REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U RIJECI
[adresa] F 5
Poslovni broj: Us I-624/2026-4
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Upravni sud u Rijeci, po sutkinji Mariji Renner Jakovljević, uz sudjelovanje zapisničarke Mirjane Jakić, u upravnom sporu tužitelja ASEO d.o.o., Rijeka, Minakovo 8, OIB:; 36352168435, kojeg zastupa opunomoćenik Toni Primorac, odvjetnik u Rijeci, Prolaz Marije Krucifikse Kozulić 2/III, protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave istarske, Policijske postaje Poreč – Parenzo, Gimnastička 2, OIB: 36162371878, radi šutnje uprave-izdavanja dozvole za boravak i rad, 28. svibnja 2026.,
r i j e š i o j e
I. Upravni spor se obustavlja.
II. Nalaže se tuženiku da tužitelju nadoknadi trošak upravnog spora u iznosu od 1.250,00 EUR (slovima: tisuću dvjesto pedeset eura) u roku 30 (trideset) dana od dana dostave pravomoćnog rješenja ovoga suda, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana donošenja prvostupanjskog rješenja pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja.
Obrazloženje
1. Kod ovog Suda 20. travnja 2026. zaprimljena je tužba tužitelja ASEO d.o.o., Rijeka, Minakovo 8, zastupanog po opunomoćeniku Toniju Primorcu, odvjetniku u Rijeci, Prolaz Marije Krucifikse Kozulić 2/III, protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave istarske, Policijske postaje Poreč – Parenzo, Gimnastička 2, radi šutnje uprave-izdavanja dozvole za boravak i rad, a u kojoj je tužitelj u bitnome naveo da je u skladu s člankom 90. Zakona o strancima („Narodne novine“, broj 133/20, 114/22 i 151/22, 40/25 u nastavku teksta ZS), 25. ožujka 2026. za radnicu FC podnio zahtjev tuženiku za izdavanje dozvole za boravak i rad nadležnoj Policijskoj postaji, međutim da do dana podnošenja tužbe Sudu, tuženik nije odlučio u podnesenom zahtjevu, pa je tužitelj u tužbenom zahtjevu predložio da se naloži tuženiku da odmah, a najkasnije u roku od 30 (trideset) od dana zaprimanja presude odluči o zahtjevu tužitelja za izdavanje dozvole za boravak i rad za navedenu radnicu, uz nadoknadu troškova upravnog spora.
2. Tuženik je u odgovoru na tužbu zaprimljenim kod ovog Suda 27. svibnja 2026. u bitnome naveo, da je tužitelj 25. ožujka 2026. za radnicu FC podnio zahtjev tuženiku za izdavanje dozvole za boravak i rad i da je 5. svibnja 2026. izdana dozvola za boravak i rad za navedenu radnicu s rokom važenja od 15. svibnja 2026. do 13. kolovoza 2026. koju je 11. svibnja 2026. tužitelj preuzeo pa je tuženik predložio da se odbije tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan.
3. Odredbom članka 106. stavak 1. točka 2. ZUS-a propisano je, da će Sud rješenjem obustaviti spor kad nastupe razlozi propisani člankom 101. stavak 1. i 2., člankom 103. stavak 1. i člankom 165. Zakona. Odredbom članka 103. stavak 1. ZUS-a propisano je, da ako tuženik tijekom spora u cijelosti postupi prema tužbenom zahtjevu, Sud će obustaviti spor.
4. Imajući u vidu da u ovom upravnom sporu nije sporno da je kod ovog suda 20 travnja 2026. zaprimljena tužba tužitelja, protiv tuženika, radi šutnje uprave, zbog neodlučivanja tuženika o zahtjevu tužitelja od 25. ožujka 2026. za izdavanje dozvole za boravak i rad za radnicu FC, da je tuženik po primitku tužbe tužitelja 5. svibnja 2026.izdao dozvolu za boravak i rad za navedenu radnicu, a koju je 11. svibnja 2026. tužitelj preuzeo, dakle tuženik je odlučio o zahtjevu tužitelja u tijeku upravnog spora, nakon podnošenja tužbe Sudu, to je na temelju članka 106. stavak 1. točka 2. valjalo odlučiti kao u točki I. izreke rješenja.
5. Odredbom članka 147. stavak 1. ZUS-a, propisano je, da stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora ako Zakonom nije drukčije propisano pa imajući u vidu navedeno, tužitelju su priznati troškovi zastupanja putem njegovog opunomoćenika sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23, u nastavku teksta Tarifa) i to sukladno Tbr. 27., 46. i 52. Tarife pa je tužitelju priznat trošak sastava tužbe, iznos od 1.250,00 eura, u koji iznos je uračunat i trošak PDV-a, slijedom čega je na temelju članka 148. stavak 1. ZUS-a odlučeno kao u točki II. izreke rješenja.
U Rijeci 28. svibnja 2026.
S u t k i nj a
Marija Renner Jakovljević
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ovog rješenja dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u tri primjerka, u roku od 15 dana od dana dostave rješenja. Žalba protiv rješenja ne odgađa izvršenje rješenja (čl. 67. st. 2. ZUS-a).
DNA:
- Opunomoćeniku tužitelja Toniju Primorcu, odvjetniku u Rijeci, Prolaz Marije Krucifikse Kozulić 2/III uz presliku Potvrde od 5. svibnja 2026.
-Tuženom Ministarstvu unutarnjih poslova, Policijskoj upravi istarskoj, Policijskoj postaji Poreč – Parenzo, Gimnastička 2