Republika Hrvatska

Županijski sud u Split,

Split,Gundulićeva 29a

Poslovni broj Gž -2399/2025-3

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Andree Boras-Ivanišević kao predsjednice vijeća, Ivane Madunić kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Borisa Mimice kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice LD, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupane po punomoćniku Zvonimiru Bodrožiću, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika Triglav osiguranje d.d., OIB: 29743547503, Zagreb, Ulica Antuna Heinza 4, zastupanog po odvjetnicima u Odvjetničkom društvu Mađarić & Lui d.o.o., Zagreb, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-1356/2023-23 od 15. srpnja 2025., u sjednici vijeća održanoj dana 28. svibnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženika kao neosnovana, te se potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-1356/2023-23 od 15. srpnja 2025.

r i j e š i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba tuženika te se potvrđuje rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-1356/2023-23 od 21. srpnja 2025.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom je obvezan tuženik isplatiti tužitelju iznos od 1.500,00 eur sa pripadajućim zateznim kamatama tekućim od 29. lipnja 2022. pa do isplate, u roku od 15 dana( točka I. izreke). Točkom II. izreke naloženo je tuženiku da tužiteljici naknadi prouzrokovan parnični trošak u iznosu od 1.749,40 eur sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od 15. srpnja 2025. pa do isplate. Točkom III. izreke odbijen je preostali dio zahtjeva tužiteljice za naknadu parničnog troška u iznosu od 682,86 eur sa zateznim kamatama.

2. Citirana presuda je ispravljena rješenjem suda poslovni broj Pn-1356/2023-26 od 15. srpnja 2025. u obrazloženju pod točkom 31., tako da umjesto: "31. Stoga je sud odlučio kao u izreci ove presude pod II. i IV." ima stajati: "31. Stoga je sud odlučio kao u izreci ove presude pod II. i III." , te u datumu iza obrazloženja, tako da umjesto: "U Zagrebu 18. srpnja 2025." ima stajati: "U Zagrebu 15. srpnja 2025."

3. Potom je citirana presuda ispravljena rješenjem suda poslovni broj Pn-1356/2023- 30 od 21. srpnja 2025. u obrazloženju pod točkom 29., tako da umjesto: "29. Sud je odbio preostali dio zahtjeva tuženika za naknadu parničnog troška u iznosu od 682,86 eur sa zateznim kamatama (zahtjevan trošak u iznosu od 2.432,26 eur (u koji nije uključen trošak pristupa punomoćnika tuženika na ročište za objavu presude u iznosu od 125,00 eur (PDV uključen) – dosuđen trošak u iznosu od 1.749,40 eur = 682,86 eur). ima stajati: "29. Sud je odbio preostali dio zahtjeva tužiteljice za naknadu parničnog troška u iznosu od 682,86 eur sa zateznim kamatama (zahtjevan trošak u iznosu od 2.432,26 eur (u koji nije uključen trošak pristupa punomoćnika tuženika na ročište za objavu presude u iznosu od 125,00 eur (PDV uključen) – dosuđen trošak u iznosu od 1.749,40 eur = 682,86 eur)."

4. Rješenjem suda poslovni broj Pn-1356/2023-29 od 21. srpnja 2025. nalaženo je tuženiku da tužiteljici naknadi parnični trošak u iznosu od 125,00 eur sa pripadajućim zateznim kamatama tekućim od 15. srpnja 2025. pa do isplate.

5. Protiv navedene presude tuženik podnosi žalbu zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 353. stavak 1. točka 1., 2., i 3. Zakon o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23,146/25:dalje ZPP-a), predlaže prvostupanjsku presudu ukinuti i vratiti na ponovni postupak, podredno preinačiti u smislu žalbenih navoda. Popisuje trošak žalbenog postupka.

6. Žalbu tuženik podnosi i protiv dopunskog rješenja suda o troškovima postupka od 21. srpnja 2025., jer da je doneseno protivno odredbi članka 155. ZPP-a.

7. Na žalbe nije odgovoreno.

8. Žalbe tuženika nisu osnovane.

9 . Ispitujući pobijanu presudu u okviru žalbenih razloga stranaka, kao i po službenoj dužnosti, u smislu odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a, ovaj drugostupanjski sud nije našao da bi sud prvog stupnja počinio bilo koju povredu odredaba parničnog postupka na koje pazi po službenoj dužnosti.

10. Neosnovan je i tuženikov žalbeni navod bitne povrede postupka iz članka 354. stavak 2. točka 6. ZPP-a, o čemu će sud dati razlog u nastavku obrazloženja presude.

11. Činjenično stanje u prvostupanjskom postupku je pravilno i potpuno utvrđeno i nije dovedeno u sumnju navodima žalbe, pa je neosnovan i žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Sud prihvaća i pravilnu primjenu materijalnog stanja na tako utvrđeno činjenično stanje.

12. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za naknadu neimovinske i imovinske štete činjenično utemeljenom na tvrdnji da je štetu pretrpjela zbog ozljeda zadobivenih u prometnoj nesreći koja se dogodila 23. srpnja 2021.

13. U ovoj fazi postupka nije bilo sporno da je tužiteljica stradala u prometnoj nezgodi kao vozač osobnog vozila reg. oznake [registarska oznaka], koju je skrivio vozač osobnog vozila registarske oznake reg. oznake [registarska oznaka], osiguranim kod tuženika policom broj [broj police].

14. Između stranaka osnova odgovornosti tuženika nije bila sporna, dok je kao sporno valjalo raspraviti opseg nastale štete koju tužiteljica trpi u svezi s predmetnim štetnim događajem.

15. Isto tako između stranaka nije bilo sporno da je tuženik u svezi s predmetnom prometnom nezgodom prije podnošenja tužbe isplatio tužiteljici nesporni iznos naknade za neimovinsku štetu u iznosu od 1.725,40 eura (13.000,00 kuna), pa se stoga postavlja pitanje osnovanost zahtjeva tužitelja za daljnju isplatu naknade štete po predmetnom štetnom događaju.

16. Na ovu okolnost sud prvog stupnja je osnovom provedenog medicinskog vještačenja po vještaku dr. Porin Perić, spec. fizijatar-reumatolog, utvrdio za ocjenu osnovanosti zahtjeva tužiteljice slijedeće odlučne činjenice:

-da je tužiteljica u predmetnom štetnom događaju zadobila trzajnu ozljedu vratne kralježnice;

- da je tužiteljica imala jake bolove nakon ozljede kumulativno 3 dana te kasnije kumulativno srednje jake bolove tijekom liječenja zbog kojeg je provodila fizikalnu terapiju kumulativno 15 dana te slabe bolove kumulativno 20 dana, kasniji bolovi ulaze u pojačane napore;

- da je tužiteljica imala nelagodu prilikom liječenja u vidu: rtg. snimanja, odlazaka u bolnicu te provođenja fizikalne terapije;

- da je tužiteljica u trenutku odvijanja štetnog događaja imala primarni strah jakog intenziteta, koji je trajao koliko i sama prometna nezgoda, nakon toga tužiteljica je imala sekundarni strah (strah za zdravlje i ishod liječenja) i to jakog intenziteta kumulativno 3 dana, srednjeg intenziteta kumulativno 15 dana, te strah slabog intenziteta još 20 dana kumulativno, dok da nije zaostalo trajno smanjenje životne aktivnosti;

- da je tužiteljici bila potrebna tuđa pomoć za vrijeme liječenja 2 sata dnevno kumulativno 3 mjeseca, te da nije bilo potrebe za trajnom tuđom pomoći i njegom;

- da prije štetnog događaja tužiteljica nije imala slične ozljede .

17. Ocjenom vještačkog nalaza i mišljenja kojeg je prihvatio stručnim i objektivnim te povezanim s ostalom dokaznom građom i činjeničnim supstratom prvostupanjski je sud utvrdio neimovinsku štetu u iznosu od 2.388,40 eura, imovinsku štetu radi tuđe njege i pomoći u iznosu od 837,00 eura, pri čemu je uzimajući u obzir da je tuženik u mirnom postupku isplatio iznos od 1.725,40 eura, tužiteljici dosuđen ostatak pravične novčane naknade u iznosu od 1.500,00 eura.

18. Gornja utvrđenja prvostupanjskog suda svoju osnovu imaju u sadržaju provedenih dokaza u postupku (osobito u priloženoj dokumentaciji, te u nalazu i mišljenju sudskog vještaka), a koje dokaze je prvostupanjski sud ispravno ocijenio kako to nalaže odredba članka 8. ZPP-a i o čemu prvostupanjska presuda sadrži valjane i jasne razloge, koje prihvaća i ovaj sud.

19. Sadržaj žalbe tuženika svodi se na osporavanje nalaza i mišljenja medicinskog vještaka, uglavnom ponavljanjem dosadašnjih prigovora iz prvostupanjskog postupka, te ustrajanjem na provođenju novog medicinskog vještačenja. Na takve žalbene navode valja odgovoriti da je medicinsko vještačenje u ovom predmetu provedeno sukladno odredbama članka 258. - 261. ZPP-a. Naime, sudski vještak spec. fizijatar-reumatolog, dr. Porin Perić, nalaz i mišljenje dao je okolnosno, uvjerljivo i u skladu s pravilima medicinske struke, a prilikom očitovanja na glavnoj raspravi od dana 13. svibnja 2025. argumentirano je otklonio sve iznesene primjedbe tuženika. Stoga je prvostupanjski sud pravilno postupio kada je prihvatio nalaz i mišljenje spomenutog vještaka, otklonivši istodobno zahtjev tuženika za provođenjem novog medicinskog vještačenja.

20. Dodatno valja naglasiti da sukladno odredbi članka 220. stavak 2. ZPP -a, o tome koji će se dokazi izvesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica, rješava sud, a provođenje novog medicinskog vještačenja po drugom vještaku, i po ocjeni ovog suda nije bio potrebno jer su odlučne činjenice u prvostupanjskom postupku utvrđene i bez provođenja novog medicinskog vještačenja. Stoga se neosnovano iznosi u žalbi da je odbijanjem navedenog dokaznog prijedloga činjenično stanje neutvrđeno.

21. Dosuđena visina naknade neimovinske i imovinske štete primjerena je pretrpljenoj šteti.

22. Naime, odredbom članka 1100. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22,155/23, dalje: ZOO) propisano je da će sud, u slučaju povrede prava osobnosti, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema, a prema stavku 2. istog članka pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade sud će voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom.

23. Sukladno odredbi članka 19. st. 1. i 2. ZOO-a svaka fizička i pravna osoba ima pravo na zaštitu svojih prava osobnosti, pod kojima se razumijevaju prava na život, tjelesno i duševno zdravlje, ugled, čast, dostojanstvo, ime, privatnost osobnog i obiteljskog života, slobodu i drugo.

24. Naime, u slučaju kumulacije više povreda osobnosti, kao što su u konkretnom slučaju, tj. pravo na tjelesno i duševno zdravlje, odnosno povezane isprepletene oblike tih povreda, ukazuje se opravdanim dosuditi jedan iznos pravične naknade za sve utvrđene oblike neimovinske štete.

25. Fizički bolovi, duševne boli i strah, u smislu odredbe članka 1000. stavak 1. ZOO- a, su kriterij i (mjerila), odnosno kvalifikatorne okolnosti koje utječu na visinu pravične novčane naknade za pretrpljenu neimovinsku štetu.

26. Imajući u vidu sadržaj liječničkog vještačenja, prvostupanjski sud je, utvrdivši, trajanje i intenzitet pretrpljenih fizičkih bolova i straha, cilju kojem služi naknada, nelagodu koju je tužiteljica imala prilikom liječenja u vidu rtg snimanja, odlazaka u bolnicu, te provođenja fizikalne terapije, pravilno zaključio da tužitelju pripada pravo na naknadu štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje u iznosu od 1.500,00 eura, koji iznos i ovaj sud smatra primjerenu utvrđenim okolnostima slučaja. Pored toga, a glede žalbenih navoda kako su dosuđeni iznosi dvostruko veći od iznosa koji bi se mogli utvrditi prema Orijentacijskim kriterijima, za navest je kako izračun neimovinske štete temeljen na čistom matematičkom izračunu Orijentacijskih kriterija, nije pravilan pristup utvrđivanju visine neimovinske štete, odnosno povrede prava osobnosti u odnosu na psihofizičko zdravlje tužiteljice. Dakle, odlučivanje o iznosu neimovinske štete nije mehaničko primjenjivanje Orijentacijskih kriterija Vrhovnog suda Republike Hrvatske već i suđenje u kojem se primjenjuje pravni standard – pravičnost (pravična novčana naknada), što je prvostupanjski sud i učinio. Pri tome su Orijentacijski kriteriji, kao što i sam njihov naziv kazuje, tek orijentir kako ne bi bilo bitnih (ekstremnih) odstupanja u situacijama koje ne odskaču od prosječnih situacija, te da se na taj način svim oštećenicima osigura jednakost upravnom položaju. Otuda neosnovanost istaknutog žalbenog navoda tuženika.

27. Suprotno žalbenim navodima tuženika kako je sud visinu neimovinske štete utvrdio u skladu s kvalifikatornim okolnostima, odnosno ukupnim posljedicama na tužiteljičino zdravlje u tjelesnoj i duševnoj sferi, s jačinom i trajanjem povredom izazvanih fizičkih bolova i straha, dakle, pojavnim oblicima kroz koje se ograničenje prema nespornim utvrđenjima manifestira, to tuženikovo nezadovoljstvo visinom utvrđene naknade, kao suviše visoko dosuđenom, nije dovelo u sumnju prvostupanjsku presudu. Pored toga za navest je kako izračun neimovinske štete temeljen na čistom matematičkom izračunu Orijentacijskih kriterija, nije pravilan pristup utvrđivanju visine neimovinske štete, odnosno povrede prava osobnosti u odnosu na psihofizičko zdravlje tužiteljice. Dakle, odlučivanje o iznosu neimovinske štete nije mehaničko primjenjivanje Orijentacijskih kriterija Vrhovnog suda Republike Hrvatske već i suđenje u kojem se primjenjuje pravni standard – pravičnost (pravična novčana naknada).

28. Predmetno prvostupanjski sud nije onemogućio tuženika u raspravljanju iz po tuženiku istaknutog žalbenog razloga nemogućnosti uvida u zdravstveni karton tužiteljice. Ovo stoga, što vještak jasno u usmenom vještvu navodi kako uvidom u e- karton nije našao sličnih dijagnoza ( dakle u odnosu na one dane u svom nalazu i mišljenju tj. tegobe s vratnom kralježnicom) i u medicinskoj dokumentaciji liječnika obiteljske medicine prethodno, a što da je jasno navedeno i u potvrdi koja je naknadno dostavljena u spis, pa kako tuženik nije stavljao primjedbe na navedeno utvrđenje vještaka (što je isti bio u mogućnosti), to dakle nije onemogućen u raspravljanju (članak 354. stavak 2. točka 6. ZPP-a).

29. I naknadu imovinske štete s osnova tuđe pomoći i njege prvostupanjski sud je pravilno dosudio. Za priznanje tog vida štete ključno je da je ta pomoć oštećeniku bila objektivno prijeko potrebna, dok sama činjenica je li ona obavljena ne utječe na pravo na naknadu, pa žalbeni navodi tuženika o tome da nema dokaza da je ista i obavljena nisu od značaja. Liječnička preporuka ili nalaz sudskog vještaka služe kao ključan dokaz da je ta potreba postojala. Navedeno je predmetno postojalo što jasno potvrđuje medicinska dokumentacija priložena spisu(list 8.-10. i 19. spisa), te dopunskom usmeno vještvo na ročištu održanom dana 13. svibnja 2025. (list 59.-60. spisa).

30. Sada u žalbi tuženik ističe da postoji nalaz MR kralježnice koji ukazuje na višestruke degenerativne promjene koje da ne mogu biti uzrokovane prometnom nezgodom i uzrokovati tegobe, o čemu vještak da se nije očitovao, što predstavlja iznošenje nove činjenice, koje sukladno odredbi članka 352. stavak 1. ZPP -a nije dopušteno, pa ih sud nije razmatrao.

31. Zaključno se navodi kako ukupno nastala neimovinska i imovinska šteta tužitelju iznosi 3.225,40 eura, od kojeg iznosa je valjano odbijen iznos koji je tužitelju nesporno isplaćen (1.725,40eura), te tužitelju pravilno dosuđeno daljnjih 1.500,00 eura.

32. I odluka o trošku postupka sadržana u točkama II. i III. izreke presude i u rješenje od 21. srpnja 2025. pravilno je donesena i utemeljena na odredbi članak 154. stavak 1. ZPP-a.

33. Kako je tužitelj prije završetka raspravljanja odnosno prije zaključenja glavne rasprave sukladno odredbi članka 164. stavak 3. zatražio trošak pristupa na ročište za objavu i donošenje presude, a na isto je punomoćnik i pristupio, to mu je pravilnom primjenom odredbe članka 154. stavak 1. ZPP i temeljem Tbr.9. t.3. Tarife valjalo dosuditi trošak od 125,00 eura.

34. Na temelju Tbr. 9. toč. 3. Tarife za ročište na kojem se objavljuje presuda odvjetniku pripada 50% nagrade iz Tbr.7. toč.1., 3., 6. i 7. Tarife, ali ne više od 50 bodova. Kako je punomoćnik tužitelja pristupio ročištu za objavu presude 15. srpnja 2026. i kako je zatražena naknada troška za tu parničnu radnju to je pravilno postupio prvostupanjski sud kada je pobijanom odlukom priznao tužitelju i ovaj trošak, koji je bio potreban za vođenje parnice.

35. Kako nisu ostvareni žalbeni razlozi, kao ni razlozi na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, valjalo je temeljem odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrditi pobijanu prvostupanjsku presudu, te odlučiti kao u izreci ove presude.

36. Primjenom odredbe članka 380. točka 2. ZPP-a valjalo je odlučiti kao u izreci rješenja.

U Splitu, 28. svibnja 2026.

PREDSJEDNICA VIJEĆA :

Andrea Boras-Ivanišević