Republika Hrvatska

Županijski sud u Split,

Split,Gundulićeva 29a

Poslovni broj Gž -2780/2025-3

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Andree Boras-Ivanišević kao predsjednice vijeća, Ivane Madunić kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Borisa Mimice kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice VS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Damir Đapić odvjetniku u Splitu, protiv tuženika CROATIA OSIGURANJE d.d. Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, radi naknade štete, odlučujući o žalbama tužiteljice i tuženika protiv presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pn- 419/2023 od 12. rujna 2025., u sjednici vijeća održanoj dana 28. svibnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Djelomično se odbija žalba tužiteljice i potvrđuje se točka I. izreke presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pn-419/2023 od 12. rujna 2025. u dijelu kojim je tužitelj odbijen sa zahtjevom za isplatu iznosa od 3.300,00 eura.

II. Djelomično se odbija žalba tužiteljice i potvrđuje se točka II. izreke presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pn-419/2023 od 12. rujna 2025. u dijelu kojem tužiteljici na iznos dosuđene imovinske štete (tuđe njege i pomoći) od 610,00 eura nisu dosuđene zatezne kamate tekuće prije 12. rujna 2025.

r i j e š i o  j e

Uvažava se žalba tuženika i ukida se točka III. I IV. izreke presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pn-419/2023 od 12. rujna 2025. i predmet se u tom dijelu vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom je suđeno:

„ I Nalaže se tuženiku Croatia osiguranje d.d., Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, isplatiti tužiteljici VS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] na ime naknade neimovinske štete iznos od 1.700,00 EUR sa zakonskom zateznom kamatom koja na navedeni iznos teče od 10.05.2023. godine do isplate obračunatoj za period od 10.05.2023. do 31.12.2023. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a za razdoblje od 01.01.2024. godine do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.

U odnosu na više zatraženi iznos od 3.300,00 EUR sa zatraženim zakonskim zateznim kamatama, tužbeni zahtjev se odbija kao previsoko postavljen.

II Nalaže se tuženiku Croatia osiguranje d.d., Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, isplatiti tužiteljici VS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] na ime naknade imovinske štete (tuđe njege i pomoći) iznos od 610,00 EUR sa zakonskom zateznom kamatom koja na navedeni iznos teče od 12.09.2025. godine do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1 . siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.

U odnosu na više zatraženi iznos od 36,60 Eur sa zatraženim zakonskim zateznim kamatama, tužbeni zahtjev se odbija kao previsoko postavljen.

III Nalaže se tuženiku Croatia osiguranje d.d., Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, isplatiti tužiteljici VS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] na ime naknade imovinske štete (troškovi liječenja i uništena odjeća) iznos od 120,00 EUR sa zakonskom zateznom kamatom koja na navedeni iznos teče od 10.05.2023. godine do isplate obračunatoj za period od 10.05.2023. do 31.12.2023. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a za razdoblje od 01.01.2024. godine do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1 . siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.

IV Nalaže se tuženiku isplatiti tužiteljici troškove parničnog postupka u iznosu od 2.228,58 EUR sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 12. rujna 2025. god., do isplate, obračunatoj po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1 . siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.“

2. Protiv navedene presude u dijelu u kojem je odbijen tužbeni zahtjev tužiteljica podnosi žalbu zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 353. stavak 1. točka 1., 2., i 3. Zakon o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23,146/25:dalje ZPP-a), predlaže preinačiti prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu. Popisuje trošak žalbenog postupka.

3. Žali se i tuženik protiv dijela presude u dosuđujućem dijelu tužbenog zahtjeva koji se odnosi na dosuđenu naknadu na ime troškova liječenja i uništene odjeće i odmjerenih troškova parničnog postupka iz svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. točka 1., 2., i 3. ZPP-a, predlažući preinačiti presudu sukladno žalbenim navodima odbiti tužbeni zahtjev, a podredno istu ukinuti i vratiti na ponovni postupak.

4. Na žalbe nije odgovoreno.

5. Žalba tužitelja nije osnovana. Žalba tuženika je osnovana.

6 . Ispitujući pobijanu presudu u okviru žalbenih razloga stranaka, kao i po službenoj dužnosti, u smislu odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a, ovaj drugostupanjski sud nije našao da bi sud prvog stupnja počinio bilo koju povredu odredaba parničnog postupka na koje pazi po službenoj dužnosti.

7. Neosnovano tužena u žalbi tvrdi da je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a jer pobijana presuda ne sadrži takvih nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati.

8. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za naknadu neimovinske i imovinske štete činjenično utemeljenom na tvrdnji da je štetu pretrpjela zbog ozljeda zadobivenih u prometnoj nezgodi koja se dogodila 09. prosinca 2021.

9. U ovoj fazi postupka nije bilo sporno da je tužiteljica stradala kao pješak kada ju je osiguranik tuženika oborio na pješačkom prijelazu svojom krivnjom.

10. Osnova odgovornosti tuženika nije bila sporna, dok je kao sporno valjalo raspraviti opseg nastale štete koju tužiteljica trpi u svezi s predmetnim štetnim događajem za koju odgovornost u cijelosti snosi tuženik kao osiguratelj štetnika.

11. Isto tako između stranaka nije bilo sporno da je tuženik u svezi s predmetnom prometnom nezgodom prije podnošenja tužbe isplatio tužiteljici nesporni iznos naknade za neimovinsku štetu u iznosu od 4.000,00 eura, pa se stoga postavlja pitanje osnovanost zahtjeva tužitelja za daljnju isplatu naknade štete po predmetnom štetnom događaju.

12. Na ovu okolnost sud prvog stupnja je osnovom provedenog medicinskog vještačenja po vještaku ortopedu i traumatologu dr. Ivica Bandalović, spec. neurokirurgu Saša Devčić i psihijatru dr. Nikola Sikirica, cijeneći ista, a na čije nalaze i mišljenje kao stručne i dovoljno obrazlože nakon uvida u priloženu medicinsku dokumentaciju, zdravstveni karton i osobnog pregleda tužiteljice, nije bilo primjedbi ni od strane stranaka u postupku, utvrdio za ocjenu osnovanosti zahtjeva tužiteljice slijedeće odlučne činjenice:

po vještaku ortopedu i traumatologu:

- da je tužiteljica uslijed nezgode zadobila prijelom gornjeg okrajka desne goljenične kosti, na hitnom prijemu nakon RTG obrade da joj je postavljena imobilizacija sa natkoljeničnom gipsanom longetom i određeni analgetici, u daljnjem tijeku da se kontrolirala na traumatološkoj ambulanti u više navrata, a imobilizaciju da je nosila do 24.01.2022. godine, kada joj je ista odstranjena i preporučeno razgibavanje desnog koljena, ista da je potom ambulanto vršila fizikalnu terapiju također na odjelu za fizikalnu terapiju KBC Split, te da je prošla 2 seanse fizikalne terapije po 10 terapija. Liječenje da je završeno 06.06.2022. godine, a u nalazu kirurg traumatolog da navodi da su kretnje koljenskog zgloba slobodne i bezbolne, kliničkim pregledom da je utvrdio je da su kretnje također slobodne i bezbolne, međutim da postoji labavost desnog koljena u lakšem stupnju, i da se radi u labavosti koljena u jednoj ravnini vjerojatno zbog rupture ili same lezije vanjske kolateralne sveze;

-kod tužiteljice da je zaostalo umanjenje životne aktivnosti od 5% koje se očituje u kako smo rekli labavosti desnog koljena u jednoj ravnini, tužiteljica da će imati samo smetnje kod hodanja, naročito kod dužeg hodanja, a zatim imat će problema kod stajanja na ozlijeđenoj nozi;

- da je tužiteljica trpjela bolove jačeg intenziteta jedan dana, srednje 7 dana i lakog intenziteta 4 mjeseca;

- da je tužiteljici tuđa pomoć i njega da je nemedicinska je bila potrebna dok je hodala sa štakama do 24.01.2022. godine u trajanju od 2 sata dnevno, a potom još 1 mjesec kada se sigurno služila štakama a mogla se oslanjati 1 sat dnevno ;

- da kod tužiteljice naruženja nije našao;

po vještaku neurokirurgu:

- da je tužiteljici uslijed nezgode dijagnosticiran lom desne goljenične kosti, da je obrađena od strane traumatologa, da ne nalazi jasnih ozljeda mekog oglavka, svijest da nije gubila, događaja se sjeća,iz kasnije medicinske dokumentacije nema podataka koji bi ukazivali na tegobe zbog udarca u glavu, te isto tako iz zdravstvenog kartona da se ne može se naći podataka koji bi ukazivali na posljedice navedenog udarca u glavu, te da nema trajnih smetnji koje bi se mogle dovesti u svezu s navedenim udarcem u glavu;

- da tužiteljica sa neurokirurške strane nije bilo potrebe za tuđom njegom i pomoći, naruženosti nema;

- da tužiteljici potreba za tuđom njegom i pomoći proizlazi isključivo iz ozljeda potkoljenice;

- da je tužiteljici umanjenja prava osobnosti na fizičko zdravlje sa neurokirurške strane toga nema, a što se tiče bolova daleko su jači bolovi prouzrokovani lomom potkoljenice nego što bi bili zbog ozljede mekog oglavka, pa da se se ne može govoriti o bolovima s neurokirurške strane;

po vještaku psihijatru:

-da je tužiteljica u nekoliko navrata ambulantno psihijatrijski pregledana pod dijagnozom akutne reakcije na stres i paničnog poremećaja, te se kod iste razvijaju simptomi koji zahtijevaju uvođenje farmakoterapije, i to lijekova iz klase antidepresiva i anksiolitika, iz nalaz psihologa da proizlazi da se kod tužiteljice uočava anksioznost sa fobičnim elementima i depresivnost što umanjuje funkcionalnost osobe ;

- da je tužiteljica u trenutku samog događaja doživjela primarni strah u trajanju oko 1 minute, nastavio se sekundarni strah jakog intenziteta u trajanju od 24 h, zatim sekundarni strah umjerenog intenziteta u trajanju do 2 tjedna, te sekundarni strah blažeg intenziteta u trajanju 5-6 mjeseci;

-da je kod tužiteljice u periodu od godinu i pol dana došlo do povrede duševnog integriteta u iznosu od 10 %.

13. Ocjenom vještačkog nalaza i mišljenja kojeg je prihvatio stručnim i objektivnim te povezanim s ostalom dokaznom građom i činjeničnim supstratom prvostupanjski je sud utvrdio neimovinsku štetu u iznosu od 5.700,00 eura, pri čemu je uzimajući u obzir da je tuženik u mirnom postupku isplatio iznos od 4.000,00 eura tužiteljici dosuđen ostatak naknade neimovinske štete u iznosu od 1.700,00 eura sa zakonskom zateznom kamatom od dana podnošenja zahtjeva, dok je za više zatraženi iznos od 3.300,00 eura sa zakonskim zateznim kamatama zahtjev odbijen, potom imovinsku štetu radi tuđe njege i pomoći u iznosu od 610,00 eura, dok je za više zatraženi iznos od 36,60 eura sa zatraženim zakonskim zateznim kamatama zahtjev odbijen, te imovinsku štetu radi troškova liječenja i uništene odjeće u iznosu od 120,00 eura.

14. Dosuđena visina naknade neimovinske štete primjerena je pretrpljenoj šteti.

15. Naime, odredbom članka 1100. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima, „Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23, dalje: ZOO) propisano je da će sud, u slučaju povrede prava osobnosti, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema, a prema stavku 2. istog članka pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade sud će voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom.

16. Sukladno odredbi članka 19. st. 1. i 2. ZOO-a svaka fizička i pravna osoba ima pravo na zaštitu svojih prava osobnosti, pod kojima se razumijevaju prava na život, tjelesno i duševno zdravlje, ugled, čast, dostojanstvo, ime, privatnost osobnog i obiteljskog života, slobodu i drugo.

17. Naime, u slučaju kumulacije više povreda osobnosti, kao što su u konkretnom slučaju, tj. pravo na tjelesno i duševno zdravlje, odnosno povezane isprepletene oblike tih povreda, ukazuje se opravdanim dosuditi jedan iznos pravične naknade za sve utvrđene oblike neimovinske štete.

18. Fizički bolovi, duševne boli i strah, u smislu odredbe članka 1000. stavak 1. ZOO- a, su kriteriji (mjerila), odnosno kvalifikatorne okolnosti koje utječu na visinu pravične novčane naknade za pretrpljenu neimovinsku štetu.

19. Imajući u vidu sadržaj liječničkih vještačenja, prvostupanjski sud je, utvrdivši karakteri i težinu povrede, trajanje i intenzitet pretrpljenih fizičkih bolova i straha, opseg i težinu utvrđenih trajnih posljedica, dob tužiteljice (rođena **.**.1952.), stupanj naruženosti, smanjenu životnu aktivnost za 5%, pravilno zaključio da tužitelju pripada pravo na naknadu štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje u iznosu od 5.700,00 eura, koji iznos i ovaj sud smatra primjerenu utvrđenim okolnostima slučaja.

20. Naime, prvostupanjski sud je u obrazloženju reproducirao nalaze i mišljenje medicinskih vještaka, obrazložio je svaki vid i visinu štete, pri čemu je Orijentacijske kriterije Vrhovnog suda Republike Hrvatske primjenio kao mjerilo vodeći računa o individualnim okolnostima konkretnog slučaja. Tako prvostupanjski sud kada je utvrđivao visinu neimovinske štete učinio je to u skladu s kvalifikatornim okolnostima, odnosno ukupnim posljedicama na tužiteljičino zdravlje u tjelesnoj i duševnoj sferi, s jačinom i trajanjem povredom izazvanih fizičkih bolova i straha, dakle, pojavnim oblicima kroz koje se ograničenje prema nespornim utvrđenjima manifestira , pa tužiteljičina žalbena analiza kriterija i visine utvrđenog iznosa štete iz pobijane presude zapravo se svode na vlastitu subjektivnu procjenu o tome kolika bi naknada trebala pripasti tužitelju, jer je nezadovoljan visinom utvrđene naknade, kao suviše nisko dosuđenom, nisu doveli u sumnju prvostupanjsku presudu.

21. Kako je prvostupanjski sud kada je utvrđivao visinu nematerijalne štete to učinio u skladu sa kvalifikatornim okolnostima sama činjenica postojanja inflatornih kretanja koje ističe tužitelj po utvrđenju ovog suda u konkretnom slučaju ne opravdava dosuđenje daljnjeg iznosa štete s kojim je tužitelj odbijen kao neosnovan.

22. Neosnovano tužitelj osporava tijek zakonskih zateznih kamata na pruženu uslugu tuđe pomoći i njege od donošenja sudske odluke.

23. U obrazloženju prvostupanjske presude( str.11 pasus 8 ) izričito je navedeno da je tužitelju naknada štete za tuđu pomoć i njegu određena u vidu sadašnjih cijena za usluge, dakle prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke.

24. U situaciji kada je sud visinu materijalne štete za naknadu tuđoj pomoći i njege utvrdio prema cijenama na dan presuđenja, time je točno odredio i broj novčanih jedinica na koje glasi obveza dužnika, ovdje tuženika( članak 394 . ZOO-a). Tim trenutkom nastupa i dospjelost utvrđenog iznosa naknade tih troškova i tek tada se stvaraju pretpostavke za zakašnjenje dužnika tuženika.

25. Tuženik je dužan kamate na naknadu štete za tuđu pomoć i njegu koja je utvrđena prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke dužan platiti od dana donošenja sudske odluke ( Tako i u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-296/2025-2 od 25. ožujka 2025.). Suprotno žalbeni navodima tužitelja da se radi o cijenama u vrijeme presuđenja potvrđuje i sam odštetni zahtjev (list 36-37 spisa) iz kojeg proizlazi da je tužitelj po osnovi tuđe njege i pomoći zatražio daleko manji iznos (300,00 eura) od dosuđenog mu iznosa prvostupanjskom odlukom (610,00 eura).

26. Prvostupanjski sud je zahtjev za naknadu troškova liječenja( troškove participacija, masti, analgetika, troškove puta na liječničke preglede, fizikalne terapije i kontrole, troškove parkinga i sl.) i uništene odjeće usvojio iz razloga što smatra kako unatoč činjenici da tužiteljica nije dostavila dokaze na okolnosti troškova liječenja na iste da ima pravo imajući u vidu nalaze imenovanih sudskih vještaka iz kojih da razvidno da ih je tijekom liječenja snosila. Međutim, ovakav pravni stav prvostupanjskog suda nije moguće prihvatiti. To iz razloga što vještak medicinske struke ima ulogu utvrđivanja medicinskih činjenica, što snašanje troškova liječenja nije. Na okolnost ovih troškova tužiteljica je u tužbi predložila dokaz svojim saslušanjem , a koji dokaz prvostupanjski sud nije izveo. Zbog navedenog u pogledu tog dijela tužbenog zahtjeva pogrešno je i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje, a koje je posljedica pogrešnog pravnog stava prvostupanjskog suda.

27. Nesporno plaćenim iznosom od 4.000,00 eura tužiteljici je djelomično podmirena neimovinska šteta. S obzirom na to da razlika između nastale neimovinske štete i plaćene neimovinske štete iznosi 1.700,00 eura (5.700,00 eura - 4.000,00 eura), zahtjev za isplatu naknade za neimovinsku štetu od 3.300,00 eura pravilno je odbijen točkom I. izreke prvostupanjske presude pa je uz primjenu članka 368. stavka 2. ZPP-a odbijena žalba tužitelja te je i u tom dijelu potvrđena prvostupanjska presuda.

28. Kako kamate na uslugu za tuđu pomoć i njegu koja je utvrđena prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke je tuženik dužan platiti od dana donošenja sudske odluke, primjenom članka 368. stavak 2. ZPP-a, odbijena je žalba tužiteljice i potvrđena točka II. izreke prvostupanjske presude u dijelu kojim je tužitelj odbijen sa zahtjevom radi isplate zatezne kamate tekuće prije 12. rujna 2025.na iznos dosuđene imovinske štete (tuđe njege i pomoći) od 610,00 eura .

29. Nadalje, kako je ostvaren žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja glede odluke o naknadi troškova liječenja i uništene odjeće, valjalo na temelju odredbe članka 369. stavak 1. ZPP-a, pobijanu presudu suda prvog stupnja u točki III. izreke ukinuti i predmet vratiti sudu na ponovno suđenje.

30. O trošku parničnog postupka, kao i o trošku žalbenog postupka prvostupanjski sud odlučit će u konačnoj odluci.

31. U nastavku postupka prvostupanjski sud će otkloniti uočenu bitnu povredu Odredaba parničnog postupka te će ponovno odlučiti o osnovanosti tužbenog zahtjeva u dijelu koji se odnosi na naknadu troškova liječenja i uništene odjeće u iznosu od 120,00 eura. Potrebno je provesti predloženi dokaz u tužbi( saslušanje tužiteljice) na navedenu okolnost, te na pouzdan način utvrditi na što se konkretno odnosi zatraženi trošak i ima li tužiteljica pravo da od tuženika traži povrat tog troškova. Za određene troškove ( npr. fizikalne terapije, kontrole) utvrditi je li taj trošak tužiteljica ostvarila na teret zdravstvenog osiguranja , jer od tog utvrđenja ovisi odgovor ima li tužiteljica pravo da od tuženika traži povrat tog troškova. Prvostupanjski sud će novu i zakonitu odluku obrazložiti sukladno odredbi članka 338. stavak4. ZPP-a, a novom će odlukom odlučiti i o troškovima postupka (članak 166. stavak 3. ZPP-a).

U Splitu, 28. svibnja 2026.

PREDSJEDNICA VIJEĆA :

Andrea Boras - Ivanišević