REPUBLIKA HRVATSKA
Općinski sud u Splitu - Stalna služba u Trogiru
Obala Bana Berislavića 1
21220 Trogir
Poslovni broj: Povrv-404/2025-13
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Splitu-Stalna služba u Trogiru po sucu Ivanki Karadža , u pravnoj stvari tužitelja ADRIATIC.HR d.o.o. Split, OIB: 16364086764, Poljička cesta 26, 21000 Split, zastupan po z.z. MT iz [adresa] OIB: [osobni identifikacijski broj], a on po punomoćniku Stjepanu Grubišiću odvjetniku u Solinu, protiv tuženika KT iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćnici Nedjeljki Lazić, odvjetnici u Splitu, radi isplate, nakon glavne i javne rasprave održane i zaključene dana 17. travnja 2026., u nazočnosti pun. stranaka, koja odluka je objavljena 28. svibnja 2026.,
p r e s u d i o j e
I. Održava se u cijelosti na snazi rješenje o ovrsi javnog bilježnika Sandre Jelavić iz Splita broj OVRV-32105/24 od 05.03.2025.g., a kojim je ovršeniku – tuženiku naloženo isplatiti ovrhovoditelju – tužitelju na ime glavnice:
iznos od 785,00€ sa zateznom kamatom koja teče od 25.01.2022.g.
iznos od 430,00€ sa zateznom kamatom koja teče od 25.01.2022.g.
i to zakonskom zateznom kamatom na svaki pojedini iznos po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućeg polugodištu za pet postotnih poena, od 01.01.2023.-29.12.2023.g. po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, a od 30.12.2023.g. po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01.siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, pa sve do namirenja i sve to u roku od 8 dana po pravomoćnosti ove presude.
II. Dužan je tuženik u roku od 15 dana po pravomoćnosti ove presude naknaditi parnični trošak tužitelja u iznosu od 1.178,09 eura, sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana presuđenja pa do isplate.
Obrazloženje
1.Rješenjem o ovrsi pod posl. brojem Ovrv-32105/2024 od 05.03.2025. javnog bilježnika Sandre Jelavić iz Splita određena je ovrha radi naplate novčane tražbine ovrhovoditelja Adriatic .Hr.d.o.o. protiv ovršenika KT a na temelju vjerodostojne isprave i to računa broj 339/1/2 u iznosu od 785,00 eura sa kamatama od 25.1.2022 do isplate, i računa broj 341/1/2 u iznosu od 430,00 eura sa pripadajućim kamatama od 25.1.2022. do isplate.
2. Povodom prigovora ovršenika navedeno rješenje o ovrsi je stavljeno izvan snage rješenjem ovog suda broj Ovrv-21405/2024-7 od 10. travnja 2025 ukinute su sve provedene ovršne radnje i odlučeno da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.
3. U prijedlogu za ovrhu zaprimljenom kod javnog bilježnika , sada u tužbi navodi se da tuženik na temelju vjerodostojne isprave i to računa 339/1/2 duguje tužitelju iznos od 785,00 eura sa pripadajućim kamatama od 25.1.2022 do isplate po kamatnoj stopi u skladu sa odredbom članka 29. ZOO-a, te na temelju računa broj 341/1/2 iznos od 430,00 eura sa pripadajućim kamatama od dospijeća do isplate.
4. U prigovoru protiv rješenja o ovrsi, sada u odgovoru na tužbu od 7.3.2025. , tuženik navodi da tužitelj svoje potraživanje temelji na računu br. 339/1/2 izdanom dana 21.01.2022.g. s rokom dospijeća 24.01.2022. na iznos od ukupno 785,00 EUR te računu br. 341/1/2 izdanom dana 21.01.2022.g. s rokom dospijeća 24.01.2022. na iznos od ukupno 430,00 EUR, koji računi da su izdani temeljem Ugovora o smještaju u turističkim apartmanima na ime ugovorne kazne zbog neprihvaćanja rezervacije. Tuženik u cijelosti osporava potraživanje ovrhovoditelja te ističe da je pobijano rješenje o ovrsi neosnovano i nezakonito, da je cjelokupno potraživanje tužitelja u zastari.
4.1.Navodi da prema odredbi čl. 173. Zakona o obveznim odnosima zastarijevanje počinje teći prvog dana poslije dana kada je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze. U konkretnom slučaju, sukladno odredbi članka 22. Ugovora o smještaju u turističkim apartmanima ovrhovoditelj ima pravo zahtijevati naknadu štete nastale zbog otkazane usluge smještaja dan nakon proteka termina otkazane usluge. Obzirom da je rok dospijeća sporne tražbine definiran ugovorom, onda se početak zastarnog roka ima računati sukladno ugovoru, neovisno o datumu kada je ovrhovoditelj odlučio izdati svoje račune. Sve iz razloga jer je za ovrhovoditelja (navodna) šteta nastala po proteku termina usluge smještaja i u tom trenutku je tužitelju bila poznata u punom iznosu.
Tuženik ističe da obzirom da iz računa tužitelja proizlazi da su se sporne rezervacije trebale realizirati u terminu 31.07.2021. - 04.08.2021. (račun 341/1/2), odnosno u terminu 01.08.2021 – 05.08.2021. (račun 339/1/2) to zastarijevanje u konkretnom slučaju počinje teći 05.08.2021., odnosno 06.08.2021., a kako je prijedlog za ovrhu podnesen tek dana 20.12.2024. navodi da su tražbine po oba sporna računa tužitelja u zastari.
4.2.Osim toga, ističe da nisu ni bili ispunjeni uvjeti da bi ovrhovoditelj temeljem Ugovora o smještaju u turističkim apartmanima bio ovlašten na potraživanje naknade štete od tuženika, da tužitelj osim jednostrano izdanih računa i vlastite verzije događaja iskazane kroz njegovu „Kronologiju“, nije priložio niti jedan dokaz na okolnost postojanja predmetnih rezervacija, potvrde rezervacije, uplate akontacije niti komunikacije s tuženikom.
Nadalje, ističe da predmetni Ugovor o smještaju u turističkim apartmanima po svojoj formi i sadržaju predstavlja klasičan tipski ugovor, pun nepoštenih i netransparentnih ugovornih odredbi kojeg je u svom interesu sastavio ovrhovoditelj. Navodi da tuženik nije imao mogućnost pregovaranja ni utjecaja na sadržaj ugovornih odredbi, niti je bio adekvatno zaštićen u situaciji kada mu ovrhovoditelj, ni nakon upozorenja, nije isplatio akontaciju za navodne rezervacije koje su predmet ovog postupka. Osim toga, navodi da je tužitelj u prijedlogu za ovrhu odnosno tužbi zatražio, a pobijanim rješenjem o ovrsi mu je i priznat iznos naknade štete za koju nema uporišta u ugovornim odredbama.
Naime, člankom 18. Ugovora ugovorna kazna predviđena je u iznosu ekvivalentnom vrijednosti neprihvaćene rezervacije uvećane za pripadajući PDV. Ne samo što je tužitelj u svojoj kronologiji događaja priznao da je tuženik potvrdio rezervaciju, što automatski znači da nema osnove za naplatu naknade štete, već je tužitelj j uz tužbu dostavio ugovore o rezervaciji iz kojih je razvidno da su zatraženi i obistinjeni iznosi naknade štete po računima tužitelja znatno viši od iznosa tih rezervacija. Podredno se navodi da tuženik nije zaprimio niti jedan od spornih računa tužitelja niti poziv na plaćanje eventualnog dugovanja.
5.U tijeku postupka sud je izveo dokaz pregledom dokumentacije uz prijedlog za ovrhu sada tužbu, ugovora o smještaju u apartmanima broj 16559, ugovora o rezervaciji uz prijedlog za ovrhu sada tužbu, izvoda otvorenih stavaka kupaca za 2024.godinu na dan 20.12.2024., kronologije događanja, računa broj 339/1/2, 341/1/2, prigovora protiv rješenja ovrsi sada odgovora na tužbu, Opći uvjeti suradnje sa iznajmljivačima privatnog smještaja uz podnesak tužitelja, dokumentacije koja se odnosi na e mail dostavljena uz podnesak od 10.3.2026., saslušanjem zz tužitelja MT, potvrde o uplati prema tuženiku od strane tužitelja uz podnesak od 14.5.2025., čitanjem podnesaka tužitelja i tuženika, odluke uz podnesak tužitelja od 25.3.2026, Povrv-263/24-11 od 7.4.2025. i ostale dokumentacije priložene spisu.
6.Tužbeni zahtjev je osnovan.
6.1. Prigovor zastare nije osnovan.
7. Predmet spora je zahtjev tužitelja radi isplate iznosa od 785,00 eura i iznosa od 430,00 eura na temelju računa broj 339/1/2 i računa broj 341/1/2 sve sa pripadajućim kamatama od dospijeća do isplate ugovorne kazne zbog neprihvaćanja rezervacije. a na temelju Ugovora o smještaju u turističkim apartmanima broj 16559 od 2.11.2020. sklopljenog između tužitelja kao turističke agencije i tuženika, kao iznajmljivača.
8.Odredbom članka 230. stavak 3. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05., 41/08., 125/11, 78/15,29/18, 126/21, 114/22, 156/22 , 155/23 dalje: ZOO) propisano ej da tražbina naknade štete nastale povredom ugovorne obveze zastarijeva za vrijeme određeno za zastaru te obveze, a u ovom predmetu primjenjuje se opći zastarni rok od pet godina. U konkretnom slučaju je obveza dospjela 25.1.2022. a do podnošenja prijedloga za ovrhu nije protekao rok zastare od pet godina . Radi navedenog sud ocjenjuje istaknuti prigovor zastare potraživanja neosnovanim.
9. Između stranaka neprijeporno je da je između istih zaključen Ugovor o smještaju u turističkim apartmanima broj 16559 dana 2.11.2020., te da su tuženiku kao iznajmljivaču izdana dva računa na kojima tužitelj temelji svoje potraživanje ugovorne kazne zbog neprihvaćanja dvije rezervacije , dok je prijeporno je li osnovano traženje tužitelja radi isplate ugovorne kazne od strane tuženika prema priloženim računima broj 339/1/2 i 341/1/2, odnosno Izvodu otvorenih stavaka kupca za 2021 na dan 20.12.2024., a zbog neprihvaćanja rezervacije gosta prema zaključenim ugovorima o rezervaciji od 15.7.2021 i od 24.7.2021. -koji su priloženi uz tužbu odnosno prijedlog za ovrhu na strani 12 i 13 spisa.
10. U postupku je kao stranka saslušan zz tužitelja MT pk. M koji je izjavio da tuženik kao ugovorna stranka nije poštivao ugovoren odredbe Ugovora o smještaju u turističkim apartmanima broj 16559 kojim je definiran temelj suradnje ugovornih stranaka, i kojim je iznajmljivač slobodan oglasiti smještajne kapacitete bilo gdje i surađivati s bilo kim uz obvezu rezervacije koje zaprimi izvan sustava tužitelja , da javi taj termin kako bi oni isti povukli iz njihove daljnje prodaje. Ističe da inače sa tuženikom surađuju od 2019. i da su uvijek imali realizirane rezervacije i nije bilo nikakvih problema, da je tuženik kao iznajmljivač poštivao ugovornu odredbu i obavijestio tužitelja o zauzetim terminima.
Ističe da se predmet spora odnosi na rezervaciju iz 2021. u terminu od 31.7. do 4.8.2021., za koji termin je tužitelj imao naznaku da je termin slobodan te je njihov gost u tom terminu napravio rezervaciju , da je tuženik kao iznajmljivač dobio obavijest o predmetnoj rezervaciji da taj termin nije slobodan i da rezervacija nije moguća, a navedeno po ugovoru nije moguće jer zauzete termine treba javiti tužitelju prije njihove rezervacije a ne nakon što se rezervacija kreira od strane tužitelja. Ističe da je navedena rezervacija kreirana 24.7.2021 te je za 7 dana trebala početi realizacija, na što je tuženik reagirao da je želio prekinuti suradnju sa tužiteljem. Navodi i to da je tuženik drugu rezervaciju od 1.8.2021. uredno odradio i potvrdio , navodeći da su tuženika obavijestili da rezervacija koja nije sporna od 1.8.2021. ne bi se trebala povezivati sa rezervacijom od 31.7.2021., međutim, da tuženik nije prihvatio goste od rezervacije 31.7.2021. te je otkazao i rezervaciju od 1.8.2021. , da su tuženika upozorili na njegovo ponašanje i da ne otkazuje rezervaciju od 1.8.2021. i potvrdi rezervaciju od 31.7.2021. jer je bilo dovoljno vremena jer se sve događalo 24.7. i 25.7.2021.
10.1. ZZ tužitelja nadalje, ističe da je ugovorom o smještaju u turističkim apartmanima regulirano da ako se rezervacija ne potvrdi , da agencija ima pravo potraživati ugovornu kaznu od iznajmljivača u iznosu koji je ekvivalent iznosu nepotvrđene rezervacije od 31.7. i 1.8.2021. Osim toga, navodi da za nespornu rezervaciju nisu imali pisani pristanak iznajmljivača te da temeljem ugovora nisu u mogućnosti isplatiti akontaciju dok ne dobiju pisani pristanak iznajmljivača. Ističe da nije plaćena akontacija za rezervaciju od 1.8.2021. koja je bila nesporna , da za tu rezervaciju tuženik nije potpisao ugovor o rezervaciji, ali da oni nisu to tumačili da rezervaciju ne prihvaća, već su tumačili da se radi o nemaru ili da nije našao vremena za to. Ističe da su tuženiku rekli da im dostavi potpisani ugovor rezervacije za 1.8.2021. i da će tada uslijediti isplata akontacije za tu rezervaciju.
11. Prema navodima tužitelja, tuženik je kao iznajmljivač oglasio svoje smještane kapacitete putem programa tužitelja kao agencije koja u realnom vremenu nudi slobodne kapacitete putem svog tzv. OB-a ( on -ine bookinga ) na turističkom tržištu, a ukoliko dođe do promjene u slobodnim kapacitetima potrebno je odmah obavijestiti tužitelja kako bi obustavio prodaju slobodnih kapaciteta, a u ovom slučaju da je tuženik propustio obavijestiti tužitelja o primitku gostiju zbog njegove administrativne pogreške kako nije primio račune i akontacije. Navodi da je u drugom slučaju gost otkazao agenciji rezervaciju te da je tuženik bio u obvezi izvršiti povrat uplate što se nije dogodilo.
11.1.Nadalje, ističe da tuženik kao poslovni partner tužitelja nije postupao pažnjom dobrog stručnjaka, te nije poštovao ugovorom preuzete obveze, da je kršenjem ugovornih odredbi tužitelju nastala šteta jer dolazi do narušavanja poslovne reputacije tužitelja kod njegovih inozemnih poslovnih partnera preko kojih je treća osoba rezervirala sporni smještaj.
12. Tužitelj je uz podnesak od 14.5.2025. dostavio Opće uvjete suradnje s iznajmljivačima privatnog smještaja kojim se dodatno uređuje ugovoreni pravni odnos definiran Ugovorom o smještaju u turističkim apartmanima, pa je tako članom 5. Općih uvjeta propisano da je iznajmljivač obvezan redovito i odmah po danoj opciji ili saznanju o potvrdi rezervacije realizirane izvan Adriatic hr. sustava , obavijestiti Agenciju o tome, kako bi stanje raspoloživosti iznajmljivačevih smještajnih kapaciteta objavljeno na Internet stranicama Agencije uvijek bilo ažurno.
Nadalje, u članku 7. Općih uvjeta navedeno je da ukoliko bi nakon zaključenja ugovora o rezervaciji gosta, gosti zahtijevali direktno od iznajmljivača promjene koje bi utjecale na konačni financijski obračun , iznajmljivač se obvezuje uputiti na Agenciju.
12.1. Osim toga, dostavio je uz tužbu Kronologiju događaja koji su rezultirali izdavanjem predmetnih računa broj 341/1/2 kao i Kronologiju događaja koji su rezultirali izdavanjem računa broj 339/1/2 sve priloženo na strani 15 i 16 spisa, iz kojih proizlazi da je Agencija obavijestila iznajmljivača sms porukom i e mailom o potvrdi rezervacije te mu šalje Ugovor o rezervaciji , da je nakon toga iznajmljivač poslao e mail u kojem navodi da ne prihvaća rezervaciju , te se isti poziva na neplaćenu akontaciju po ugovoru o rezervaciji , nakon čega mu agencija objašnjava da uplata akontacije ide nakon što tuženik potvrdi Ugovor o rezervaciji međutim , tuženi prekida daljnju suradnju sa Agencijom, nakon čega ista e mailom šalje tuženiku obaavijest da prihvati rezervaciju ili će mu u suprotnom izdati račun na iznos predmetne rezervacije uvećane za pripadajući PDV a na temelju njegovog kršenja odredbe čl. 17. Ugovora i u skladu sa čl. 18. a s osnove ugovorenih penala, nakon čega tuženik negira potraživanje Agencije.
13. Prema odredbi članka 18. Ugovora o smještaju u turističkim apartmanima sklopljen između stranaka, Iznajmljivač izražava suglasnost da se vrijeme kada mu je Agencija poslala obavijest o potvrđenoj rezervaciji (e-mail ili SMS porukom) evidentira i kao vrijeme kada je Iznajmljivač zaprimio poslanu potvrdu. Ukoliko u roku 24 sata od slanja Agencijske potvrde rezervacije, Agencija ne zaprimi potvrdu o Iznajmljivačevom prihvatu iste, smatrat će se da Iznajmljivač ne prihvaća potvrđenu mu rezervaciju, a time grubo krši odredbe ovog Ugovora. Stranke za taj slučaj dogovaraju ugovornu kaznu (penale) zbog nepridržavanja odredbi Ugovora u iznosu ekvivalentnom vrijednosti neprihvaćene rezervacije uvećane za pripadajući PDV.
13.1.Nadalje, propisano je da odmah nakon što postane evidentno i neupitno da Iznajmljivač ne prihvaća potvrđenu mu rezervaciju Agencija će izdati račun za ugovorene penale zbog nepridržavanja odredbi Ugovora sa rokom dospijeća "odmah", te ga dostaviti Iznajmljivaču e-mailom, fax uređajem ili poštom. Iznajmljivač se obvezuje podmiriti ispostavljeni račun u cijelosti, te potvrdu o izvršenoj uplati uputiti Agenciji najkasnije 24 sata po primitku istog.
Istim člankom propisano je da ukoliko u dogovorenom roku Agencija nije zaprimila potvrdu o podmirenju ispostavljenog računa za naknadu štete zbog nepridržavanja odredbi Ugovora Agencija će pokrenuti ovršni postupak na temelju dospjele vjerodostojne isprave. Potpisom ovog Ugovora Iznajmljivač se unaprijed odriče prava prigovora vezanog uz rok dospijeća ispostavljenog mu računa, kao i prava prigovora na izostanak prethodnih upozorenja o pokretanju ovršnog postupka.
13.2. U konkretnom slučaju Agencija Adriatic hr. d.o.o. je pokrenula ovršni postupak na temelju navedene vjerodostojne isprave odnosno računa, koji je postupak povodom prigovora ovršenika protiv rješenja o ovrsi nastavljen kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.
14. Prema mišljenju suda, tuženik je odbijanjem prihvaćanja prethodno potvrđene rezervacije smještaja unutar ugovorenog roka opcije od 24 sata, a po osnovi Ugovora o rezervaciji tužitelja u terminu od 31.7. 2021. kao i zbog ne potvrđivanja i neprihvaćanja rezervacije od 1.8.2021., obvezan snositi ugovornu kaznu sukladno odredbi čl. 18. Ugovora o smještaju u turističkim apartmanima br.16559. jer je prema dostavljenom ugovoru o potvrdi rezervacije, budući da je tuženik svojom krivnjom onemogućio realizaciju predmetne rezervacije.
15. Sud prihvaća navode tužitelja kako je ugovorna kazna u konkretnom slučaju ugovorena zbog propusta u ispunjenju ugovorne odredbe o obvezi primanja gosta tužitelja kao agencije, te istaknuo kako iznajmljivač u predmetnom ugovornom odnosu ne predstavlja potrošača, već poslovnog partnera tužitelja koji se bavio iznajmljivanjem apartmana , da je između tužitelja kao turističke agencije i tuženika kao iznajmljivača bio sklopljen Ugovor o smještaju u turističkim apartmanima br. 16559, da je prema odredbama Ugovora tužitelj imao pravo prvenstva pri punjenju smještajnih kapaciteta tuženika kao iznajmljivača, odnosno nuditi gostima termin za koji je znao da je slobodan bez prethodnog usuglašavanja iznajmljivača, dok je iznajmljivač bio obvezan tužitelju dojaviti sve samostalno ostvarene rezervacije, 16.Primjenom odredbe čl. 18.2. Ugovora kojom je određeno kako će se, ukoliko u roku od 24 sata od slanja agencijske potvrde rezervacije agencija ne zaprimi potvrdu o iznajmljivačevom prihvatu iste, smatrati da iznajmljivač ne prihvaća potvrđenu mu rezervaciju, a time grubo krši odredbe Ugovora, te su stranke za taj slučaj dogovorile ugovornu kaznu (penale) zbog nepridržavanja odredbi Ugovora u iznosu ekvivalentnom dvostrukoj vrijednosti neprihvaćene rezervacije uvećane za pripadajući PDV.
Nesporno je da je Agencija odnosno tužitelj obavijestio tuženika kao iznajmljivača o rezervaciji termina od 31.7. do 4.8.2021., te je tuženik odmah kontaktirao tužitelja da taj termin nije slobodan i da rezervacija nije moguća , a o čemu je tuženik trebao obavijestiti tužitelja kao Agenciju prije njihove rezervacije , kako je to propisano Ugovorom o smještaju u turističkima apartmanima.
17. Isto tako iz iskaza zz tužitelja MT proizlazi da je između njega i tuženika bila nesporna rezervacija od 1.8.2021. međutim, da je tuženik rekao kako će otkazati tu rezervaciju ukoliko tužitelj bude tražio ugovornu kaznu zbog nepoštivanja ugovornih odredbi, tako da tuženik nije potpisao ugovor o rezervaciji te nesporne rezervacije od 1.8.2021. tako da nije uslijedila isplata akontacije tuženiku za tu rezervaciju jer tuženik nije formalno potvrdio istu niti je potpisao ugovor o rezervaciji .
18. Imajući u vidu sve naprijed navedeno, a budući da su parnične stranke bile u poslovnom odnosu , to osnovanost potraživanja proizlazi iz zaključenog ugovora o smještaju u turističkim apartmanima i općih uvjeta između parničnih stranaka, a budući da je tuženik nesporno bio upoznat sa svim bitnim činjenicama vezanim za izdavanje spornih računa, te obzirom da je isti prekršio ugovornu obvezu te nije platio novčani iznos iskazan u računu broj 339/1/2 i iznos naveden u računu broj 341/1/2 , to je sud prihvatio kao utemeljen tužbeni zahtjev tužitelja
19. Radi svega naprijed navedenog, sud tužbeni zahtjev prihvaća i ocjenjuje kao osnovan u cijelosti, zbog čega je isti valjalo usvojiti donošenjem odluke kao u izreci ove presude, te su na dosuđeni iznos glavnice priznate i zatezne kamate kako je to zatraženo a sve na temelju odredbe članka 29. stav 1 i 2. ZOO-a
20. Što se tiče odluke o troškovima postupka, valja istaknuti da trošak ovršnog postupka i parničnog postupka predstavlja jedinstveni trošak , a obzirom da je tužitelj u cijelosti uspio u sporu , to je sukladno odredbi članka 154. ZPP-a , istom valjalo dosuditi trošak zastupanja tužitelja na ročištu od 10.3.2026 i 17.4.2026., - po 100 bodova ili ukupno 200 bodova, trošak sastava podneska od 14.5.2025., 13.8.2025. po 100 bodova ili ukupno 200 bodova, trošak sastava podneska od 3.11.2025., 3.3.2026 i 10.3.2026 –po 50 bodova ili ukupno 150 bodova.
Sukladno tome, tužitelju je priznato ukupno 550 bodova što pomnoženo sa vrijednošću boda od 2,00 eura iznosi 1.100,00 eura, sukladno važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika(„Narodne novine“ broj 69/93, 87/93, 16/94, 11/96, 91/04, 37/05, 89/07, 148/09, 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15, 37,22, 126/22), na koji iznos je dodan trošak 25% PDV-a u iznosu od 25,00 eura , što daje zbroj od 125,00 eura.
Osim toga, tužitelju je priznat trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 53,09 eura, sukladno Zakonu o sudskim pristojbama. („Narodne novine“ broj 74/95, 57/96, 137/02, 125/11, 112/12, 157/13 i 110/15, 37/23).
21. Nadalje, tužitelju je priznat nastali trošak javno bilježničke nagrade u iznosu od 12,50 eura , sukladno odredbi članka 6. Pravilnika o nagradama i naknadi troškova javnih bilježnika u ovršnom postupku ("Narodne novine" br. 8/11 i 114/12).
22. Dakle, tužitelju je valjalo priznati sveukupan trošak ovog parničnog postupka i ovršnog postupka u iznosu od 1.178,09 eura, zajedno sa pripadajućim zateznim kamatama koja mu je dosuđena od presuđenja do isplate, a kako je to pobliže navedeno u izreci pod točkom II.
U Trogiru, dana 28. svibnja 2026.
Sudac
Ivanka Karadža
Pouka o pravnom lijeku:
Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka pismenog otpravka iste. Žalba se podnosi putem ovog suda pismeno u 3 primjerka, a o istoj odlučuje nadležni Županijski sud.
Stranci koja je uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, sud neće dostavljati presudu prema odredbama ZPP-a o dostavi presude.
Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onog dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Ovjereni prijepis presude stranka može preuzeti u sudskoj zgradi.
Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, sud je presudu dostaviti prema odredbama ZPP-a o dostavi pismena (čl.335. ZPP-a)
DNA: pun. tužitelja
pun. tuženika
u spis