Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29 a

Poslovni broj Gž-1234/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca Tihane Pivac, kao predsjednice vijeća, Marijana Miletića, kao suca izvjestitelja i člana vijeća te Ane Grbavac, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja: ad. 1) HU, OIB: [osobni identifikacijski broj] i ad. 2) VU, OIB: [osobni identifikacijski broj], obojica iz [adresa], zastupani po punomoćnici Azri Garankić, odvjetnici u Zagrebu, protiv tuženika Grada Zagreba, OIB: 61817894937, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, radi utvrđenja, odlučujući o žalbi tuženika, protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, pod poslovnim brojem P-3238/2023-27 od 13. ožujka 2025., u sjednici vijeća održanoj 28. svibnja 2026.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženika Grada Zagreba kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, pod poslovnim brojem P- 3238/2023-27 od 13. ožujka 2025.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom, točkom I. izreke, utvrđeno je da su tužitelj ad. 1) i tužitelj ad. 2) dosjelošću stekli pravo vlasništva zk. čestice br. [katastarska čestica] – dvorište, [adresa], površine 258 m2, upisane u zk. ulošku broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], što da je tuženik dužan priznati i trpjeti upis prava vlasništva tužitelja ad. 1) i ad. 2) u zemljišnim i drugim javnim knjigama, a točkom II. izreke, naloženo je tuženiku naknaditi tužiteljima ad. 1) i ad. 2) parnični trošak u iznosu od 5.042,82 EUR-a.

2. Žali se tuženik, pobijajući prvostupanjsku presudu, zbog žalbenih razloga bitne povrede odredbi parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, sve u smislu članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP), predlažući da se ista presuda preinači, na način da se u cijelosti odbije tužbeni zahtjev tužitelja ad. 1) i ad. 2), uz naknadu parničnog troška tuženiku, podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana.

5. Predmet ovog postupka je zahtjev tužitelja ad. 1) i ad. 2) na utvrđenje, da su oni dosjelošću stekli vlasništvo nekretnine označene kao zk. čestica br. [katastarska čestica] – dvorište, [adresa], površine 258 m2, upisane u zk. ulošku broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], uz ovlaštenje tužiteljima ad. 1) i ad. 2) na upis svog prava vlasništva u zemljišnim knjiga, a koje nekretnine tužitelji ad. 1) i ad. 2), osobno i putem svojih prednika, da su u neprekidnom i kvalificiranom posjedu od 1965. godine.

6. Nije u pravu tuženik, kada prvostupanjsku presudu pobija zbog žalbenog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a.

7. Naime, suprotno žalbenim navodima tuženika, u obrazloženju pobijane presude navedeni su jasni razlozi o odlučnim činjenicama, jer je prvostupanjski sud obrazložio koje činjenice važne za odluku smatra istinitim i na čemu temelji tu svoju ocjenu, a o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika.

8. Nije u pravu tuženik, niti, kada navodi da se prvostupanjska presuda temelji na pogrešno i nepotpuno utvrđenom činjeničnom stanju, te da je sud prvog stupnja pogrešno primijenio materijalno pravo, kada je točkom I. izreke prvostupanjske presude usvojio tužbeni zahtjev tužitelja ad. 1) i ad. 2).

9. Naime, prvostupanjski sud ispitao je sve okolnosti bitne za donošenje pravilne i zakonite odluke u ovom predmetu, te je na temelju kako nespornih činjenica, tako i onih utvrđenih na temelju izvedenih dokaza i njihove valjane ocjene (članak 8. ZPP- a), potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje.

10. Tako, iz obrazloženja prvostupanjske presude proizlazi, da je po provedenom dokaznom postupku sud prvog stupnja utvrdio slijedeće:

- predniku tužitelja ad. 1) i ad. 2), KU, rješenjem Skupštine općine Peščenica, Zagreb, Odjela za građevinarstvo, komunalne i stambene poslove pod brojem 05-16510/1-1965 od dana 4. studenog 1965. da je odobrena načelna lokacija za izgradnju stambenog objekta u IV Vukomercu, na kat. čest. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], te isti da je od Skupštine Općine Peščenica ishodio rješenje broj 05-7897/1- 1966 od dana 9. kolovoza 1966., kojim da mu se odobrava, da kao investitor može izgraditi jednokatnu obiteljsku stambenu zgradu na gradilištu označenom kao kat.čes.br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], koje da se nalazi u [adresa];

- tijekom godina, obiteljska stambena zgrada da je dograđivana, te sa svim izmjenama da je legalizirana rješenjem o izvedenom stanju Gradskog ureda za prostorno uređenje, izgradnju Grada, graditeljstvo, komunalne poslove i promet, Odjela za prostorno uređenje, Središnji odsjek za prostorno uređenje, od 27. lipnja 2014., u kojem da je navedeno, da je ista sagrađena na kat. čest. br. [katastarska čestica] k.o.

[adresa], u [adresa].;

- iz Nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka za geodeziju Željka Perića, ing geod., da je u rješenju, kojim da se odobrava načelna lokacija od 4. studenog 1965., navedeno, da se odobrava na zemljišnoknjižnoj čestici z.k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], te vještak da je mišljenja, da se radi o sadašnjoj čestici k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], odnosno z.k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], jer 1965. godine da i nije bila formirana današnja čestica, a u izdanom rješenju, kojim da se odobrava izgradnja objekta od 9. kolovoza 1966. da je navedeno, da se odobrava na gradilištu označenom zemljišnoknjižnom česticom z.k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], te vještak da je mišljenja, da je taj broj zemljišnoknjižne čestice naveden greškom, iz razloga što da je zemljišnoknjižna čestica z.k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] formirana elaboratom RN 147/68, što da je dvije godine kasnije, a osim toga, u obrazloženju istog rješenja da se navodi, da je isto izdano temeljem rješenja o odobrenju lokacije za izgradnju objekta, u kojem da je naveden ispravan broj čestice, pa radi svega navedenog, vještak da je mišljenja, da zemljišnoknjižna čestica z.k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] nema nikakve poveznice sa zemljišnoknjižnom česticom z.k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina];

- nadalje, geodetskim elaboratom oznake 51/2020 da je formirana sadašnja čestica i da je proveden prijavni list br. 1, tako da je usklađeno stanje u katastru i u zemljišnoj knjizi, te zemljišnoknjižna čestica z.k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] da odgovara katastarskoj čestici k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] na adresi [adresa], a vještak da je mišljenja, da je predmetna kat. čest. oznake k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] zemljišnoknjižna čestica oznake zk.č.br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] na adresi [adresa];

- u odnosu na prigovore tuženika, imenovani vještak da je svojim pisanom očitovanjem u cijelosti otklonio kao neosnovane prigovore tuženika, ističući da 1965. godine, kada da je izdano rješenje, kojim da se KU odobrava načelna lokacija, nije niti mogao pisati sadašnji broj zemljišnoknjižne čestice z.k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], odnosno k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a kako da je u geodetskom elaboratu vidljivo, današnja z.k. č. [katastarska čestica] k.o.. [katastarska općina] da je nastala od nekadašnje z.k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], te nakon primitka opisanog očitovanja geodetskog vještaka, tuženik da nije isticao daljnje prigovore vještakovom nalazu i mišljenju;

11. Kada je temeljem ovako valjano utvrđenog činjeničnog stanja, te osnovom iskaza u postupku saslušanih svjedoka ŽU, susjeda tužitelja i MU, supruge tužitelja ad. 1), a šogorice tužitelja ad. 2), kao i iskaza tužitelja ad. 1) i ad. 2), pravilno utvrdio, da je predmetna kat. čest. oznake k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] zemljišnoknjižna čestica oznake zk.č.br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] na adresi [adresa] i da su evidencije Ureda za katastar i zemljišnoknjižnog odjela usklađene u smislu oblika i površine za predmetnu česticu, te da je u rješenju Skupštine Općine Peščenica od 11. studenog 1965., kojim KU da se odobrava načelna lokacija od 4. studenog 1965., navedeno da se odobrava načelna lokacija za izgradnju stambenog objekta na zemljišnoknjižnoj čestici z.k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a koja čestica da odgovara sadašnjoj čestici k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], odnosno z.k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], jer 1965. da i nije bila formirana današnja čestica, te da je u rješenju Skupštine Općine Peščenica od 9. kolovoza 1966., kojim da se KU odobrava izgradnja jednokatne obiteljske stambene zgrade na gradilištu označenom kao z.k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], taj broj zemljišnoknjižne čestice naveden greškom, a posjed tužitelja da je zakonit, pošten, jer niti tužitelji, a niti njihovi prednici, da nisu znali, a niti imali razloga posumnjati, da im isto ne pripada, te da je njihov posjed i istinit, a vršenje predmetnog posjeda kako od strane tužitelja, tako i od strane njihovih prednika, da traje kroz razdoblje dulje od pedeset godina, ispravno je sud prvog stupnja zaključio, da je utvrđeno postojanje svih zakonskih pretpostavki propisanih člankom 159 Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15 7 94/17: dalje - ZV), pa je pravilno postupio, kada je usvojio tužbeni zahtjev tužitelja ad. 1) i ad. 2), presuđujući sve na način, kako je to pobliže opisano točkom I. izreke prvostupanjske presude.

12. To stoga, što je odredbom članka 159. stavkom 1. ZV-a, propisano, dosjelošću se stječe vlasništvo stvari samostalnim posjedom te stvari ako taj ima zakonom određenu kakvoću i neprekidno traje zakonom određeno vrijeme, a posjednik je sposoban da bude vlasnikom te stvari, stavkom 2. istog članka propisano, da samostalni čiji je posjed pokretne stvari zakonit istinit i pošten, stječe je dosjelošću u vlasništvo protekom tri godina, a takav posjednik nekretnine protekom deset godina neprekidnog samostalnog posjedovanja, a stavkom 3. toga članka propisano je, samostalni posjednik pokretne stvari kojemu je posjed barem pošten stječe je dosjelošću u vlasništvo protekom deset godina, a takav posjednik nekretnine protekom dvadeset godina neprekidnog samostalnog posjedovanja, dok je stavkom 4. toga članka propisano, samostalni posjednik stvari u vlasništvu Republike Hrvatske, županija i jedinica lokalne samouprave i jedinica lokalne samouprave uprave i s njima izjednačenih pravnih osoba, kao i stvari u vlasništvu crkve ili drugih pravnih osoba koje ne traže za sebe dobitak nego služe za dobrotvorne ili druge općekorisne svrhe, steći će dosjelošću vlasništvo tih stvari tek pošto je njegov zakonit, istinit i pošten , ili barem pošten samostalan posjed neprekidno trajao dvostruko vrijeme od onoga iz stavaka 2. i 3. ovoga članka.

13. Nadalje, odredbom članka 160 ZV-a, propisano je i to stavkom 1., da vrijeme potrebno za dosjelost počinje teći onoga dana kad je posjednik stupio u samostalni posjed stvari, a završava se istekom posljednjega dana vremena potrebnoga za dosjelost, stavkom 2. da u vrijeme potrebno za dosjelost uračunava se i vrijeme za koje su prednici sadašnjega posjednika neprekidno posjedovali kao zakoniti, pošteni i istiniti samostalni posjednici, odnosno kao pošteni samostalni posjednici, stavkom 3. da nasljednik postaje poštenim posjednikom od trenutka otvaranja nasljedstva i u slučaju kad je ostavitelj bio nepošteni posjednik, ali ne ako je nasljednik to znao ili morao znati, stavkom 4. kad se poštenom posjedniku čiji posjed nije zakonit i istinit uračunava vrijeme kroz koje je njegov prednik stvar posjedovao zakonito, pošteno i istinito, pravo vlasništva steći će istekom još onoliko vremena koliko je potrebno da pošteni posjednik stekne stvar dosjelošću, stavkom 5. kad se zakonitom, poštenom i istinitom posjedniku uračunava vrijeme kroz koje je njegov prednik stvar posjedovao pošteno, ali ne zakonito ili istinito, vlasništvo će steći dosjelošću istekom još onoliko vremena koliko je potrebno da pošteni posjednik stekne stvar dosjelošću, osim ako stvar već nije stekao time što je njegov zakoniti, pošteni i istiniti posjed trajao onoliko vremena koliko je potrebno da je zakoniti, pošteni i istiniti posjednik stekne dosjelošću, dok je stavkom 6. propisano da se na prekid odnosno zastoj tijeka vremena dosjelosti na odgovarajući način primjenjuju odredbe o prekidu, odnosno zastoju tijeka rokova za zastaru tražbina.

14. Prema tome, žalbenim navodima tuženika, kojima isti u biti ponavlja navode iz prvostupanjskog postupka, prigovarajući pravilnosti primjene materijalnog prava po sudu prvog stupnja, kada je točkom I. izreke prvostupanjske presude usvojio tužbeni zahtjev tužitelja ad. 1) i ad. 2) - ničim se ne dovodi u sumnju ispravnost činjeničnih utvrđenja i zaključaka po prvostupanjskom sudu i na toj osnovi pravilnost primjene materijalnog prava, kada je sud prvog stupnja točkom I. izreke prvostupanjske presude usvojio tužbeni zahtjev tužitelja ad. 1) i ad. 2), pa se tuženik, a kako bi se izbjeglo suvišno i nepotrebno ponavljanje, upućuje na obrazloženje pobijane presude, kojim obrazloženjem je prvostupanjski sud dao jasne i valjane razloge o tome, zašto je točkom I. izreke svoje presude usvojio tužbeni zahtjev tužitelja ad. 1) i ad. 2), a koje razloge kao pravilne prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

15. Žalitelju je i za navesti, da iz svih izvedenih dokaza po prvostupanjskom sudu, kao i iz rezultata kompletne raspravne građe, i prema mišljenju ovog drugostupanjskog suda zaista proizlazi, da su tužitelji ad. 1) i ad. 2) osobno i putem svojih pravnih prednika, sada pokojnog oca KU i sada pokojne majke AU, u neprekidnom samostalnom poštenom, zakonitom i istinitom posjedu predmetne nekretnine od 1965. godine, dakle u vremenskom razdoblju od cca 58 godina, slijedom čega su ispunjeni zakonski uvjeti iz članka 159. ZV-a za stjecanje vlasništva dosjelošću predmetne nekretnine, a koko je to sve ispravno i zaključio sud prvog stupnja obrazloženjem svoje presude.

16. U odnosu na daljnje žalbene prigovore - kojima isti navodi, da je predniku tužitelja ad. 1) i ad. 2) dodijeljeno u trajno korištenje 133/258 dijela sada postojeće z.k. č. br. [katastarska čestica] ukupne površine 258 m2, upisane u zk. ul. broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], dok na preostalom dijelu čestice u površini od 125 m2 tužitelji da nemaju pravnu osnovu posjedovanja, odnosno da nemaju zakonit i istinit posjed, te da je zakonit, istinit i pošten posjed predmetne nekretnine tužiteljima mogao biti priznat jedino u površini od 133 m2, koja površina nekretnine da je predniku tužitelja dana na trajno korištenje, dok za preostalu površinu nekretnine od 125 m2 tužitelji da nemaju valjanu pravnu osnovu, pa tako za stjecanje vlasništva dosjelošću da nemaju ispunjen uvjet zakonitog i poštenog posjeda – žalitelju je za odgovoriti, da iz rješenja Skupštine općine Peščenica, Zagreb, Odjela za građevinarstvo, komunalne i stambene poslove, pod brojem 05-16510/1-1965 od dana 4. studenog 1965. (stranice 14 i 15 spisa) proizlazi, da je predniku tužitelja ad. 1) i ad. 2), KU, odobrena načelna lokacija za izgradnju stambenog objekta u IV Vukomercu, na kat.čest.br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], dakle ne na dijelu te čestice u površini od 125 m2, kako to žalitelj pogrešno navodi svojom žalbom.

17. Isto tako, žalitelju je i za navesti, da i iz rješenja Skupštine Općine Peščenica, Odjela za privredu, financije i komunalno-građevinske poslove, broj 05-7897/1-1966 od dana 9. kolovoza 1966. (stranice – 16 i 17 spisa), proizlazi, da je sada pokojnom ocu tužitelja ad. 1) i ad. 2), KU, odobreno da kao investitor može izgraditi jednokatnu obiteljsku stambenu zgradu na gradilištu označenom kao kat.čes.br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], koje da se nalazi u [adresa]; dakle ne na dijelu te čestice u površini od 125 m2, kako to žalitelj pogrešno navodi svojom žalbom.

18. Na kraju, žalitelju je i za navesti, da se poštenje posjeda presumira, a da on u prvostupanjskom postupku nije sudu dokazao da se tužitelji ad. 1) i ad. 2), kako osobno, tako i putem svojih pravnih prednika, nisu nalazili u neprekidnom poštenom posjedu predmetne nekretnine od 1965. godine, a na koje okolnosti, u konkretnom slučaju, teret dokaza leži na tuženiku.

19. Slijedom svega naprijed navedenog, žalba tuženika, izjavljena zbog žalbenog razloga pogrešnog i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, nije mogla biti uvažena.

20. Zakonita je i odluka o troškovima postupka, kako po osnovu (članak 154. stavak 1. ZPP-a), tako i visini odmjerenih troškova (članak 155. stavak 1. ZPP-a), pa se žalba tuženika i u ovom dijelu, kojim se na odluku o troškovima postupka u biti samo paušalno žali, ukazuje neosnovana.

21. Budući, da na izloženi način nisu ostvareni istaknuti žalbeni razlozi, a na ispravno utvrđeno činjenično stanje, materijalno pravo je pravilno primijenjeno, dok prvostupanjskom presudom, kao niti postupkom koji joj je prethodio, nije počinjena, kako žalbom istaknuta, tako ni niti bilo koja od ostalih bitnih postupovnih povreda, na koje ovaj drugostupanjski sud, temeljem članka 365. stavak 2. ZPP-a, pazi po službenoj dužnosti, valjalo je žalbu tuženika odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu, slijedom čega je presuđeno kao u izreci (članak 368. stavak 1. ZPP-a).

Split, 28. svibnja 2026.

Predsjednica vijeća

Tihana Pivac