REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-446/2024-132

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Tajani Škafar, u pravnoj stvari tužitelja/protutuženika ŠP iz [adresa]., zastupan po punomoćniku Pavao Škare, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika Expolux d.o.o. iz Zagreba, Trg bana J. Jelačića 11, zastupan po punomoćnici Nikolini Golubić, odvjetnici u Zagrebu, radi isplate, nakon zaključene glavne i javne rasprave 13. travnja 2026. u prisutnosti punomoćnika stranaka, 28. svibnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju 1.177,75 eur sa zakonskim zateznim kamatama tekućima od 30.08.2018. do isplate kao i naknaditi mu trošak parničnog postupka u visini 11.222,83 eur sa zakonskim zateznim kamatama tekućima od 28.05.2026. do isplate, sve po prosječnoj kamatnoj stopi na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunato je za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za 3 postotnih poena, a od 01.01.2023. do isplate prema stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena sve u roku 15 dana.

II Odbija se protutužbeni zahtjev koji glasi:

"Nalaže se tužitelju/protutuženiku isplatiti tuženiku/protutužitelju 29.923,72 eur sa zakonskim zateznim kamatama tekućima od 30.11.2016. do isplate kao i naknaditi mu trošak parničnog postupka sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od donošenja presude do isplate, sve u roku 15 dana.", kao neosnovan.

r i j e š i o  j e

I. Dopušta se preinaka tužbe učinjena na ročištu 13. travnja 2026.

II. Odbija se zahtjev tuženika/protutužitelja za naknadom troškova postupka.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi i tijekom postupka navodi kako je tuženiku pozajmio sveukupan iznos od 264.000,00 kuna i to

-26. srpnja 2010. godine iznos od 40.000,00 kuna

-19. kolovoza 2010. godine iznos od 7.000,00 kuna

-10. rujna 2010. godine iznos od 40.000,00 kuna

-01. listopada 2010. godine iznos od 40.000,00 kuna

-01. veljače 2011. godine iznos od 40.000,00 kuna

-25. veljače 2011. godine iznos od 50.000,00 kuna

-12. travnja 2011. godine iznos od 47.000,00 kuna,

a za koje pozajmice stranke nisu ugovorile rok povrata, pa je tužitelj putem svog punomoćnika, Zahtjevom za povratom zajma od 12. srpnja 2011. koji je tuženik zaprimio 13. srpnja 2011., pozvao tuženika na povrat zajma u roku od 2 mjeseca, a kojem zahtjevu tuženik nije udovoljio, navodeći kako je tužitelju na ime zajma vratio 109.605,00 kuna.

1.1. Nadalje navodi kako je ovaj sud u prethodnom postupku, 04.02.2013. posl.br. P-2939/12, a koja je bila potvrđena Presudom Županijskog suda u Zagrebu od 09.10.2013. posl.br. Gž-4966/13, usvojio tužbeni zahtjev tužitelja te je tužitelj temeljem pravomoćne presude ovog suda i naplatio svoje potraživanje na ime navedenih pozajmica u postupku prisilne naplate i to u ukupnom iznosu 440.017,21 kuna kako slijedi:

-7.263,39 kuna dana 04.08.2014.,

-83,07 kuna dana 06.11.2014.,

-432.469,75 kuna dana 29.11.2016.

-201,00 kuna na ime troškova FINE za provedbu zahtjeva za izravnu naplatu.

1.2. Međutim, kako je Vrhovni sud RH Rješenjem od 25.04.2018. posl.br. Rev- 1730/14, ukinuo ranije navedene Presude ovog i Županijskog suda u Zagrebu, vrativši predmet ovom sudu na ponovni postupak, a koje Rješenje VS RH je tužitelj zaprimio 28.08.2018., to je tužitelj 30.08.2018. izjavio tuženiku prijeboj budući da je na dan 30.08.2018. postojala dospjela obveza tužitelja prema tuženiku na povrat iznosa naplaćenog u postupku prisilne naplate u visini 440.181,64 kuna od kojeg iznosa je glavnica 440.017,21 kuna te zakonske zatezne kamate od 28.08.2018. do 30.08.2018. u iznosu 164,43 kuna dok je na isti datum postojalo dospjelo i nenaplaćeno potraživanje tužitelja prema tuženiku temeljem pozajmica koje su predmetom ovog postupka u ukupnom iznosu 449.055,36 kuna od kojeg iznosa na ime glavnice 264.000,00 kuna te zakonskih zateznih kamata od 14.09.2011. do isplate. Nakon izvršenog prijeboja 30.08.2018., preostalo potraživanje tužitelja iznosi 8.873,72 kuna.

1.3. Tužitelj tako prema konačno uređenom tužbenom zahtjevu od 26.10.2018. koji zahtjev je na ročištu za glavnu raspravu 14.05.2024. uskladio s odredbama Zakona o uvođenju eur, traži od suda da donese odluku kojom će naložiti tuženiku da tužitelju isplati 8.873,72 kuna/1.177,75 eur sa zakonskim zateznim kamatama tekućima od 30.08.2018. do isplate kao i da tužitelju naknadi troškove postupka sa zakonskim zateznim kamatama tekućima od presuđenja do isplate.

2. Tuženik se tek po zaprimanju Rješenja Vrhovnog suda RH 25.04.2018. posl.br. Rev-1730/14 kojim su ukinute Presuda ovog suda 04.02.2013. posl.br. P-2939/12 i Presuda Županijskog suda u Zagrebu od 09.10.2013. posl.br. Gž-4966/13, i to podneskom od 15.11.2018. očitovao o tužbi i tužbenom zahtjevu, na način da je osporio osnovanost i visinu istog, podnijevši pri tome i protutužbeni zahtjev.

2.1. Tuženik tako odgovorom na tužbu ne spori da su stranke postupka sklopile ugovor o zajmu, ali predmetom kojeg je bio zajam u iznosu 154.395,00 kuna, a ne 264.000,00 kuna. Naime, ne sporeći kako je tužitelj na račun tuženika izvršio uplatu u iznosu 264.000,00 kuna, navodi kako od navedenog iznosa, iznos u visini 109.605,00 kuna predstavlja otplatu pozajmice koju je tuženik (tada poslujući pod nazivom Exportdrvo trg d.o.o.) dao tužitelju 12.06.2006., a koju pozajmicu je tužitelj vratio 2010., dok preostali iznos u visini 154.395,00 kuna predstavlja pozajmicu koju je tužitelj dao tuženiku.

2.2. Stoga tuženik ne spori Izjavu o prijeboju od 30.08.2018. za iznos glavnice na ime pozajmice u iznosu 154.395,00 kuna te na ime pripadajućih zateznih kamata u visini 108.225,84 kuna, čime je u cijelosti namirena tražbina tužitelja na ime pozajmica u ukupnom iznosu 262.620,84 kuna.

2.2. Nadalje, nesporna je činjenica kako su Rješenjem VS RH ukinute Presude ovog i Županijskog suda temeljem kojih je tužitelj naplatio od tuženika 440.017,21 kuna, slijedom čega navedeni iznos predstavlja potraživanje tuženika prema tužitelju. Uzimajući u obzir da je prijeboj stvorio pravni učinak za 262.620,84 kuna, to je tužitelj u obvezi vratiti tuženiku 177.396,37 kuna, pa tuženik/protutužitelj, protutužbenim zahtjevom od 15.11.2018., koji zahtjev je na ročištu za glavnu raspravu od 14.05.2024. uskladio s odredbama Zakona o uvođenju eur, traži od suda da donese odluku kojom će naložiti tužitelju/protutuženiku isplatu 177.396,37 kuna/23.544,54 eur sa zakonskim zateznim kamatama tekućima od 05.09.2018. do isplate.

2.3. Međutim tijekom postupka, tuženik/protutužitelj mijenja činjenične navode protutužbe, navodeći kako je i tuženik izjavio tužitelju prijeboj 15.09.2011. za iznos 134.481,64 kuna, pa podneskom od 21.10.2024., uređuje protutužbeni zahtjev tražeći od suda da donese odluku kojom će naložiti tužitelju/protutuženiku isplatu u visini 31.376,16 eur sa zakonskim zateznim kamatama tekućima od 30.11.2016. do isplate, da bi zatim podneskom od 26.02.2025. ponovno uredio tužbeni zahtjev tražeći isplatu iznosa u visini 20.643,60 eur sa zakonskim zateznim kamatama tekućima od 30.11.2016. do isplate, a zatim na ročištu za glavnu raspravu 13.04.2026. navodi kako je pri uređenju tužbenog zahtjeva od 26.02.2025., pogrešno naznačio visinu svog potraživanja koju je na ročištu ispravio, tražeći od tužitelja/protutuženika isplatu 29.923,72 eur.

2.3.1. Naime, tuženik/protutužitelj je, a nakon odluke Vrhovnog suda RH od 25.04.2018. te zaključenja prethodnog postupka dostavio u spis dokumentaciju za koju je Županijski sud u Zagrebu u svojoj odluci od 18.07.2023. posl. br. Gž-4373/22 dao uputu o korištenju iste budući da se u konkretnom slučaju radi o postupku koji je pokrenut prije stupanja na snagu odredbe čl. 69 Zakona o izmjenama i dopunama ZPP-a ("Narodne novine" br. 25/13 ZID ZPP) kojom je izmijenjena odredba čl. 299 ZPP-a. Stoga je tuženik/protutužitelj, a nakon dopune vještačenja, svoj zahtjev izmijenio i u pogledu činjeničnih navoda protutužbe na način da je isticao kako je tužitelju/protutuženiku 15.09.2011. izjavio prijeboj svog potraživanja na ime pozajmice iz 2006. i zakonskih zateznih kamata sa potraživanjem na ime pozajmica koje je tužitelj/protutuženik imao prema tuženiku/protutužitelju.

3. Tužitelj/protutuženik je odgovorom na protutužbu osporio činjenične navode protužbe, sporeći pri tome osnovanost i visinu protutužbenog zahtjeva, ističući prigovor zastare te sporeći ispunjenje pretpostavki za prijeboj od 15.09.2011..

Navodi kako je iz opisa plaćanja u Izvatku s bankovnog računa od 12.06.2016. razvidno kako je uplata u iznosu 625.000,00 kuna, a koja je izvršena na ime Martimex d.o.o., izvršena na ime pozajmice dok je 109.605,00 kuna uplaćeno na račun tužitelja uz opis plaćanja „prot. 15.000,00 eur, ŠPB“, koja uplata je izvršena na ime posredničke provizije koju je tužitelj platio u ime tuženika u vezi kupoprodaje zemljišta na Čiovu te je predmetnom uplatom tuženik vratio tužitelju ono što je platio.

3.1. Naime, navodi tužitelj/protutuženik kako je kupoprodajna cijena nekretnine na Čiovu iznosila 255.120,00 EUR-a dok je posrednička provizija iznosila 6% odnosno 15.307,20 EUR-a, pri čemu tužitelj od tuženika nije potraživao razliku od 307,20 EUR-a. Dakle, jasno je iz navedenog kako tuženik nikada nije tužitelju dao nikakvu pozajmicu, a čak i da se radi o pozajmici kako to netočno navodi tuženik tada tužitelj ističe kako je ta tražbina i zastarjela u trenutku dospijeća tražbine tužitelja 14.09.2011., slijedom čega se ističe i prigovor zastare.

3.2. Nadalje tužitelj/protutuženik spori i osnovanost izjave o prijeboju tuženika/protužitelja od 15.09.2011. budući da tuženik/protutužitelj u svojim knjigama nije niti evidentirao navedeni prijeboj, pri čemu na dan izjave o prijeboju tuženik/protutužitelj nije niti imao evidentirano potraživanje prema tužitelju obzirom je potraživanje na ime pozajmice iz 2006. zatvorio 2010. .

3.3. Stoga je tužitelj/protutuženik, protiveći se svim izvršenim preinakama, ali ne i djelomičnom povlačenju protutužbe, istaknuo prigovor zastare te osporio osnovanost i visinu protutužbenog zahtjeva.

4. Sud je tijekom postupka izvršio uvid u Naloge za plaćanje, Zahtjev za povratom zajma uz presliku Potvrde o primitku preporučene pošiljke, Očitovanje na zahtjev za povratom zajma, Povijesni i aktivni Izvadak iz sudskog registra Trgovačkog suda u Zagrebu, proveden je dokaz saslušanjem tužitelja koji je i dopunski saslušan, Izvadak iz zemljišnoknjižnog uloška br. [broj ZK uloška] sve k. o. [katastarska općina], Zahtjev za izravnu naplatu, Specifikaciju izvršenja osnove za plaćanje, Izjavu o prijeboju, izračun zateznih kamata, presliku Prijemne knjige uz Povratnicu, Očitovanje na izjavu o prijeboju, Izvadak br. 26, Nalog za plaćanje, Ugovor o kratkoročnom kreditu, Ugovor o prodaji nekretnina, Financijske izvještaje, Karticu konta, proveden je dokaz saslušanjem zz tuženika ĐP, provedeno je financijsko vještačenje po sudskom vještaku Vještak Tkalec d.o.o. koji je i dopunski saslušan, izvršen je uvid u Bruto bilance, Godišnja financijska izvješća, Račune dobiti i gubitaka, Kartice konta, Temeljnice te je temeljem tako provedenih dokaza, a cijeneći svaki dokaz za sebe i sve dokaze u njihovoj ukupnosti, sukladno odredbi čl. Zakona o parničnom postupku («Narodne novine» broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 dalje ZPP), utvrdio tužbeni zahtjev osnovanim, a protutužbeni zahtjev neosnovanim.

5. Predmetom ovog postupka

-zahtjev je tužitelja za isplatom 1.177,75 eur/8.873,72 kuna sa zakonskim zateznim kamatama tekućima od 30.08.2018. do isplate na ime preostalog iznosa potraživanja s osnove zajma koji je tužitelj pozajmio tuženiku/protutužitelju, a koje potraživanje je preostalo nakon Izjave o prijeboju od 30.08.2018.

-zahtjev tuženika/protutužitelja za isplatom 29.923,72 eur sa zakonskim zateznim kamatama tekućima od 30.11.2016. do isplate na ime preostalog iznosa potraživanja s osnove zajma koji je tuženik/protutužitelj pozajmio tužitelju/protutuženiku i isplate izvršene po ranije pravomoćnoj presudi ovog suda od 04.02.2013., a koje potraživanje je preostalo nakon Izjave o prijeboju od 15.09.2011. i 30.08.2018..

5.1. Tužitelj je podneskom od 26.10.2018. konačno uredio tužbeni zahtjev na način da je isti umanjio, a koji zahtjev je na ročištu za glavnu raspravu 14.05.2024. uskladio s odredbama Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj ("Narodne novine", broj 57/2022 dalje u tekstu Zakon o uvođenju eur).

5.1.1. Iako je tužitelj, u odnosu na prvotni zahtjev iz tužbe, svoj zahtjev umanjio podneskom od 26.10.2018., predmetno umanjenje ne predstavlja po mišljenju ovog suda djelomično povlačenje tužbe u smislu odredbe čl. 193 ZPP-a u vezi pravnog shvaćanja Građanskog odjela VS RH br. Su-IV-16/21-8 od 26.04.2021.. Predmetno iz razloga što je umanjenje tužbenog zahtjeva posljedica Izjave o prijeboju od 30.08.2018. kao jednog od oblika prestanka tražbine u smislu odredbe čl. 195 i čl. 196 sve Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 78/15 dalje u tekstu ZOO), pa se u konkretnom slučaju radi o usklađenju tužbenog zahtjeva po djelomičnom ispunjenju potraživanja tužitelja koje potraživanje je bilo predmetom prvotnog zahtjeva iz tužbe.

5.2. Nadalje se ukazuje kako je tuženik/protutužitelj tijekom postupka mijenjao ne samo protutužbeni zahtjev već i činjenične navode protutužbe, pa je tako podneskom od 21.10.2024. svoj zahtjev povisio u odnosu na provotno postavljen protutužbeni zahtjev, da bi zatim podneskom od 26.02.2025. svoj zahtjev umanjio, za koji zahtjev na ročištu za glavnu raspravu 13.04.2026. navodi da ispravlja zbog pogreške u pisanju, a što bi predstavljalo povišenje zahtjeva.

5.2.1. Obzirom da je Županijski sud u Zagrebu u svojoj odluci od 18.07.2023. posl. br. Gž-4373/22 dao uputu o korištenju dokumentacije koju je tuženik/protutužitelj dostavio nakon zaključenja prethodnog postupka, a sve to budući da se u konkretnom slučaju radi o postupku koji je pokrenut prije stupanja na snagu odredbe čl. 69 ZID ZPP kojom je izmijenjena odredba čl. 299 ZPP-a, sa kojom dokumentacijom je tuženik/protutužitelj po izradi dopuna nalaza i mišljenja sudskog vještaka, i uređivao svoj protutužbeni zahtjev, tako su preinake protužbe, a sukladno uputi Županijskog suda u Zagrebu u vezi odredbe čl. 190 st. 3 ZPP-a, kao svrsishodne i dopuštene.

5.2.2. Pogrešno pri tome, na ročištu za glavnu raspravu 13.04.2026., navodi tuženik/protutužitelj kako je u podnesku od 26.02.2025., uređujući protutužbeni zahtjev, došlo do omaške u pisanju iznosa koji je na predmetnom ročištu "ispravio", jer se ne radi o pogrešci u pisanju već o preinaci. Naime, tuženik/protutužitelj je podneskom od 26.02.2025. uredio tužbeni zahtjev sukladno dopuni nalaza i mišljenja od 31.01.2025. kojim je određena visina protutužbenog zahtjeva u iznosu 20.943,60 eur, da bi potom sudski vještak na ročištu za glavnu raspravu 19.11.2025. sačinio nekoliko inačica visine potraživanja tuženika/protutužitelja, pa između ostalog odredivši visinu protutužbenog zahtjeva u iznosu 29.923,72 eur u kojoj visini tuženik/protutužitelj, na ročištu za glavnu raspravu 13.04.2026., konačno postavlja protutužbeni zahtjev, pogrešno navodeći kako se radi o ispravku zahtjeva iz podneska od 26.02.2025.

5.2.3. Slijedom navedenog, a budući da sud nije odlučivao o dopuštenosti ranijih preinaka protutužbe iz podneska od 21.10.2024., pri čemu se tužitelj/protutuženik nije protivio djelomičnom smanjenju zahtjeva protutužbe iz podneska od 26.02.2025. u odnosu na podnesak od 21.10.2024. te kako je tuženik/protutužitelj svoj protutužbeni zahtjev konačno uredio na ročištu 13.04.2026. koje uređenje u odnosu i na prvotno postavljen protutužbeni zahtjev predstavlja preinaku, to je sud istu dopustio iz razloga ranije obrazloženih.

6. Budući da je između stranaka sporna osnova i visina tražbina koje su stavljene u prijeboj, posljedično čemu je sporna i osnovanost i visina kako tužbenog tako i protutužbenog zahtjeva, tako je predmetno valjalo raspraviti.

7. U odnosu na tužbeni zahtjev ukazuje se na slijedeće.

8. Iz preslika Naloga za plaćanje, a u kojima je kao svrha plaćanja navedena "pozajmica", proizlazi kako je tužitelj na račun tuženika izvršio uplatu u ukupnom iznosu 264.000,00 kuna i to kako slijedi:

- 40.000,00 kuna, 26.07.2010.

- 7.000,00 kuna, 19.08.2010.

- 40.000,00 kuna, 10.09.2010.

- 40.000,00 kuna 01.10.2010.

- 40.000,00 kuna, 01. 02. 2011.

- 50.000,00 kuna, 25. 02. 2011.

- 47.000,00 kuna, 12. 04. 2011..

9. Iz Zahtjeva za povratom zajma od 12.07.2011. te povratnice od 13.07.2011., proizlazi kako je tužitelj pozvao tuženika na povrat zajma u roku od 2 mjeseca od dana primitka Zahtjeva, a koji Zahtjev je tuženik zaprimio 13.07.2011. te na isti odgovorio Očitovanjem, osporivši svoju obvezu uz navode kako je tužitelju isplaćeno 109.605,00 kuna.

10. Iz Kartica konta 2130 Obveze za pozajmice razvidno je da je tuženik evidentirao sve pozajmice iz ranije navedenih Naloga za plaćanje, pri čemu je zavedena i daljnja pozajmica u iznosu 50.000,00 kuna na dan 31.12.2010., a koja nije bila predmetom zahtjeva tužitelja u ovom postupku.

11. Zz tuženik ĐP u svom iskazu ne spori da je tužitelj pozajmio tuženiku 264.000,00 kuna i to u razdobljima i prema nalozima za isplatu koji prileže spisu, a koji iznos tuženik nikada nije vratio tužitelju. Iskazuje nadalje kako je i tuženik negdje 2006. pozajmio tužitelju 109.000,00 kuna, za koji iznos nikada nije bio ugovoren rok povrata zajma, niti je tužitelj predmetni zajam vratio tuženiku. Budući da je tužitelj 2011. tražio od tuženika povrat pozajmice to je tuženik tražio od tužitelja da svoje potraživanje umanji za iznos duga na ime pozajmice u visini 109.000,00 kuna, što je tužitelj odbio.

12. Slijedom navedenog, a unatoč činjenici da je tuženik činjeničnim navodima odgovora na tužbu kao i protutužbe, osporio da bi mu tužitelj pozajmio 264.000,00 kuna, sud je takove činjenične navode tuženika u cijelosti cijenio neosnovanima budući su isti u suprotnosti kako sa iskazom zz tuženika tako i s ranije navedenim Nalozima za za plaćanje kao i knjigovodstvenim ispravama koje je u spis dostavio upravo tuženik, koju dokumentaciju sud u smislu odredbe čl. 28 Ovršnog zakona («Narodne novine» broj 57/96 29/99, 173/03, 194/03, 88/05 dalje OZ) i čl. 31 Ovršnog zakona ("Narodne novine" br. 112/12, 93/114, 73/17 dalje u tekstu OZ/11) prihvaća kao vjerodostojan dokaz u ovom postupku.

13. Stoga se nespornim utvrđuje kako su stranke postupka u smislu odredbe čl. 499 st. 1 u vezi odredbe čl. 504 sve ZOO, zaključile usmeni ugovor o zajmu, temeljem kojeg je tužitelj u razdoblju od mjeseca srpnja do mjeseca listopada 2010. te u mjesecu veljači i travnju 2011., tuženiku pozajmio ukupno 264.000,00 kuna, a koji iznos je dospio na naplatu 13.09.2011..

13.1. Iz navedenog nedvojbeno proizlazi osnovanost i visina potraživanja tužitelja temeljem odredbe čl. 499 u vezi odredbe čl. 504 sve ZOO-a u iznosu 264.000,00 kuna koje je dospjelo 13.09.2011..

14. Budući da je tužitelj tužbu podnio 23.04.2012., dok je potraživanje u smislu odredbe čl. 504 ZOO-a, dospijelo 13.09.2011., to se prigovor zastare u smislu odredbe čl. 215 i čl. 225 sve ZOO-a, cijeni neosnovanim.

15. Nadalje, a budući da između stranaka nije sporno kako je tužitelj, temeljem Presude ovog suda od 04.02.2013. posl.br. P-2939/12 koja je potvrđena Presudom Županijskog suda u Zagrebu od 09.10.2013. posl.br. Gž-4966/13, naplatio od tuženika potraživanje na ime zajma u ukupnom iznosu 440.017,21 kuna, od kojeg iznosa je na ime glavnice naplaćeno 264.000,00 kuna, dok razlika do ukupnog iznosa predstavlja iznos obračunatih zakonskih zateznih kamata na glavno potraživanje od 14.09.2011. do naplate, to je nedvojbeno kako je tražbina tužitelja namirena u smislu odredbe čl.160 ZOO-a u vezi odredaba Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima („Narodne novine“ br. 91/10 dalje u tekstu ZPONS).

16. Međutim, budući da je Vrhovni sud RH, Rješenjem od 25.04.2018. posl.br. Rev- 1730/14, ukinuo ranije navedene presude, vrativši spis na ponovan postupak, a koju odluku je tužitelj zaprimio 28.08.2018., kako je to razvidno iz dostavnice u spisu, to je tužitelj temeljem odredbe čl. 1111 i čl. 1115 sve ZOO-a, u obvezi vratiti tuženiku naplaćeni iznos u visini 440.017,21 kuna sa zakonskim zateznim kamatama od 29.08.2018., a koja činjenica između stranaka nije sporna.

17. Tužitelj je stoga, 30.08.2018., izjavio prijeboj svog potraživanja na ime ugovora o zajmu u ukupnom iznosu 449.055,36 kuna (264.000,00 kuna na ime glavnice i 185.055,36 kuna na ime zakonskih zateznih kamata obračunatih na iznos glavnice od 14.09.2011. do 30.08.2018.) sa potraživanjem tuženika na ime stjecaja bez osnove u ukupnom iznosu 440.181,64 kuna (440.017,21 kuna na ime glavnice i 164,43 kuna na ime obračunatih zakonskih zateznih kamata od 28.08.2018. do 30.08.2018.), a kako je to i razvidno iz Izjave o prijeboju od 30.08.2018.

18. Da je Izjavu o prijeboju od 30.08.2018., tuženik primio 04.09.2019., utvrđeno je iz preslike Povratnice, ali i Očitovanja tuženika na izjavu o prijeboju kojim je tuženik djelomično osporio prijeboj za iznos 109.605,00 kuna navodeći kako predmetni iznos predstavlja pozajmicu tuženika tužitelju iz 2006., dok je priznao prijeboj u ukupnom iznosu 262.620,64 kuna (na ime glavnice 154.395,00 kuna te pripadajuće kamate u visini 108.225,84 kuna).

19. Međutim kako je već u ranijem dijelu ove odluke nedvojbeno utvrđeno postojanje ugovornog odnosa stranaka u smisu odredbe čl. 499 ZOO-a, predmetom kojeg je bila pozajmica u ukupnom iznosu 264.000,00 kuna, a koji iznos je dospio na naplatu 13.09.2011., to je tuženik Očitovanjem na izjavu o prijeboju, neosnovano osporio visinu glavnice tražbine tužitelja.

20. Dakle, budući je cijenjeno osnovanim potraživanje tužitelja temeljem odredbe čl. 499 u vezi odredbe čl. 504 sve ZOO-a u iznosu 264.000,00 kuna koje je dospjelo 13.09.2011. te potraživanje tuženika temeljem odredbe čl. 1111 u vezi odredbe čl. 1115 sve ZOO-a u iznosu 440.017,21 kuna koje je dospjelo 28.08.2018., to je provedeno financijsko vještačenje po sudskom vještaku Vještak Tkalec d.o.o. na okolnost utvrđivanja visina obje tražbine na dan Izjave o prijeboju odnosno 30.08.2018., obzirom da je u prijeboj stavljena i tražbina tužitelja i tuženika na ime zakonskih zateznih kamata.

21. Provedeno je tako financijsko vještačenje po sudskom vještaku Vještak Tkalec d.o.o. koji je detaljnom analizom opsežene knjigovodstvene dokumentacije poslovanja tuženika kao i dokumentacije iz postupka prisilne naplate tražbine temeljem ranije navedenih odluka ovog suda koje su ukinute odlukom VS RH, izradio nekoliko inačica nalaza i mišljenja koje je i usmenim saslušanjem dodatno objasnio, tako je sud prihvatio nalaz i mišljenje kao stručan i objektivan dokaz u ovom postupku.

21.1. Pri tome se ukazuje kako je sud, a u odnosu na tužbeni zahtjev, prihvatio nalaz i mišljenje sudskog vještaka od 10.02.2020., kojim je sačinjen obračun tražbina za koje je tužitelj izjavio prijeboj na ime glavnice i zakonskih zateznih kamata, dok se ostale dopune nalaza i mišljenja odnose na protutužbeni zahtjev o kojem će u daljnjem dijelu presude biti riječi.

22. Iz nalaza i mišljenja, a obzirom da je tužitelj 30.08.2018. izjavio prijeboj potraživanja, proizlazi da je potraživanje tužitelja prema tuženiku temeljem ugovornog odnosa u smislu odredbe čl. 499 st. 1 ZOO-a, na dan 30.08.2018. iznosilo ukupno 449.055,36 kuna, od čega 264.000,00 kuna na ime glavnice te 185.055,36 kuna na ime kamata. Nadalje, a budući da je tužitelj zaprimio odluku VS RH kojom su ukinute ranije navedene Presude temeljem kojih je od tuženika u postupku izravne naplate naplatio 440.017,21 kuna, 28.08.2018., što između stranaka nije sporno, to potraživanje tuženika/protutužitelja na dan prijeboja iznosi 440.017,21 kuna na ime glavnice te 164,43 kuna na ime kamata, što ukupno iznosi 440.181,64 kuna.

23. Slijedom navedenog, Izjavom o prijeboju od 30.08.2018. u smislu odredbe čl. 195 ZOO-a, u cijelosti je namireno potraživanje tuženika/protutužitelja temeljem odredbe čl. 1111 i čl. 1115 sve ZOO-a, dok preostalo potraživanje tužitelja na ime zajma sukladno odredbi čl. 499 u vezi čl. 504 sve ZOO-a iznosi 8.873,72 kuna što sukladno odredbama Zakona o uvođenju eura iznosi 1.177,75 eur.

23.1. Stoga je valjalo obvezati tuženika da tužitelju temeljem odredbe čl. 499 st. 1 ZOO-a, isplati 1.177,75 eur sa zakonskim zateznim kamatama tekućima od 30.08.2018. do isplate po stopi propisanoj odredbom čl. 29 ZOO-a.

24. Nadalje, a u odnosu na protutužbeni zahtjev tuženika/protutužitelja, ukazuje se na slijedeće.

25. Naime, tuženik/protutužitelj navodi kako je prednik tuženika, tada Exportdrvo trg d.o.o., 12.06.2006. pozajmio tužitelju 109.605,00 kuna, a koju činjenicu tužitelj/protutuženik spori ističući kako mu je navedeni iznos isplaćen na ime provizije za ostvarenu kupoprodaju zemljišta, pa je predmetno valjalo raspraviti.

26. Tužitelj/protutuženik tako u svom iskazu navodi kako mu je tuženik/protutužitelj iznos u visini 109.605,00 kuna isplatio na blagajni i to na ime posredničke provizije koju je tužitelj u ime tuženika isplatio HP koja je posredovala između prednika tuženika i prodavatelja u vezi kupnje nekretnine na Čiovu, dok zz tuženik predmetne navode spori, navodći kako je tužitelju 109.605,00 kuna isplaćeno na ime zajma, a što je razvidno iz Naloga za plaćanje od 12.06.2006..

27. Nesporno je, a uvidom u Ugovor o kratkoročnom kreditu te Ugovor o kupoprodaji, utvrđeno kako je prednik tuženika Exportdrvo trg d.o.o., tijekom 2006., temeljem ranije navedenog Ugovora o kreditu, sklopljenog 25.05.2006. sa kreditorom OTP bankom u smislu odredb čl. 1021 ZOO-a, financirao kupovinu nekretnine na Čiovu temeljem Ugovora o kupoprodaji sklopljenog 16.05.2006. sa prodavateljima BP i TP u smislu odredbe čl. 376 ZOO-a, koje nekretnine je prednik tuženika u smislu odredbe čl. 119 u vezi odredbe čl. 120 Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09 i 153/09 dalje ZVDSP) postao vlasnikom kako je to razvidno iz Izvatka iz zemljišnih knjiga zk. ul. br. [broj ZK uloška] sve k. o. [katastarska općina].

28. Uvidom u Nalog za plaćanje od 12.06.2006. razvidno je kako je prednik tuženika putem Zagrebačke banke na račun tužitelja izvršio uplatu 109.605,00 kuna kao protuvrijednost 15.000,00 EUR-a, a kao svrha je naveden ugovor i potraživanje avansa.

29. Iz Konto kartice prednika tuženika za razdoblje od 01.01.2006. do 31.12.2006., proizlazi kako je prednik tuženika 109.605,00 kuna od 12.06.2006. proknjižio kao pozajmicu, zaračunavajući na navedeni iznos i kamatu koja je sa 31.12.2006. iznosila 2.438,36 kuna.

30. Slijedom svega navedenog te budući da je iskaz tužitelja/protutuženika u pogledu načina isplate 109.605,00 kuna u suprotnosti sa Nalogom za plaćanje od 12.06.2006. kao i Konto karticom, a koju dokumentaciju sud u svrhu dokaza prihvaća kao vjerodostojan dokaz u smislu odredbe čl. 28 OZ-a te obzirom da iz Ugovora o kupoprodaji nije razvidno da bi pri posredovanju kupoprodaje nekretnine koja je bila predmetom Ugovora o kupoprodaji, sudjelovala posrednica HP, to sud nije cijenio vjerodostojnim iskaz tužitelja/protutuženika.

30.1. Stoga je kao irelevantan odbijen dokazni prijedlog za saslušanjem svjedoka OP, sina navodne posrednice sada pokojne HP, budući da osim što ista nije niti naznačena u Ugovoru o kupoprodaji, to i iz razloga što tužitelj/protutuženik nije dostavio za spis ugovor o posredovanju iz kojeg bi bilo razvidno da je ista bila angažirana od strane prednika tuženika kao posrednica u kupoprodaji te da bi tuženik/protutužitelj bio u obvezi istoj isplatiti posredničku proviziju, a niti je dostavio u spis niti predlagao pribavu dokumentacije npr. izvadak iz banke iz kojeg bi bilo razvidno da je na račun gđe. HP zaista od strane tužitelja izvršena uplata spornog iznosa.

31. Nastavno na navedeno, vjerodostojnim je sud ocijenio iskaz zz tuženika/protutužitelja, čime je nedvojbeno utvrđeno postojanje ugovornog odnosa prednika tuženika i tužitelja u smislu odredbe čl. 499 st. 1 ZOO-a, temeljem kojeg je prednik tuženika pozajmio tužitelju 12.06.2006. iznos u visini 109.605,00 kuna.

32. Nadalje je valjalo utvrditi je li tužitelj/protutuženik ispunio svoju ugovornu obvezu u smislu odredbe čl. 499 ZOO-a, odnosno je li vratio tuženiku/protutužitelju navedenu pozajmicu te ukoliko nije, valjalo je utvrditi rok povrata zajma te raspraviti istaknuti prigovor zastare.

32.1. Predmetno iz razloga što je iskaz zz tuženika/protutužitelja u dijelu u kojem je iskazivao o povratu zajma kao i dospijeću istog u nesuglasju kako sa činjeničnim navodima protutužbe tako i Očitovanja na zahtjev za povratom zajma od 29.07.2011. kao i Očitovanja na izjavu o prijeboju, pri čemu tuženik/protutužitelj, niti po pozivu sudskog vještaka i suda temeljem rješenja od 30.07.2024., nije naznačio dospijeće tražbine na ime zajma.

33. Naime, u činjeničnim navodima protutužbe tuženik/protutužitelj navodi: „Tuženik je 12.06.2006. godine tužitelju pozajmio iznos od 109.605,00 kuna koje mu je tužitelj vratio 2010.. Točno tužitelj zaključuje kako tuženika nikada nije stavio u prijeboj tražbine s ove osnove prema pozajmici tužitelja jer nije mogao staviti u prijeboj kada mu je tražbina namirena 2010. godine uplatom za koju tužitelj neosnovano tvrdi da bi predstavljala njegovu pozajmicu tuženiku. Opreza radi ukoliko bi naslov prihvatio tužiteljeve navode da njegove uplate iz 2010. godine nisu predstavljale povrat pozajmice to bi značilo da tužitelj nije vratio pozajmicu. U tom smislu tuženik opreza radi ovim podneskom poziva na povrat pozajmice u iznosu 109.605,00 kuna.“

33.1. U podnesku od 22.05.2020. tuženik/protutužitelj navodi:

„Expolux je s 15.09.2011. izjavio tužitelju prijeboj svoje tražbine na osnovi pozajmice i kamata.“

33.1.1. Iz prijedloga kompenzacije od 21.05.2020. (list 189-190 spisa), a koja je potpisana po zz tuženiku/protutužitelju 15.09.2011., proizlazi kako je tuženik/protutužitelj izvršio prijeboj potraživanja tužitelja/protutuženika na ime pozajmica od 26.07.2010., 19.08.2010., 10.09.2010., 01.10.2010. i dijela od 01.02.2011. u ukupnom iznosu 134.481,64 kuna sa svojim potraživanjem na ime pozjamice od 12.06.2006. te kamata za razdoblje 2006. do 2010. u ukupnom iznosu 134.481,64 kuna.

33.2. Zz tuženik/protutužitelj u svom iskazu navodi kako nije ugovoren rok povrata zajma, navodeći kako je tužitelj/protutuženik pozvan na povrat zajma negdje 2010. ili 2011., a koji zajam nije vratio.

33.3. Iz Očitovanja na zahtjev za povratom zajma od 29.07.2011. kojeg je tužitelj primio 01.08.2011., proizlazi kako je tuženik odgovarajući na Zahtjev tužitelja o povratu 264.000,00 kuna, osporio visinu potraživanja tužitelja navodeći kako je izvršio uplatu 109.605,00 kuna.

33.4. Iz Očitovanja na izjavu o prijeboju potraživanja, tuženik, osporivši izjavu o prijeboju za iznos 109.605,00 kuna, predmetno obrazlaže da kako je 109.605,00 kuna pozajmica koju je tuženik dao tužitelju 12.06.2006., a koju je tužitelj vratio tuženiku uplatama tijekom 2010. i 2011..

35. Dakle, budući da iz navedenih Očitovanja ne proizlazi da bi tuženik/protutužitelj pozvao tužitelja/protutuženika na povrat zajma, pri čemu je iskaz zz tuženika/protutužitelja u diskrepanciji sa činjeničnim navodima protutužbe koji su pak navodi u proturječju sa navodima iz podneska tuženika/protutužitelja od 22.05.2020. te Izjave o prijeboju, to je na okolnost je li tužitelj/protutuženik ispunio svoju ugovornu obvezu u smislu odredbe čl. 499 ZOO-a ili je njegova obveza prestala ispunjenjem u smislu odredbe čl. 195 ZOO-a, te ukoliko nije, kada je tražbina tuženika/protutužitelja dospjela, provedeno financijsko vještačenje kako bi se analizom knjigovodstvene evidencije tuženika/protutužitelja predmetne činjenice utvrdile.

36. Iz dopuna nalaza i mišljenja proizlazi kako je tuženik/protutužitelj u svojoj knjigovodstvenoj dokumentaciji, a koja je u skladu s javno objavljenim financijskim izvještajem,

- 12.06.2006. evidentirao pozajmicu tužitelju/protutuženiku u iznosu 109. 605,00 kuna na ime glavnice kao i kamate na glavnicu u razdoblju od 2006. do 2009. u iznosu 19.704,24 kuna te za razdoblje 2010. do 31.12.2010. u iznosu 5.172,40 kuna, čime ukupno potraživanje na ime glavnice i kamata za razdoblje od 12.06.2006. do 31.12.2010. iznosi 129.309,24 kuna

-31.12.2010. zatvorio obvezu tužitelja/protutuženika na ime pozajmice u iznosu 134.481,64 kuna

-nije proveo Izjavu o prijeboju od 15.09.2011.

-nije imao evidentirano potraživanje od tužitelja na ime pozajmice i kamata na dan 15.09.2011..

37. Budući da su činjenični navodi protutužbe koje je tuženik/protutužitelj tijekom postupka mijenjao, kako u međusobnom nesuglasju tako i u nesuglasju sa stanjem knjigovodstvene dokumentacije tuženika/protutužitelja, a koja dokumentacija je sukladna javno objavljenim financijskim izvještajem, te u smislu odredbe čl. 28 OZ-a i čl. 31 OZ- a/12, predstavlja vjerodostojan dokaz u ovom postupku to su neosnovanim ocijenjeni navodi protutužbe u dijelu koji su u suprotnosti sa navedenom dokumentacijom.

38. Iz navedenog nedvojbeno proizlazi kako tuženik/protutužitelj u svojoj knjigovodstvenoj dokumentaciji nije evidentirao Izjavu o prijeboju od 15.09.2011., a istu nije niti mogao evidentirati budući da na dan Izjave o prijeboju, 15.09.2011., tuženik/protutužitelj nije niti imao dospjelu tražbinu na ime pozajmice prema tužitelju/protutuženiku koju je u prijeboj stavio jer je predmetno potraživanje tuženik/protutužitelj već zatvorio prije Izjave o prijeboju i to s danom 31.12.2010..

38.1. Slijedom navedenog nedvojbeno je kako se za Izjavu o prijeboju od 15.09.2011., za koju tuženik/protutužitelj nije niti dokazao da je poslao tužitelju/protutuženiku, niti da je istu tužitelj/protutuženik zaprimio, nisu ispunile pretpostavke propisane odredbom čl. 195 ZOO-a, čime Izjava o prijeboju od 15.09.2011., nije niti proizvela pravni učinak prijeboja u smislu odredbe čl. 195 i čl. 196 sve ZOO-a.

39. Nadalje, a budući da je tuženik/protutužitelj s danom 31.12.2010., zatvorio svoje potraživanje na ime pozajmice koja je predmetom protutužbenog zahtjeva, i to kako na ime glavnice tako i zateznih kamata, a kako je to utvrđeno nalazom i mišljenjem, to više ne postoji obveza tužitelja/protutuženika na povrat zajma u iznosu 109.605,00 kuna u smislu odredbe čl. 9 u vezi odredbe čl. 499 sve ZOO-a, pa sud kao irelevantno nije niti utvrđivao dospijeće predmetne tražbine.

40. Kako dakle Izjava o prijeboju od 15.09.2011., nije proizvela pravni učinak prijeboja, a potraživanje tuženika/protutužitelja, na ime pozajmice, nije niti postojalo u vrijeme pokretanja ovog sudskog postupka obzirom da je s danom 31.12.2010., tuženik/protutužitelj predmetno potraživanje zatvorio te kako je Izjava o prijeboju od 30.08.2018. proizvela pravni učinak prijeboja tražbine tužitelja na ime pozajmica s protutražbinom tuženika na ime stjecaja bez osnove uslijed odluke VS RH od 25.04.2018., kako je već ranije obrazloženo, tako je protutužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan.

40.1. S tim u vezi ukazuje se kako sud, a budući da u vrijeme Izjave o prijeboju od 15.09.2011. nije postojala tražbina tuženika/protutužitelja na ime pozajmice jer je istu tuženik/protutužitelj već zatvorio 31.12.2010., to sud nije cijenio dopune nalaze i mišljenja u tom dijelu, kao što nije cijenio dopunu nalaza i mišljenja u odnosu na pozajmicu u iznosu 50.000,00 kuna koju je tužitelj pozajmio tuženiku 31.12.2010. budući da predmetna pozajmica nije niti bila predmetom tužbenog zahtjeva.

41. Slijedom svega navedenog odlučeno je kao u izreci.

42. Odluka o parničnom trošku tužitelja temelji se na odredbi čl. 154 st. 1 u vezi odredbe čl. 155 i čl. 37 st. 2 sve ZPP-a, a odnosi se na trošak zastupanja tužitelja po punomoćniku odvjetniku, odmjerenom sukladno odredbama Tarife o naknadi i nagradi za rad odvjetnika („Narodne novine“ br. 138/23 dalje u tekstu Tarifa) prema vrijednosti konačno postavljenog tužbenog i protutužbenog zahtjeva (1.177,75 eur+29.923,72 eur=31.101,47 eur) te zatraženom trošku.

Tužitelju je tako priznat trošak za sastav tužbe, podneska od 26.10.2018., 31.12.2018., 21.08.2020., 09.08.2024., 24.11.2024., 30.04.2025., za pristup na ročišta 21.01.2013., 16.01.2019., 03.04.2019., 09.09.2020., 14.05.2024., 06.06.2025., 19.11.2025. i 13.04.2026. za svaku radnju u iznosu po 500,00 eur, za sastav podneska od 26.10.2018., u iznosu 150,00 eur, za sastav podneska od 09.08.2024. u iznosu 50,00 eur, za pristup na ročište 12.11.2020. u iznosu 250,00 eur što uz uvećanje za iznos PDV- a 25% iznosi 9.937,50 eur kojem je pribrojen trošak vještačenja u ukupnom iznosu 882,26 eur, sudska pristojba na tužbu u iznosu 383,57 eur, presudu u iznosu 19,50 eur čime sveukupni trošak tužitelja iznosi 11.222,83 eur. Nije mu priznat trošak za sastav odgovora na žalbu, podneska od 26.08.2022., 31.12.2024. te za sastav žalbe, budući da navedene radnje nisu bile relevantne za vođenje postupka jer u istima tužitelj ponavlja već iznesene navode, a nisu mu priznati niti troškovi za sastav podneska od 17.04.2019. i 20.08.2020. jer se dokaz o uplati predujma utvrđuje dostavom obračunske liste od strane računovodstva suda po izvršenoj uplati.

Na tako određen trošak tužitelju su temeljem odredbe čl. 151 ZPP-a, dosuđene zakonske zatezne kamate tekuće od presuđenja do isplate.

43. U odnosu na zahtjev za naknadom troškova postupka tuženika/protutužitelja ukazuje se na slijedeće.

43.1. Iako je tužitelj, u odnosu na prvotni zahtjev iz tužbe, svoj zahtjev umanjio podneskom od 26.10.2018., predmetnom umanjenje ne predstavlja po mišljenju ovog suda djelomično povlačenje tužbe u smislu odredbe čl. 193 ZPP-a u vezi pravnog shvaćanja Građanskog odjela VS RH br. Su-IV-16/21-8 od 26.04.2021., već usklađenja tužbenog zahtjeva po provedenom prijeboju u smislu odredbe čl. 195 i čl. 196 sve ZOO- a, a kako je već obrazloženo u ranijem dijelu ove odluke.

43.2. Stoga je kao neosnovan odbijen zahtjev tuženika/protutužitelja za naknadom troškova postupka u tom dijelu u smislu odredbe čl. 158 ZPP-a.

U Zagrebu, 28. svibnja 2026.

Sudac

Tajana Škafar

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana dostave iste. Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, sud će na ročištu uručiti ovjereni prijepis presude (čl. 335. st. 8. ZPP).

Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje (čl. 335. st. 9. ZPP).

Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, sud će presudu dostaviti prema odredbama Zakona o parničnom postupku o dostavi pismena (čl. 335. st. 11. ZPP).

Žalba se podnosi pisanim putem ovom sudu u 4 primjerka, a o istoj odlučuje Županijski sud.

DNA:

1. Pun. tužitelja

2. Pun. tuženika