REPUBLIKA HRVATSKA
Županijski sud u Splitu
Gundulićeva 29 a, Split
Poslovni broj Gž-385/2025-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca Dragice Samardžić, kao predsjednice vijeća, Vesne Kuzmičić kao sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća, Ankice Matić, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ŽM iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] zastupan po punomoćniku Marku Hrstiću odvjetniku u [adresa] protiv tuženika Privredna banka Zagreb d.d., Zagreb, Radnička cesta 50, OIB 02535697732, zastupana po punomoćnicima iz OD Leko i partneri, odvjetnicima u Zagrebu, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-2077/2019-37 od 10. siječnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 28. svibnja 2026.
p r e s u d i o j e
i
r i j e š i o j e
I. Djelomično se odbija kao neosnovana, a djelomično prihvaća kao osnovana žalba tuženika te se presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-2077/2019-37 od 10. siječnja 2025.
potvrđuje;
u dijelu pod točkom I. i II. izreke,
ukida;
u dijelu pod točkom III. i V. izreke te predmet u navedenom dijelu vraća sudu prvog stupnja na ponovno raspravljanje i odlučivanje.
Obrazloženje
1. Presudom prvostupanjskog suda suđeno je:
"I. Nalaže se tuženiku Privredna banka Zagreb d.d., Radnička cesta 50, 10000 Zagreb, OIB: 02535697732 da tužitelju ŽM, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 4.133,37 EUR sa zateznom kamatom, po kamatnoj stopi od 15% godišnje do 31.12.2007., od 01.01.2008. do 30.06.2011. po kamatnoj stopi od 14% godišnje, po kamatnoj stopi od 12% godišnje, počev od 01.07.2011. pa do 31.07.2015., po stopi od 8.14% počev od 1.8.2015. pa do 31.12.2015., po stopi od 8,05% počev od 1.1.2016. pa do 30.6.2016., po stopi od 7,88% počev od 1.7.2016. pa do 31.12.2016., po stopi od 7,68% počev od 1.1.2017. pa do 30.6.2017., po stopi od 7,41% počev od 1.7.2017. pa do 31.12.2017., po stopi od 7,09% počev od 1.1.2018. pa do 30.6.2018., po stopi od 6,82% počev od 1.7.2018. pa do 31.12.2018., po stopi od 6,54% počev od 1.1.2019. pa do 30.6.2019., po stopi od 6,30% počev od 1.7.2019. pa do 31.12.2019., po stopi od 6,11% od 1.1.2020. pa do 30.6.2020., po stopi od 5,89% od 1.7.2020. pa do 31.12.2020., po stopi od 5,75% od 1.1.2021. pa do 30.6.2021., po stopi od 5,61 % počev od 1.7.2021. do 31.12.2021., po stopi od 5,49 % počev od 1.1.2022. do 30.6.2022., po stopi od 5,31 % počev od 1.7.2022. do 31.12.2022., po stopi od 5,50% počev od 1.1.2023. pa do 30.6.2023., te nadalje po kamatnoj stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, tekućom od dospijeća svakog pojedinog iznosa:
na iznos od 33,57 € od 19.9.2007 do isplate,
na iznos od 33,17 € od 20.10.2007 do isplate,
na iznos od 33,37 € od 22.11.2007 do isplate,
na iznos od 33,18 € od 21.12.2007 do isplate,
na iznos od 34,02 € od 26.2.2008 do isplate,
na iznos od 33,73 € od 26.2.2008 do isplate,
na iznos od 59,30 € od 22.3.2008 do isplate,
na iznos od 60,87 € od 26.4.2008 do isplate,
na iznos od 58,80 € od 31.5.2008 do isplate,
na iznos od 58,47 € od 1.7.2008 do isplate,
na iznos od 58,93 € od 19.8.2008 do isplate,
na iznos od 57,96 € od 27.8.2008 do isplate,
na iznos od 58,09 € od 18.9.2008 do isplate,
na iznos od 59,50 € od 25.10.2008 do isplate,
na iznos od 62,67 € od 26.11.2008 do isplate,
na iznos od 60,82 € od 31.12.2008 do isplate,
na iznos od 63,93 € od 31.1.2009 do isplate,
na iznos od 64,55 € od 28.2.2009 do isplate,
na iznos od 64,93 € od 1.5.2009 do isplate,
na iznos od 64,31 € od 1.5.2009 do isplate,
na iznos od 64,36 € od 5.5.2009 do isplate,
na iznos od 63,36 € od 2.6.2009 do isplate,
na iznos od 62,43 € od 1.7.2009 do isplate,
na iznos od 62,69 € od 24.9.2009 do isplate,
na iznos od 62,64 € od 24.9.2009 do isplate,
na iznos od 63,00 € od 1.10.2009 do isplate,
na iznos od 62,53 € od 15.1.2010 do isplate,
na iznos od 63,95 € od 15.1.2010 do isplate,
na iznos od 64,09 € od 15.1.2010 do isplate,
na iznos od 64,99 € od 25.3.2010 do isplate,
na iznos od 65,99 € od 21.4.2010 do isplate,
na iznos od 66,53 € od 13.7.2010 do isplate,
na iznos od 67,13 € od 13.7.2010 do isplate,
na iznos od 70,18 € od 13.7.2010 do isplate,
na iznos od 70,23 € od 1.9.2010 do isplate,
na iznos od 72,33 € od 1.9.2010 do isplate,
na iznos od 72,30 € od 1.9.2010 do isplate,
na iznos od 70,58 € od 31.10.2010 do isplate,
na iznos od 69,78 € od 1.11.2010 do isplate,
na iznos od 59,64 € od 9.1.2011 do isplate,
na iznos od 61,96 € od 9.1.2011 do isplate,
na iznos od 59,24 € od 16.2.2011 do isplate,
na iznos od 59,82 € od 26.5.2011 do isplate,
na iznos od 60,38 € od 26.5.2011 do isplate,
na iznos od 61,96 € od 26.5.2011 do isplate,
na iznos od 53,99 € od 25.8.2011 do isplate,
na iznos od 55,52 € od 25.8.2011 do isplate,
na iznos od 56,60 € od 25.8.2011 do isplate,
na iznos od 41,60 € od 15.12.2011 do isplate,
na iznos od 41,75 € od 30.12.2011 do isplate,
na iznos od 41,90 € od 30.12.2011 do isplate,
na iznos od 41,92 € od 30.12.2011 do isplate,
na iznos od 43,20 € od 28.2.2012 do isplate,
na iznos od 43,19 € od 1.6.2012 do isplate,
na iznos od 42,83 € od 30.6.2012 do isplate,
na iznos od 42,87 € od 30.6.2012 do isplate,
na iznos od 42,92 € od 30.6.2012 do isplate,
na iznos od 42,98 € od 31.8.2012 do isplate,
na iznos od 42,77 € od 31.8.2012 do isplate,
na iznos od 42,67 € od 31.8.2012 do isplate,
na iznos od 42,17 € od 29.9.2012 do isplate,
na iznos od 42,54 € od 31.10.2012 do isplate,
na iznos od 42,74 € od 30.11.2012 do isplate,
na iznos od 42,63 € od 28.12.2012 do isplate,
na iznos od 41,71 € od 29.1.2013 do isplate,
na iznos od 42,05 € od 29.3.2013 do isplate,
na iznos od 42,44 € od 29.3.2013 do isplate,
na iznos od 42,33 € od 1.5.2013 do isplate,
na iznos od 42,05 € od 1.5.2013 do isplate,
na iznos od 41,08 € od 1.6.2013 do isplate,
na iznos od 41,05 € od 1.7.2013 do isplate,
na iznos od 41,20 € od 1.8.2013 do isplate,
na iznos od 41,16 € od 1.9.2013 do isplate,
na iznos od 41,42 € od 1.10.2013 do isplate,
na iznos od 41,38 € od 1.11.2013 do isplate,
na iznos od 41,79 € od 4.12.2013 do isplate,
na iznos od 41,73 € od 14.1.2014 do isplate,
na iznos od 3,30 € od 4.3.2014 do isplate,
na iznos od 3,34 € od 4.3.2014 do isplate,
na iznos od 3,33 € od 1.5.2014 do isplate,
na iznos od 3,30 € od 1.5.2014 do isplate,
na iznos od 3,29 € od 1.6.2014 do isplate,
na iznos od 3,27 € od 1.7.2014 do isplate,
na iznos od 3,29 € od 1.8.2014 do isplate,
na iznos od 3,29 € od 1.9.2014 do isplate,
na iznos od 3,30 € od 1.10.2014 do isplate,
na iznos od 3,30 € od 1.11.2014 do isplate,
na iznos od 3,31 € od 2.12.2014 do isplate,
na iznos od 3,30 € od 9.1.2015 do isplate,
na iznos od 3,30 € od 5.2.2015 do isplate,
na iznos od 3,28 € od 1.3.2015 do isplate,
na iznos od 3,27 € od 1.4.2015 do isplate,
na iznos od 3,26 € od 1.5.2015 do isplate,
na iznos od 3,26 € od 1.6.2015 do isplate,
na iznos od 3,25 € od 1.7.2015 do isplate,
na iznos od 3,24 € od 15.8.2015 do isplate,
na iznos od 3,23 € od 4.9.2015 do isplate,
na iznos od 3,22 € od 1.10.2015 do isplate,
u roku 15 dana.
II. Nalaže se tuženiku Privredna banka Zagreb d.d., Radnička cesta 50, 10000 Zagreb, OIB: 02535697732 da tužitelju ŽM, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 4.128,17 EUR sa zateznom kamatom, po kamatnoj stopi od 15% godišnje do 31.12.2007., od 01.01.2008. do 30.06.2011. po kamatnoj stopi od 14% godišnje, po kamatnoj stopi od 12% godišnje, počev od 01.07.2011. pa do 31.07.2015., po stopi od 8.14% počev od 1.8.2015. pa do 31.12.2015., po stopi od 8,05% počev od 1.1.2016. pa do 30.6.2016., po stopi od 7,88% počev od 1.7.2016. pa do 31.12.2016., po stopi od 7,68% počev od 1.1.2017. pa do 30.6.2017., po stopi od 7,41% počev od 1.7.2017. pa do 31.12.2017., po stopi od 7,09% počev od 1.1.2018. pa do 30.6.2018., po stopi od 6,82% počev od 1.7.2018. pa do 31.12.2018., po stopi od 6,54% počev od 1.1.2019. pa do 30.6.2019., po stopi od 6,30% počev od 1.7.2019. pa do 31.12.2019., po stopi od 6,11% od 1.1.2020. pa do 30.6.2020., po stopi od 5,89% od 1.7.2020. pa do 31.12.2020., po stopi od 5,75% od 1.1.2021. pa do 30.6.2021., po stopi od 5,61 % počev od 1.7.2021. do 31.12.2021., po stopi od 5,49 % počev od 1.1.2022. do 30.6.2022., po stopi od 5,31 % počev od 1.7.2022. do 31.12.2022., po stopi od 5,50 % počev od 1.1.2023. pa do 30.6.2023., te nadalje po kamatnoj stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, tekućom od dospijeća svakog pojedinog iznosa:
na iznos od 3,01 € od 26.11.2008 do isplate,
na iznos od 0,00 € od 31.12.2008 do isplate,
na iznos od 7,19 € od 31.1.2009 do isplate,
na iznos od 9,25 € od 28.2.2009 do isplate,
na iznos od 10,57 € od 1.5.2009 do isplate,
na iznos od 8,58 € od 1.5.2009 do isplate,
na iznos od 8,80 € od 5.5.2009 do isplate,
na iznos od 5,59 € od 2.6.2009 do isplate,
na iznos od 2,61 € od 1.7.2009 do isplate,
na iznos od 3,53 € od 24.9.2009 do isplate,
na iznos od 3,39 € od 24.9.2009 do isplate,
na iznos od 4,62 € od 1.10.2009 do isplate,
na iznos od 3,14 € od 15.1.2010 do isplate,
na iznos od 7,86 € od 15.1.2010 do isplate,
na iznos od 8,40 € od 15.1.2010 do isplate,
na iznos od 11,38 € od 25.3.2010 do isplate,
na iznos od 14,74 € od 21.4.2010 do isplate,
na iznos od 16,58 € od 13.7.2010 do isplate,
na iznos od 18,62 € od 13.7.2010 do isplate,
na iznos od 28,70 € od 13.7.2010 do isplate,
na iznos od 28,96 € od 1.9.2010 do isplate,
na iznos od 35,95 € od 1.9.2010 do isplate,
na iznos od 35,95 € od 1.9.2010 do isplate,
na iznos od 30,34 € od 31.10.2010 do isplate,
na iznos od 27,82 € od 1.11.2010 do isplate,
na iznos od 42,08 € od 9.1.2011 do isplate,
na iznos od 51,79 € od 9.1.2011 do isplate,
na iznos od 40,68 € od 16.2.2011 do isplate,
na iznos od 43,21 € od 26.5.2011 do isplate,
na iznos od 45,63 € od 26.5.2011 do isplate,
na iznos od 52,33 € od 26.5.2011 do isplate,
na iznos od 65,97 € od 25.8.2011 do isplate,
na iznos od 73,83 € od 25.8.2011 do isplate,
na iznos od 79,46 € od 25.8.2011 do isplate,
na iznos od 58,23 € od 15.12.2011 do isplate,
na iznos od 59,42 € od 30.12.2011 do isplate,
na iznos od 60,54 € od 30.12.2011 do isplate,
na iznos od 60,87 € od 30.12.2011 do isplate,
na iznos od 69,33 € od 28.2.2012 do isplate,
na iznos od 69,48 € od 1.6.2012 do isplate,
na iznos od 67,35 € od 30.6.2012 do isplate,
na iznos od 67,81 € od 30.6.2012 do isplate,
na iznos od 68,31 € od 30.6.2012 do isplate,
na iznos od 68,97 € od 31.8.2012 do isplate,
na iznos od 67,79 € od 31.8.2012 do isplate,
na iznos od 67,40 € od 31.8.2012 do isplate,
na iznos od 64,37 € od 29.9.2012 do isplate,
na iznos od 66,97 € od 31.10.2012 do isplate,
na iznos od 68,48 € od 30.11.2012 do isplate,
na iznos od 68,07 € od 28.12.2012 do isplate,
na iznos od 62,26 € od 29.1.2013 do isplate,
na iznos od 64,65 € od 29.3.2013 do isplate,
na iznos od 67,47 € od 29.3.2013 do isplate,
na iznos od 67,02 € od 1.5.2013 do isplate,
na iznos od 65,43 € od 1.5.2013 do isplate,
na iznos od 59,36 € od 1.6.2013 do isplate,
na iznos od 59,37 € od 1.7.2013 do isplate,
na iznos od 60,60 € od 1.8.2013 do isplate,
na iznos od 60,61 € od 1.9.2013 do isplate,
na iznos od 62,62 € od 1.10.2013 do isplate,
na iznos od 62,63 € od 1.11.2013 do isplate,
na iznos od 65,53 € od 4.12.2013 do isplate,
na iznos od 65,41 € od 14.1.2014 do isplate,
na iznos od 62,25 € od 4.3.2014 do isplate,
na iznos od 65,87 € od 4.3.2014 do isplate,
na iznos od 65,87 € od 1.5.2014 do isplate,
na iznos od 63,70 € od 1.5.2014 do isplate,
na iznos od 63,70 € od 1.6.2014 do isplate,
na iznos od 63,01 € od 1.7.2014 do isplate,
na iznos od 65,56 € od 1.8.2014 do isplate,
na iznos od 66,09 € od 1.9.2014 do isplate,
na iznos od 66,92 € od 1.10.2014 do isplate,
na iznos od 68,60 € od 1.11.2014 do isplate,
na iznos od 69,78 € od 2.12.2014 do isplate,
na iznos od 69,88 € od 9.1.2015 do isplate,
na iznos od 69,99 € od 5.2.2015 do isplate,
na iznos od 70,00 € od 1.3.2015 do isplate,
na iznos od 70,00 € od 1.4.2015 do isplate
na iznos od 70,00 € od 1.5.2015 do isplate,
na iznos od 70,00 € od 1.6.2015 do isplate,
na iznos od 70,01 € od 1.7.2015 do isplate,
na iznos od 70,01 € od 15.8.2015 do isplate,
na iznos od 70,01 € od 4.9.2015 do isplate,
na iznos od 70,01 € od 1.10.2015 do isplate,
u roku 15 dana.
III. Nalaže se tuženiku Privredna banka Zagreb d.d., Radnička cesta 50, 10000 Zagreb, OIB: 02535697732 da tužitelju ŽM, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 801,45 EUR sa zateznom kamatom, po kamatnoj stopi od 15% godišnje do 31.12.2007., od 01.01.2008. do 30.06.2011. po kamatnoj stopi od 14% godišnje, po kamatnoj stopi od 12% godišnje, počev od 01.07.2011. pa do 31.07.2015., po stopi od 8.14% počev od 1.8.2015. pa do 31.12.2015., po stopi od 8,05% počev od 1.1.2016. pa do 30.6.2016., po stopi od 7,88% počev od 1.7.2016. pa do 31.12.2016., po stopi od 7,68% počev od 1.1.2017. pa do 30.6.2017., po stopi od 7,41% počev od 1.7.2017. pa do 31.12.2017., po stopi od 7,09% počev od 1.1.2018. pa do 30.6.2018., po stopi od 6,82% počev od 1.7.2018. pa do 31.12.2018., po stopi od 6,54% počev od 1.1.2019. pa do 30.6.2019., po stopi od 6,30% počev od 1.7.2019. pa do 31.12.2019., po stopi od 6,11% od 1.1.2020. pa do 30.6.2020., po stopi od 5,89% od 1.7.2020. pa do 31.12.2020., po stopi od 5,75% od 1.1.2021. pa do 30.6.2021., po stopi od 5,61 % počev od 1.7.2021. do 31.12.2021., po stopi od 5,49 % počev od 1.1.2022. do 30.6.2022., po stopi od 5,31 % počev od 1.7.2022. do 31.12.2022., po stopi od 5,50 % počev od 1.1.2023. pa do 30.6.2023., te nadalje po kamatnoj stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, tekućom od 15.12.2015. godine, u roku 15 dana.
IV. Odbija se tužitelj sa zahtjevom za isplatom iznosa od 1.546, 59 EUR zajedno sa zatraženom zakonom zateznom kamatom na taj iznos kao neosnovanim .
V Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi prouzročeni trošak parničnog postupka u visini od 2.100,97 EUR s pripadajućom zateznom kamatom koja teče od 10. siječnja 2025. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku 15 dana pod prijetnjom ovrhe.
riješio je
I. Odbija se prigovor mjesne nenadležnosti ovoga suda.
II. Dopušta se preinaka tužbenog zahtjeva učinjena u podnesku tužitelja od 23. srpnja 2024.“.
2. Protiv navedene presude u dijelu pod točkom I., II., III. i V. žali se tuženik te presudu pobija zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14,70/19, 80/22, 114/22 i 146/25, dalje u tekstu: ZPP) predlažući presudu u pobijanom dijelu preinačiti sukladno navodima žalbe, podredno ukinuti te vratiti sudu prvog stupnja na ponovno raspravljanje i odlučivanje.
3. Na žalbu nije odgovoreno.
4. Žalba tuženika je djelomično osnovana.
5. Predmetnim tužbenim zahtjevom tužitelj potražuje od tuženika povrat razlike između iznosa kojeg je stvarno isplatio tuženiku temeljem ugovorene promjenjive kamatne stope koja se mijenja sukladno jednostranoj odluci banke u odnosu na početno ugovorenu kamatnu stopu te razliku tečaja CHF u odnosu na početni inicijalni plan i stvarno plaćeni iznos anuiteta po tečaju CHF važećem na dan plaćanja svakog anuiteta , tvrdeći da su ništetne ugovorne odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi koja se mijenja jednostranom odlukom banke i odredbi o valutnoj klauzuli u CHF. Osim toga, tužitelj potražuje i razliku glavnice između novoutvrđene glavnice aneksom ugovora o kreditu i preostale glavnice na dan konverzije koja bi bila utvrđena po početnom otplatnom planu.
6. U postupku među strankama nije bilo sporno:
- da su stranke sklopile Ugovor o kreditu br. 9010917962 od 22.12.2005. kojim je u čl. 1. tuženik kao kreditor odobrio i stavio na raspolaganje tužitelju kao korisniku kredita iznos u kunama u protuvrijednosti 69.776,09 CHF prema srednjem tečaju banke na dan korištenja kredita. Nadalje nije sporno da je predmetni kredit odobren tužitelju namjenski ( čl. 2. Ugovora) kupovina stambenog objekta, te da je čl.4. ugovoreno da se tužitelj obvezuje platiti redovnu kamatu od 4,35% godišnje,
- da je 15. prosinca 2015. sklopiljen dodatak ugovoru o namjenskom kreditu temeljem Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju. Neotplaćena glavnica na da 30.09.2015. iznosi 37.594,15 eur, prema izračunu konverzije zbroj uplaćenih iznosa po kreditu u CHF preračunatih u EUR po srednjem tečaju na dan uplate, veći je od zbroja anuiteta po kreditu u EUR u skladu s otplatnim planom u EUR računajući do 30.09.15. pa ta razlika predstavlja preplatu u visini od 1.525,73 EUR.
7. Među strankama je međutim, sporno može li tužitelj kao prethodno pitanje tražiti utvrđenje ništetnim dijela odredbi ugovora o kreditu vezano za način promjene kamatne stope i primjenu valutne klauzule u CHF, nakon što je sklopljen dodatak osnovnom ugovoru o kreditu tzv. konverzija primjenom odredbi ZID ZPK i slijedom takvog utvrđenja ima li tužitelj pravo na povrat s osnove preplaćene kamate i s osnove preplaćenog iznosa zbog ugovorene valute CHF.
8. Među strankama je sporno je li ništetna odredba čl. 4. i 7. Ugovora o kreditu broj br. 9010917962 od 22. prosinca 2005 ., odnosno je li iste protivne pozitivnim propisima RH-a i obavezujućim pravom Europske unije, odnosno je li ništetna odredba ugovora u dijelu kojim je ugovorena otplata kredita korištenje valutne klauzule vezane za CHF te da li posljedično tome ništetnost navedene odredbe ugovora utječe na pravo tužitelja na isplatu razlike između isplaćenog s osnova nepoštene odredbe o valutnoj klauzuli odnosno budući da se radi o konvertiranom kreditu, s osnova pogrešnog izračuna glavnice prilikom konverzije. Nadalje, sporno je je li nastupila zastara utuženog potraživanja.
9. Prvostupanjski sud po provedenom postupku je utvrdio da su ništetne odredbe predmetnog ugovora o kreditu kojim je ugovorena valutna klauzula vezanu uz glavnicu CHF, a koja je sadržana u odredbi članka 4. i 7. Ugovora, prema kojoj odredbi se kredit otplaćuje u kunskoj protuvrijednosti CHF-a prema srednjem tečaju za CHF tuženika na dan plaćanja.
10. Nadalje, utvrdio je da je tužitelj predmetni ugovor o kreditu sklopio u svojstvu potrošača i da je namjena ugovora bila potrošačka, pa je smatrao da se na predmetni slučaj primjenjuju odredbe Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 96/03 - u daljnjem tekstu: ZZP/03). Polazeći od utvrđenja utemeljenog na nalazu i mišljenju financijskog vještaka, kako u razdoblju otplate kredita do dana izračuna konverzije ukupni iznos pretplate iznosi 4.133,37 eura + 4.128,17 eura, prvostupanjski sud usvaja tužbeni zahtjev za isplatu navedenog iznosa sukladno odredbi članka 323. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23, dalje: ZOO).
11. Među strankama nije sporno da je kod Trgovačkog suda u Zagrebu u predmetu broj P-1401/12 vođen postupak povodom kolektivne tužbe Udruge Potrošač protiv banaka u Republici Hrvatskoj, pa tako i ovdje tuženika, a predmet kolektivne tužbe je, između ostaloga, bilo utvrđenje ništetnosti ovakvog načina ugovaranja redovne kamate uz ugovornu valutu CHF.
12. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013. koja je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda u Zagrebu broj Pž- 7129/13-4 od 13. lipnja 2014. utvrđeno je da ovakav način ugovaranja promjenjive kamatne stope u ugovorima o kreditu koje su banke pa tako i tuženik sklapale se potrošačima nisu bile uočljive niti jasne, kao niti razumljive, zbog čega je došlo zbog neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih stranaka na štetu potrošača, a što je suprotno temeljnim načelima obveznog prava uz ostalo načelo ravnopravnosti sudionika u obveznim odnosima, načelo dužnosti njihove suradnje i zabrani zlouporabe prava i da se radilo o nepoštenoj odredbi, zbog čega su takve odredbe ugovora o kreditima bile ništetne.
13. Pravomoćnom presudom Visokog Trgovačkog suda RH broj Pž- 6632717-10 od 14. lipnja 2018. potvrđena je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013. u dijelu kojim se utvrđuje da između ostalih tuženik u razdoblju od 1. lipnja 2004. do 1. srpnja 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita, zaključujući Ugovore o kreditima, koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju – Ugovorima o kreditima na način da ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica CHF, a da prije zaključenja i u vrijeme predmetnih ugovora nisu kao trgovci potrošači u cijelosti informirani o svim potrebnim parametrima za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana pa su time tuženici postupali suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača te Zakona o obveznim odnosima.
14. Odlukom Vrhovnog suda RH broj Rev-2221/18 od 3. rujna 2019. odbijena je kao neosnovana revizija tuženih banaka i potvrđena odluka Visokog Trgovačkog suda RH poslovni broj P-6632/17 od 14. lipnja 2018. u dijelu kojim je utvrđeno da su iste povrijedile kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditu koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe ugovorima o potrošačkom kreditiranju – ugovorima o kreditima na način da ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica CHF, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora banke kao trgovci nisu potrošače u cijelosti informirali o svim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana.
15. Te presude donesene su na temelju odredbe članka 131. ZZP-a, a temeljem odredbe članka 138.a istog zakonskog propisa odluka kojom sud usvaja takav tužbeni zahtjev povodom kolektivne tužbe za zaštitu potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika.
16. Prvostupanjski sud, polazeći od toga da je vezan odlukama donesenim u postupku zaštite kolektivnih interesa potrošača zaključuje da su pobijane odredbe predmetnog ugovora nepoštene što ih čini ništetnim pozivom na odredbu članka 323. ZOO-a, te je prihvatio tužbeni zahtjev utvrdio ugovorne odredbe o jednostranoj promijeni kamate i valutnoj klauzuli ništetnim i naložio tuženiku da isplati tužitelju utuženi iznos, po konačno postavljenom tužbenom zahtjevu.
17. Suprotno od tuženikovih žalbenih navoda u spisu nema niti jedne isprave niti postoji neki drugi dokaz koji bi upućivao da tužitelj nije potrošač. Naime, u ugovoru zaključenom između stranaka se u članku 2. navodi kako je kredit namijenjen za adaptaciju stambenog objekta, pa je zato teret dokaza tužiteljeva svojstva odnosno namjene kredita bio na tuženiku. Stoga je valjano prvostupanjski sud zaključio kako je ugovor zaključen s jedne strane između tužitelja kao potrošača i s druge strane tuženika kao trgovca.
18. I po stavu Vrhovnog suda izraženog u odluci Rev-3142/18 odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz čl. 106. st. ZZP-a u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz čl. 106. st. 1. toga Zakona obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika, a kako je to propisano odredbom čl. 118. ZZP-a, a o čemu se radi u ovom slučaju.
19. Odredbe jasno propisuju da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, na štetu potrošača, odnosno propisano je da se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca, te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca.
20. Valjano je prvostupanjski sud odbio prigovor zastare jer je tužitelj postavio zahtjev za isplatu unutar zastarnog roka od pet godina, a koji rok valja računati od pravomoćnosti odluka donesenih u kolektivnom sporu.
20.1. Naime sukladno odredbi članka 20. točka 1. Zakona o sudovima ("Narodne novine" broj 28/13, 33/15, 82/15, 82/16, 67/18, 126/19, 130/20, 21/22, 60/22, 16/23) Vrhovni sud osigurava jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni.
20.2. Upravo je Vrhovni sud na sjednici Građanskog odjela (1/22) održanoj 31. siječnja 2022. zauzeo shvaćanje da pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare na temelju čl. 241. ZOO/05 te zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe. Pravno shvaćanje na sjednici Građanskog odjela od 30. siječnja 2020. doneseno je povodom spornih pitanja o zastari restitucijskih zahtjeva u slučaju utvrđenja ništetnosti ugovora općenito, neovisno od već postojećeg utvrđenja o pravnim učincima tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača (iz Rev-2245/2017-2). Pravno shvaćanje sjednice Građanskog odjela glasi: „Zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz članka 323. stavak 1. ZOO/05 (članak 104. stavak 1. ZOO/91) kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora. Ako je ništetnost ustanovljena, kao u ovom slučaju već u postupku kolektivne zaštite potrošača, tada zastarni rok, sukladno tekstu oba pravna shvaćanja, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača, neovisno od(naknadnog) utvrđenja ništetnosti sadržajno istovjetnih ugovornih odredbi kredita u CHF odnosno kredita u kunama s valutnom klauzulom u CHF u svakom pojedinomslučaju, a povodom individualnih parnica potrošača u kojoj se oni pozivaju na pravne učinke presude donesene u postupku kolektivne zaštite. Zaključak odnosi se na pravne posljedice tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača (krediti u CHF odnosno krediti u kunama s valutnom klauzulom u CHF) i stranke (tuženike) iz tog postupka.
20.3. Stoga zbog vezanosti stavom u smislu odredbe članka 40 stavak 2. Zakona o sudovima ispravno je otklonjen prigovor zastare.
21. Valjano je inače prvostupanjski sud zaključio kako kod tužitelja postoji pravni interes i za utvrđenje prethodnog pitanja jesu li sporne odredbe ugovora o kreditu ništetne, a sve i sukladno pravnom shvaćanju Vrhovnog suda RH-a.
22. Radi utvrđivanja visine tužbenog zahtjeva određeno je financijsko vještačenje pa iz nalaza i mišljenja vještaka financijske struke Tomislava Prpića proizlazi da razlika između stvarno plaćenih anuiteta po kamatnoj stopi koju je jednostrano mijenjao tuženik i kamatnih stopa koja je bila poznata na dan sklapanja ugovora odnosno u visini zzk od 3,23% od 01.01.2014. iznosi 4.133,37 EUR, a razlika između stvarno plaćenih anuiteta po tečaju CHF koji se mijenjao tijekom razdoblja otplate kredita i početnom tečaju koji je jednak tečaju na dan isplate kredita iznosi 4.128,17 EUR. U odnosu na konverziju navodi kako na dan 30.09.2015. glavnica EUR iznosi 2.348,04 EUR, a preplata utvrđena u konverziji iznosi 1.546,59 EUR. Prijebojem tužiteljeve tražbine po glavnici i preplate priznate od strane tuženika da preostaje potraživanje tužitelja u visini od 801,45 EUR. Ukoliko bi se vršio prijeboj preplate sa dospjelim zakonskim zateznim kamatama na sva pojedinačna mjesečna potraživanja iz točke 1. i 2. tužitelja do 30.09.2015 preostalo potraživanje po dospjelim zateznim kamatama na dan 30.09.2015 da iznosi 2.185,24 EUR.
23. U odnosu na nalaz i mišljenje vještaka tužitelj nije iznio primjedbe već je sukladno istome precizirao tužbeni zahtjev na način naveden u točki I. i II. izreke pobijane presude.
24. U odnosu na nalaz i mišljenje tuženik je iznio primjedbu navodeći kako je isto bespredmetno, a zbog činjenice da je među strankama sklopljen Dodatak ugovoru o kreditu te da bi prihvaćanjem zahtjeva tužitelja isti bio dva puta obeštećen.
25. Sud nalaz i mišljenje vještaka Tomislava Prpića u cijelosti prihvaća kao objektivnog i izrađenog sukladno pravilima struke. Primjedbe tuženika da se ne odnose se na matematični izračun vještaka već na pravna tumačenje zahtjeva tužitelja o čemu se sud već ranije očitovao.
26. Kako su odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi koje su vezane jednostranom odlukom banke i valutnoj klauzuli ništetne da je tuženik u obvezi vratiti stečeno bez osnove tužitelju temeljem odredbe čl. 1111. u vezi s čl. 323. st.1. ZOO-a s kamatom od dana stjecanja u skladu s odredbom čl. 1115. ZOO-a. Stoga uvažavajući izračun iz sačinjenog nalaza i mišljenja (iznose i datume plaćanja) tuženik da je dužan tužitelju vratiti iznose primljene primjenom ništetnih odredbi uz zatezne kamate primjenom citirane odredbe čl. 1115. ZOO-a i to od dana stjecanja obzirom na utvrđeno nesavjesno postupanje tuženika i to na ime nepripadnog plaćenog iznosa zbog promijenjenih kamatnih stopa sukladno odlukama banke u ukupnom iznosu od 4.128,17 eur, na ime nepripadnog plaćenog iznosa zbog ništetne valutne klauzule u švicarskim francima uz koju je vezana glavnica kredita, odnosno ukupan iznos od 4.133,37 eur .
27. Slijedom navedenog odlučeno je kao u točkama 1. i 2. izreke ove presude.
28. Prigovor zastare u odnosu na tražbinu po osnovi isplate temeljem ništetne odredbe o otplati kredita u valutnoj klauzuli u CHF prema tečaju na dan pojedine isplate anuiteta nije osnovan. Podnošenjem kolektivne tužbe Hrvatskog saveza udruga za zaštitu potrošača došlo je do prekida zastare. Pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača došlo je do prekida zastare na temelju čl. 241. ZOO-a, zbog čega zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe, dakle od 14. lipnja 2018. (u odnosu na valutnu klauzulu). Kako je tužba u ovom predmetu podnesena 12. lipnja 2023., to do tada u odnosu na isplatu stečenog bez osnove po osnovi ništetnosti dijela valutne klauzule u CHF nije istekao zastarni rok od pet godina po čl. 225. ZOO-a, sukladno pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske iz odluke poslovni broj Rev-2245/17 od 20. ožujka 2018. i objedinjenom pravnom shvaćaju od 31. siječnja 2022. Na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj dana 30. siječnja 2020. godine zauzeto je pravno shvaćanje, koje glasi: „Zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz članka 323. stavak 1. ZOO/05 (članak 104. stavak 1. ZOO/91) kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora." Isto potvrđuje i objedinjeno pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 31. siječnja 2022. prema kojem je pravno shvaćanje sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 30. siječnja 2020. doneseno povodom spornih pitanja o zastari restitucijskih zahtjeva u slučaju utvrđenja ništetnosti ugovora općenito, neovisno od već postojećeg utvrđenja o pravnim učincima tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača (iz Rev- 2245/2017-2) te zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora. Kod pojedinačnih tužbi na koje se odnose pravni učinci tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, zastarni rok počinje teći od dana pravomoćnosti presude donijete povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača.
28.1. U odnosu na isplatu iznosa po osnovi nepoštene ugovorne odredbe vezane uz valutnu klauzulu, kolektivni spor je pravomoćno završio tek 14. lipnja 2018. te od tada pa do podnošenja tužbe 12. lipnja 2023. nije protekao zastarni rok od 5 godina za podnošenje tužbe po toj osnovi.
29. U odnosu na preinačeni dio tužbenog zahtjeva prigovor zastare također nije osnovan. Naime, valja istaknuti kako zbog učinjene preinake-povišenjem tužbenog zahtjeva u odnosu na te povišene iznose nije nastupila zastara, naime, tužitelj do provođenja financijskog vještačenja nije mogao znati točan iznos preplaćenih iznosa. Preinakom tužbenog zahtjeva tužitelj ne postavlja neki novi tužbeni zahtjev već tražbine koje je utužio pravovremeno precizira sukladno nalazu i mišljenju vještaka financijske struke, stoga za te pojedinačno preinačene iznose nije nastupila zastara jer su mjesečni iznosi pravovremeno utuženi a njihova visina se konačno mogla precizirati po provedenom vještačenju. Nadalje prema pravnom shvaćanju zauzetom na drugoj sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda RH održanoj 27. svibnja 2024. u slučaju kad je preinaka tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva iz iste činjenične osnove (neprava preinaka) moguća i dopuštena (članak 190. i 191. ZPP), zastara se prekida već podnošenjem tužbe u tom postupku, odnosno do prekida zastare ne dolazi tek u trenutku preinačenja tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva. U konkretnom slučaju preinaka je učinjene iz iste činjenične i prave osnove (ništetnost odredbi o valutnoj klauzuli u CHF (kako potraživanja preplate anuiteta tako i razlike glavnice) i odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi koja se mijenja odlukom banke) pa zastare nema.
30. Prvostupanjski je sud nadalje, smatrao da tužitelju pripada i iznos od 801,45 EUR (2.348,04 EUR kao utvrđen iznos nedovoljno umanjene glavnice - 1.546,59 EUR kao priznati iznos preplate u konverziji = 801,45 EUR) na ime razlike obračunate preostale glavnice na dan 30.09.2015., a sve budući je tuženik obračun preostale glavnice na u CHF na dan 30.09.2015. vršio po tečaju na taj dan koji se ne može primijeniti zbog ništetnosti valutne klauzule u CHF već je trebalo primijeniti početno ugovoreni tečaj CHF-a i početnu kamatnu stopu. Ukupan zahtjev tužitelja na ime razlike glavnice u visini od 2.348,04 EUR je umanjen za priznati iznos preplate u konverziji (1.546,59 EUR).
30.1. Naime prema odredbi čl. 19 toč. 5 ZID ZPK ako ukupni uplaćeni iznos utvrđen u EUR i valutnoj klauzuli u EUR na način iz točke 4. ovoga stavka veći od ukupnog iznosa obroka ili anuiteta u EUR i valutnoj klauzuli u EUR utvrđenih na način iz točke 3. ovoga stavka smatra preplatom koja se:– ako iznos preplate ne prelazi ukupni zbroj obroka odnosno anuiteta u EUR i valutnoj klauzuli u EUR, preostalih na dan 30. rujna 2015. prema otplatnom planu iz točke 3. ovoga stavka, koristi za namirenje budućih obroka odnosno anuiteta u EUR i valutnoj klauzuli u EUR koji će dospjeti na način da se sukcesivno kod plaćanja budućeg obroka odnosno anuiteta koji će dospjeti iznos do najviše 50% dospjelog obroka odnosno anuiteta u EUR i valutnoj klauzuli u EUR namiri preplatom, sve dok se preplata u potpunosti ne iskoristi, pri čemu ako iznos preplate prelazi više od 50% ukupnog zbroja obroka odnosno anuiteta u EUR i valutnoj klauzuli u EUR, preostalih na dan 30. rujna 2015. prema otplatnom planu iz točke 3. ovoga stavka, vjerovnik i potrošač sporazumom definiraju način iskorištavanja iznosa preplate iznad 50% ukupnog zbroja obroka odnosno anuiteta u EUR i valutnoj klauzuli u EUR
30.2. U ovoj konkretnoj pravnoj stvari čl. 5. Aneksa stranke su suglasno utvrdile kako će se iznos preplate od 1.546,59 EUR koristiti za namirenje budućih obroka sve prema čl. 19 toč. 5 ZID ZPK, a taj iznos preplate zapravo predstavlja samo minimalno obeštećenje potrošača ovdje tužitelja zbog primjene ništetnih odredbi o kamatnoj stopi koja se mijenja jednostranom odlukom banke i odredbi o valutnoj klauzuli u CHF stoga je potraživanje tužitelja na ime razlike glavnice valjalo umanjiti za priznati iznos preplate u konverziji.
30.3. Na navedeni iznos tužitelju pripada sa zakonska zatezna kamata od 15.prosinca 2015. - dan sklapanja dodatka ugovoru o kreditu, kao dana stjecanja tog iznosa od strane tuženika bez osnove pa je odlučeno kao u točki III i IV izreke pobijane presude.
31. Zaključke prvostupanjskog suda glede učinka dodatka ugovora o kreditu ne prihvaća ovaj sud kao pravilne.
32. Naime, valja ukazati kako je Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju („Narodne novine“ broj 102/15 – dalje Novela) u odredbi članka 19b propisano načelo konverzije kredita tako da Konverzija kredita denominiranog u CHF u kredit denominiran u EUR i kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF u kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR podrazumijeva konverziju kredita radi promjene valute, odnosno valutne klauzule u kojoj je denominiran i provodi se na način da se položaj potrošača kreditom denominiranim u CHF izjednači s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u EUR, a položaj potrošača s kreditom denominiranim u kunama s valutnom klauzulom u CHF izjednači s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR.
33. Kao način konverzije kredita je, između ostalog, u odredbi članka 19 c stavak 1 točka 1. i 2. Novele propisano da Konverzija kredita podrazumijeva konverziju radi promjene valute odnosno valutne klauzule u kojoj je denominiran i izračunava se na način da se: 1. na iznos početno odobrene glavnice kredit denominiranog u CHF i denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF izračuna iznos glavnice kredita denominiranog u EUR i denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u EUR, po tečaju primjenjivom na datum isplate kredita, a koji tečaj je jednak tečaju one vrste koji je vjerovnik na taj datum primjenjivao na kredite iste vrste i trajanja denominirane u EUR i u kunama s valutnom klauzulom u EUR, pri čemu se iznos početno odobrene glavnice smatra iznos koji je zadužen u poslovnim knjigama vjerovnika, a koji iznos može biti veći od isplaćenog iznosa zbog tečajne razlike zbog kupoprodaje deviza prilikom isplate kredita, 2. umjesto početno ugovorene kamatne stope kredita denominiranog u CHF i denominiranog u kunama s valutnom klauzulom
34. Učinak prihvata konverzije propisan je, između ostalog u odredbi članka 19.e stavak 7. i 8. tako da ako potrošač prihvati izračun konverzije kredita:
– učinak konverzije iz članka 19.c stavka 1. točke 8. ovoga Zakona snosi vjerovnik, a ona se u poslovnim knjigama vjerovnika iskazuje kao usklađenje tražbine zbog promjene tečajeva, odnosno rashod temeljem povrata preplate iz članka 19.c stavka 1. točke 5. podtočaka 1. i 2. ovoga Zakona,
– razliku u početnoj glavnici zbog kupoprodaje deviza iz članka 19.c stavka 1. točke 1. ovoga Zakona, iznos naplaćenih zateznih kamata, naknada i troškova iz članka 9.c stavka 1. točke 4. ovoga Zakona, iznos kamate i tečajnih razlika na ime preplate iz članka 19.c stavka 1. točke 5. ovoga Zakona snosi potrošač. Ako su ugovorom o kreditu denominiranom u CHF i denominiranom u kunama u valutnoj klauzuli u CH potrošaču bile odobrene pogodnosti u vidu smanjene kamatne stope, posebnog tečaja ili druge specifične pogodnosti po odluci vjerovnika, vjerovnik ih nije duža primijeniti na izračun konverzije iz članka 19.c ovoga Zakona, već one padaju na teret potrošača. Pritom se pogodnostima ne smatraju posebna smanjenja kamatnih stopa, posebni tečaj ili povoljniji uvjeti odobreni određenim istovrsnim skupinama potrošača temeljem dobi, namjene kredita, iste vrste i trajanja u EUR i u kunama s valutnom klauzulom u EUR na datum sklapanja ugovora o kreditu denominiranog u CHF i denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF.
35. Stoga su stranke što proizlazi iz Dodatka ugovora o kreditu od 15. prosinca 2015. prihvatile konverziju, te mijenjale odredbe iz Osnovnog ugovora, te eventualno do tada sklopljenih dodataka Osnovnom ugovoru, i to valuta kredita, kamatna stopa i iznos neotplaćenog kredita te postigle sporazum o raspolaganju pretplatom.
36. Navedeni Dodatak Ugovora o kreditu od 15. prosinca 2015. nije ništetan kao što je to zaključio u istovjetnom predmetu Vrhovni sud u svojoj odluci Gos-1/2019. Naime, u citiranoj odluci zauzet je pravni stav po kojem Sporazum o konverziji sklopljen na osnovi Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine" broj 102/15.) ima pravne učinke i valjan je u slučaju kada su ništetne odredbe osnovnog ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli.
37. Tako Vrhovni sud u citiranoj odluci ističe kako Novelu ("Narodne novine" broj 102/15) Ustavni sud Republike Hrvatske ocijenio usklađenim s Ustavom Republike Hrvatske te u svojem rješenju broj U-I-3685/2015 i dr. od 4. travnja 2017. nije prihvatio prijedlog više predlagatelja fizičkih osoba te osam kreditnih institucija za pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti s Ustavom tog Zakona (kao i Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o kreditnim institucijama – "Narodne novine" broj 102/15).
38. U svojoj odluci Ustavni sud Republike Hrvatske pored formalne i materijalne ustavnosti istaknuo je da osporeni ZID ZPK ima legitiman cilj koji se ogleda u 14 povećanju socijalne zaštite, sprječavanju nastavljanja nepoštene poslovne prakse kreditnih institucija i sprječavanju produbljivanja dužničke krize te da je navedena mjera (konverzija) razmjerna legitimnom cilju koji se želio postići jer su propisane mjere bile prikladne i nužne te nije postojala druga manje tegobna ili ograničavajuća mjera. Njome nije nametnut prekomjeran teret ni kreditnim institucijama kao adresatima.
39. U takvim okolnostima, a imajući nastavno na umu da je ZID ZPK poseban zakon (lex specialis) u odnosu na opća pravila obveznog prava, odnosno Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 11/08, 125/11 i 78/15 - dalje: ZOO/05) te da je riječ o izvanrednoj, jednokratnoj i retroaktivnoj mjeri (intervenciji) zakonodavca, prema shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske, ne mogu opća pravila ZOO/05 o ništetnosti ili izostajanju pravnih učinaka u dijelu u kojem su u eventualnoj koliziji s režimom ZID ZPK, o konverziji dovesti do ništetnosti ili nepostojanja sporazuma o konverziji.
40. Međutim Vrhovni sud apostrofira da je sporazum trebao biti sklopljen sukladno prisilnim propisima ZID ZPK, odnosno Novele.
41. Razlozi za preuzimanje obveze u vidu sklapanja sporazuma o konverziji na strani potrošača nisu otpali naknadnim utvrđenjem ništetnosti valutne klauzule u subjektivnom smislu, a ni u objektivnom smislu – cilju u vidu izjednačavanja njihovog položaja s položajem svih onih mnogobrojnih korisnika kredita koji su izvorno sklopili ugovore vezane uz EUR-e.
42. U presudi Europskog suda u predmetu broj C-118/17 Dunai protiv Erste Bank Hungary Zrt od 14. ožujka 2019. zauzeto je pravno shvaćanje da okolnost što su određene ugovorne odredbe putem zakona bile proglašene ništetnim i nepoštenim te zamijenjene novim odredbama kako bi se održao predmetni ugovor, ne može proizvesti učinak smanjenja zajamčene zaštite potrošača.
43. Međutim, ne radi se o izravnoj zakonskoj intervenciji u svaki ugovorni odnos, već su prema ZID ZPK korisnici kredita mogli odbiti konverziju koju su im prethodno banke morale ponuditi.
44. Odredbom članka 502 n stavak 1. ZPP-a propisano je kako nakon donošenja pravnog shvaćanja Vrhovnog suda Republike Hrvatske će sud u nastavljenim postupcima biti vezan tim pravnim shvaćanjem.
45. Dakle, nema nikakve dvojbe kako je prvostupanjski sud kao i ovaj sud vezan pravni shvaćanjem iz odluke Gos-1/2019, a iako ne „de iure“ već „de facto“ svojim obrazloženjem je prvostupanjski sud praktično derogirao pravno shvaćanje kojim je inače po sili zakona vezan.
46. Nadalje niti stav prvostupanjskog suda kako nema uopće govora da bi dodatak mogao predstavljati udovoljenje tužbenom zahtjevu nije pravilan. Vrhovni sud se u više svojih odluka (primjerice Rev-493/18, Rev-1014/18, Rev-699/21….) izjasnio kako je banka kao tuženik postupajući u skladu s odredbom čl. 19. e ZPK i izrađujući izračun konverzije kredita koji je tužitelj prihvatio, te je tužitelji s tuženikom sklopio Dodatak (aneks) ugovora o kreditu, tuženik zapravo ispunio tužbeni zahtjev tužitelja u okviru kojeg je isti zahtijevalo utvrđenje ništetnosti dijela ugovora (promjenjiva kamatna stopa) i isplatu više plaćenog iznosa. Stoga u takvom slučaju tužitelji ima pravo na naknadu troškova postupka u smislu odredbe čl. 158. st. 1. ZPP.
47. Dakle, da stranke nisu zaključile dodatak ugovora o kreditu od 15. prosinca 2015. prvostupanjska presuda bi bila u cijelosti valjana. Međutim s obzirom na zaključeni dodatak, pravnu prirodu istog i odredbe Novele, odnosno ZIDZPK („Narodne novine“ broj 102/15) presuda je valjana u dijelu odluke o zahtjevu za isplatu do provedene konverzije, a glede zahtjeva za isplatu nedostaju razlozi o odlučnim činjenicama.
48. Naime, nakon provedene konverzije položaj tužitelja je morao biti izjednačen s položajem potrošača koji je u vrijeme sklapanja Osnovnog ugovora zaključio isti ili sličan ugovor o namjenskom kreditu vezan uz valutnu klauzulu u EUR.
49. Dakle trebalo je utvrditi kao prvo kolika je bila osnovna kamatna stopa za kredite u EUR jer je u Osnovnom ugovoru kamatna stopa određena u visini od 4,15% dok za sada je potpuno nejasno kolika je bila predviđena osnovna kamatna stopa za kredite u EUR.
50. Zatim je trebalo utvrditi jesu li i odredbe o promjenjivosti kamatne stope na kredite u EUR potencijalno ništetne, odnosno je li i za te kredite ostavljeno banci da jednostrano mijenja stopu zatezne kamate što bi ukazivalo na ništetnost i takvih odredbi jer ne smiju potrošači između sebe biti stavljeni u nejednaki položaj samo zbog odabira valute (iako će očito potrošači koji su kredit ugovorili kao kunski u konačnici biti oštećeni; ali to ne spada u područje djelovanja ovog suda).
51. Neovisno jesu li odredbe o promjenjivosti kamatne stope za kredite u EUR bile valjane prije svega treba utvrditi je li konverzija obavljena u skladu s Novelom (ZIDZPK) time da u slučaju ništetnosti odredaba o promjenjivosti kamatne stope za kredite u EUR valja poći od osnovne kamatne stope za tu vrstu kredita. Drugim riječima potrebno je utvrditi iznos glavnice koji je dan tužitelju na ime kredita, taj iznos vezati uz valutu EUR i kamatnu stopu pripadajućoj tim vrstama ugovora (eventualno bez promjenjivosti) te utvrditi koliko je tužitelj isplatio tuženiku po Osnovnom ugovoru i potom ako razlika postoji imajući u vidu i zaključeni dodatak kao prihvat konverzije obvezati tuženika da plati tu razliku, jer time što su stranke prihvatile konverziju tužitelj kao potrošač mora biti izjednačen u svojim pravima i obvezama s drugim potrošačima koji su zaključili ugovore o kreditu vezane uz EUR.
52. Kako zbog pogrešnog pravnog pristupa nije razjašnjeno pitanje postoji li razlika u obvezi tužitelja i potrošača u (valjanim) kreditima vezanim uz EUR to je zaista počinjena povreda iz odredbe članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a.
53. Slijedom navedenog valjalo je na temelju odredbe članka 368. stavak 1. ZPP- a potvrditi prvostupanjsku presudu u dijelu pod točkom I. i II. izreke te na temelju odredbe članka 369. stavak 1. ZPP-a ukinuti presudu u dijelu pod točkom III. i V. izreke te predmet u navedenom dijelu vratiti na ponovno raspravljanje i odlučivanje.
54. U nastavljenom postupku, prvostupanjski će sud otkloniti bitnu povredu odredaba parničnog postupka na koji je ukazano ovim ukidnim rješenjem te će potom ocjenom svih izvedenih dokaza (članak 8. ZPP-a) ponovno odlučiti o tužbenom zahtjevu tužitelja koji se odnosi na isplatu nakon provedene konverzije ugovora.
U Splitu, 28. svibnja 2026.
Predsjednice vijeća
Dragica Samardžić
