvrđena, odnosno od dana presuđenja. Slijedom svega navedenog, tuženik predlaže da sud odbije tužbu i tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti, uz obvezivanje iste na naknadu prouzročenog parničnog troška tuženiku.

3. Tijekom dokaznog postupka sud je izvršio uvid u prijavu o ozljedi na radu, medicinsku dokumentaciju, odštetni zahtjev od 07.06.2023. (str. 5-20, 45-52 spisa), nalaz i mišljenje medicinskog vještaka dr. Miljenka Franića od 17.02.2025. (str. 43-44 spisa), dodatno pisano očitovanje vještaka od 13.05.2025. (str. 65-67 spisa), saslušao je tužiteljicu na ročištu održanom 10.09.2025. (str. 78-80 spisa), izvršio je uvid i u nalaz i mišljenje medicinskog vještaka dr. Jakše Filipovića-Čugure od 10.02.2026. (str. 92- 93 spisa), te je izvršen uvid i u ostalu dokumentaciju koja prileži spisu.

4. Provedeni dokazi ocijenjeni su u skladu s čl. 8. Zakona o parničnom postupku (NN, 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. i 25/13., 89/14, dalje: ZPP).

5. Nakon provedenog dokaznog postupka, sud je utvrdio kako je tužbeni zahtjev tužiteljice djelomično osnovan.

6. Čl. 19. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 - dalje: ZOO) propisano je da svaka fizička i pravna osoba ima pravo na zaštitu svojih prava osobnosti pod pretpostavkama utvrđenim zakonom dok je čl. 1100. st. 1. ZOO-a propisano da će u slučaju povrede prava osobnosti sud, ako nađe da težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema.

7. Čl. 1095. st. 1. ZOO-a propisano je da tko drugome nanese tjelesnu ozljedu ili mu naruši zdravlje, dužan je nadoknaditi mu troškove liječenja i druge potrebne troškove s tim u vezi.

8. Odredbom čl. 111. st. 1. Zakona o radu ("Narodne novine" broj: 93/14, 127/17 - dalje: ZR) propisano je da ako radnik pretrpi štetu na radu ili u svezi s radom, poslodavac mu je dužan štetu naknaditi po općim propisima obveznog prava.

9. Čl. 25. st. 1. Zakona o zaštiti na radu ("Narodne novine" broj: 71/14, 118/14, 154/14 - dalje: ZZR) propisano je da se ozljeda na radu i profesionalna bolest koju je radnik pretrpio obavljajući poslove za poslodavca smatra da potječe od rada i poslodavac za nju odgovara po načelu objektivne odgovornosti. Stavkom 2. istoga članka propisano je da poslodavac može biti oslobođen odgovornosti ili se njegova odgovornost može umanjiti ako je šteta nastala zbog više sile, odnosno namjerom ili krajnjom nepažnjom radnika ili treće osobe, na koje poslodavac nije mogao utjecati niti je njihove posljedice mogao izbjeći, unatoč provedenoj zaštiti na radu.

10. Prije svega je potrebno naglasiti kako je iz prijave o ozljedi na radu razvidno kako je do predmetne ozljede došlo za vrijeme obavljanja redovitog radnog procesa u kojem je došlo do poremećaja na način da je prilikom hodanja, tužiteljica prolazila kroz vrata koja se nisu dovoljno otvorila te je lijevim laktom udarila u vrata uslijed čega je nastala ozljeda. Osim toga, treba istaknuti i kako je predmetna ozljeda tužiteljici od strane HZZO-a priznata kao ozljeda na radu.

11. Iz iskaza tužiteljice proizlazi da se tog dana vraćala iz garderobe u intenzivnu jedinicu. Kada je prolazila kroz vrata koja su bila širom otvorena, ta ista vrata su se u jednom trenutku poklopila te su udarila u lakat njezine lijeve ruke uslijed čega je došlo do posjekotine te krvarenja. Navodi da se radilo o protupožarnim željeznim vratima koja su bila dosta teška i taj unutarnji dio vrata koji ju je udario je bio dosta oštar. Imala je posjekotinu te su joj kolegice to pogledale i sanirale, zamotale i dezinficirale. Navodi da je u popodnevnim satima u tom laktu počela osjećati gubitak snage i došlo je do vidnog otečenja lakta. Nakon toga je otišla na hitni prijem u svojoj ustanovi. Dva mjeseca je bila na bolovanju, a pomoć i njegu za vrijeme bolovanju su joj pružali ukućani, konkretno sin, kći i suprug.

I danas osjeća posljedice o štetnog događaja i uzima analgetike.

12. Iz izvedenih dokaza nije utvrđeno da bi postupanje tužiteljice predstavljalo krajnju nepažnju, odnosno namjeru, u kojem slučaju bi bila isključena tuženikova odgovornost. Naime, iz dinamike nastanka štetnog događaja, kako je ista utvrđena iz iskaza tužiteljice te dokumentacije koja prileži spisu, tužiteljica je u trenutku nastanka štetnog događaja postupala na uobičajen način, obavljala je poslove sukladno nalogu poslodavca, a do ozljede je došlo u uobičajenom i od tuženika organiziranom procesu rada. Iz izvedenih dokaza nije utvrđeno da bi postupanje tužiteljice predstavljalo krajnju nepažnju, odnosno namjeru, u kojem slučaju bi bila isključena tuženikova odgovornost. Tuženik nije dokazao, a nije niti naveo u čemu se sastoji postupanje tužiteljice odnosno da je tužiteljica svojom radnjom uslijed namjere, odnosno krajnje nepažnje, prouzročila odnosno doprinijela nastanku štetnog događaja, odnosno nije dokazao postojanje okolnosti na temelju kojih bi se oslobodio od odgovornosti. Slijedom navedenog sud je utvrdio da je tuženik u cijelosti odgovoran za svu štetu koju je tužitelj ica pretrpjela u ovom štetnom događaju te da nema razloga za isključenje, odnosno umanjenje odgovornosti tuženika. Pri tome, imajući u vidu da je činjenično stanje u tome smislu u dovoljnoj mjeri utvrđeno, sud nije provodio dokaz saslušanjem svjedoka ĆN.

13. Nadalje, radi utvrđenja povrede prava osobnosti na duševno i tjelesno zdravlje odnosno radi utvrđivanja visine naknade štete, sud je odredio provođenje medicinskog vještačenja po stalnom sudskom vještaku dr. Miljenku Franiću.

14. U nalazu i mišljenju vještak navodi da je tužiteljica u štetnom događaju zadobila ozljedu: udarac u lijevi lakat.

Po ozljeđivanju tužiteljice u štetnom događaju provedeno je adekvatno liječenje po kirurgu, ortopedu, i fizijatru te je provedena i fizikalna terapija.

Vještak navodi da drži da postoji uzročno posljedična veza između štetnog događaja i ozljede koju je zadobila tužiteljica te je mišljenja da se zdravstveno stanje tužiteljice obzirom na karakter zadobivene ozljede stabiliziralo 1. travnja 2023. nakon fizikalne terapije.

Trajne posljedice navedenih ozlijede nisu zaostale.

Tzv. primarni strah koji se javio prilikom tjelesnog ozljeđivanja bio je vrlo intenzivan i kratkotrajan, dok je takozvani sekundarni strah koji je proistekao iz tjelesnih ozljeda i njenih posljedica jačeg intenziteta bio prisutan 2 dana, srednjeg intenziteta 5 dana, slabijeg intenziteta 10 dana.

Bol jakog intenziteta bila je prisutna 2 dana, srednje jakog intenziteta 8 dana, a manjeg intenziteta 15 dana.

Tuđa pomoć i njega bila je potrebna 1 sat dnevno kroz 20 dana liječenja (pomoć kod održavanja osobne higijene, oblačenja, odlaska kod liječnika te na fizikalnu terapiju, odlaska u trgovinu, kućanskih poslova).

15. Tužiteljica je prigovarala nalazu i mišljenju vještaka glede iskazane kumulativne ocjene fizičkih bolova i straha u trajanju od svega 25 odnosno 17 dana, ocjeni potrebe za tuđom pomoći i njegom te ocjeni o nepostojanju smanjenja životne aktivnosti budući je ista u tom dijelu protivna gore citiranoj medicinskoj dokumentaciji tužiteljice kao i vlastitim utvrđenjima vještaka s kliničkog pregleda budući zdravstveni status tužiteljice, primjerice bolove koje tužiteljica osjeća u razdoblju liječenja te protekom dvije godine od predmetnog štetnog događaja do kliničkog pregleda, nisu uopće valorizirani nalazom i mišljenjem vještaka.

16. Vještak se očitovao na prigovore tužiteljice iz podneska od 21. ožujka 2025. navodeći da je svoj nalaz i mišljenje izradio sukladno karakteru zadobivenih ozljeda u štetnom događaju, tijeku liječenja, odnosno priloženoj medicinskoj dokumentaciji te nakon izvršenog kliničkog pregleda tužiteljice. Učinjena dijagnostička obrada kod tužiteljice ne pokaže novonastalih promjena koje bi se mogle povezati sa štetnim događajem, uzevši u obzir karakter ozljede (udarac vratima). Mišljenja je da je trajanje bolova i straha kao i potreba za tuđom pomoći korektno cijenjeno uzevši u obzir karakter ozljede te tijek liječenja. Obzirom na klinički pregled te punu pokretljivost lijevog lakta koja je i bezbolna mišljenja je da ne zaostaju trajne posljedice u ovom posebnom slučaju. Vještak u potpunosti ostaje kod svog pisanog nalaza i mišljena.

17. Tužiteljica je ustrajala na prigovorima na nalaz i mišljenje vještaka te je je na ročištu održanom dana 10. rujna 2025. predložila provođenje novog medicinskog vještačenja. Navedeni prijedlog je sud imajući u vidu da vještak nije otklonio prigovore tužiteljice usvojio te rješenjem od 13. listopada 2025. odredio provođenje novog medicinskog vještačenja po stalnom sudskom vještaku dr. Jakši Filipoviću-Čuguri, kirurgu.

18. Iz nalaza i mišljenje vještaka dr. Jakše Filipovića-Čogure proizlazi da se je ozljeda koju je tužiteljica zadobila u predmetnom štetnom događaju mogla dogoditi u dinamici ozljeđivanja, što predstavlja uzročno posljedičnu vezu sa štetnim događajem. Kod tužiteljice je učinjena dijagnostička obrada i provedena adekvatna terapija. Po liječenju nisu zaostale trajne posljedice. Liječenje je završeno po štetnom događaju i to dana 1. travnja 2023. godine.

Tužiteljica je pretrpjela bol jakog intenziteta u trajanju od 2 dana, srednjeg intenziteta 8 dana i manjeg intenziteta 20 dana – kumulativno.

Primarni strah bio je jačeg intenziteta i kratkotrajan. U daljnjem tijeku liječenja postojao je tzv. sekundarni strah, koji nastaje uslijed tjelesnih ozljeda, i koji strah je bio jačeg intenziteta u trajanju od 2 dana, srednjeg intenziteta 5 dana, dok se potom nastavlja stanje tzv. kasnog straha u vidu bojaznosti i zabrinutosti od 15 dana – kumulativno. Tuđa pomoć i njega bila je potrebna 2 sata dnevno kroz 20 dana – kumulativno. Naruženje ne postoji.

19. Valja reći da upravo ovaj nalaz i mišljenje liječnika vještaka, sud u cijelosti prihvaća i smatra da je napravljen u skladu s pravilima znanosti i vještine, te je potpuno prihvaćen kao stručna pomoć u dokazivanju tužiteljičinih tegoba budući da je stručan i obrazložen u skladu s pravilima struke i temeljem postojeće medicinske dokumentacije, a vještak je detaljno, jasno i argumentirano dao razloge za nalaz i mišljenje decidirano navodeći koje činjenice nalazi utvrđenima temeljem takvoga nalaza i mišljenja. Osim toga, niti stranke nisu imale prigovora na isti.

20. Nadalje, odredbom čl. 1100. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (NN, 35/05, 41/08 - dalje: ZOO) propisano je da će u slučaju povrede prava osobnosti sud, ako utvrdi da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema. Stavkom 2. istog članka određeno je da će sud pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, kojemu cilju i služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom.

Iz nalaza i mišljenja vještaka sud je utvrdio da je tužiteljici povrijeđeno pravo osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje čime joj je nastala neimovinska šteta, a isto tako joj je prouzročena i imovinska šteta budući da joj je bila potrebna tuđa pomoć i njega (čl. 19. st. 2. u vezi s čl. 1046. ZOO-a). Utvrđena težina povreda i okolnosti slučaja, po ocjeni ovog suda, opravdavaju dosuđivanje pravične novčane naknade za neimovinsku štetu (čl.1100.ZOO), te je stoga sud raspravljao i utvrđivao činjenice koje je tužiteljica navela u tužbi (kasnije konačno postavljenom tužbenom zah tjevu), odnosno fizičke bolove, strah i smanjenje životnih aktivnosti budući da su iste u smislu čl.1100.st.2. ZOO-a kvalifikacijske okolnosti koje utječu na visinu pravične novčane naknade za pretrpljenu neimovinsku štetu. Isto tako, utvrđivana je i potreba tužiteljice za tuđom pomoći i njegom (čl.1095.st.1. ZOO).

21. S obzirom na nalazom i mišljenjem vještaka utvrđenu vrstu, težinu i lokaciju zadobivenih ozljeda, dužinu trajanja i intenzitet bolova, sud je ocijenio da tužiteljici zbog navedenih činjenica pripada pravična novčana naknada po ovoj osnovi u iznosu od 950,00 eura.

22. S obzirom na nalazom i mišljenjem vještaka utvrđen pretrpljeni strah tužiteljice u ovom štetnom događaju, sud je ocijenio da tužiteljici zbog navedenih činjenica pripada pravična novčana naknada po ovoj osnovi u iznosu od 750,00 eura.

23. Slijedom navedenog, vodeći računa o svim navedenim okolnostima, i uzevši u obzir i dob tužiteljice (rođena 1979.), sud je na temelju čl. 1100. st. 1. i 2. ZOO-a, utvrdio da je tužiteljica pretrpjela neimovinsku štetu s osnove povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje u visini od 1.700,00 eura.

24. Nadalje, vještak je utvrdio da je tužiteljici bila potrebna tuđa nestručna pomoć u sveukupnom trajanju od 40 sati, a kako se cijena sata tuđe pomoći i njege ocjenjuje prema cijeni sata najniže plaćene kategorije rada, a koja svakako nije manja od 5,00 eura po satu kada se utvrđeno trajanje tuđe pomoći i njege od 40 sati pomnoži sa cijenom jednog sata od 5,00 eura, dobije se iznos od 200,00 eura te tužiteljici s ovog osnova pripada upravo taj iznos dok je u preostalom dijelu do visine od 7,00 eura po satu zahtjev tužiteljice ocijenjen kao previsoko postavljen pa posljedično tome i neosnovan. Pri tome je za naglasiti kako su prema iskazu tužiteljice istoj tuđu pomoć i njegu pružali ukućani.

25. Dakle, tužiteljici sveukupno pripada iznos od 1.900,00 eura. No, s obzirom na nesporno isplaćeni iznos od 1.125,00 eura, kada se naznačeni iznos odbije od iznosa koji pripada tužiteljici, istoj sveukupno pripada iznos od 775,00 eura slijedom čega je odlučeno kao u točci I. izreke presude dok je u preostalome dijelu zahtjev tužiteljice ocijenjen kao previsoko postavljen zbog čega je odlučeno kao u točci II. izreke ove presude.

26 . Odredbom čl. 1103. ZOO-a propisano je da obveza pravične novčane naknade dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe, osim ako je šteta nastala nakon toga.

Iz nalaza i mišljenja vještaka dr. Jakše Filipovića-Čugure utvrđeno je da je liječenje tužiteljice završeno 01.04.2023. No, kako tužiteljica potražuje zakonsku zateznu kamatu od kasnijeg datuma tj. od 10.06.2023. to joj je ista i dosuđena od tog datuma.

Odluka o stopi zatezne kamate temelji se na odredbi čl. 29. st. 2. i st. 8. ZOO-a i Uredbi o izmjeni Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 156/22).

27. Međutim, kako je tužitelj podneskom od 03.03.2026. povukao dio tužbenog zahtjeva postavljenog u tužbi, kojim je potraživao na ime naknade neimovinske i imovinske štete ukupno iznos od 1.500,00 eura te isti smanjio na iznos od 900,00 eura, a tuženik se protivio djelomičnom povlačenju tužbe, to je sud primjenjujući čl . 193. st. 2. ZPP-a prema kojem se tužba može povući samo uz pristanak tuženika, odlučivao o tužbenom zahtjevu postavljenom u tužbi kojim je tužitelj potraživao isplatu iznosa od 1.500,00 eura, a ne kasnije preciziranom tužbenom zahtjevu kojim je uredio tuženi zahtjev nakon provedenog medicinskog vještačenja. Naime, sukladno pravnom shvaćanju sa treće sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske (3/21) od 26. travnja 2021. smanjenje tužbenog zahtjeva (iako nije preinaka tužbe) djelomično je povlačenje tužbe iz čl. 193. ZPP-a za koje je, ako je do toga došlo nakon što se tuženik upustio u raspravljanje o glavnoj stvari, (uvijek), potreban pristanak tuženika.

Slijedom navedenog, a u smislu odredbe čl. 1100. ZOO u vezi čl. 111. st. 1. Zakona o radu (NN, 93/2014, 127/2017, 98/2019, 151/2022, 64/2023, dalje: ZR), sud je tužitelju dosudio iznos od 1.900,00 eura. Kada se od toga iznosa odbije nesporno isplaćen iznos od 1.125,00 eura, isplaćen s osnova nematerijalne štete, tužitelju sveukupno pripada iznos od 775,00 eura. Stoga je tužitelj odbijen sa preostalim dijelom tužbenog zahtjeva kojeg je postavio u tužbi i o kojem je sud odlučivao u ovom postupku.

28. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 2. ZPP-a, koja propisuje ako su stranke djelomično uspjele u parnici, sud će najprije utvrditi postotak u kojemu je svaka od njih uspjela, zatim će od postotka one stranke koja je u većoj mjeri uspjela oduzeti postotak one stranke koja je u manjoj mjeri uspjela, nakon toga će utvrditi iznos pojedinih i iznos ukupnih troškova stranke koja je u većoj mjeri uspjela u parnici koji su bili potrebni za svrhovito vođenje postupka, te će toj stranci odmjeriti naknadu dijela takvih ukupnih troškova koji odgovara postotku koji je preostao nakon navedenog obračuna postotaka u kojima su stranke uspjele u parnici. Omjer uspjeha u parnici ocjenjuje se prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, vodeći računa i u o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove zahtjeva.

29. U odnosu na postavljeni tužbeni zahtjev tužitelj je uspio u omjeru od 51,66 %, dok je u odnosu na osnovu uspio u omjeru od 100%. S druge strane, tuženik nije uspio u sporu u odnosu na osnovu tužbenog zahtjeva, dok je u pogledu visine uspio u omjeru od 48,34 %.

Stoga je sud za tužitelja utvrdio sljedeći omjer uspjeha: 100% + 51,66% = 151,66% / 2 = 75,83%, a za tuženika: 0% + 48,34% = 48,34% / 2 = 24,17%. Kada se od omjera uspjeha tužitelja oduzme uspjeh tuženika preostane iznos od 51,66% uspjeha na strani tužitelja.

30. S obzirom da su stranke djelomično uspjele u parnici u približno jednakim dijelovima to je sud sukladno odredbi čl. 154. st. 4. ZPP-a odlučio da svaka stranka snosi svoje troškove.

Zagreb, 28. svibnja 2026.

Suda c

Siniša Marinović

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana. Žalba se podnosi pisano u četiri istovjetna primjerka putem ovog suda Županijskom sudu. Ova presuda može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 1.,2.,4.,5.,6.,8.,9.,10. i 11. Zakona o parničnom postupku i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

DNA:

1. pun. tužiteljice

2. tuženiku