REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U RIJECI

[adresa] Ć 5

Poslovni broj: Us I-1793/2025-22

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Rijeci, po sutkinji Mariji Renner Jakovljević, uz sudjelovanje zapisničarke Mirjane Jakić, u upravnom sporu tužitelja ĆJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po opunomoćeniku Borisu Gregoviću, odvjetniku u Odvjetničkom uredu Gregović, Rijeka, Vatroslava Lisinskog 6, protiv tuženika Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Direkcija, Zagreb, Margaretska 3, OIB: 02958272670, radi priznavanja prava s osnova ozljede na radu, 28. svibnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Poništava se rješenje tuženika Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Direkcije, KLASA:UP/II-502-03/25-01/465, URBROJ: 338-01-06-05-25-04 od 12. kolovoza 2025., kao i rješenje Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Regionalnog ureda Rijeka, KLASA: UP/I-502-03/25-02/8469, URBROJ: 338-08-02- 01-25-06 od 29. travnja 2025. te se tužitelju priznaje ozljeda nastala 12. ožujka 2025. kod poslodavca Trgovina Krk d.d. izražene dijagnozama šifre MKB-10 S90.3 Kontuzija drugih i nespecificiranih dijelova stopala i S92.9. Prijelom stopala nespecificiran, ozljedom na radu, a u svezi s tim i prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja za slučaj ozljede na radu.

II. Nalaže se tuženiku da tužitelju nadoknadi trošak upravnog spora u iznosu od 5. 500,00 EUR (pet tisuća petsto eura) u roku od 30 dana od dana primitka pravomoćne presude ovoga suda, dok se u preostalom dijelu do iznosa od 6.750,00 eura odbija zahtjev tužitelja za nadoknadu troška upravnog spora.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem tuženika Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Direkcije, KLASA:UP/II-502-03/25-01/465, URBROJ: 338-01-06-05-25-04 od 12. kolovoza 2025. odbijena je žalba tužitelja, izjavljena protiv prvostupanjskog rješenja Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Regionalnog ureda Rijeka KLASA: UP/I-502-03/25-02/8469, URBROJ: 338-08-02-01-25-06 od 29. travnja 2025., kojim je u točki I. izreke odbijen zahtjev tužitelja za priznavanje ozljede na radu i prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja s te osnove i to ozljede tužitelja nastale kod poslodavca Trgovine Krk d.d. 12. ožujka 2025., za dijagnoze S90.3 Kontuzija drugih i nespecificiranih dijelova stopala i S92.9-Prijelom stopala nespecificiran, dok je u točki II. izreke rješenja određeno da žalba ne odgađa izvršenje rješenja.

2. Osporavajući zakonitost rješenja tuženika Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Direkcije, KLASA:UP/II-502-03/25-01/465, URBROJ: 338-01-06-05-25-04 od 12. kolovoza 2025., a posljedično tome i prvostupanjskog rješenja Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Regionalnog ureda Rijeka KLASA: UP/I-502- 03/25-02/8469, URBROJ: 338-08-02-01-25-06 od 29. travnja 2025., tužitelj je pravovremeno podnio tužbu, koja je kod ovog Suda zaprimljena 18. rujna 2025. pod gore navedenim poslovnim brojem, a u kojoj je tužitelj u bitnome naveo, da suprotno navodima tuženika, tužitelj je 12. ožujka 2025. pretrpio ozljedu na radu na način da je prilikom slaganja robe čučnuo te je zbog pojačanog pritiska na sezamoidne kosti, došlo do prijeloma istih. Sezamoidne kosti su pritisnute na glavicu I metatarzalne kosti, dok je palac u hiperekstenziji i stoga da se navedena ozljeda može uzročno- posljedično povezati uz opisani mehanizam ozljeđivanja.

3. Tužitelju je dijagnoza prijeloma sezamoidnih kostiju postavljena klinički, po ortopedu u Klinici za ortopediju Lovran te je ista i na narednim pregledima i potvrđena, a isto da je razvidno i iz medicinske dokumentacije tužitelja, dok liječenje gihta da nije u uzročno posljedičnoj vezi s predmetnom ozljedom, obzirom da je za sumnju na giht klinička slika drugačija, odnosno postoji bolnost i potrebno je napraviti zglobnu aspiraciju tekućina, što ortoped nije smatrao potrebnim s obzirom na kliničku sliku. Stoga tužitelj tvrdi da je pretrpio ozljedu na radu u vidu prijeloma sezamoidnih kostiju te da je tužitelju dijagnoza šifre S92.9 utvrđena, ne samo dinamikom nastanka iste, već i medicinskom dokumentacijom, pa je predložio da se pribavi zdravstveni karton tužitelja kod nadležne zdravstvene ustanove i izvede dokaz medicinskim vještačenjem po vještaku medicinske struke, dok je u tužbenom zahtjevu predložio da se poništi osporavano rješenje tuženika od 12. kolovoza 2025., kao i prvostupanjsko rješenje od 12. ožujka 2025. te tužitelju događaj od 12. kolovoza 2025. koji je rezultirao ozljedom po dijagnozama S90.3 i S92.9 prizna ozljedom na radu te mu se u svezi navedenih dijagnoza priznaju i prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja s osnove ozljede na radu, sve uz nadoknadu troškova spora.

4. Tuženik je odgovoru na tužbu zaprimljenim kod ovog Suda 23. listopada 2025. u bitnome naveo, da u cijelosti ostaje kod svih navoda iznesenih u obrazloženju osporavanog rješenja, jer prema Nalazu, mišljenju i ocjeni Liječničkog povjerenstva Direkcije Zavoda od 18. srpnja 2025., na kojem se temelji osporavano rješenje, utvrđeno, kako se zatražene akutne ozljede pod dijagnozama S90.3 Kontuzija drugih i nespecificiranih dijelova stopala i S 92.9 Prijelom stopala, ne specificiran, ne mogu uzročno – posljedično vezati uz predmetni događaj od 12. ožujka 2025. i priznati ozljedom na radu , jer dijagnoza prema MKB-10 šifre S90.3 nije verificirana priloženom dokumentacijom, niti se može uzročno – posljedično vezati uz opisani mehanizam ozljeđivanja, a dijagnoza šifre S92.9 u predmetnom slučaju nije potvrđena dijagnostičkom RTG obradom, niti kod prvog pregleda traumatologa niti u nalazima ortopeda. Stoga je tuženik predložio da se odbije tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan.

5. U ovom upravnom sporu 27. studenog 2025. održano je ročište za raspravu u prisutnosti zamjenice opunomoćenika tužitelja i službene osobe tuženika, čime je strankama u skladu sa odredbom članka 6. Zakona o upravnim sporovima „(Narodne novine“ broj 36/24, 39/26 u nastavku teksta: ZUS) data mogućnost izjasniti se o svim zahtjevima i navodima te činjeničnim i pravnim pitanjima odlučnim za rješavanje ovog upravnog spora. Na istom ročištu za raspravu, stranke su u cijelosti ostale kod svih svojih navoda iznesenih u tijeku upravnog spora, nakon čega je usvojen dokazni prijedlog tužitelja za izvođenje dokaza medicinskim vještačenjem u ovom upravnom sporu po vještaku ortopedu, te je tužitelju naloženo da u roku od 15 (petnaest) dana na račun ovog Suda uplati predujam za izvođenje dokaza medicinskim vještačenjem u iznosu od 500,00 EUR (slovima: petsto eura), nakon čega će biti određena osoba vještaka i zadaća vještačenja.

6. Također, istim raspravnim rješenjem Suda određeno je, da će se od liječnika obiteljske medicine tužitelja zatražiti zdravstveni karton za potrebe provođenja medicinskog vještačenja u ovom upravnom sporu, dok je odbijen dokazni prijedlog tužitelja za saslušanjem tužitelja, jer su odlučne činjenice bitne za rješavanje ovog upravnog spora medicinske prirode te se ne bi mogle utvrditi saslušanjem stranaka pa je ročište odgođeno, a iduće je zakazano za 11. prosinca 2025.

7. Na ročištu za raspravu održanom 11. prosinca 2025. u prisutnosti uredne pozvane zamjenice opunomoćenika tužitelja, a u odsutnosti službene osobe tuženika, utvrđeno je, da je tužitelj uplatio predujam za izvođenje dokaza medicinskim vještačenjem u iznosu od 500,00 EUR (slovima: petsto eura), a kako mu je to bila naloženo gore navedenim raspravnim rješenjem suda od 27. studenog 2025. pa je određeno izvođenje dokaza medicinskim vještačenjem po vještaku ortopedu doc. prim. dr. sc. Marinu Marinoviću, dr. med spec. opće kirurgije, specijalistu uže specijalnosti ortopedije i traumatologije, stalnom sudskom vještaku medicinske struke s područja opće kirurgije i traumatologije, kojem je data zadaća da nakon uvida u cjelokupnu medicinsku dokumentaciju tužitelja koja prileži spisu predmeta upravnog spora i upravnog postupka te po potrebi osobnog pregleda tužitelja utvrdi, može li se tužitelju tražene dijagnoze prema MKB klasifikaciji S92.9 i S90.3 priznati ozljedom na radu nastalom kod poslodavca Trgovina Krk d.d. 12. ožujka 2025., odnosno može li se iste dovesti u uzročno - posljedičnu vezu s predmetnim događajem od 12. ožujka 2025., te jesu li medicinske činjenice utvrđene u Nalazu, mišljenju i ocjeni Liječničkog povjerenstva Direkcije Zavoda od 18. srpnja 2025. ispravno utvrđene.

8. 23. prosinca 2025. tužitelj je dostavio u spis predmeta upravnog spora nalaz i mišljenje vještaka Darka Majića, dr. med, spec. opće kirurgije i subspec. traumatologije u prilog osnovanosti navoda iz tužbe i tužbenog zahtjeva.

9. U podnesku zaprimljenim kod ovog Suda 16. siječnja 2026. tuženik je očitujući se na Nalaz i mišljenje neovlaštenog vještaka Darka Majića, dr. med, spec. opće kirurgije i subspec. traumatologije, izrađenog izvan sudskog postupka na zahtjev tužitelja, u bitnome naveo, da je navedeni Nalaz i mišljenje neosnovan i nije od utjecaja na rješavanje ove upravne stvari, jer je Sud na ročištu održanom 11. prosinca 2025. odredio izvođenje dokaza medicinskim vještačenjem u ovom upravnom sporu po stalnom sudskom vještaku ortopedu, prim. dr. sc. Marinu Marinoviću iz Mošćeničke Drage, dr. med. specijalist opće kirurgije, specijalist uže specijalnosti ortopedije i traumatologije, čiji nalaz još nije sačinjen.

10. Nadalje, tuženik je naveo, da je Liječničko povjerenstvo Direkcije Zavoda 5. siječnja 2026. donijelo Nalaz, mišljenje i ocjenu prema kojem, nije suglasno s mišljenjem gore navedenog vještaka Darka Majića koji je u nalazu i mišljenju naveo da se kod tužitelja radi o dijagnozi S93.5 ili S93.6 - Uganuće i nategnuće u području prsta na stopalu ili Uganuće i nategnuće drugih i nespecificirani dijelova stopala te da se dijagnoza MKB-10 šifre S93.5 ili S93.6 trebaju tužitelju priznati ozljedom na radu vezano uz predmetni događaj od 12. ožujka 2025.

11. U svezi s tim napominje, da dijagnoze S93.5 i S93.6 koje je postavio neovlašteni vještak (angažiran od strane tužitelja) nisu evidentirane u medicinskoj dokumentaciji tužitelja niti su verificirane radiološkom i dijagnostičkom obradom niti su mogle nastati opisanim mehanizmom nastanka boli u lijevom stopalu (kada je tužitelj čučnuo i osjetio bol te se stoga ne mogu priznati ozljedom na radu), a uz to Liječničko povjerenstvo Direkcije Zavoda je u očitovanju na predmetni Nalaz i mišljenje neovlaštenog sudskog vještaka navelo, da je dijagnoza S93.6 općenita dijagnoza i ne definira mjesto ozljede pa se i stoga aspekta ne može priznati ozljedom na radu.

12. Također, tuženik se ne slaže niti s nalazom vještaka vezano uz kasnije evidentiranu dijagnozu kronične boli u smislu metatarsalgije i sumnje na sezamoiditis, u nalazu ortopeda od 9. svibnja 2025. i sa njegovim mišljenjem da degenerativne promjene ili kronične bolesti nisu predispozicija za ozljeđivanje ili akutizaciju, pojavu boli u takvim strukturama.

13. Tuženik smatra da je dijagnoza MKB-10 klasifikacije M77.4 Metatarsalgia simptom, a ne dijagnoza bolesti i nikako nije akutna ozljeda te se ne može priznati ozljedom na radu.

14. Istaknuo je, da Liječničko povjerenstvo Direkcije Zavoda u svom mišljenju ne navodi da se kod tužitelja radi jedino i isključivo o gihtu, od kojeg osiguranik boluje, kao o mogućem uzroku boli u lijevom stopalu, već kao o jednom od mogućih uzroka boli dijagnoze sezamoiditisa koja se kod akutizacije prezentira bolnošću i upalom okolnog tkiva, te je mogući uzrok boli u lijevom stopalu, a također sezamoidtis reg MTP hallucis sin je dijagnoza koja je postavljena kao suspektna i kronična ozljeda uzrokovana čestim pritiskom na taj dio stopala i rezultira iritacijom i bolnom upalom okolnog tkiva nije uzrokovana jednokratnim akutnim događajem te postoje različiti uzroci sezamoiditisa, između ostalog oštećenja sezamoidnih kostiju, deformacija metatarzofalangealnog zgloba, giht, dok da iz očitovanja Liječničkog povjerenstva Direkcije Zavoda je razvidno, da je vještak angažiran od strane tužitelja suglasan s ocjenom Liječničkog povjerenstva Direkcije Zavoda vezanom za dijagnozu S90.3/ Kontuzija drugih i nespecificiranih dijelova stopala, koja nije priznata ozljedom na radu, jer nije postojao udarac u stopalo, što bi podrazumijevalo kontuziju, a u nalazima nije evidentiran kontuzijski biljeg.

15. Stoga, tuženik zaključuje, budući su kod tužitelja prisutni čimbenici rizika za pojavu boli u stopalu – metatarsalgia, prenapezanje-pritisak na stopalo, ponavljajući pokreti čučnja, giht, a bol u lijevom stopalu se javila kod uobičajenih aktivnosti, bez iznenadne sile, pokreta ili rotacije u lijevom stopalu, ista se sukladno članku 67. ZOZO ne smatra ozljedom na radu, pa tuženik smatra da vještak angažiran od strane tužitelja, svoje mišljenje nije uskladio s opisanim mehanizmom ozljeđivanja propisanim u čl. 66. i čl. 67. Zakona.

16. Zaključno, tuženik je ostao pri sadržaju rješenja koje je predmetom ocijene zakonitosti u ovom sporu, a koje se temelji na Nalazu, mišljenju i ocjeni Liječničkog povjerenstva Direkcije Zavoda od 18. srpnja 2025. da se dijagnoze MKB 10 šifre Prijelom ostalih nožnih prstiju S92.9 i Kontuzija drugih i nespecificiranih dijelova stopala S90.3, ne mogu uzročno-posljedično povezati s predmetnim događajem od 12. ožujka 2025., kao niti dijagnoze S93.5 Uganuće i nategnuće u području prsta na stopalu ili dijagnoza S93.6 Uganuće ili nategnuće drugih i nespecificiranih dijelova stopala, koje predlaže vještak da se priznaju ozljedom na radu.

17. U Nalazu i mišljenju zaprimljenim kod ovog Suda 21. travnja 2026 doc. prim. dr. sc. Marin Marinović dr. med spec. opće kirurgije, specijalist uže specijalnosti ortopedije i traumatologije, stalni sudski vještak medicinske struke s područja opće kirurgije i traumatologije naveo je, da je nakon uvida u medicinsku dokumentaciju tužitelja utvrdio, da je tužitelj zadobio dijagnoze S90.3 Kontuzije drugih i nespecificiranih dijelova stopala i S92.9 Prijelom stopala nespecificiran – Fractura ossis sezamoidei art. MTP I pedis susp. ( nije verificirana MRI metodom- termin MRI stopala 24. travnja 2026. u 9,00 sati) i da se tužitelju tražene dijagnoze prema MKB klasifikaciji S92.9 i S90.3 mogu priznati ozljedom na radu nastalom kod poslodavca trgovina Krk d.d. 12. ožujka 2025., iako iz medicinske dokumentacije nije razvidno da je liječnik specijalist napisao da se na RTG snimci vidi da je fraktura sezamske kosti, no iz daljnjeg postupanja ortopeda u smislu preporuka za postupanje, analgetske terapije, predložene imobilizacije, mirovanja, elevacije noge i učestalosti termina kontrole kod specijalista, implicira da se radi o prijelomu kosti, a termin kontuzije bilo bi bolje prezentirati kao natisak, što isto podrazumijeva prijenos energije u tkivo i posljedično ozljedu istog, uz mogućnost kako ozljede mekotkivnih struktura, tako i koštanih struktura, ovisno o količini, smjeru energije kao i vremenu izloženosti istoj. Stoga vještak smatra da mehanizam ozljede može uzrokovati navedene ozljede i da medicinske činjenice utvrđene u Nalazu, mišljenju i ocijeni Liječničkog povjerenstva Direkcije Zavoda od 18. srpnja 2025. nisu ispravno utvrđene, jer se parcijalno ne utvrdi ispravno činjenično stanje i mehanizam nastanka ozljede, kao i izuzeće logičnog zaključka kronološki preporučenih dijagnostičko terapijskih postupanja koji govore u smislu liječenja frakture kosti (sezamska kost je kost sa svojom fiziološkom funkcijom, a ne „usamljena kost koja nastaje kao posljedica/odgovor naprezanja tetiva-stečena/urođena predispozicija).

18. U podnesku zaprimljenim kod ovog Suda 7. svibnja 2026. tuženik je dostavio očitovanje Liječničkog povjerenstva Direkcije Zavoda koje nije suglasno s nalazom i mišljenjem sudskog vještaka, uz pojašnjenje da sudski vještak svoje mišljenje nije uskladio s opisanim mehanizmom ozljeđivanja propisanim u čl. 66. i 67. Zakona. Smatra da kod tužitelja opisanim mehanizmom nastanka boli (čučanj) gore navedene ozljede nisu mogle nastati kod zdravog stopala.

19. U podnesku zaprimljenim kod ovog Suda 14. svibnja 2026. tužitelj je naveo da je suglasan s nalazom i mišljenjem vještaka od 12. travnja 2026.

20. Na idućem ročištu za raspravu održanom kod ovog suda 25. svibnja 2026. u prisutnosti opunomoćenika tužitelja, službene osobe tuženika i sudskog vještaka, stranke su u cijelosti ostale kod svih svojih navoda iznesenih u tijeku upravnog spora, nakon čega je izveden dokaz saslušanjem stalnog sudskog vještaka Marina Marinovića, radi usmenog obrazlaganja i pojašnjenja nalaza i mišljenja te otklanjanja primjedbi koje je tuženik iznio u svezi istog.

21. Na istom ročištu za raspravu vještak je u cijelosti ostao kod datog mišljenja, odgovarajući na pitanja suda, pa je izveden dokaz uvidom u dokumentaciju koja prileži spisu predmeta upravnog spora kao i u onu koja prileži spisu predmeta upravnog postupka te je rasprava zaključena.

22. Uvidom u dokumentaciju koja prileži spisu predmeta upravnog spora, kao i u onu koja prileži spisu predmeta upravnog postupka, utvrđeno je, da je postupak utvrđivanja i priznavanja ozljede na radu pokrenut 20. ožujka 2025. osnovom podnesene prijave o ozljedi na radu poslodavca Trgovine Krk d.d. pri kojoj je tužitelj bio zaposlen u vrijeme nastanka ozljede, a u prijavi je poslodavac naveo, da je tužitelj zaposlen kao poslovođa u trgovini, Zanimanje sukladno NKZ-10 klasifikaciji, šifre: 5222 i da mu je radno vrijeme na dan ozljede 12. ožujka 2025. bilo od 07,00 do 14,00 sati, da je do ozljede radio 00,35 sati u područnoj jedinici poslodavca u [adresa], Trgovina Krk, na adresi [adresa], a u točci 38. Prijave kao uzrok ozljede navedena je šifra 870/ Ostala nepromijenjena posebna pravila zaštite na radu koje nisu navedena pod oznakama 851 do 860.

23. U pisanoj izjavi tužitelj je naveo, da se ozljeda dogodila 12. ožujka 2025. u 7,35 kad je prilikom spuštanja u čučanj osjetio jaku bol u predjelu lijevog koljena, a prema sadržaju izjave poslodavca tužitelj je 12. ožujka 2025. oko 8,00 sati izvijestio poslodavca i naveo okolnosti nastanka ozljede istovjetne kao i u svojoj izjavi, dok je iz medicinske dokumentacije tužitelja razvidno da je 12. ožujka 2025. pri izabranom liječniku opće medicine zatražio medicinsku pomoć, iz razloga jer mu je tog dana ujutro kod čučnja nešto kvrcnulo u lijevom stopalu i postavljena mu je dijagnoza S90.3/Kontuzija drugih i nespecificiranih dijelova stopala te je upućen na daljnje preglede na razini sekundarne zdravstvene zaštite.

24. Postupajući po prijavi poslodavca prvostupanjsko tijelo je zatražilo Nalaz, mišljenje i ocjenu Liječničkog povjerenstva Direkcije Zavoda, Regionalnog ureda Rijeka od 17. travnja 2025. uvidom u koju je utvrđeno, da se dijagnoze S90.3 i S92.9 ne mogu dovesti u uzročno - posljedičnu vezu s predmetnim događajem od 12. ožujka 2025., jer se prema biomehanizmu ozljede nije moglo doći na opisan način i kod tužitelja je utvrđeno postojanje predispozicije zdravstvenog stanja, slijedom čega je 29. travnja doneseno prvostupanjsko rješenje, u kojem je utvrđeno da nisu ispunjeni, s medicinskog aspekta uvjeti, propisani za priznavanje tužitelju ozljede na radu dijagnoze S90.3 i S92.9, kao ni prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja s osnove ozljede na radu. Utvrđeno je, da je protiv navedenog prvostupanjskog rješenja tužitelj 9. svibnja 2025. izjavio tuženiku žalbu, o kojoj je odlučeno ovdje osporavanim rješenjem tuženika od 12. kolovoza 2025., na način, da je odbijena žalba tužitelja i potvrđeno je prvostupanjsko rješenje, a sve nakon što je u žalbenom postupku pribavljen Nalaz, mišljenje i ocjena Liječničkog povjerenstva Direkcije Zavoda od 18. srpnja 2025., uvidom u koju je utvrđeno, kako se zatražene akutne ozljede pod dijagnozama S90.3 i S92.9, ne mogu uzročno-posljedično vezati za predmetni događaj od 12. ožujka 2025. i priznati ozljedom na radu, jer dijagnoza MKB-10 šifre S90.3 nije verificirana priloženom dokumentacijom niti se može uzročno-posljedično vezati za propisani mehanizam ozljeđivanja, a dijagnoza šifre S.92.9 u predmetnom slučaju nije potvrđena dijagnostičkom RTG obradom, niti kod prvog pregleda traumatologa, niti u nalazima ortopeda.

25. Utvrđeno je, da je osporavajući zakonitost citiranog rješenja tuženika, tužitelj pokrenuo upravni spor, koji se pred ovim sudom vodi pod gore navedenim poslovnim brojem.

26. Nakon razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, ovaj sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan.

27. Sukladno čl. 17. Zakona prava iz obveznoga zdravstvenog osiguranja, uključujući i prava za slučaj ozljede na radu i profesionalne bolesti, obuhvaćaju: pravo na zdravstvenu zaštitu i pravo na novčanu naknadu.

28. Prema odredbi čl. 66. Zakona ozljedom na radu prema Zakonu smatraju se: 1. ozljeda izazvana neposrednim i kratkotrajnim mehaničkim, fizikalnim ili kemijskim djelovanjem te ozljeda prouzročena naglim promjenama položaja tijela, iznenadnim opterećenjem tijela ili drugim promjenama fiziološkog stanja organizma, ako je uzročno vezana uz obavljanje poslova odnosno djelatnosti na osnovi koje je ozlijeđena osoba osigurana u obveznom zdravstvenom osiguranju, kao i ozljeda nastala tijekom obveznoga kondicijskog treninga vezanog uz održavanje psihofizičke spremnosti za obavljanje određenih poslova, sukladno posebnim propisima, 2. bolest koja je nastala izravno i isključivo kao posljedica nesretnog slučaja ili više sile za vrijeme rada, odnosno obavljanja djelatnosti ili u vezi s obavljanjem te djelatnosti na osnovi koje je osigurana osoba osigurana u obveznom zdravstvenom osiguranju, 3. ozljeda nastala na način iz točke 1. ovoga članka koju osigurana osoba zadobije na redovitom putu od stana do mjesta rada i obratno te na putu poduzetom radi stupanja na posao koji joj je osiguran, odnosno na posao na osnovi kojeg je osigurana u obveznom zdravstvenom osiguranju, 4. ozljeda, odnosno bolest iz točaka 1. i 2. članka 14.b Zakona koja nastane kod osigurane osobe u okolnostima iz članka 16. Zakona.

29. Čl. 67. Zakona propisano je, da se ozljedom na radu, u smislu Zakona, ne smatra ozljeda, odnosno bolest do koje je došlo zbog: 1. skrivljenog, nesavjesnog ili neodgovornog ponašanja na radnome mjestu, odnosno pri obavljanju djelatnosti, kao i na redovitom putu od stana do mjesta rada i obrnuto (npr. tučnjava na radnom mjestu ili u vremenu dnevnog odmora, namjerno nanošenje povrede sebi ili drugome, obavljanje poslova pod utjecajem alkohola ili opojnih droga, upravljanje vozilom pod utjecajem alkohola ili opojnih droga i sl.), 2. aktivnosti koje nisu u vezi s obavljanjem radnih aktivnosti (npr. radni odmor koji nije korišten u propisano vrijeme, radni odmor koji nije korišten u cilju obnove psihofizičke i radne sposobnosti nužno potrebne za nastavak radnog procesa, fizičke aktivnosti koje nisu u vezi s radnim odnosom i sl.), 3. namjernog nanošenja ozljede od strane druge osobe izazvanog osobnim odnosom s osiguranom osobom koje se ne može dovesti u kontekst radnopravne aktivnosti, 4. atake kronične bolesti, 5. urođene ili stečene predispozicije zdravstvenog stanja koje mogu imati za posljedicu bolest.

30. Prema odredbi čl. 36. Pravilnika o pravima, uvjetima i načinu ostvarivanja prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja u slučaju ozljede na radu i profesionalne bolesti ("Narodne novine", broj 75/14, 154/14, 79/15, 139/15, 105/16, 40/17, 66/17, 109/17, 132/17, 19/18 i 41/19, u nastavku teksta: Pravilnik) ozljeda na radu može se priznati osiguraniku iz čl. 7. st. 4. Zakona te osiguranoj osobi iz čl. 16. Zakona kod koje je došlo do ozljeđivanja, odnosno bolesti u smislu čl. 66. Zakona.

31. Prema odredbi čl. 37. Pravilnika ozljeda na radu neće se priznati osiguranoj osobi iz čl. 36. Pravilnika u slučajevima iz čl. 67. Zakona.

32. Odredbom čl. 5. Pravilnika o pravima, uvjetima i načinu ostvarivanja prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja u slučaju ozljede na radu i profesionalne bolesti ("Narodne novine", broj 75/14, 154/14, 79/15, 39/15, 40/17, 36/17, 110/17, 132/17, 119/18 i 41/19) navedeno je, da u postupku utvrđivanja i priznavanja ozljede ili bolesti za ozljedu na radu odnosno profesionalnu bolest utvrđuju se uvjeti koji moraju biti ispunjeni kako bi se ozljeda ili bolest mogla priznati za ozljedu na radu odnosno profesionalnu bolest s time da prijava ozljede na radu odnosno profesionalnoj bolesti mora biti podnesena u rokovima utvrđenim Pravilnikom

33. Osnovano tužitelj u tužbi navodi da je u postupku koji je prethodio ovom upravnom sporu pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje, a da je na takvo činjenično stanje pogrešno primijenjeno materijalno pravo kada je u točki I. izreke odbijen zahtjev tužitelja za priznavanje ozljede na radu i prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja s te osnove i to ozljede tužitelja nastale kod poslodavca trgovine Krk d.d. dana 12. ožujka 2025., za dijagnoze S90.3 i S92.9, jer je na prijedlog tužitelja, a na okolnost medicinskih činjenica utvrđenih u Nalazu, mišljenju i ocjeni Liječničkog Povjerenstva Direkcije Zavoda od 18. srpnja 2025., u ovom upravnom sporu izveden dokaz medicinskim vještačenjem po gore navedenom neovisnom sudskom vještaku doc. prim dr. sc. Marinu Marinoviću, dr. med spec. opće kirurgije, specijalist uže specijalnosti ortopedije i traumatologije, koji je u Nalazu i mišljenju zaprimljenim kod ovog Suda 21. travnja 2026., a nakon uvida u medicinsku dokumentaciju tužitelja koja prileži spisu predmeta upravnog spora i upravnog postupka utvrdio, da su činjenice utvrđene u Nalazu, mišljenju i ocjeni Liječničkog povjerenstva Direkcije Zavoda od 18. srpnja 2025. pogrešno utvrđene, a što se očituje u sljedećim činjenicama: - mehanizam ozljede kako opisuje tužitelj može rezultirati nastankom navedene ozljede tipa natiska tkiva stopala i ovisno o distribuciji energije posljedično rezultirati prijelomom kosti. Sam prijelom kao takav ne mora se manifestirati kao distanciranje frakturnih ulomaka ili kao moltifragmentiranost, nego kao i utisnuće ili infrakcija što se također klasificira kao prijelom, jer dolazi do pucanja linije koštane mase.

34. Sama ozljeda je mogla nastati čučnjem, odnosno biti izazvana neposrednim i kratkotrajnim mehaničkim djelovanjem uslijed nagle promjene položaja tijela uzročno obavljanjem posla, odnosno iznenadnim opterećenjem dijela tijela.

35. Prema nalazima liječnika i anamnestičkim podacima, ne nalazi se naznaka da je tužitelj namjerno izveo rečeni manevar čučnja koji je rezultirao ozljedom.

36. Kod kontuzije određenog dijela tijela, nije ni nužno ni obavezno da na mjestu traume bude kontuzijski biljeg, kojeg se u Rješenju navodi da ga nema. U ovom slučaju je nesretno od strane liječnika korišten termin „kontuzija", primjerenije bi bilo navesti termin „natisak tkiva”. Prisutnost ili odsutnost kontuzijskog biljega ovisi o više čimbenika tipa jačine prenesene energije na tkivo, smjer sile, oruđe ili predmet i način, odnosno mehanizam prenošenja energije, kao i vrsti tkiva, odnosno lokalizaciji na tijelu gdje se energija prenosi. Također, starost organizma, odnosno tkiva na koje sila djeluje, fizička sprema i kondicija tkiva utječu na opseg nastanka ozljede.

37. Odsutnost podatka, odnosno nepreciznost opisanog lokalnog statusa u nalazu liječnika ne znači da kontuzijskog biljega je bilo ili nije, kao i hematoma, edema, i slično.

38. Navod da „palpatorna bolnost MTP palca uz manji otok govori u prilog gihtu od kojeg osiguranik boluje unazad više godina i uzima Adenuric” vještak ocijenjuje netočnim i paušalnim utvrđenim činjeničnim stanjem, jer niti jedan klinički znak u pregledima i nalazima specijalista ne navodi na indikaciju za dijagnostičko-terapijsko postupanje u smjeru liječenja gihta, kao i navod da je „sezamska kost usamljena kost koja nastaje kao posljedica/odgovor naprezanja tetiva stečena/urođena predispozicija„ ne odgovara istini, odnosno paušalna je i netočna tvrdnja. Vjerojatno se misli na kalcifikat koji može nastati kao posljedica kronične upale tetivno- kapsularno—ligamentamog aparata zgloba koja može rezultirati ulaganjem kalcija u navedene strukture i manifestirati se u obliku radiološkog nalaza kalcifikata. Sezamske kosti su kosti uložene u tetive i imaju funkciju u prenošenju mehaničkih sila pri naprezanju tetiva.

39. Stoga je vještak mišljenja da se tužitelju tražene dijagnoze prema MKB klasifikaciji S92.9 i S90.3 mogu priznati ozljedom na radu nastalom kod poslodavca trgovine Krk d.d. 12. ožujka 2025., a posljedično tome i priznati prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja s osnove ozljede na radu, jer iako iz medicinske dokumentacije nije razvidno da je liječnik specijalist napisao da se na RTG snimci vidi da je fraktura sezamske kosti, iz daljnjeg postupanja ortopeda u smislu preporuka za postupanje, analgetske terapije, predložene imobilizacije, mirovanja, elevacije noge i učestalosti termina kontrole kod specijalista, proizlazi da se radi o prijelomu kosti, dok termin kontuzije bilo bi bolje prezentirati kao natisak, što podrazumijeva prijenos energije u tkivo i posljedično ozljedu istog, uz mogućnost kako ozljeda mekotkivnih struktura, tako i koštanih struktura, ovisno o količini, smjeru energije kao i vremenu izloženosti istoj, pa je vještak mišljenja da mehanizam ozljede može uzrokovati navedene ozljede i da medicinske činjenice utvrđene u Nalazu, mišljenju i ocjeni Liječničkog povjerenstva Direkcije Zavoda od 18. srpnja 2025., su samo parcijalno ispravno utvrđene, a kako je to vještak pojasnio na stranici 4. Nalaza i mišljenja.

40. Imajući u vidu da je sudski vještak na prigovore tuženika iznesene na nalaz i mišljenje vještaka, odgovorio i usmeno na ročištu održanom kod ovog Suda 25. svibnja 2026., ostajući u cijelosti pri pisanom Nalazu i mišljenju od 21. travnja 2026., istaknuvši da je kronološki tijek nalaza i pregleda tužitelja kod specijalista jasan, kao i mehanizam ozljede (način na koji su ozljede nastale), sama obrada i preporuke specijalista za postupanje rekovalistencije (oporavka), jasno je, da su navedene ozljede koje je tužitelj zadobio pod dijagnozama šifre S90.3 i S92.9 uzročno posljedično vezane uz štetni događaj. Pojasnio je, da što se tiče nalaza, mišljenja i ocjene Liječničkog povjerenstva Direkcije Zavoda glede tumačenja da su sezamske kosti posljedica kronične upale, vještak navodi da su kalcifikati posljedica kronične upale, a sezamske kosti su tu sa svrhom i razlogom, a što znači da neki manji broj ljudi ih nema, a većina ih ima i da su one ovdje sa svrhom i razlogom. Nastavno, napomenuo je i to da je natisak tkiva mehanizam i da natisak tkiva i kontuzija su dva različita pojma koje vještaci Liječničkog povjerenstva Direkcije Zavoda u podnesku pogrešno primjenjuju u istoj rečeni. Znači hiperkeratoze kože uslijed natiska kako hodamo se javljaju na stopalima, ali ne primarno na zglobovima nožnih prstiju, jer na stopalu imamo tri točke opterećenja, bazu palca, bazu petoga prsta stopala i bazu pete.

41. Što se tiče navoda tuženika da je sam sudski vještak naveo da u medicinskoj dokumentaciji nije verificirana fraktura sezamske kosti, vještak navodi da preporučena MR nije učinjena, a da je kojim slučajem učinjena, ona bi pokazala da li je ili nije verificirana fraktura sezamske kosti. Međutim, uvidom u dokumentaciju u četiri uzastopna nalaza spec. ortopeda koji navodi dijagnozu suspektne frakture sezamske kosti, znači, da je sigurno specijalist predmnijevao da fraktura postoji i prema tome je preporučio imobilizaciju- gips longetom, dok u zadnjem nalazu specijaliste od 9. svibnja 2025. se navodi dg. metatarzalgije (prenaprezamnja), a to je radna dijagnoza koja pokazuje da bol i dalje perzistira (postoji).

42. Što se tiče problema s gihtom vještak navodi da ne negira da tužitelj ima navedenu dijagnozu, međutim uvidom u medicinsku dokumentaciju, specijalisti koji liječe tužitelja u niti jednom trenutku ne traže nalaz acidum urikum (mokraćne kiseline), urata i isto tako ne traže upalne parametre koji bi sigurno pokazale radi li se o akutizaciji te kronične bolesti, već specijalisti u svojim nalazima navode bolnost i lagana oteklina, ali nigdje ne navode crvenilo kože, koje je direktni pokazatelj akutizacije gihta, odnosno isti ne dovode giht u uzročno-posljedičnu vezu sa nastankom ovdje ozljeda tužitelja.

43. Stoga ovaj Sud smatra da je sudski vještak jasno i argumentirano, potpuno i uvjerljivo u skladu s postavljenim zadatkom i pravilima znanosti, vještine te odredbama propisa na temelju kojih je riješena ova pravna stvar izradio Nalaz i mišljenje, a na raspravi odgovorio konkretno i jasno na prigovore tuženika iznesene na Nalaz i mišljenje vještaka otklonivši dvojbe na koje je ukazivao tuženik u podnesku od 7. svibnja 2026., zbog čega Sud nije našao razlog neprihvaćanja istog.

44. Točka II. izreke presude temelji se na odredbi članka 147. stavak 1. ZUS-a u svezi s člankom 148. ZUS-a, kojom je propisano da stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako po zakonu nije drukčije propisano, pa imajući u vidu navedeno, kao i presudu Ustavnog suda Republike Hrvatske U-III-32279/2018 od 9. travnja 2019. tužitelju su priznati troškovi zastupanja putem njegovog opunomoćenika sukladno Tbr. 27., 46 i 52. Tarife o naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23), pa je tužitelju priznat trošak sastava tužbe, trošak pristupa na ročišta za raspravu održana kod ovog Suda 27. studenog 2025., 11. prosinca 2025. i 25. svibnja 2026. za svaku radnju po 1.250,00 EUR, u koji iznos je uračunat trošak PDV-a od 250,00 EUR, što ukupno iznosi 5.000,00 EUR, a koji iznosi je bilo potrebno uvećati za trošak provedenog medicinskog vještačenja u iznosu od 500,00 EUR, pa je tužitelju dosuđen trošak u iznosu od 5.500,00 EUR, dok ovaj Sud nije tužitelju priznao trošak podneska od 14. svibnja 2026., jer u istom nije navedeno ništa što, tužitelj već nije isticao u tijeku upravnog spora, slijedom čega je na temelju članka 117. stavak 1. ZUS-a, odlučeno kao u izreci ove presude.

U Rijeci, 28. svibnja 2026.

Sutkinja

Marija Renner Jakovljević

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u tri primjerka, u roku od 15 dana od dana dostave presude.

Dostaviti:

-opunomoćeniku tužitelja Borisu Gregoviću, odvjetniku u Odvjetničkom uredu

Gregović, Rijeka, Vatroslava Lisinskog 6,

- tuženiku Hrvatskom zavodu za zdravstveno osiguranje, Direkciji, Zagreb,

Margaretska 3