Republika Hrvatska
Županijski sud u Splitu
Poslovni broj: Gž-1131/2026-3
Split
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovoga suda, dr.sc. Ivana Tironija, predsjednika vijeća, mr.sc. Ivane Erceg Ćurić, članice vijeća i izvjestiteljice i Lucije Lasić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice VI, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupane po punomoćniku mr. Renatu Martinčiću, odvjetniku u Labinu, protiv tuženika MI, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Ivanu Milanoviću, odvjetniku u Umagu, radi predaje u posjed, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Općinskog suda u Pazinu, Stalne službe u Bujama-Bule, poslovni broj P-133/2024-9 od 4. srpnja 2025., dana 28. svibnja 2026.
r i j e š i o j e
Ukida se presuda Općinskog suda u Pazinu, Stalne službe u Bujama-Buie, poslovni broj P-133/2024-9 od 4. srpnja 2025. i predmet se vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom u točki I. izreke odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev kojim je tužiteljica zahtijevala da se naloži tuženiku da oslobodi od osoba i svojih stvari dio trga, k. č. [katastarska čestica] zgr., upisane u zk.ul.: Popis I, k. o. [katastarska općina], površine 100 m2 i tako slobodan preda u nesmetani posjed tužiteljici ili će to u protivnom učiniti tužiteljica na račun i trošak tuženika, te je odbijen zahtjev tužiteljice za naknadom parničnog troška. U točki II. izreke prvostupanjske presude odlučeno je o parničnom trošku na način da je naloženo tužiteljici da naknadi tuženiku parnični trošak u iznosu od 400,00 eura.
2. Protiv prvostupanjske presude žalbu je podnijela tužiteljica zbog svih žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23. 1 146/25., dalje: ZPP). Žalitelj predlaže da se pobijana presuda preinači na način da se prihvati tuženi zahtjev, podredno, da se ukine pobijana presuda i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
3. Tuženik nije podnio odgovor na žalbu tužiteljice.
4. Žalba tužiteljice je osnovana.
5. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za predaju u posjed nekretnine označene kao: dio trga, k. č. [katastarska čestica] zgr., upisane u zk.ul. Popis I, k. o. [katastarska općina], površine 100 m2, koja je u posjedu tuženika. Tužiteljica u tužbi tvrdi da je navedena nekretnina u naravi garaža koja joj je dana u posjed na temelju Ugovora o zakupu zemljišta.
6. Prvostupanjski sud je utvrdio te među strankama nisu sporne slijedeće činjenice:
- da je u zemljišnu knjigu predmetna nekretnina k. č. br. [katastarska čestica] zgr., trg, 630 m2, Popis I, k. o. [katastarska općina], upisana kao javno dobro,
- da je u katastarskim ispravama – posjedovnom listu k. č. br [katastarska čestica], trg, 574 m2, k. o. [katastarska općina], upisana kao javno dobro-putevi i vode,
- da je na temelju Ugovora o zakupu zemljišta od 31. svibnja 2023. Grad Buzet kao zakupodavac dao tužiteljici kao zakupniku k. č. [katastarska čestica], zgr., dio trga površine 100 m 2 (članak 1), da je ugovor zaključen na rok od 5 godina (članak 2.),
- da je ugovoreno da će se zakupljeno zemljište koristiti isključivo za poljoprivrednu djelatnost, uz ograničenje gradnje fiksnih i montažnih objekata, te zabranu držanja životinja na predmetnom zemljištu (članak 4 stavak. 1.),
- da je ugovoreno da zakupnik može izgraditi objekt za držanje alata, uz suglasnost zakupodavca, dok je utvrđeno u ugovoru da u trenutku sklapanja ugovora nema objekata, nasada i uređaja (članak 4. stavak 2.),
- da su stranke suglasno utvrdile da na zemljištu iz članka 1. tog ugovora nema objekta, uređaja i nasada,
- da je Grad Buzet na zahtjev tužiteljice izdao Potvrdu od 22. prosinca 2022., u kojoj se potvrđuje da se nezakonito izgrađena zgrada nalazi na dijelu predmetne nekretnine,
- da je rješenjem o izvedenom stanju Agencije za ozakonjenje nezakonito izgrađenih zgrada od 14. svibnja 2019., ozakonjena rekonstrukcija dogradnja postojeće zgrade poljoprivredne namjene dogradnja garaže, i na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina],
- da je predmetna nekretnina u posjedu tuženika.
7. Prvostupanjski sud je shvaćanja da tužbeni zahtjev u konkretnom slučaju po svojoj pravnoj naravi predstavlja vlasničku tužbu iz članka 161. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine" broj 91/1996., 68/1998, 137/1999, 22/2000., 73/2000., 114/2001., 79/2006., 141/2006, 146/2008, 38/2009, 153/2009., 90/2010., 143/2012. i 152/2014., dalje ZVDSP) kojom vlasnik zahtijeva od osobe koja posjeduje njegovu stvar da mu je preda u posjed.
8.1. Prvostupanjski sud je na temelju utvrđenih činjenica zaključio da tužiteljica nije vlasnica niti predmnijevana vlasnica dijela predmetne nekretnine pa je odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan. Iz ovoga proizlazi da je sud zaključio kako tužiteljici nedostaje aktivna legitimacija za rei vindicatio (pravu vlasničku) tužbu, kao i za tužbu predmnijevanog vlasnika koji je pravni institut propisan odredbom članka 166. ZVDSP.
8.2. Prvostupanjski sud smatra da tužiteljica zahtjev za predaju u posjed ne može temeljiti na Ugovoru o zakupu zemljišta upisanog u zemljišnim knjigama kao javno dobro, pri čemu je ugovorom izričito utvrđeno da na zemljištu nema objekata, uređaja ni nasada, dok tužiteljica istodobno zahtijeva predaju garaže.
8.3. Konačno, prvostupanjski sud u obrazloženju pobijane presude navodi kako tužiteljica zahtijeva predaju u posjed prema tužbenom zahtjevu 100m2 predmetne nekretnine, dio trga, pa da se već i zbog toga takav tužbeni zahtjev ne može prihvatiti jer je neodređen i kao takav neprovediv.
9. Po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, prvostupanjski sud je zbog pogrešnog pravnog pristupa nepotpuno utvrdio činjenično stanje.
10. Naime, iz činjenica koje tužiteljica navodi u tužbi i tijekom prvostupanjskog postupka, može se zaključiti da tužiteljica traži predaju u posjed dijela nekretnine na temelju Ugovora o zakupu zemljišta, a ne na temelju vlasničkog prava.
11. Međutim, iz obrazloženja prvostupanjske presude proizlazi da se prvostupanjski sud bavio utvrđenjem činjenica relevantnih za zaključak je li tužiteljica vlasnica ili predmnijevana vlasnica predmetne nekretnine. No, nije se bavio utvrđenjem činjenica na koje se poziva tužiteljica u tužbi, a to je, je li joj pripada pravo na posjed predmetne nekretnine na temelju Ugovora o zakupu zemljišta. Na ovaj način činjenično stanje je ostalo nepotpuno utvrđeno, koji je žalbeni razlog predviđen odredbom članka 353. stavak 1. točka 2. ZPP-a.
12. Slijedom navedenog, trebalo je ukinuti pobijanu presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, a ovo na temelju odredbe članka 370. ZPP-a. Stoga je odlučeno kao u izreci ovog drugostupanjskog rješenja.
13.1. U ponovljenom postupku prvostupanjski će sud, vodeći računa o pravnim shvaćanjima iznijetim u ovoj drugostupanjskoj odluci, raspraviti sve odlučne činjenice na temelju kojih bi se moglo zaključiti je li tužiteljica aktivno legitimirana za podnošenje predmetne tužbe, a u vezi prava koja bi tužiteljici eventualno pripadala na temelju Ugovora o zakupu zemljišta te ponovno odlučiti o tužbenom zahtjevu i parničnom trošku.
13.2. Uzgred je za napomenuti, da sami prvostupanjski sud u obrazloženju pobijane presude navodi kako je tužbeni zahtjev neodređen. Ukoliko je tužbeni zahtjev neodređen, a što je shvaćanje i ovog drugostupanjskog suda, to predstavlja zapreku za meritorno suđenje. U slučaju neodređenog tužbenog zahtjeva, prvostupanjski sud je dužan po službenoj dužnosti vratiti tužitelju tužbu radi ispravka odnosno dopune, sve u smislu odredbe članka 109. stavak 1. u vezi s člankom 186. stavak 1. ZPP-a.
U Splitu, 28. svibnja 2026.
Predsjednik vijeća:
dr.sc. Ivan Tironi
