Poslovni broj: Us I-3518/2024-10

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Avenija Dubrovnik 6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Sanda Jeromela, uz sudjelovanje zapisničarke Sanje Kobilšek Ponjan, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice: UP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa opunomoćenica Zrinka Bojanić, odvjetnica iz Zagreba, Metalčeva 5, protiv tuženika:

Ministarstva rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike, Samostalnog sektora za drugostupanjski postupak, Ulica grada Vukovara 78, Zagreb, OIB: 53969486500 , radi zasnivanja posvojenja, nakon održane usmene i javne rasprave, 28. svibnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Poništava se rješenje Ministarstva rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski postupak, KLASA: UP/II-552-03/23-01/04, URBROJ: 524-11-01/6-23-6 od 1. srpnja 2024.

II. Poništava se rješenje Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područni ured Sesvete, KLASA: UP/I-552-03/23-01/1, URBROJ: 139-104-11/25-23-3, od 6. lipnja 2023.

III. Nalaže se tuženiku da tužiteljici nadoknadi troškove upravnog spora u iznosu od 3.750,00 eura, u roku 15 dana od dana dostave pravomoćne odluke.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem tuženika Ministarstva rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike, Samostalni sektor za drugostupanjski postupak, KLASA: UP/II-552- 03/23-01/04, URBROJ: 524-11-01/6-23-6 od 1. srpnja 2024. odbijena je žalba tužiteljice izjavljena protiv rješenja Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područni ured Sesvete, KLASA: UP/I-552-03/23-01/1, URBROJ: 139-104-11/25-23-3, od 6. lipnja 2023. kojim je obustavljen je postupak zasnivanja posvojenja djeteta mlt. UPS zbog nepostojanja zakonskih pretpostavki za vođenje postupka.

2. Tužiteljica u tužbi navodi da je Hrvatskom zavodu za socijalni rad, Područnom uredu Sesvete, 20. travnja 2023. podnijela zahtjev za zasnivanjem posvojenja mlt. UPS, kojoj je majka ŽP, životna partnerica tužiteljice. Na temelju rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj R1 Ob-383/2020, od 26. veljače 2021. tužiteljica je imenovana partnericom skrbnicom mlt. UPS kojim je stekla pravo na roditeljsku skrb nad mlt. djetetom te sva prava i obveze koje iz toga proizlaze. Tužiteljica je s majkom mlt. UPS sklopila životno partnerstvo dana 4. srpnja 2020. a koje je životno partnerstvo upisano u Registar životnog partnerstva za godinu 2020., pod rednim brojem 00011, za matično područje Grad Zagreb, tužiteljica je završila program pripreme potencijalnih posvojitelja 4P u trajanju od 40 sati u Centru za socijalnu skrb Zagreb, Obiteljskom centru za Grad Zagreb te je nad tužiteljicom izvršena procjena prikladnosti i podobnosti za posvojenje nam temelju koje je doneseno pozitivno Stručno mišljenje o podobnosti i prikladnosti za posvojenje kojim je utvrđeno da tužiteljica zadovoljava sve elemente koji se odnose na fizičke, psihičke i socijalne pretpostavke za posvojenje djeteta. Tužiteljica ispunjava uvjete propisane člancima 181., 182., 183., 184.,186., 187. i 188. Obiteljskog zakona (“Narodne Novine” broj 103/15., 98/19., 47/20., 49/23.), te ne postoje zapreke za posvajanje na strani tužiteljice. Unatoč tome, prvostupanjsko je tijelo odbilo zahtjev tužiteljice za zasnivanjem posvojenja djeteta mlt. UPS te obustavilo prvostupanjski postupak zbog nepostojanja pravnih pretpostavki za vođenje postupka, i to odredbu članka 188. stavka 4. Obiteljskog zakona koji propisuje kako roditelj može dati pristanak da njegovo dijete posvoji njemu poznati posvojitelj samo ako dijete posvaja bračni ili izvanbračni drug roditelja djeteta te kako u državne matice nije moguće upisati dvije majke što bi bilo suprotno presumpciji majčinstva. Tužiteljica navodi da je roditeljsku skrb nad mlt. UPS već stekla sukladno Zakonu o životnom partnerstvu osoba istog spola te da kao partner skrbnik već ostvaruje roditeljsku skrb nad mlt. djetetom. Smatra da se pobijanim rješenjima tužiteljicu, a posebno dijete, mlt. UPS, dovodi se u nepovoljniji položaj od drugih osoba u jednakoj situaciji, isključivo na temelju drugačije seksualne orijentacije i obiteljskog statusa (drugačije vrste obiteljske zajednice) roditelja, radi čega su ista diskriminatorna, protivna najvišim vrednotama ustavnog poretka Republike Hrvatske, kao i praksi Europskog suda za ljudska prava. Smatra kako je prvostupanjsko tijelo pobijanim rješenjem postupilo u cijelosti protivno interesima djeteta, mlt. UPS, čiji je interes djeteta najvažniji u postupku zasnivanja posvojenja. Što se tiče obiteljskih prilika navodi da mlt. UPS živi s tužiteljicom i svojom majkom, obje smatra i zove ih svojim majkama, ima s tužiteljicom emocionalnu neraskidivu vezu roditelja i djeteta. Prema tome, mlt. dijete UPS, tužiteljica i njena majka predstavljaju obitelj, pružile su joj ljubav, sigurnost i privrženost te odgoj i odrastanje u sigurnom obiteljskom okruženju. Iako je roditeljska skrb tužiteljice nad mlt. UPS već priznata rješenjem o imenovanju partnerice skrbnice, institut partnerske skrbi u Republici Hrvatskoj nema jednaku pravnu i faktičnu snagu kao i roditeljski odnos koji se zasniva posvojenjem s obzirom, da on ovisi isključivo o postojanju životnog partnerstva između roditelja djeteta, a partner skrbnik ne upisuje se kao roditelj djeteta u matične knjige. S druge strane, zasnivanjem posvojenja zasniva se neraskidiv odnos srodstva koji nastaje između djeteta i njegovih roditelja, a posvojeno dijete dobiva pravni položaj kao da je biološko dijete posvojitelja. Iz takvog srodstva nastaju sva međusobna prava, kao što su pravo na nasljeđivanje, uzdržavanje, druženje i susrete, a dijete posvojenjem ne dobiva samo roditelje već formalno i tete, strine, bake, djedove, braću i sestre te sve druge članove obitelji. Partner skrbnik pred nadležnim tijelima Republike Hrvatske ne se može legitimirati kao roditelj djeteta, iz čega proizlazi kako mlt. UPS i tužiteljica imaju pravni interes za zasnivanjem posvojenja mlt. djeteta, kako bi se stekla roditeljska prava koja će priznati sva nadležna tijela u Republici Hrvatskoj. Prema tome, imenovanjem tužiteljice partnericom skrbnicom mlt. dijete UPS nije ostvarilo svoje pravo na obitelj, odnosno na odgovarajuću roditeljsku skrb jer ta skrb nije prepoznata u drugim tijelima Republike Hrvatske. Time je dijete stavljeno u nepovoljniji položaj u odnosu na drugu djecu jer je, opseg prava djeteta kod partnerske skrbi i kod roditeljskog odnosa koji se zasniva posvojenjem bitno različit. Sukladno članku 3. Konvencije o pravima djeteta u svim akcijama koje u svezi s djecom poduzimaju javne ili privatne ustanove socijalne skrbi, sudovi, državna uprava ili zakonodavna tijela, mora se prvenstveno voditi računa o interesima djeteta, a također se države stranke obvezuju da će odgovarajućim zakonodavnim i upravnim mjerama djetetu osigurati zaštitu i skrb kakva je prijeko potrebna za njegovu dobrobit, uzimajući u obzir prava i dužnosti njegovih roditelja, zakonskih skrbnika ili drugih osoba koje su za nj zakonski odgovorne. Činjenica da bi posvojenje bilo u interesu mlt. djeteta u konkretnom sporu proizlazi i iz Stručnog mišljenja o podobnosti i prikladnosti za posvojenje prvostupanjskog tijela od 27. ožujka 2023. u kojem je utvrđeno da je tužiteljica brižna osoba koja je istinski brine o svojem djetetu mlt. UPS, kojoj se u potpunosti prilagođava i osluškuje njene potrebe te ista ima sve potrebne kvalitete za roditeljstvo, može odgovoriti na sve zahtjeve roditeljstva i spremna je i nadalje razvijati svoje roditeljske kompetencije te ispunjava sve zakonom predviđene pretpostavke za potencijalnog posvojitelja. Usprkos članku 37. stavku 4. Zakona o životnom partnerstvu osoba, prvostupanjsko i drugostupanjsko tijelo stavljaju životne partnere u nejednak položaj u odnosu na bračne ili izvanbračne drugove ali i osobe koje nisu u braku ili izvanbračnoj zajednici. Navedeno postupanje prvostupanjskog tijela predstavlja diskriminaciju, kršenje Zakona o suzbijanju diskriminacije (Narodne Novine br. 85/08, 112/12), članka 14. Ustava Republike Hrvatske, članka 2., 3., 4. i 7. Konvencije i pravima djeteta te prava Europske unije. Poziva se na odluku Ustavnog suda Republike Hrvatske br. U-I-144/2019 od 29. siječnja 2020. gdje je iznio stav da sudovi i nadležna tijela životne partnere trebaju tretirati jednako kao i druge obiteljske zajednice, te kako je diskriminacija na temelju vrste obiteljske zajednice zabranjena, a koja se odluke može primijeniti i u ovom predmetu. Predmetnu odluku je Ustavni sud donio odlučujući o pravu životnih partnera na udomljavanje djece za koje su nadležna tijela primjenjivala isključivo Zakon o udomiteljstvu iz kojega su neformalni i formalni životni partneri bili izostavljeni, a ne i Zakon o životnom partnerstvu. Poziva se na presudu Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Usž-2402/21 od 20. travnja 2022. kojom je potvrđena presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Uszp-43/20-7 od 21. travnja 2021. gdje je sud rješavajući o pitanju postupka koji prethodi postupku posvojenja djeteta tj. o postupku u kojem će se nakon ocjene podobnosti i prikladnosti za posvojenje, na temelju pozitivnog mišljenja Centra za socijalnu skrb, potencijalni posvojitelji upisati u registar posvojitelja, zaključio je da s aspekta primjene Konvencije, ne postoji zapreka da se tužiteljima omogući pristup postupku koji provodi prvostupanjsko javnopravno tijelo, jer bi postupanje protivno tome, značilo diskriminaciju tužitelja s osnove spolne (i seksualne) orijentacije, kao i da u kontekstu izraženih stajališta ESLJP-a u sudskoj praksi, odnos osoba istog spora jednako kao i odnos osoba suprotnog spola u jednakoj situaciji, traži jednaki tretman u jednakim situacijama, te da bi uskrata pristupa postupku posvojenja osobama koje su sklopile životno partnerstvo imala značaj postupanja koje sadržava različiti tretman osoba utemeljen isključivo na drugačijoj seksualnoj orijentaciji u odnosu na druge osobe (potencijalne posvojitelje). Sud u Odluci navodi da bi takvo postupanje tužitelje diskriminiralo u ostvarivanju prava na obiteljski život, a koje stajalište je izraženo i u predmetu ESLJP-a sličnog činjeničnog i pravnog supstrata, Schalk i Kopf protiv Austrije, broj: 30141/04. Slijedom svega navedenog, tužiteljica predlaže da sud uvaži tužbeni zahtjev, poništi osporeno i prvostupanjsko rješenje, predmet vrati na ponovno odlučivanje i potražuje troškove upravnog spora.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi kako se postupak zasnivanja posvojenja provodi po službenoj dužnosti, na prijedlog tužiteljice, te je obustavljen zbog nepostojanja pravnih pretpostavki za vođenje postupka. Prema odredbi članka 46. stavka 5. Zakona o općem pravnom postupku rješenjem će se obustaviti postupka ako se tijekom postupka utvrdi da više ne postoje pretpostavke za vođenje postupka Smatra da pobijano rješenje nije diskriminatorno jer životni partner roditelja može ostvariti roditeljsku skrb o djetetu a koju tužiteljica nesporno ostvaruje temeljem sudske odluke. Također osporava navode tužiteljice da je opseg prava kod roditeljske skrbi različit u odnosu na roditeljski odnos zasnovan posvojenjem jer je člankom 47. stavkom 1. Zakona o životnom partnerstvu osoba istog spola propisano da se zasnivanjem posvojenja između partnera skrbnika djeteta te djeteta i njegovih potomaka zasnivaju trajna prava i dužnosti koja po zakonu postoje između roditelja i djece, da sukladno članku 42. istog Zakona i nakon prestanka životnog partnerstva bivši životni partner ima pravo na ostvarivanje osobnih odnosa sa djetetom dok se na ostale odnose vezane za dijete u smislu članka 43. istog zakona upućuje na primjenu posebnog zakona kojim se uređuju obiteljski odnosi. Osim toga, svrha je instituta posvojenja zbrinjavanje i zaštita djeteta bez odgovarajuće roditeljske skrbi, na temelju kojeg posvojitelji stječu roditeljski skrb. Konkretno, mlt. UPS živi u obiteljskoj zajednici u kojoj njena majka ostvaruje roditeljsku skrb. Tužiteljica može podnijeti zahtjev za posvojenje djeteta, koji postupak provodi Hrvatski zavod za socijalni rad ako je u skladu s dobrobiti djeteta. Smatra da odluke na koje se poziva tužiteljica u tužbi nisu primjenjive na konkretni slučaj. Predlaže da Sud odbije tužbeni zahtjev.

4. U odnosu na navode tuženika, tužiteljica se očitovala u podnesku od 24. travnja 2026. u kojem se dodatno pozvala na pravomoćnu presudu Upravnog suda u Zagrebu poslovni broj Us I-3456/2024 od 11. veljače 2026. koja je činjenično i pravno identična.

5. Sud je održao usmenu i javnu raspravu u prisutnosti opunomoćenice tužitelja, a tuženik iako uredno pozvan nije pristupio, te je time strankama dana mogućnost izjasniti se o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet upravnog spora sukladno odredbi članka 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 36/24).

6. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja Sud ocjenjuje da je tužbeni zahtjev osnovan.

7. Iz podataka spisa proizlazi nesporno je da je rješenjem Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: R1 Ob-383/2020 od 26. veljače 2021., tužiteljica imenovana partnericom skrbnicom mlt. UPS, stječe pravo na roditeljsku skrb nad mlt. UPS, kao i sva prava i obveze koje iz tog proizlaze, bilješka o partnerskoj skrbi upisuje se u maticu rođenih djeteta te zasnivanjem skrbi između partnera skrbnika djeteta s jedne strane te djeteta i njegovih potomaka s druge strane zasnivaju se trajna prava i dužnosti koja po zakonu postoje između roditelja i djece i njihovih potomaka. Dakle, utvrđeno je da tužiteljica ispunjava sve uvjete za imenovanje skrbnikom u smislu članka 247. stavka 1. i 248. Obiteljskog zakona.

7.1. Tužiteljica je 20. travnja 2023., prvostupanjskom tijelu podnijela prijedlog za zasnivanje posvojenja mlt. UPS te je prvostupanjsko je tijelo po službenoj dužnosti temeljem odredbe članka 208. Obiteljskog zakona (Narodne novine broj 103/15., 98/19., 47/20., 49/23. i 156/23.), pokrenulo postupak zasnivanja posvojenja mlt. djeteta. Prvostupanjsko tijelo Hrvatski zavod za socijalni rad, Područni ured Sesvete u tijeku postupka po službenoj dužnosti izvršilo je uvid u Stručno mišljenje o podobnosti i prikladnosti za posvojenje za tužiteljicu, Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područni ured Sesvete, KLASA: 552-03/22-02/7 URBROJ:139-104- 11/13-23-7 od 27. ožujka 2023. i Mišljenje psihologa Područnog ureda Sesvete od 30. siječnja 2023. te je utvrdilo kako je tužiteljici izdano pozitivno mišljenje o podobnosti i prikladnosti za posvojenje. Tužiteljica je i završila edukaciju potencijalnih posvojitelja i upisana je u Registar potencijalnih posvojitelja u Republici Hrvatskoj koji se vodi kod Hrvatskog zavoda za socijalni rad.

8. Međutim, prvostupanjskim rješenjem a koje je potvrdio tuženik osporenim rješenjem, obustavljen je postupak posvojenja a kao razlog obustave predmetnog postupka posvojenja neispunjavanje pretpostavki za posvojenje na strani posvojitelja iz članka 185. Obiteljskog zakona, koji se odnosi na status posvojitelja tj. krug osoba koje mogu posvojiti dijete i pristanak roditelja u slučaju da dijete posvaja bračni ili izvanbračni drug roditelja djeteta iz članka 188. stavka 4. istog Zakona. Tuženik dodatno obrazlaže kako tužiteljica želi posvojenje radi stjecanja roditeljske skrbi nad djetetom, da se roditeljska skrb može steći odlukom suda o imenovanju partnerom skrbnikom a da je tužiteljica stekla roditeljsku skrb nad djetetom a time i roditeljska prava odlukom Općinskog suda u Sesvetama temeljem Zakona o životnom partnerstvu osoba istog spola. Kako navedeni Zakon u odnosu na ostvarivanje roditeljske skrbi upućuje na Obiteljski zakon, protivno je presumpciji majčinstva iz članka 58. Obiteljskog zakona, upis u maticu rođenih djeteta dvije majke jer je djetetova majka žena koja ga je rodila.

9. Člankom 180. stavcima 1., 2. 3. i 4. Obiteljskog zakona, propisano je da je posvojenje poseban oblik obiteljsko-pravnog zbrinjavanja djece bez odgovarajuće roditeljske skrbi kojim se stvara trajan odnos roditelja i djeteta, da posvojitelji posvojenjem stječu pravo na roditeljsku skrb, da se posvojenje može zasnovati samo ako je u skladu s dobrobiti djeteta te da se u postupku zasnivanja posvojenja procjenjuju osobine posvojitelja u odnosu na dobrobit djeteta.

10. Odredbom članka 185. Obiteljskog zakona propisano je da dijete mogu posvojiti bračni i izvanbračni drugovi zajednički, jedan bračni ili izvanbračni drug ako je drugi bračni ili izvanbračni drug roditelj ili posvojitelj djeteta, jedan bračni, odnosno izvanbračni drug uz pristanak drugog bračnog, odnosno izvanbračnog druga te osoba koja nije u braku ili izvanbračnoj zajednici.

11. Ovakvim restriktivnim tumačenjem prema kojem tužiteljica nije u krugu osoba koje izrijekom mogu biti posvojitelji sukladno Obiteljskom zakonu, prije svega zanemaruje se najbolji interes djeteta, a jednako tako zanemaruje se ustavno načelo jednakosti, diskriminacije temeljem seksualne orijentacije, obveze usklađenog tumačenja prava odnosno zakonodavnog okvira koji indirektno utječe na konkretno pitanje mogućnosti posvojenja od strane tužiteljice.

12. Naime, u konkretnom slučaju dijete faktično živi u stabilnoj obiteljskoj zajednici s oba partnera a navedeno proizlazi i iz činjenice da je sud utvrdio podobnost tužiteljice za ostvarivanje roditeljske skrbi pa se odbijanjem odnosno obustavom posvojenja ne štiti dijete već suprotno, takvo dijete ostaje bez pune roditeljske zaštite, nasljednopravne sigurnosti, sigurnosti u slučaju smrti biološke majke odnosno bez punopravnog odnosa sa tužiteljicom.

13. Što se tiče zakonodavnog okvira, osim Obiteljskog zakona, Zakon o životnom partnerstvu osoba istog spola (Narodne novine, broj 92/14. i 98/19.) ne predviđa mogućnost posvojenja djece za životne partnere, niti posvojenje djece partnera ili partnerice, iako su pravni učinci životnog partnerstva gotovo identični pravnim učincima braka (s nekim iznimkama vezano uz pravni položaj djece). Zakon o ravnopravnosti spolova (NN, 82/08. i 69/17.), u članku 6. stavku 3. zabranjuje bilo koju vrstu diskriminacije na temelju spolne orijentacije. Zakonom o suzbijanju diskriminacije (Narodne novine, broj 85/08. i 112/12.) osigurava se zaštita između ostalog od diskriminacije po osnovi spolne orijentacije, rodnog identiteta i obiteljskog statusa. U čl. 14. Ustava Republike Hrvatske (Narodne novine, broj 56/90., 135/97., 113/00., 28/01., 76/10., 5/14.), sadržana je antidiskriminacijska odredba prema kojoj se svi pred zakonom jednaki i imaju prava i slobode neovisno o rasi, boji kože, spolu, jeziku, vjeri, političkom ili drugom uvjerenju, nacionalnom ili socijalnom podrijetlu, imovini, rođenju naobrazbi, društvenom položaju ili drugim osobinama. Konkretno seksualna orijentacija i životno partnerstvo ulaze u kategoriju „drugih osobina“. Člankom 35. Ustava Republike Hrvatske svakomu se jamči štovanje i pravna zaštita njegova osobnog i obiteljskog života, dostojanstva, ugleda i časti. Time Ustav štiti i obiteljski život istospolnih partnera i djece koja žive u takvoj obiteljskoj zajednici. Članak 62. Ustava Republike Hrvatske propisuje posebnu zaštitu obitelji i djece. Stoga se Ustavna zaštita obiteljskog života niti ne može tumačiti na način da isključuje obiteljske zajednice istospolnih partnera. Europska konvencija za zaštitu ljudskih prava i sloboda u članku 8. štiti pravo na obiteljski život a u članku 14. zabranjuje diskriminaciju te je Europski sud za ljudska prava (dalje ELJSP) više puta u svojim odlukama potvrdio da istospolni parovi predstavljaju u smislu čl. 8. obiteljski život i ukazao na razlike u postupanju temeljene na seksualnoj orijentaciji.

14. Što se tiče sudske prakse ELJSP u predmetu E.B. protiv Francuske od 22. siječnja 2008. zaključio je da odbijanje zahtjeva za usvajanje djeteta osobama koje nisu vjenčane, a zbog njihove seksualne orijentacije, predstavlja diskriminaciju i povredu članka 14. u vezi s člankom 8. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, jednako i u sličnom slučaju Frette protiv Francuske od 26. veljače 2002. Osim toga i u predmetima Karner protiv Austrije, Schalk i Kopf protiv Austrije, Salgueiro Da Silva Mouta protiv Portugala, Marckx protiv Belgije, radi se o odlukama ELJSP koje su temelj za priznavanje obiteljskog života istospolnih parova i zaštitu prava djece rođene izvan braka

15. Također i u odluci Visokog upravnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Usž- 2402/21-4 od 20. travnja 2022., u predmetu postupka procjene i prikladnosti za posvojenje životnih partnera, koja je primjenjiva na konkretan slučaj, Sud je izrazio stav da se životnim partnerima treba omogućiti pristup postupku posvojenja i to u svrhu upisa u registar posvojitelja, čime je iako to izričito nije naveo, dopustio u konačnici mogućnost sudjelovanja u daljnjem postupku posvojenja, pa i samo posvojenje.

16. Slijedom svega iznesenog ocjena je ovoga suda kako u predmetnom slučaju nije bilo mjesta obustavi postupka zbog nepostojanja pravnih pretpostavki za vođenje postupka. Tužiteljici treba pružiti mogućnost sudjelovanja u daljnjem postupku procjene zasnivanja posvojenja obzirom na načelo najboljeg interesa djeteta te potom donijeti konačnu odluku.

17. S obzirom na sve naprijed navedeno prvostupanjsko i osporeno rješenje se ocjenjuju nezakonitim te je na temelju članka 117. stavak 1. ZUS-a, odlučeno kao u točki I. i II. izreke.

18. Tužiteljici je obzirom na potpuni uspjeh u sporu, na temelju članka 147. stavka 1. ZUS-a, dosuđen zatraženi trošak za zastupanje po opunomoćenici odvjetnici za sastav tužbe, obrazloženog podneska od 26. studenoga 2024. i zastupanja na ročištu, u ukupnom iznosu od 3.750,00 eura, a sve sukladno odredbi Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23. i 107/25.).Tužiteljici nije priznat trošak sastava podneska od 21. travnja 2026. jer se ne radi o obrazloženom podnesku koji je utjecao na meritum. Stoga je o troškovima odlučeno kao u točki III. izreke.

U Zagrebu, 28. svibnja 2026.

Sutkinja:

Sanda Jeromela

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.

DNA:

1. Zrinka Bojanić, odvjetnica u Zagrebu, Metalčeva 5

2. Ministarstvo rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike, Samostalni sektor za drugostupanjski postupak, Zagreb, Ulica grada Vukovara 78,

3. Hrvatski zavod za socijalni rad, Područni ured Trešnjevka, Zagreb, Lipovečka 1

4. U spis