Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj Gž-2741/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca Tihane Pivac kao predsjednice vijeća, Marijana Miletića kao suca izvjestitelja i člana vijeća te Ane Grbavac kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ŠŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Ivanu Kalauzu, odvjetniku u Vinkovcima, protiv tuženika Telemach Hrvatska d.o.o., OIB: 70133616033, Josipa Marohića 1, Zagreb, zastupanog po punomoćniku Hrvoju Sučiću, odvjetniku u Zagrebu, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, odlučujući o žalbi tuženika, protiv presude Općinskog suda u Vinkovcima, pod poslovnim brojem P-203/2025-9 od 22. rujna 2025., u sjednici vijeća održanoj…..

p r e s u d i o  j e

I. Djelomično se odbija kao neosnovana, a djelomično se uvažava kao osnovana žalba tuženika Telemach Hrvatska d.o.o. i presuda Općinskog suda u Vinkovcima, pod poslovnim brojem P-203/2025-9 od 22. rujna 2025. se:

a) potvrđuje u pobijanom dijelu kojim je dijelom točke I. izreke prvostupanjske presude proglašena nedopuštenom ovrha po zahtjevu za naplatu tuženika kao ovrhovoditelja protiv tužitelja kao ovršenika temeljem rješenja o ovrsi Nikole Vulića, Javnog bilježnika u Vinkovcima, pod poslovnim brojem Ovrv-1148/15 od 23. lipnja 2015, u dijelu koji se odnosi na naplatu zakonskih zateznih kamata na ukupni iznos troškova ovršnog postupka od 2.103,75 kuna / 279,22 EUR-a, a koje kamate teku od 23. lipnja 2015. do isplate,

b) preinačuje u pobijanom dijelu kojim je dijelom točke I. izreke presude proglašena nedopuštenom ovrha po zahtjevu za naplatu tuženika kao ovrhovoditelja protiv tužitelja kao ovršenika temeljem rješenja o ovrsi Nikole Vulića, Javnog bilježnika u Vinkovcima, pod poslovnim brojem Ovrv-1148/15 od 23. lipnja 2015, u dijelu koji se odnosi na naplatu zakonskih zateznih kamata i to na ukupni iznos glavnice od 5.046,96 kuna / 669,85 EUR-a, na način da se tužbeni zahtjev tužitelja u tom dijelu odbija kao neosnovan.

II. Svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

I. Proglašava se nedopuštenom ovrha po zahtjevu za naplatu tuženika kao ovrhovoditelja Telemach Hrvatska d.o.o., Josipa Marohnića 1, Zagreb, OIB:70133616033 protiv tužitelja kao ovršenika ŠŠ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] temeljem rješenja o ovrsi Javnog bilježnika Nikole Vulića posl. broj: Ovrv-1148/15 od 23.06.2015, u dijelu koji se odnosi na naplatu zakonskih zateznih kamata i to:

- na ukupni iznos glavnice od 5.046,96 kn / 669,85 eur, a koje kamate teku kako slijedi:

- na iznos od 266,58 kn / 35,38 eur od 16.12.2014. do isplate,

- na iznos od 195,11 kn / 25,90 eur od 16.01.2015. do isplate,

- na iznos od 191,71 kn / 25,44 eur od 16.02.2015. do isplate,

- na iznos od 254,69 kn / 33,80 eur od 16.03.2015. do isplate,

- na iznos od 190,00 kn / 25,22 eur od 16.04.2015. do isplate,

- na iznos od 3.948,87 kn / 524,11 eur od 16.05.2015. do isplate,

- na ukupni iznos troškova ovršnog postupka od 2.103,75 kuna / 279,22 eura, a koje kamate teku od 23.06.2015. do isplate.

II. Nalaže se tuženiku da tužitelju nadoknadi prouzročene parnične troškove u iznosu od 477,31 eura, sa zateznim kamatama, tekućim od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate, prema stopi propisanoj odredbom čl. 29 st. 2 Zakona o obveznim odnosima, koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope (kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke) za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

2. Žali se tuženik, pobijajući prvostupanjsku presudu, zbog svih žalbenih razloga, u smislu članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP), predlažući da se ista presuda preinači, na način da se tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti odbije kao neosnovan, uz obvezu tužitelja na nadoknadu parničnih troškova tuženiku, podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

3. Odgovoru na žalbu nije podnesen.

Žalba je djelomično osnovana.

4. Predmet ovog postupka je zahtjev tužitelja za donošenje presude, kojom će se proglasiti nedopuštena ovrha po zahtjevu za naplatu tuženika, kao ovrhovoditelja, protiv tužitelja, kao ovršenika, temeljem rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave Nikole Vulića Javnog bilježnika u [adresa], pod poslovnim brojem Ovrv- 1148/15 od 23. lipnja 2015., u dijelu koji se odnosi na naplatu zakonskih zateznih kamata na iznos glavnice od 5.046,96 kuna / 669,85 EUR-a, kao i na naplatu zakonskih zateznih kamata na ukupni iznos troškova ovršnog postupka od 2.103,75 kuna / 279,22 EUR-a, a koje kamate da teku od 23. lipnja 2015. do isplate, jer da je nastupila zastara u odnosu na tražbinu naplate zakonskih zateznih kamata na iznos glavnice, kao i na naplatu zakonskih zateznih kamata na ukupni iznos troškova ovršnog postupka.

5. Dakle, u ovoj fazi postupka nije sporna napate glavne tražbine i troškova postupka, već je sporno, da li je u zastari potraživanje naplate zakonskih zateznih kamata na iznos glavne tražbine, koje su obračunate na svaki pojedinačni račun, kao i naplate zakonskih zateznih kamata na iznos određenih ukupnih troškova postupka.

6. Iz stanja spisa predmeta proizlazi, da je pravni prednik ovdje tuženika, TELE2 d.o.o., kao ovrhovoditelj, protiv ovdje tužitelja, kao ovršenika, podnio prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave – izvoda iz poslovnih knjiga, predlažući donošenje rješenja o ovrsi, kojim će se naložiti ovršeniku da plati ovrhovoditelju iznos od sveukupno 5.046,96 kuna sa zakonskim zateznim kamatama na iznos od 266,58 kuna počevši od 16.12.2014., na iznos od 195,11 kuna počevši od 16.01.2015., na iznos od 191,71 kuna počevši od 16.02.2015., na iznos od 254,69 kuna počevši od 16.03.2015., na iznos od 190,00 kuna počevši od 16.04.2015., na iznos od 3.948,87 kuna počevši od 16.05.2015. do isplate, te da plati nastali trošak tog postupka i da na isti plati zakonsku zateznu kamatu, kao i da plati predvidive troškove ovršnog postupka i da na te troškove plati zakonsku zateznu kamatu, te da se radi ostvarenja novčane tražbine iz tog rješenja odredi ovrha općenito na imovini ovršenika, uz nalog ovršenikovom dužniku da navedeni novčani iznos za koji je određena ovrha isplati na ovrhovoditeljev žito račun, koji se vodi kod Privredne banke Zagreb d.d. (prijedlog za ovrhu – stranice 5 i 6 spisa), te da je povodom tog prijedloga za ovrhu Javni bilježnik Nikola Vulić u Vinkovcima dana 23. lipnja 2015. godine pod poslovnim brojem Ovrv- 1148/15 donio rješenje o ovrsi, kojim je točkom I. izreke naloženo ovršeniku da u roku od 8 dana od dana dostave tog rješenja ovrhovoditelju namiri tražbinu iz prijedloga za ovrhu zajedno sa odmjerenim troškovima, te je određena ovrha radi prisilne naplate tražbine zajedno s nastalim i predvidivim troškovima, s tim što nastali troškovi postupka iznose 1.204,00 kune, a predvidivi troškovi postupka iznose 899,75 kuna (rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave – stranica 7 spisa).

7. Iz obrazloženja prvostupanjske presude proizlazi, da je u provedenom postupku među strankama nesporno, da je rješenje o ovrsi pod poslovnim brojem Ovrv-1148/15 od 23. lipnja 2015. postalo pravomoćno i ovršno 18. rujna 2015., a FINA-i zahtjev za izravnu naplatu da je podnesen 27. siječnja 2025.

8. Nadalje, navedenim rješenjem o ovrsi da je određena ovrha općenito na imovini ovršenika, ovdje tužitelja, na ukupni iznos glavnice od 5.046,96 kuna / 669,85 EUR-a zajedno sa zakonskim zateznim kamatama, koje da teku na pojedine račune, kao i za iznos ovršnog troška od 2.103,75 kuna / 279,22 EUR-a zajedno sa zakonskim zateznim kamatama, koje da teku od dana donošenja rješenja o ovrsi, tj. od 23. lipnja 2015. do isplate.

9. Na osnovu ovako utvrđenog činjeničnog stanja, a imajući u vidu odredbe članka 233. i odredbe članka 226. stavak 1. sve Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18,126/21, 114/22, 156/22 i 155/23 – dalje: ZOO/05), sud prvog stupnja zaključuje, da se u odnosu na zakonske zatezne kamate, koje da su sporedna tražbina, ne primjenjuje desetogodišnji zastarni rok iz članka 233. stavka 1. ZOO/05, već u konkretnom slučaju da se primjenjuje trogodišnji zastarni rok iz članka 226. stavka 1. ZOO/05, pa kako rješenje o ovrsi da je pravomoćno 18. rujna 2015., to zastara potraživanja kamata na pojedinačne iznose da nastupa s danom 18. rujna 2018., a obzirom da je traženje istih kamata uslijedilo je nakon podnošenja zahtjeva za izravnu naplatu 27. siječnja 2025., slijedom čega, kamate za navedene iznose da se nisu smjele naplatiti, pa usvaja tužbeni zahtjev tužitelja, presuđujući sve na način, kako je to pobliže opisano točkom I. izreke prvostupanjske presude.

10. Pravilno je sud prvog stupnja postupio, kada je točkom I. izreke prvostupanjske presude proglasio nedopuštenom ovrha po zahtjevu za naplatu tuženika, kao ovrhovoditelja, protiv tužitelja, kao ovršenika, temeljem predmetnog rješenja o ovrsi Javnog bilježnika Nikole Vulića, u Vinkovcima, u dijelu koji se odnosi na naplatu zakonskih zateznih kamata na ukupni iznos troškova ovršnog postupka od 2.103,75 kuna / 279,22 EUR-a, a koje kamate teku od 23. lipnja 2015. do isplate i to iz slijedećih razloga.

11. Naime, ovršnom ispravom, rješenjem o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, donesenog od Nikole Vulića, Javnog bilježnika u Vinkovcima, pod poslovnim brojem Ovrv-1148/15 dana 23. lipnja 2015. godine, nisu dosuđene zakonske zatezne kamate na nastale troškove postupka u iznosu od 1.204,00 kune, kao ni niti na predvidive troškove postupka u iznosu od 899,75 kuna.

12. Odredbom članka 233. stavkom 1. ZOO/05 propisano je, sve tražbine koje su utvrđene pravomoćnom sudskom odlukom ili odlukom drugoga nadležnog tijela javne vlasti, ili nagodbom pred sudom ili drugim nadležnim tijelom, odnosno javnobilježničkim aktom, zastarijevaju za deset godina, pa i one za koja zakon inače predviđa kraći rok zastare, a stavkom 2. istog članka propisano je, međutim sve povremene tražbine koje proistječu iz takvih odluka ili nagodbe, odnosno javnobilježničkog akta i dospijevaju ubuduće zastarijevaju u roku predviđenom za zastaru povremenih tražbina.

13. Nadalje, odredbom članka 226. stavkom 1. ZOO/05 propisano je, tražbine povremenih davanja koja dospijevaju godišnje ili u kraćim razdobljima, pa bilo da se radi o sporednim povremenim tražbinama, kao što je tražbina kamata, bilo da se radi o takvim povremenim tražbinama u kojima se iscrpljuje samo pravo, kao što je tražbina uzdržavanja, zastarijevaju za tri godine od dospjelosti svakoga pojedinog davanja.

14. Kamata prema odredbi članka 223., kao akcesorno potraživanje dijeli pravnu sudbinu glavnog potraživanja, pa kad zastari glavno potraživanje, zastarjela su i sporedna potraživanja, kao što su tražbine kamata, plodova, troškova i ugovorne kazne.

15. U konkretnom slučaju, kada kamata na troškove postupka nije određena u ovršnoj ispravi, tada, u tom slučaju, ne dolazi do primjene odredbe članka 233. stavka 2. ZOO/05, jer navedena odredba propisuje zastarijevanje tražbine utvrđene pred sudom ili drugim nadležnim tijelom, a u konkretnom slučaju predmetna tražbina, kamate na dosuđene troškove, nije utvrđena (određena) predmetnom ovršnom ispravom.

16. Kada kamata, kao povremena tražbina, nije predmetnom ovršnom ispravom izričito dosuđena, tada je ta tražbina samostalna tražbina (na koju ovrhovoditelj ima pravo na temelju odredbe članka 30. stavka 1. Ovršnog zakona - "Narodne novine", broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22 i 06/24 – dalje: OZ), jer ona ne proistječe iz ovršne isprave, nego je utemeljena na citiranoj odredbi OZ.a, pa kako dospijeva ubuduće, na zastaru takve tražbine kamate, kao samostalne tražbine, koja ne slijedi sudbinu glavne tražbine, jer je ona sada glavna tražbina, ne dolazi do primjene odredbe stavka 2. članka 233. ZOO/05, a buduće da kamate predstavljaju povremenu tražbinu iz članka 226. stavka 1. ZOO/05, koja odredba predstavlja specijalnu odredbu u odnosu na opću odredbu iz članka 233. ZOO/05, zastarijevaju za tri godine od dospjelosti svakog pojedinog davanja, zbog čega na takve tražbine treba primijeniti odredbu članka 226. stavka 1., odnosno odredbu članka 227. stavke 1. i 2. sve ZOO/05 (tako i u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev- 1635/2018-2 od 26. ožujka 2019.).

17. Prema tome, kako je u konkretnom slučaju predmetno rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave postalo pravomoćno 18. rujna 2015., to zastara potraživanja kamata na pojedinačne iznose da nastupa s danom 18. rujna 2018., pa kako je traženje istih kamata na troškove postupka uslijedilo nakon podnošenja zahtjeva za izravnu naplatu, 27. siječnja 2025., to se kamate na dosuđene iznose troškova postupka nisu smjele naplatiti, kako je to sve ispravno obrazloženjem svoje presude i zaključio sud prvog stupnja, kada je dijelom točke I. izreke prvostupanjske presude proglasio nedopuštenom ovrhu po zahtjevu za naplatu tuženika kao ovrhovoditelja protiv tužitelja kao ovršenika temeljem predmetnog rješenja o ovrsi Javnog bilježnika Nikole Vulića, u dijelu koji se odnosi na naplatu zakonskih zateznih kamata na ukupni iznos troškova ovršnog postupka.

18. Stoga, žalbenim navodima tuženika – kojima isti u biti prigovara da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo, kada je u ovom pobijanom dijelu donio prvostupanjsku presudu, smatrajući da u konkretnom slučaju nije nastupila zastara u odnosu na tražbinu predmetnih kamata na troškove postupke – ničim se ne dovodi u sumnju ispravnost činjeničnih utvrđenja i zaključaka po prvostupanjskom sudu i na toj osnovi pravilnost primjene materijalnog prava, kada je sud prvog stupnja donio prvostupanjsku odluku u ovom pobijanom dijelu, pa se tuženik, a kako bi se izbjeglo suvišno i nepotrebno ponavljanje, upućuje na obrazloženje prvostupanjske presude, kojim obrazloženjem je sud prvog stupnja dao jasne i valjane razloge o tome zašto je u ovom pobijanom dijelu dijelom točke I. izreke svoje presude usvojio tužbeni zahtjev tužitelja, a koje razloge kao pravilne u biti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

19. Budući, da na izloženi način u ovom pobijanom dijelu nisu ostvareni istaknuti žalbeni razlozi, a prvostupanjskom presudom u ovom pobijanom dijelu, kojim je dijelom točke I. izreke prvostupanjske presude proglašena nedopuštenom ovrha po zahtjevu za naplatu tuženika kao ovrhovoditelja protiv tužitelja kao ovršenika temeljem predmetnog rješenja o ovrsi Nikole Vulića, Javnog bilježnika u Vinkovcima, u dijelu koji se odnosi na naplatu zakonskih zateznih kamata na ukupni iznos troškova ovršnog postupka od 2.103,75 kuna / 279,22 EUR-a, a koje kamate teku od 23. lipnja 2015. do isplate, nije počinjena, kako žalbom istaknuta, tako ni niti bilo koja od ostalih bitnih postupovnih povreda, na koje ovaj drugostupanjski sud, temeljem članka 365. stavka 2. ZPP-a, pazi po službenoj dužnosti, valjalo je žalbu tuženika odbiti kao neosnovanu i u ovom pobijanom dijelu potvrditi prvostupanjsku presudu, slijedom čega je odlučeno kao pod točkom I. a) izreke (članak 368. stavak 1. ZPP-a).

20. Međutim, s pravom tuženik pobija prvostupanjsku presudu, u dijelu kojim je dijelom točke I. izreke presude proglašena nedopuštenom ovrha po zahtjevu za naplatu tuženika kao ovrhovoditelja protiv tužitelja kao ovršenika temeljem rješenja o ovrsi Nikole Vulića, Javnog bilježnika u Vinkovcima, pod poslovnim brojem Ovrv- 1148/15 od 23. lipnja 2015, u dijelu koji se odnosi na naplatu zakonskih zateznih kamata i to na ukupni iznos glavnice od 5.046,96 kuna / 669,85 EUR-a, zbog žalbenog razloga pogrešne primjene materijalnog prava.

21. To stoga, što iz ovršne isprave, rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, donesenog od Nikole Vulića, Javnog bilježnika u Vinkovcima, pod poslovnim brojem Ovrv-1148/15 dana 23. lipnja 2015. godine (list 7 spisa) i to točke 1. izreke proizlazi, da se nalaže ovršeniku (ovdje tužitelju), da u roku od 8 dana od dana dostave tog rješenja ovrhovoditelju (ovdje tuženiku) namiri tražbinu iz prijedloga za ovrhu zajedno sa odmjerenim troškovima, a iz prijedloga za ovrhu proizlazi da tražbina ovrhovoditelja predstavlja iznos od sveukupno 5.046,96 kuna sa zakonskim zateznim kamatama na iznos od 266,58 kuna počevši od 16.12.2014., na iznos od 195,11 kuna počevši od 16.01.2015., na iznos od 191,71 kuna počevši od 16.02.2015., na iznos od 254,69 kuna počevši od 16.03.2015., na iznos od 190,00 kuna počevši od 16.04.2015., na iznos od 3.948,87 kuna počevši od 16.05.2015. do isplate, iz čega proizlazi, da su ovršnom ispravom predmetne zakonske kamate na iznos od sveukupno 5.046,96 kuna izričito dosuđene, pa, u konkretnom slučaju, predmetne zakonske zatezne kamate ne predstavljaju samostalnu tražbinu, već iste kamate, kao akcesorno potraživanje, dijele pravnu sudbinu glavnog potraživanja, pa kad zastari glavno potraživanje, u konkretnom slučaju potraživanje iznosa od 5.046,96 kuna / 669,85 EUR-a, zastarjela su i sporedna potraživanja, kao što su i tražbine zakonske zatezne kamate (članak 223. ZOO/05).

22. Kako je u konkretnom slučaju tražbina, u odnosu na pripadajuće zakonske zatezne kamata na iznos glavnice od 5.046,96 kuna / 669,85 EUR-a utvrđena javnobilježničkim aktom (pravomoćnim rješenjem o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, donesenog od Nikole Vulića, Javnog bilježnika u Vinkovcima, pod poslovnim brojem Ovrv-1148/15 dana 23. lipnja 2015. godine), to u konkretnom slučaju tražbina predmetnih pripadajućih zakonskih zateznih kamata zastarijeva za deset godina (članak 233. stavak 1. ZOO/05).

23. Prema tome, kako je u predmetno rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave postalo pravomoćno 18. rujna 2015., to u konkretnom slučaju zastara potraživanja zakonske zatezne kamate na iznos glavnice od 5.046,96 kuna / 669,85 EUR-a nastupa s danom 18. rujna 2025., pa kako je traženje istih kamata uslijedilo podnošenjem zahtjeva za izravnu naplatu, 27. siječnja 2025., to potraživanje predmetnim zahtjevom za izravnu naplatu, u odnosu na pripadajuće zakonske zatezne kamata na iznos glavnice od 5.046,96 kuna / 669,85 EUR-a, nije u zastari, pa je sud prvog stupnja pogrešno primijenio materijalno pravo, kada je u ovom dijelu, dijelom točke I. izreke prvostupanjske presude, usvojio tužbeni zahtjev tužitelja, a što sve osnovano i prigovara tuženik svojom žalbom.

24. Prema tome, uvažavanjem žalbe tuženika, u ovom pobijanom dijelu, kojim je dijelom točke I. izreke presude proglašena nedopuštenom ovrha po zahtjevu za naplatu tuženika kao ovrhovoditelja protiv tužitelja kao ovršenika temeljem rješenja o ovrsi Nikole Vulića, Javnog bilježnika u Vinkovcima, pod poslovnim brojem Ovrv- 1148/15 od 23. lipnja 2015, u dijelu koji se odnosi na naplatu zakonskih zateznih kamata i to na ukupni iznos glavnice od 5.046,96 kuna / 669,85 EUR-a, kao osnovane, trebalo je prvostupanjsku presudu u ovom pobijanom dijelu preinačiti i u tom dijelu tužbeni zahtjev tužitelja odbiti kao neosnovan, presuđujući kao pod točkom I. b) izreke (članak 373. točka 3. ZPP-a).

25. Imajući u vidu da su stranke djelomično uspjele u parnici u približno jednakom dijelovima, to je određeno da svaka stranka snosi svoje troškove postupka, slijedom čega je odlučeno kao pod točkom II. izreke (članak 380. točka 3. ZPP-a).

26. Slijedom svega navedenog, presuđeno je kao u izreci.

Split,….

Predsjednica vijeća

Tihana Pivac