REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SESVETAMA

Industrijska cesta 15

Posl.br. Povrv-511/2025-5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Općinski sud u Sesvetama, po sucu toga suda Ivi Raos, u pravnoj stvari tužitelja Zagrebački holding d.o.o. – Podružnica Čistoća, Radnička cesta 82, Zagreb, OIB:85584865987, zastupan po punomoćniku Hrvoju Lui, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Mađarić & Lui u Zagrebu, protiv tužene ČL, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi isplate, bez održavanja ročišta, 28. svibnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Djelomično se održava na snazi platni nalog iz Rješenja o ovrsi posl. br. Ovrv- 3830/2024 od 13. travnja 2024.g. donesenog od strane javnog bilježnika Ivana Račkog iz Sv. Ivana Zeline te se nalaže ČL, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] da Zagrebačkom holdingu d.o.o. – Podružnica Čistoća, OIB: 85584865987, Radnička cesta 82, 10000 Zagreb, namiri tražbinu u iznosu od 41,79 EUR uvećanu za zakonske zatezne kamate koje teku od 15.01.2024. pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, s prethodno obračunatom kamatom u iznosu od 2,49 EUR obračunatom do 14.01.2024., na račun ovrhovoditelja IBAN [broj bankovnog računa], model HR12, s pozivom na broj 0000007871198-3101-24, u roku od 15 dana.

II. Ukida se platni nalog iz Rješenja o ovrsi posl. br. Ovrv-3830/2024 od 13. travnja 2024.g. donesenog od strane javnog bilježnika Ivana Račkog iz Sv. Ivana Zeline u dijelu u kojem se nalaže ČL, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] da Zagrebačkom holdingu d.o.o. – Podružnica Čistoća, OIB: 85584865987, Radnička cesta 82, 10000 Zagreb, naknadi troškove ovršnog postupka u iznosu od 25,00 Eur sa zateznim kamatama.

III. Svaka stranka snosi svoj trošak postupka.

r i j e š i o  j e

Ukida se platni nalog iz Rješenja o ovrsi posl. br. Ovrv-3830/2024 od 13. travnja 2024.g. donesenog od strane javnog bilježnika Ivana Račkog iz Sv. Ivana Zeline u dijelu u kojem se nalaže ČL, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] da Zagrebačkom holdingu d.o.o. – Podružnica Čistoća, OIB: 85584865987, Radnička cesta 82, 10000 Zagreb, namiri tražbinu u iznosu od 160,68 EUR uvećanu za zakonske zatezne kamate koje teku od 15.01.2024. pa do isplate s prethodno obračunatom kamatom u iznosu od 2,49 EUR te se utvrđuje da je tužba povučena.

Obrazloženje

1. Parnični postupak u ovoj pravnoj stvari pokrenut je prijedlogom za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave povodom kojega je javni bilježnik Ivan Rački sa sjedištem u [adresa], donio rješenje o ovrsi poslovni broj Ovrv-3830/2024 od 13.04.2024. na temelju izvoda iz poslovnih knjiga tužitelja. Povodom prigovora tuženice protiv rješenja o ovrsi javnog bilježnika rješenje o ovrsi je stavljeno izvan snage u dijelu kojim je određena ovrha, a postupak nastavljen kao povodom prigovora protiv platnog naloga.

2. U prigovoru tuženica navodi da osporava rješenje o ovrsi u cijelosti navodeći kako je potraživanje tužitelja u zastari.

3. Rješenjem ovoga suda posl. br. Povrv-511/2025 od 25.08.2025. rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Ivana Račkog iz Sv. Ivana Zeline posl. br. Ovrv-3830/2024 od 13. travnja 2024. stavljeno je izvan snage u dijelu u kojem je određena ovrha te je odlučeno da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

3. U istom rješenju ovog suda, a koje su rješenje stranke uredno zaprimile, sud je upozorio stranke da sukladno odredbi članka 461.a stavak 6. i 7. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje:ZPP) u postupku u sporovima male vrijednosti u povodu prigovora protiv rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave tužitelj (prije ovrhovoditelj) je dužan najkasnije u podnesku predanom sudu u roku od 15 dana od primitka rješenja, iznijeti sve činjenice na kojima temelji svoje zahtjeve i predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznesenih činjenica te predložiti održavanje usmene rasprave, a tuženik (prije ovršenik) je dužan najkasnije u roku od 15 dana od primitka ovrhovoditeljevog podneska, iznijeti sve činjenice na kojima temelji svoje zahtjeve i predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznesenih činjenica te predložiti održavanje usmene rasprave. Postupak u sporovima male vrijednosti pisani je postupak. Sud će u postupcima u sporovima male vrijednosti održati ročište ako to smatra potrebnim radi provođenja dokaznog postupka ili ako barem jedna od stranaka podnese takav obrazloženi prijedlog. Sud će rješenjem odbiti prijedlog stranke za održavanje ročišta ako smatra, s obzirom na okolnosti slučaja, da se pravično vođenje postupka može osigurati i bez održavanja ročišta. Protiv rješenja kojim se odbija prijedlog stranke za održavanje ročišta nije dopuštena posebna žalba. Na presude donesene u pisanom postupku ne primjenjuju se odredbe o ročištu za objavu presude iz članka 335. stavaka 6. do 12. ZPP. Sud će presudu u pisanim postupcima dostaviti strankama i umješačima prema odredbama ZPP-a o dostavi pismena.

4. Imajući u vidu da je sud uvidom u spis i njemu priležeću dokumentaciju nedvojbeno utvrdio kako nema potrebe za održavanjem ročišta u svrhu provođenja dokaznog postupka, to je sud u ovom predmetu donio presudu bez održavanja ročišta budući je postupak u sporu male vrijednosti pisani postupak, smatrajući da bi provođenje ročišta samo dovelo do odugovlačenja postupka i stvaranja dodatnog troška za stranke.

5. Budući da nitko nije obrazloženim prijedlogom zatražio provođenje usmene rasprave niti sud smatra potrebnim radi provođenja dokaznog postupka, sud je proveo dokaze priložene u spisu i to čitanjem isprava.

6. Tužitelj se očitovao na navode tužene te naveo kako potražuje naknadu po osnovu javne usluge prikupljanja miješanog komunalnog otpada i biorazgradivog komunalnog otpada za nekretninu na adresi [adresa], a za koju nekretninu je tuženica evidentirana kao korisnica usluge. Tužitelj je uredno izdavao račune za odvoz komunalnog otpada u utuženom periodu za nekretninu u vlasništvu tuženice, koje tuženica nije podmirila o dospijeću niti je stavila bilo kakve reklamacije niti prigovore bilo na visinu naknade po računima niti u odnosu na samo javnu uslugu. Tužitelj je račune izdavao sukladno Općim uvjetima ugovora s korisnicima usluga koji je kao prilog Odluke o načinu pružanja javne usluge prikupljanja miješanog komunalnog otpada i biorazgradivog komunalnog otpada i usluga povezanih s javnom uslugom u Gradu Zagrebu od 30.01.2018.g. koja je bila na snazi sve do 24.02.2022.g. kada je donesena Odluka o načinu pružanja javne usluge sakupljanja komunalnog otpada na području Grada Zagreba. Naime, istim Odlukama propisano je da će davatelj usluge (tužitelj) primjenjivati podatke dane putem Izjave korisnika usluge u odnosu na korištenje usluge te sve druge podatke koje je novi korisnik dužan dati u roku od 30 dana od dana početka korištenja usluge. Kako tuženik nije dao nikakve podatke o promjenama, isti se, sukladno navedenim Odlukama, smatra korisnikom predmetne javne usluge koja je sukladno dokazima uredno izvršena, tužitelj ima osnov za potraživanje predmetne tražbine. Konačno, svaki korisnik usluge, u smislu gornjih definicija iz čl. 1. Odluka, dužan je plaćati cijenu obvezne minimalne javne usluge definirane u čl. 1. Odluka te u čl. 23. Odluke iz 2018.g. te čl. 1. i čl. 16. Odluke iz 2022.g., a samo u slučajevima propisanim čl. 23. Odluke iz 2018.g. i čl. 16. Odluke iz 2022.g., korisnik usluge nije dužan plaćati naknadu za predmetnu javnu uslugu o nastupu kojih okolnosti tuženik nikada nije obavijestio tužitelja pa se iste u ovom slučaju u tom dijelu ne primjenjuju. Dakle, u ovom konkretnom slučaju tužitelj je imao svako pravo izvršiti isporuku usluge i dostavu računa za tu uslugu, sve imajući u vidu da je tuženik upisan u zemljišne knjige kao vlasnik predmetne nekretnine. S druge strane, tužitelj je obračunom izvršenja usluge kako je navedena u računima, a sukladno iskazanoj cijeni prema čl. 16. Odluke iz 2022.g., utvrdio visinu cijene usluge te je istima dokazao i visinu svojeg potraživanja u utuženom periodu. Nadalje, a u odnosu na prigovor zastare tuženika, tužitelj ističe da je isti djelomično osnovan, te povlači dio potraživanja koji se odnosi na račune za period 0404/2021-0202/2023 sa zadnjim danom dospijeća 15.03.2023.g., te ustraje kod tužbenog zahtjeva za period 0303/2023-0909/2023 u ukupnom iznosu od 41,79 EUR. Također, obzirom je tužitelj u prijedlogu za ovrhu zatražio kamatu od dospijeća do isplate, s tim da je kamatu do 14.01.2024.g. obračunao u apsolutnom iznosu od 2,49 EUR, dok je od 15.01.2024.g. do isplate istu zatražio na navedeni način (opisno), a imajući u vidu djelomično povlačenje tužbenog zahtjeva, tužitelj je uredio tužbeni zahtjev sukladno navedenom.

7. Tuženica je uredno zaprimila podnesak tužitelja od 19.09.2025. te se nije protivila djelomičnom povlačenju tužbe i nije osporila navode tužitelja sadržane u predmetnom podnesku, a slijedom čega je primjenom odredbe čl. 193. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - u daljnjem tekstu ZPP-a) odlučeno kao u izreci rješenja.

8. U dokaznom postupku izvršen je uvid u isprave u spisu i to izvadak iz poslovnih knjiga tužitelja (list 17 spisa), Odluku o načinu pružanja javne usluge prikupljanja miješanog komunalnog otpada i biorazgradivog komunalnog otpada i usluga povezanih s javnom uslugom u Gradu Zagrebu od 30.01.2018.g (list 37-53 spisa), Odluku o načinu pružanja javne usluge sakupljanja komunalnog otpada na području Grada Zagreba (list 54-84 spisa), račune (list 85-112 spisa), izvadak iz Matične evidencije (list 113 spisa), Knjigovodstveno stanje obveznika (list 114- 117spisa), evidencija odvoza otpada (list 118 i 119 spisa), obračun zakonske zatezne kamate (list 121-127 spisa).

9. Postupajući sukladno čl. 8. ZPP-a te ocjenjujući svaki dokaz zasebno i sve dokaze zajedno, na temelju rezultata cjelokupnog postupka sud je utvrdio je da je tužbeni zahtjev osnovan.

10. Nakon djelomičnog povlačenja tužbe od strane tužitelja, tužbeni zahtjev glasi na isplatu iznosa od 41,79 Eur s osnove plaćanja cijene za javne usluge prikupljanja miješanog komunalnog otpada i biorazgradivog komunalnog otpada za razdoblje od 0303/2023-0909/2023 na adresi objekta [adresa], sistemski broj 1606960335286 tuženice kao zavedenog korisnika u evidencijama tužitelja.

11. Prema odredbi čl. 219. st. 1. ZPP-a, svaka stranka je dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojima pobija navode i dokaze protivnika.

12. Uvidom u utužene račune utvrđeno je kako je tužitelj račune izdavao sukladno Općim uvjetima ugovora s korisnicima usluga koji je kao prilog Odluke o načinu pružanja javne usluge prikupljanja miješanog komunalnog otpada i biorazgradivog komunalnog otpada i usluga povezanih s javnom uslugom u Gradu Zagrebu od 30.01.2018.g. koja je bila na snazi sve do 24.02.2022.g. kada je donesena Odluka o načinu pružanja javne usluge sakupljanja komunalnog otpada na području Grada Zagreba. Navedenim Odlukama propisano je da će davatelj usluge (tužitelj) primjenjivati podatke dane putem Izjave korisnika usluge u odnosu na korištenje usluge te sve druge podatke koje je novi korisnik dužan dati u roku od 30 dana od dana početka korištenja usluge. Kako tuženik nije dao nikakve podatke o promjenama, isti se, sukladno navedenim Odlukama, smatra korisnikom predmetne javne usluge. Iz evidencija odvoza otpada proizlazi da su utužene usluge uredno izvršene. Konačno, svaki korisnik usluge, u smislu gornjih definicija iz čl. 1. Odluka, dužan je plaćati cijenu obvezne minimalne javne usluge definirane u čl. 1. Odluka te u čl. 23. Odluke iz 2018.g. te čl. 1. i čl. 16. Odluke iz 2022.g., a samo u slučajevima propisanim čl. 23. Odluke iz 2018.g. i čl. 16. Odluke iz 2022.g., korisnik usluge nije dužan plaćati naknadu za predmetnu javnu uslugu o nastupu kojih okolnosti tuženik nikada nije obavijestio tužitelja pa se iste u ovom slučaju u tom dijelu ne primjenjuju. Dakle, u ovom konkretnom slučaju tužitelj je imao svako pravo izvršiti isporuku usluge i dostavu računa za tu uslugu, sve imajući u vidu da je tuženik upisan u zemljišne knjige kao vlasnik predmetne nekretnine. S druge strane, tužitelj je obračunom izvršenja usluge kako je navedena u računima, a sukladno iskazanoj cijeni prema čl. 16. Odluke iz 2022.g., utvrdio visinu cijene usluge te je istima dokazao i visinu svojeg potraživanja u utuženom periodu. Sud u cijelosti prihvaća prethode navode tužitelja.

13. Nadalje, a u odnosu na prigovor zastare tuženika, isti je djelomično osnovan te je tužitelj povukao dio tužbenog zahtjeva koji se odnosi na dio potraživanja koje je u zastari i koji se odnosi na račune za period 0404/2021- 0202/2023 sa zadnjim danom dospijeća 15.03.2023.g., te ustraje kod tužbenog zahtjeva za period 0303/2023-0909/2023 u ukupnom iznosu od 41,79 EUR. Također, obzirom je tužitelj u prijedlogu za ovrhu zatražio kamatu od dospijeća do isplate, s tim da je kamatu do 14.01.2024.g. obračunao u apsolutnom iznosu od 2,49 EUR, dok je od 15.01.2024.g. do isplate istu zatražio na navedeni način (opisno), a imajući u vidu djelomično povlačenje tužbe.

14. Odredbom čl. 164. st. 4. ZPP, o zahtjevu za naknadu troškova postupka sud odlučuje u presudi (ili rješenju) kojim se završava postupak pred tim sudom. Prema Zaključku sa sastanka Vrhovnog suda Republike Hrvatske s predsjednicima građanskih odjela županijskih sudova održanog 2. lipnja 2017. u Zagrebu presudom kojom se odlučuje o osnovanosti platnog naloga, platni nalog iz rješenja o ovrsi ne održava se na snazi u odnosu na trošak postupka koji se odnosi na donošenje rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave. O tom trošku odlučuje se presudom kojom se odlučuje o osnovanosti prigovora protiv platnog naloga zajedno s ostalim troškovima nastalim u tom djelu parničnog postupka, a zatezne kamate na dosuđeni trošak teku od donošenja prvostupanjske presude.

15. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 2. i čl. 155. ZPP-a, a s obzirom na to da je tuženica osnovano istaknula prigovor zastare potraživanja te je tužitelj djelomično prihvaćajući prigovor zastare tužene povukao tužbu za iznos od 160,68 Eur, a utuženju kojeg iznosa tužena nije stoga dala povoda te je tužitelj u odnosu na prvotno postavljen tužbeni zahtjev uspio sa 20%, a slijedom čega je odlučeno da svaka stranka snosi svoj trošak postupka.

16. Dakle, neovisno o uspjehu tužitelja u sporu, obzirom na okolnosti predmeta i primjenu načela razmjernosti, ovaj sud nalazi da bi priznavanje parničnih troškova tužitelju bilo nesrazmjerno u odnosu na vrijednost predmeta spora te položaj stranaka u parnici. Stoga je, radi cjelovitosti ocjene, ovaj sud proveo test razmjernosti prema ustaljenoj praksi i standardima Europskog suda za ljudska prava, a na temelju odredbe članka 29. stavak 1. Ustava Republike Hrvatske (Narodne novine br. 56/90, 135/97, 08/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10 i 05/2014 - dalje; Ustav) i članka 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (Međunarodni ugovori - "Narodne novine" broj 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06 i 2/10 - dalje: Konvencija).

17. Test razmjernosti provodi se kroz četiri standardna koraka odnosno četiri pitanja od kojih je prvo pitanje „Postoji li legitiman cilj?“. Da, legitiman cilj mjere kojom se odbija zahtjev za naknadu troškova postupka je osigurati pravičnost i ekonomičnost postupka te spriječiti da troškovi vođenja postupka višestruko premaše vrijednost samog predmeta spora čime se štiti načelo razmjernosti, načelo ekonomičnosti i načelo pravične ravnoteže („fair balance“) između interesa stranaka te čuva integritet sudskog postupka. Drugo pitanje koje valja postaviti jest „Je li mjera prikladna za ostvarenje tog cilja?“. Da, ovaj sud smatra da se odbijanjem troškova postupka postiže upravo cilj koji se želi ostvariti, odnosno onemogućuje se da iznos troškova višestruko premaši vrijednost potraživanja temeljem dosuđenog iznosa glavne tražbine čime se izbjegava situacija u kojoj bi tužitelj, koji je ostvario pravo na isplatu iznosa od 41,79 EUR na ime glavnog duga, tuženiku stvorio obvezu plaćanja troškova od nekoliko stotina EUR, što bi bilo u očitoj suprotnosti s načelom pravične ravnoteže, zbog čega ovaj sud ocjenjuje da je mjera odbijanja troškova postupka tužitelju prikladna jer ostvaruje svrhu očuvanja razmjernosti i pravičnosti. Treće pitanje koje se postavlja jest „Je li mjera nužna (postoji li blaže sredstvo)?“. Da, mjera je nužna jer ne postoji manje ograničavajuće rješenje odnosno blaža mjera koja bi jednako učinkovito ostvarila cilj razmjernosti, pa i ekonomske pravičnosti tj. mjera je nužna jer ne postoji manje ograničavajuće rješenje. Konačno, valja odgovoriti na pitanje „Je li mjera prikladna u užem smislu?“. Da, ovaj sud je odmjerio interese obje strane - interes tužitelja za ostvarenjem tražbine te interes zaštite tuženika od nerazmjernog financijskog tereta koji bi proizašao iz obveze plaćanja znatnih troškova u sporu male vrijednosti - i zaključio da se odbijanjem troškova parničnog postupka postiže pravična ravnoteža između prava na pristup sudu i obveze snošenja troškova te smatra da je upravo na taj način osigurano da nijedna strana ne snosi nesrazmjerno opterećenje. Kod toga valja napomenuti i da je pri odmjeravanju razmjernosti ovaj sud uzeo u obzir i položaj stranaka, odnosno činjenicu da je tužitelj pravna osoba koja profesionalno posluje i raspolaže odgovarajućim pravnim i organizacijskim resursima, dok je tuženica fizička osobe što je objektivno stavlja u slabiji imovinski i društveni položaj te bi i zbog toga dosuđivanje troškova u sporu za 52,49 EUR predstavljalo nesrazmjeran teret za tuženika, dok s druge strane za tužitelja iznos troška ne bi, prema ocjeni ovoga suda, predstavljao trošak bez čije naknade bi došlo do ugroze njegovog poslovanja.

U Sesvetama 28. svibnja 2026.

Sudac:

Iva Raos

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna strana može podnijeti u roku 15 dana od dana dostave presude žalbu županijskom sudu. Žalba se ulaže putem ovoga suda u četiri primjerka za sud i protivnu stranu. Presuda u sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. toč. 3. ZPP-a. Žalba protiv ove presude ne odgađa ovrhu (čl. 467.a ZPP-a).

DNA:

1. Tužitelju po punomoćniku

2. Tuženici