Poslovni broj: P-5665/2025-41
REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Zrinki Berečki, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja OĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Mijo Jeličić, odvjetnik u Splitu, protiv tuženice EĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Ivo Vuković, odvjetnik u Zagrebu, radi utvrđenja ništetnosti, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 26. ožujka 2026., u prisutnosti zamjenice punomoćnika tužitelja PĆ, odvjetničke vježbenice i punomoćnika tuženice Ive Vukovića, odvjetnika, dana 28. svibnja 2026.
p r e s u d i o j e
I/ Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:
"Utvrđuje da je ništetan i bez pravne važnosti Ugovor o nagodbi "U Zagreb, 23.06.2015.g." ovjeren pred javnim bilježnikom Jankom Žitkom u Zagrebu 23. lipnja 2015.g. pod brojem OV-2775/2015, kojeg su zaključili tužena EĆ kao vjerovnik i tužitelj OĆ kao dužnik. "
II/ Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška.
III/ Nalaže se tužitelju naknaditi tuženici parnični trošak u iznosu od 2.500,00 EUR, u roku od 15 dana.
Obrazloženje:
1.1.Tužitelj je predmetnu parnicu pokrenuo tužbom od 18. ožujka 2016. podnesenom Općinskom sudu u Splitu (koja je zavedena kod istog suda pod poslovnim brojem P-1448/2016), tražeći tužbenim zahtjevom donošenje presude kojom se utvrđuje da je ovrha temeljem prijedloga za izravnu naplatu tuženice, kao ovrhovoditeljice, podnesenog Financijskoj agenciji u Splitu temeljem bjanko zadužnice broj OV-2775/15 od 23. lipnja 2015. g. protiv tužitelja, kao ovršenika, nedopuštena te kojom se utvrđuje ništetnim i bez pravne važnosti Ugovor o nagodbi ''U Zagrebu, 23. lipnja 2015. g.'' ovjeren pred javnim bilježnikom Jankom Žitkom pod brojem OV-2775/15, a koji je zaključen između tuženice kao vjerovnika i tužitelja kao dužnika. Rješenjem Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-1448/2016 od 21. studenog 2017. odlučeno je o razdvajanju postupka po navedenoj tužbi radi odvojenog raspravljanja o zahtjevu kojim tužitelj predlaže utvrditi ništetnim i bez pravne važnosti Ugovor o nagodbi ''U Zagrebu, 23. lipnja 2015. g.'' ovjeren pred javnim bilježnikom Jankom Žitkom pod brojem OV-2775/15, zaključen između tuženice kao vjerovnika i tužitelja kao dužnika te je predmet kod Općinskog suda u Splitu zaveden pod poslovnim brojem P-5699/2017, nakon čega se isti sud (povodom prethodnog prigovora tuženice) rješenjem poslovni broj P-5699/2017 od 24. siječnja 2018. proglasio mjesno nenadležnim za postupanje u navedenom predmetu te je nakon pravomoćnosti istog rješenja spis navedenog predmeta dana 5. ožujka 2018. ustupljen ovom sudu, kao mjesno nadležnom sudu.
1.2. Predmetni tužbeni zahtjev tužitelj u tužbi temelji na sljedećim činjeničnim navodima: da je između ovdje tuženice EĆ (odvjetnice iz [adresa]) kao vjerovnika i ovdje tužitelja kao dužnika zaključen je Ugovor o nagodbi "U Zagrebu, 23. lipnja 2015.", koji je ovjeren pred javnim bilježnikom Jankom Žitkom u Zagrebu 23. lipnja 2015. pod brojem OV-2776/2015.; da su stranke u čl.1. Ugovora o nagodbi utvrdile da postoji tražbina vjerovnika prema dužniku temeljem presude Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj P-4281/01 od 10. listopada 2003. i Ugovora o ustupanju (cesiji) od 25. ožujka 2014. u iznosu od 47.580,32 kuna sa zakonskom kamatom koja teče od 5. siječnja 2000.; da je prethodno opisanu tražbinu vjerovniku ustupilo trgovačko društvo Granit d.o.o. Zagreb, koje je bilo tužitelj u parničnom postupku (u predmetu Trgovačkog suda u Splitu) poslovni broj P-4281/2001; da postoji tražbina vjerovnika prema dužniku u iznosu od 2.160,000 kuna s kamatom od 16. svibnja 2014. temeljem rješenja Općinskog suda u Splitu broj Ovr-3015/2014 od 16. svibnja 2014.; da su stranke u čl.2. Ugovora o nagodbi utvrdile da se radi namirenja tražbine iz čl. 1. provodi postupak pred Općinskim sudom u Splitu u predmetu poslovni broj Ovr-3015/14 te da je (do sklapanja Ugovora o nagodbi) naplaćena tražbina u iznosu od 26.642,02 kuna, a da preostali dug iznosi 145.490,48 kuna, koji se sastoji od glavnice u iznosu od 47.580,00 kuna i kamata u iznosu od 97.910,48 kuna; da se prema odredbi čl. 3. st. 2. Ugovora tužitelj kao dužnik obvezao tuženici kao vjerovniku isplatiti iznos od 136.859,61 kuna do 1. studenog 2015. i to bez kamata te da je radi osiguranja naplate tražbine, temeljem odredbe čl. 4. Ugovora o nagodbi, tužitelj tuženici predao zadužnicu br. OV-2775/2015 ovjerenu po javnom bilježnikom Jankom Žitkom u Zagrebu 23. lipnja 2015. na iznos od 136.859,61 kuna s dospijećem 1. studenog 2015. Ističe da iz prethodno iznesenih činjenica proizlazi da se u konkretnom slučaju radi o dužničko vjerovničkom odnosu između društva Granit d.o.o. Zagreb i obrta u vlasništvu tužitelja [obrt] te da je "zlouporabom položaja punomoćnika stranke" zaključen Ugovor o nagodbi između dvije fizičke osobe, ovdje tuženice s jedne strane i ovdje tužitelja s druge strane i to protivno kogentnim normama i moralu društva, pa stoga smatra da je navedeni pravni posao odnosno predmetni Ugovor o nagodbi od 23. lipnja 2015. ništetan. Pri tome ističe da nije prezentirana valjana osnova, odnosno dokaz da je postojala tražbina tuženice prema društvu Granit d.o.o. Zagreb, na osnovi koje je između istih zaključen Ugovor o cesiji od 25. ožujka 2014. Navodi da je u trenutku sklapanja Ugovora o cesiji od 25. ožujka 2014. trgovačko društvo Granit d.o.o. Zagreb bilo u dugotrajnoj blokadi te da se radilo se o insolventnom društvu, koje je odavno bilo nesposobno za plaćanje uslijed prezaduženosti, pri čemu ukazuje da je samo šest dana nakon sklapanja ovog Ugovora o nagodbi od 23. lipnja 2015. nad društvom Granit d.o.o. otvoren stečajni postupak u predmetu Trgovačkog suda u Zagrebu br. 66 St-1107/2014 temeljem rješenja od 1. srpnja 2015., koji je stečajni postupak istodobno i zaključen zbog nedostatka imovine te je navedeno društvo brisano iz sudskog registra s danom 7. rujna 2015. Nadalje, navodi da je povodom prijedloga dužnika [obrt], kamenoklesarskog obrta u vlasništvu tužitelja, Rješenjem nagodbenog vijeća ST03 Financijske agencije, Regionalnog centra Split, klasa UP-I-110/07/14-01/6442 od 11. kolovoza 2014. otvoren postupak predstečajne nagodbe nad navedenim dužnikom, koji je okončan rješenjem o predstečajnoj nagodbi Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj Stpn-5/2015 od 25. ožujka 2015. te ističe da u navedenom postupku predstečajne nagodbe niti društvo Granit d.o.o, a niti tuženica nisu podnijeli prijavu tražbine. Stoga ističe da jasno proizlazi da se radi o tražbini koja je nastala prije otvaranja postupka predstečajne nagodbe, o tražbini koja se odnosi na poslovanje predstečajnog dužnika te o tražbini koja je ništetnim pravnim poslom prenesena na punomoćnika vjerovnika, za koju su stranke sklopile ništetni pravi posao temeljem kojeg se vrši prisilna naplata u ovršnom postupku pred Financijskom agencijom. Pri tome ističe i da je društvo Granit d.o.o. prijenosom tražbine na tuženicu, kao punomoćnicu navedenog društva, postupilo protivno odredbama čl. 17. st.3. i 4. Zakona o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi ("Narodne novine" broj 108/12, 144/12, 81/13 i 12/13, dalje: ZFPPN), a navedeno u cilju pribavljanja imovinske koristi putem odvjetnika, radi izbjegavanja podmirenja svojih obveza. Budući se radi o tražbini koja je nastala iz poslovnog odnosa među poduzetnicima, ističe da je navedena tražbina morala biti prijavljena u postupku predstečajne nagodbe sukladno odredbi čl. 54. ZFPPN-a, a kako to nije slučaj, smatra da se ista ugasila. Također, ističe da od trenutka kada su nastupila pravne posljedice otvaranja postupka predstečajne nagodbe, sukladno odredbi čl. 69. st. 1 ZFPPN-a, dužnik nije smio plaćati obveze koje su nastale i dospjele prije dana otvaranja postupka predstečajne nagodbe. Smatra da iz prethodno navedenog proizlazi i ništetnost Ugovora o cesiji od 25. ožujka 2014., jer da da je isti sklopljen protivno kogentnim normama, kako u pogledu ovlaštenja insolventnog vjerovnika na ustupanje tražbine, tako i u pogledu ovlaštenja dužnika na plaćanje eventualnog duga u situaciji kad su nastupile pravne posljedice otvaranja postupka predstečajne nagodbe. Stoga smatra da je Ugovor o ustupanju (cesiji) od 25. ožujka 2014., koji je osnova i temelj za Ugovor o nagodbi od 23. lipnja 2015. ništetan temeljem odredbe čl. 322. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj: 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15, dalje:ZOO), a da je slijedom toga ništetan i predmetni Ugovor o nagodbi od 23. lipnja 2015. Ističe i da navedeni pravni poslovi imaju i nedopuštenu pobudu, odnosno "izigravanje" Zakona o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi, oštećenje vjerovnika trgovačkog društva Granit d.o.o. i izvlačenje sredstava u vlasništvu društva Granit d.o.o. u korist treće osobe. Slijedom navedenog, predlaže predmetni Ugovor o nagodbi utvrditi ništetnim i bez pravne važnosti odnosno predlaže donošenje presude sadržaja kao pod točkom I/ izreke, uz naknadu parničnog troška zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od presuđenja pa do isplate.
2. Tuženica u odgovoru na tužbu i tijekom postupka osporava osnovanost tužbenog zahtjeva. U bitnom ističe da je predmetni Ugovor o nagodbi sklopila s tužiteljem neovisno o njegovom obrtu te da se istim Ugovorom tužitelj osobno obvezao platiti tuženici određeni novčani iznos, pa da se stoga tražbina iz predmetnog Ugovora o nagodbi ne može dovoditi u vezu s postupkom predstečajne nagodbe koji je vođen nad dužnikom-obrtom [obrt] u vlasništvu tužitelja te okončan prije sklapanja predmetnog Ugovora o nagodbi. Tuženica ističe da ona nije bila punomoćnica tužitelja niti u jednom postupku, pa da stoga nije jasno kako je moglo doći do zlouporabe njezinog položaja. Ističe i da je u vrijeme sklapanja spornog Ugovora o nagodbi tužitelj bio upoznat sa svim relevantnim činjenicama te da je, između ostalog, bio upoznat i s time da njegov zahtjev FINI za brisanjem iz očevidnika ovrhe broj OVR-3015/14 nije prihvaćen, budući između ostalih razloga taj dug nije prijavio kao dug iz obavljanja (obrtničke) djelatnosti, u postupku predstečajne nagodbe. Nadalje, u bitnom osporava osnovanost tvrdnji tužitelja da bi zbog okolnosti da je društvo Granit d.o.o. imalo blokirane račune, Ugovor o ustupanju tražbine, koji je sklopljen između tuženice i društva Granit d.o.o., bio sklopljen protivno prisilnim propisima odnosno ništetan, ističući da nije postojala niti jedna zapreka zbog koje bi tuženici bilo zabranjeno sklapanje navedenog pravnog posla, a u tom pravcu se poziva na odredbu čl. 322. st.2. ZOO-a. Budući je za slučaj bezgotovinskog plaćanja nakon blokade računa predviđena prekršajna odgovornost zakonskog zastupnika društva, ističe da je očito da bi posljedice zbog sklapanja ugovora o cesiji u konkretnom slučaju eventualno mogao snositi samo zakonski zastupnik društva Granit d.o.o. Stoga tuženica ističe da je na zakonit način stekla novčanu tražbinu prema tužitelju. Nadalje, u bitnom ističe da je već na temelju pravomoćne presude (Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj P-4281/01 od 10. listopada 2003.) dug tužitelja izgubio svojstvo duga iz poslovanja njegovog obrta, jer je za taj dug tužitelj odgovarao svom svojom imovinom, pa da stoga poglavito ne može biti govora o dugu iz poslovanja obrta kada je tražbina prešla na tuženicu. Osim toga, ističe da je prije otvaranja postupka predstečajne nagodbe već postojalo pravomoćno rješenje suda o ovrsi poslovni br. Ovr-3015/2014, kojim je odlučeno da se tražbina ovdje tuženice kao ovrhovoditeljice prema ovdje tužitelju kao ovršeniku zaplijeni s računa tužitelja i prenese na račun tuženice, a da je tužitelj (kao vlasnik obrta –dužnika) nakon donošenja rješenja o ovrsi podnio prijedlog za pokretanje postupka predstečajne nagodbe, u kojem nije prijavljena navedena tražbina, budući se ista i ne odnosi na poslovanje njegovog obrta. Nakon što je FINA izvijestila tužitelja, da njegov zahtjev (za brisanjem iz očevidnika plaćanja ovrhe pod poslovnim brojem Ovr-3015/2014) nije osnovan, tužitelj je s tuženicom sklopio predmetni Ugovor o nagodbi, kojim se obvezao tuženici na isplatu, neovisno o svom obrtu. Pri tome tijekom postupka ističe i da je predmetni Ugovor o nagodbi sklopljen na molbu tužitelja te da se u to vrijeme ovrha temeljem pravomoćnog rješenja o ovrsi u predmetu Općinskog suda u Splitu poslovni broj Ovr-3015/2014 i provodila; da je predmet Ugovora o nagodbi, između ostalog, bila i odgoda podmirenja duga tužitelja i djelomični oprost duga te da je tuženica (u ispunjenju svoje obveze) sukladno Ugovoru o nagodbi povukla prijedlog za ovrhu u prethodno navedenom ovršnom predmetu te da bi u slučaju da nije došlo do sklapanja predmetnog Ugovora o nagodbi između stranaka, tuženica svoju tražbinu prema tužitelju (temeljem pravomoćne i ovršne presude Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj P- 4281/01 od 10. listopada 2003. i Ugovora o ustupanju (cesiji) od 25. ožujka 2014.) ostvarila temeljem pravomoćnog rješenja o ovrsi Općinskog suda u Splitu poslovni broj Ovr-3015/2014. Slijedom navedenog, ističe da je predmetni Ugovor o nagodbi valjan jer ne postoji niti jedan od razloga za njegovu ništetnost, pa stoga predlaže tužbeni zahtjev odbiti kao neosnovan, uz naknadu parničnog troška tuženici.
3. Tijekom postupka izvođenja dokaza izvršen je uvid u Rješenje Općinskog suda u Splitu poslovni broj Ovr-489/2016 od 18. veljače 2016. (list 5 spisa), prijedloga ovršenika u predmetu Općinskog suda u Splitu poslovni broj Ovr-489/2016 od 28. siječnja 2016. (listovi 6-8 spisa), Očevidnik o redoslijedu plaćanja sa obračunatom kamatom FINA-e za osnovu broj OV-2775/2015 od 25. siječnja 2016. (list 9 spisa), Ugovor o nagodbi od 23. lipnja 2015. (list 11 spisa), Bjanko zadužnicu broj OV-2775/2015 od 23. lipnja 2015. (listovi 12-13 spisa), povijesni izvadak iz sudskog registra za društvo Granit d.o.o. (listovi 14- 15 spisa), Rješenje Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj Stpn-5/2015 od 25. ožujka 2015. (listovi 16-18 spisa), zahtjev za povrat zadužnice od 10. rujna 2015. s povratnicom (listovi 19-20 spisa), dopis tuženice od 28. rujna 2015. (list 21 spisa), zahtjev za brisanjem iz očevidnika ovrhe pod brojem Ovr-3015/2014 od 5. svibnja 2015. (list 22 spisa), dopis FINA-e od 23. travnja 2015. (list 23 spisa), presudu Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj P-4281/01 od 10. listopada 2003. (listovi 25-26 spisa), žalbu ovrhovoditeljice u predmetu Općinskog suda u Splitu poslovni broj Ovr-489/2016 od 15. ožujka 2016. (list 40 spisa), Ugovor o ustupanju (cesiji) od 25. ožujka 2014. (listovi 93-94 spisa), račun R2 br. 5/PP1/1 od 4. prosinca 2013. (list 96 spisa), izvod iz Knjige izdanih izlaznih računa (list 97 spisa), izvršen je uvid u spis predmeta Općinskog suda u Splitu poslovni broj Ovr-3015/14, saslušan je svjedok DĆ (list 71- 72 spisa) te su saslušani tužitelj (listovi 54-56 spisa) i tuženica (listovi 63-65 spisa).
4. Tužbeni zahtjev nije osnovan.
5.1. Nije sporno da su ovdje tuženica EĆ (odvjetnica), kao vjerovnik i ovdje tužitelj OĆ, kao dužnik u [adresa] zaključili Ugovor o nagodbi od 23. lipnja 2015. (list 11 spisa), na ispravi o kojem je izvršena ovjera potpisa ovdje tužitelja istog dana kod javnog bilježnika Janka Žitka iz Zagreba pod brojem OV-2776/2015, a iz sadržaja kojeg Ugovora proizlazi sljedeće: da su ugovorne strane utvrdile da postoji tražbina vjerovnika prema dužniku temeljem ovršne isprave-presude Trgovačkog suda u Splitu broj P-4281/01 od 10. listopada 2023. i Ugovora o ustupanju (cesiji) od 25. ožujka 2014. u iznosu od 47.580,32 kuna sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana 5. siječnja 2000.; da je navedenu tražbinu vjerovniku ustupilo trgovačko društvo Granit d.o.o. koje je bilo tužitelj u parničnom postupku P-4281/01; da su ugovorne strane utvrdile da postoji tražbina vjerovnika prema dužniku u iznosu od 2.160,00 kuna sa zakonskom zateznom kamatom od 16. svibnja 2014. (troškovi ovršnog postupka) temeljem rješenja o ovrsi Općinskog suda u Splitu pod brojem Ovr-3015/14 od 16. svibnja 2014. (čl.1.); da su utvrdile da se radi namirenja prethodno navedenih tražbina provodi ovršni postupak pred Općinskim sudom u Splitu pod brojem Ovr-3015/14 te da je u navedenom ovršnom postupku (do sklapanja Ugovora o nagodbi) ovršen iznos od 24.624,02 kuna te da preostali dug na dan 23. lipnja 2015. iznosi 145.490,48 kuna, koji iznos se sastoji od glavnice u iznosu od 47.580,00 kuna i kamate u iznosu od 97.910,48 kuna (čl.2.); da su ugovorne strane utvrdile da je dužnik kao tuženik temeljem ovršne isprave (pravomoćne i ovršne presude Trgovačkog suda u Splitu broj P-4281/01 od 10. listopada 2023.) imao pravo na parnične troškove u iznosu od 8.506,32 kuna, pa da stoga vjerovnik umanjuje dug iz članka 2. stavak 2. za iznos od 8.506,32 kuna, tako da preostali dug iznosi 136.859,61 kuna, koji iznos se sastoji od glavnice u iznosu od 47.580,00 kuna i kamate u iznosu od 89.279,61 kuna te da se dužnik obvezuje dug u iznosu od 136.859,61 kuna podmiriti do dana 1. studenog 2015. te da do navedenog dana neće teći zakonska zatezna kamata (čl.3.); da se radi osiguranja naplate tražbine dužnik obvezuje dati vjerovniku zadužnicu na iznos od 136.859,61 kuna, koja dospijeva na naplatu 1. studenog 2015. (čl.4.); da se vjerovnik obvezuje po potpisu ovog sporazuma i predaje zadužnice povući prijedlog za ovrhu u postupku pod brojem Ovr-3015/14 pred Općinskim sudom u Splitu (čl.5.).
5.2. Nadalje, nije sporno da je tužitelj, kao dužnik, u korist tuženice, kao vjerovnika, dana 23. lipnja 2015. izdao bjanko zadužnicu (listovi 12-13 spisa), koja je potvrđena istog dana kao ovršni javnobilježnički akt po Javnom bilježniku Janku Žitku pod poslovnim brojem OV-2775/2015, a koja je izdana na iznos do 500.000,00 kuna, radi naplate tražbine u iznosu od 136.859,61 kuna sa (zakonskom) zateznom kamatom tekućom od 1. studenog 2015. do namirenja, odnosno kao sredstvo osiguranja tražbine iz čl. 3. predmetnog Ugovora o nagodbi.
5.3. Također, nije sporno da je tuženica, nakon zaključenja predmetnog Ugovora o nagodbi od 23. lipnja 2015. i primitka prethodno navedene zadužnice broj OV-2775/2015, povukla prijedlog za ovrhu u predmetu Općinskog suda u Splitu poslovni broj Ovr-3015/2015, nakon čega je (pravomoćnim) rješenjem istog suda od 30. lipnja 2015. odlučeno o obustavi ovrhe koja je u istom predmetu bila određena rješenjem o ovrsi istog suda poslovni broj Ovr-3015/2014 od 16. svibnja 2014., a kako je to utvrđeno uvidom u spis predmeta Općinskog suda u Splitu poslovni broj Ovr-3015/2015.
6. Iz sadržaja spisa navedenog predmeta nadalje u bitnom proizlazi sljedeće:
-da je prethodno u istom ovršnom postupku povodom prijedloga za ovrhu ovdje tuženice, kao ovrhovoditelja, podnesenog dana 14.svibnja 2014. protiv ovdje tužitelja, kao ovršenika, na temelju ovršne isprave-pravomoćne i ovršne presude Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj P-4281/2001 od 10. listopada 2003. i Ugovora o ustupanju (cesiji) od 25. ožujka 2014., ovjerenog dana 26. ožujka 2014. kod Javnog bilježnika Vladimira Marčinka iz Zagreba pod brojem OV-2480/2014, izdano rješenje o ovrsi Općinskog suda u Splitu poslovni broj Ovr-3015/2014 od 16. svibnja 2014., kojim je radi prisilne naplate tražbine ovrhovoditelja (ovdje tuženice) u iznosu od 47.580,00 kuna zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od 5. siječnja 2000. do isplate, u iznosu od 8.506,32 kuna zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od 10. listopada 2003. do isplate te troškova ovršnog postupka određenih u iznosu od 2.076,00 kuna s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od 16. svibnja 2014. do isplate, određena ovrha na novčanim sredstvima ovršenika (ovdje tužitelja) po svim njegovim računima i oročenim sredstvima u svim bankama, sukladno odredbama čl.4. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima ("Narodne novine" broj 91/10);
- da je rješenje o ovrsi Općinskog suda u Splitu poslovni broj Ovr- 3015/2014 od 16. svibnja 2014. dostavljeno ovdje tužitelju (kao ovršeniku) dana 2. lipnja 2014., a protiv istog je ovdje tužitelj podnio žalbu dana 9. lipnja 2014.;
- da je, nakon što je ovdje tuženica kao ovrhovoditelj u navedenom predmetu podneskom od 11. srpnja 2014. djelomično povukla prijedlog za ovrhu, rješenjem Općinskog suda u Splitu poslovni broj Ovr-3015/2014 od 15. srpnja 2014. obustavljena ovrha u navedenom ovršnom predmetu, u dijelu u kojem je prethodno citiranim rješenjem o ovrsi bila određena radi naplate iznosa od 8.506,32 kuna zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od 10. listopada 2003. do isplate;
- da je rješenjem Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gžovr- 2394/2014 od 29. siječnja 2015. odbijena žalba ovršenika (ovdje tužitelja) kao neosnovana i potvrđeno rješenje o ovrsi Općinskog suda u Splitu poslovni broj Ovr-3015/2014 od 16. svibnja 2014., u dijelu u kojem je određena ovrha radi naplate tražbine u iznosu od 47.580,00 kuna zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od 5. siječnja 2000. do isplate i radi naplate troškova navedenog ovršnog postupka (u iznosu od 2.076,00 kuna s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od 16. svibnja 2014. do isplate), slijedom čega proizlazi da je u navedenim dijelovima rješenje o ovrsi Općinskog suda u Splitu poslovni broj Ovr-3015/2014 od 16. svibnja 2014. postalo pravomoćno prije nego što je ovdje tuženica podneskom od 24. lipnja 2015. u cijelosti povukla prijedlog za ovrhu u navedenom ovršnom postupku;
- da je prema sadržaju Specifikacije naplata Financijske agencije, Regionalni ured Split od 26. kolovoza 2015. (list 29 spisa predmeta Općinskog suda u Splitu poslovni broj Ovr-3015/2014) proizlazi da je po osnovi rješenja o ovrsi Općinskog suda u Splitu poslovni broj Ovr-3015/2014 od 16. svibnja 2014., u razdoblju do dana sklapanja predmetnog Ugovora o nagodbi od 23. lipnja 2015., u korist ovdje tuženice kao ovrhovoditelja ukupno naplaćen iznos od 24.624,02 kuna (čime je djelomično podmirena tražbina po osnovi kamata obračunatih na iznos glavnice od 47.580,00 kuna za razdoblje od 5. siječnja 2000. do zaključno 15. lipnja 2015.).
7. Iz ovršne isprave na temelju koje je izdano rješenja o ovrsi u predmetu Općinskog suda u Splitu poslovni broj Ovr-3015/2014- presude Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj P-4281/2001 od 10. listopada 2003. (listovi 25-26 spisa), koja je postala pravomoćna dana 24. kolovoza 2007 i ovršna dana 19. prosinca 2007., u bitnom proizlazi da je ista donesena u pravnoj stvari tužitelja GRANIT d.o.o. Zagreb, protiv tuženika RĆ (ovdje tužitelja), kao vlasnika obrta [obrt], [adresa], radi isplate te da je istom presudom navedenom tuženiku naloženo isplatiti navedenom tužitelju iznos od 47.580,00 kuna sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 5. siječnja 2000. do isplate (toč. 1. izreke), dok je navedenom tužitelju naloženo navedenom tuženiku naknaditi parnični trošak u iznosu od 8.506,32 kuna (toč.2. izreke).
8.1. Nije sporno da tužitelj društvu Granit d.o.o. nije podmirio novčano potraživanje po osnovi pravomoćne i ovršne presude Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj P-4281/2001 od 10. listopada 2003., a kako to proizlazi iz iskaza samog tužitelja (list 55 spisa), koji pojašnjava da navedeno nije učinio nakon ovršnosti iste presude iz razloga jer je u to vrijeme račun njegovog klesarskog obrta ([obrt]) bio u blokadi.
8.2. Iz ispisa izvatka iz sudskog registra za društvo Granit d.o.o. od 27. siječnja 2016. (listovi 14-15 spisa) proizlazi je Trgovački sud u Zagrebu rješenjem broj 66.St-1107/2014 od 1. srpnja 2015. otvorio i istovremeno zaključio stečajni postupak nad navedenim društvom (dužnikom) te nadalje u bitnom proizlazi da je od osnivanja navedenog društva do dana otvaranja stečajnog postupka 1. srpnja 2015, jedina ovlaštena osoba za zastupanje društva bio direktor istog društva HĆ. Pri tome iz podataka iz sudskog registra za navedeno društvo dostupnih na internetskoj stranici sudreg.pravosudje.hr proizlazi da je dana 19. listopada 2015. proveden upis brisanja navedenog društva iz sudskog registra, temeljem rješenjem Trgovačkog suda u Zagrebu broj Tt-15/28091-1.
9.1. Iz Ugovora o ustupanju (cesiji) od 25. ožujka 2014. (list 93 spisa), zaključenog između društva Granit d.o.o., kao ustupatelja/cedenta i ovdje tuženice, kao primatelja/cesionara, na kojem je ovjera potpisa HĆ, direktora društva Granit d.o.o. i ovdje tuženice izvršena dana 26. ožujka 2014. kod javnog bilježnika Vladimira Marčinka iz Zagreba pod brojem OV-2480/14, u bitnom proizlazi da je potraživanje društva Granit d.o.o. prema ovdje tužitelju (cesusu) temeljem prethodno navedene pravomoćne i ovršne presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-4281/2001 od 10. listopada 2003., navedenim Ugovorom preneseno na ovdje tuženicu, u smislu odredbi čl. 80.st.1. i čl. 81.st.1. ZOO-a.
9.2. Ovdje valja navesti da sama činjenica da tužitelj, koji sukladno odredbama čl.36.st.1. Zakona o obrtu ("Narodne novine", br. 143/13, 127/19 i 41/20) za obveze koje su nastale u obavljanju njegovog obrta [obrt] odgovara cjelokupnom svojom imovinom, nije bio obaviješten o ustupu navedene tražbine tuženici (proizlazi da je za navedeno saznao tek po primitku rješenja o ovrsi Općinskog suda u Splitu poslovni broj Ovr-3015/2014 od 16. svibnja 2014.) nije od utjecaja na valjanosti Ugovora o ustupanju (cesiji) od 25. ožujka 2014. Navedeno stoga jer u smislu odredbi čl.82. st.1. ZOO-a, valjanost ugovora o cesiji nije uvjetovana obavještavanjem dužnika o ustupanju tražbine, već takvo obavještavanje ima za svrhu samo zaštitu dužnika da uslijed neznanja o ustupu ne bi bio u obvezi dvostruko plaćati svoju obvezu (čl.82.st.2. ZOO-a).
9.3. Neosnovano tužitelj smatra da je Ugovor o ustupanju (cesiji) od 25. ožujka 2014. ništetan, temeljem odredbe čl.322.st.1. ZOO-a, jer da je protivan prisilnom propisu iz čl. 17. st.3. ZFPPN-a, navodeći da je u vrijeme sklapanja istog Ugovora društvo Granit d.o.o. (cedent) bilo insolventno zbog dugotrajne nesposobnosti za plaćanje uslijed prezaduženosti.
9.4. Naime, iako je odredbama čl.17.st.1. ZFPPN-a propisano da poduzetnik u stanju nelikvidnosti ne smije obavljati nikakva plaćanja osim onih koja su nužna za redovno poslovanje te je odredbama čl.17. st.3. istog Zakona propisano da poduzetnik u stanju nelikvidnosti ne smije poduzimati radnje koje bi za posljedicu imale oštećenje ili dovođenje vjerovnika u neravnopravan položaj, a kojim se radnjama prema stavku 4. istog članka smatra, između ostalog, obavljanje prijenosa prava na treće osobe, valja navesti da postupanje poduzetnika protivno navedenim zakonskim odredbama nema za posljedicu ništetnost pravnog posla (u konkretnom slučaju ugovora o cesiji), već je za isto propisana samo prekršajna odgovornost poduzetnika (čl. 88.st.1. toč. 2. ZFPPN-a).
9.5. Također, tužitelj tijekom postupka nije dokazao postojanje razloga ništetnosti Ugovora o ustupanju (cesiji) od 25. ožujka 2014., zbog nedopuštenosti pobude jednog ugovaratelja (cesionara), za koju je drugi ugovaratelj (cedent) znao, u smislu odredbe čl. 273.st.2. ZOO-a. Naime, navodi tužitelja u pravcu da je pobuda za sklapanje navedenog Ugovora bila "izigravanje Zakona o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi, oštećivanje vjerovnika trgovačkog društva Granit d.o.o. i izvlačenje sredstava u vlasništvu društva Granit d.o.o. u korist treće osobe", nemaju podlogu u izvedenim dokazima, već iste tužitelj temelji isključivo na okolnosti da je u to vrijeme društvo Granit d.o.o. bilo u stanju nelikvidnosti te činjenici da je naknadno (1. srpnja 2015., dakle, nakon više od godinu dana) nad istim društvom otvoren i zaključen stečajni postupak. Također, sve i u slučaju da je navedeni Ugovor doista bio sklopljen samo iz razloga kako bi se oštetili (neimenovani) vjerovnici društva Granit d.o.o., samo bi se njegovi vjerovnici mogli pozivati na ništetnost istog Ugovora zbog navedenog razloga, a ne i tužitelj, koji je bio dužnik navedenog društva.
9.6. Neovisno o navedenom, valja navesti iz iskaza tuženice (listovi 63- 64 spisa), koji je sud ocijenio kao neposredno uvjerljiv i životan, u bitnom proizlazi da je Ugovor o ustupanju (cesiji) sklopljen iz razloga jer je tuženica imala dospjelo potraživanje prema društvu Gramat d.o.o., budući je ona kao odvjetnica u više parničnih predmeta zastupala navedeno društvo u razdoblju od 2008. do 2013. te joj je isto zbog određenih problema u financijskom poslovanju ostalo dužno za troškove zastupanja prema računu koji mu je ispostavila. Budući je društvo Gramat d.o.o. bilo vjerovnik tužitelja, njegov zakonski zastupnik HĆ ponudio joj je da joj društvo Granit d.o.o. podmiri dugovanje na ime troškova zastupanja na način da joj se ustupi potraživanje koje je društvo imalo prema tužitelju na temelju pravomoćne i ovršne presude Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj P-4281/01 od 10. listopad 2003. Nije provjeravala je li društvo Granit d.o.o. u blokadi jer navedeno niti nije bila dužna provjeravati.
9.7. Da je tuženica u vrijeme sklapanja Ugovora o ustupanju (cesiji) od 25. ožujka 2014. imala dospjelo potraživanje prema društvu Gramat d.o.o. utvrđeno je i uvidom u račun broj 05/PP/1 od 4. prosinca 2013. (list 96 spisa) i ispis iz Knjige izlaznih računa (list 97 spisa), iz kojih proizlazi da je navedeni račun izdan od strane tuženice (kao odvjetnice) društvu Gramat d.o.o., s naslova naknade za odvjetničke usluge u svezi zastupanja u predmetima Trgovačkog suda u Zagrebu poslovnih brojeva P-1357/2005 i P-8/2005, na iznos od 47.580,00 kuna s dospijećem 12. prosinca 2013.
9.8. Slijedom navedenog, proizlazi da se u konkretnom slučaju ne radi o besplatnom ugovoru, već da su društvo Gramat d.o.o. kao cesionar i ovdje tuženica kao cedent sklopili ugovor o cesiji umjesto ispunjenja, u smislu odredbe čl. 88. st.1. ZOO-a, te da je Ugovorom o ustupanju (cesiji) od 25. ožujka 2014. društvo Gramat d.o.o. podmirilo svoje dospjele obveze prema tuženici koje su proizašle iz njihovog ranijeg ugovornog odnosa (ugovora o zastupanju). Pri tome, kao što je prethodno navedeno, nelikvidnost i insolventnost društva Gramat d.o.o., nije sama po sebi razlog za ništetnost predmetnog Ugovora o ustupanju (cesiji), s obzirom na to da je sklapanje istog bilo zabranjeno samo jednoj ugovornoj strani (društvu Gramat d.o.o. kao cesionaru), pa je stoga navedeni ugovor valjan, u smislu odredbe čl. 322.st.1. ZOO-a.
10. Budući je temeljem sklopljenog Ugovora o ustupanju (cesiji) od 25. ožujka 2014. potraživanje društva Gramat d.o.o. prema tužitelju iz pravomoćne i ovršne presude Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj P-4281/01 od 10. listopada 2003. preneseno na ovdje tuženicu (za što je tužitelj saznao najkasnije danom primitka rješenja o ovrsi Općinskog suda u Splitu poslovni broj Ovr-3015/2014 od 16. svibnja 2014.), to su bespredmetni navodi tužitelja u pravcu da je društvo Gramat d.o.o. kao vjerovnik trebalo prijaviti svoju tražbinu iz navedene ovršne isprave u postupku predstečajne nagodbe nad dužnikom klesarskim obrtom [obrt] u vlasništvu tužitelja, a koji je postupak otvoren Rješenjem nagodbenog vijeća ST03 Financijske agencije, Regionalnog centra Split, klasa UP-I-110/07/14-01/6442 od 11. kolovoza 2014. te okončan Rješenjem o predstečajnoj nagodbi Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj Stpn-5/2015 od 25. ožujka 2015. (listovi 16-18 spisa). Također, nije odlučna okolnost da niti tuženica u navedenom postupku predstečajne nagodbe nije prijavila isto potraživanje niti je navedena okolnost od utjecaja na sporno pitanje valjanosti predmetnog Ugovora o nagodbi od 23. lipnja 2015., zaključenog između stranaka nakon okončanja postupka predstečajne nagodbe nad obrtom u vlasništvu tužitelja.
11. Navedeno stoga jer iz predmetnog Ugovora o nagodbi od 23. lipnja 2015. jasno proizlazi da je tužitelj potpisom istog i ovjerom svog potpisa kod javnog bilježnika preuzeo obveze iz istog Ugovora kao fizička osoba, a ne kao vlasnik njegovog tadašnjeg obrta [obrt], kao i da je u ovršnom postupku u predmetu Općinskog suda u Splitu poslovni broj Ovr-3015/2014 bio ovršenik u svojstvu fizičke osobe, a ne u svojstvu vlasnika navedenog obrta. Također, jasno proizlazi da u to vrijeme rješenje o ovrsi Općinskog suda u Splitu poslovni broj Ovr-3015/2014 od 16. svibnja 2014. bilo pravomoćno te da se temeljem istog rješenja prethodno provodila ovrha na novčanim sredstvima tužitelja (čiji je račun zbog toga bio u blokadi). Predmetnim Ugovorom o nagodbi, u smislu odredbi čl. 150.st.1. i čl. 151.st.1. ZOO-a, stranke su uzajamnim popuštanjem regulirale pitanje podmirenja preostale (u ovršnom postupku nenaplaćene) tražbine tuženice prema tužitelju koje proizlazi iz ovršne isprave-presude Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj P-4281/2001 i valjanog Ugovora o ustupanju (cesiji), tražbine (troškova ovršnog postupka) iz pravomoćnog rješenja o ovrsi Općinskog suda u Splitu poslovni broj Ovr-3015/2014 od 16. svibnja 2014. te obustave ovrhe u navedenom predmetu, odredile uzajamna prava i obveze, pri čemu je tuženica svoju obvezu iz predmetnog Ugovora ispunila (povlačenjem prijedloga za ovrhu u prethodno navedenom ovršnom predmetu).
12. Iz iskaza tužitelja (listovi 54-56 spisa) u bitnom proizlazi da je on prethodno sklapanju predmetnog Ugovora o nagodbi kontaktirao tuženicu radi traženja odgode naplate tražbine po pravomoćnom rješenju o ovrsi Općinskog suda u Splitu poslovni broj Ovr-3015/2014; da prije potpisivanja predmetnog Ugovora o nagodbi isti nije pažljivo pročitao, a obveze iz predmetnog Ugovora o nagodbi nije ispunio iz razloga jer je smatrao da nije u redu da kao ugovorna stranka u Ugovoru nije naveden njegov obrt već on kao fizička osoba. Pri tome sam tužitelj u svom iskazu priznaje da mu je tuženica prije potpisivanja predmetnog Ugovora o nagodbi objasnila sadržaj istog, odnosno njegove obveze iz Ugovora te da on nije smatrao potrebnim prethodno potpisivanju predmetnog Ugovora konzultirati se s odvjetnikom.
13. U pogledu okolnosti koje su prethodile sklapanju predmetnog Ugovora o nagodbi od 23. lipnja 2015., iz iskaza tuženice (listovi 63-64 spisa) u bitnom proizlazi da joj se tužitelj otprilike tri tjedna ranije obratio radi pokušaja dogovora u svezi prolongacije naplate preostalog potraživanja po predmetnoj ovršnoj ispravi te obustave ovrhe te da je tužitelju to bilo jako važno zbog deblokade njegovog računa, kako bi mogao nastaviti poslovanje. Iskazala je da su se oni telefonom dogovorili u svezi sadržaja predmetnog Ugovora o nagodbi i da je ona tužitelju 5-6 dana prije potpisivanja predmetnog Ugovora o nagodbi dostavila tekst Ugovora, tako da je tužitelj imao dovoljno vremena prije potpisivanja isti proučiti i potražiti pravni savjet. Prethodno zaključenju predmetnog Ugovora tužitelj nije tražio da se u Ugovoru navede da on isti zaključuje kao vlasnik obrta [obrt] te ističe da ona ni na koji način nije nagovarala tužitelja na zaključenje predmetnog Ugovora, već je da je tužitelj bio taj koji je inicirao zaključenje istog zbog prethodno opisanih razloga, a tužitelj je nakon potpisivanja predmetnog Ugovora bio jako sretan i zahvalan. U slučaju da je tužitelj tražio da su u predmetnom Ugovoru navede da tužitelj isti zaključuje kao vlasnik obrta [obrt], navodi da ne bi pristala na zaključenje predmetnog Ugovora iz razloga jer je je Rješenje o ovrsi Općinskog suda u Splitu poslovni broj Ovr-3015/14 bilo izdano u odnosu na ovdje tužitelja kao fizičku osobu (kao ovršenika u navedenom predmetu). Sud je prethodno citirani iskaz tuženice ocijenio kao neposredno uvjerljiv i životan, pri čemu valja navesti da suprotno ne proizlazi niti iz iskaza samog tužitelja.
14. Iskaz svjedoka DĆ (list 71 spisa), sud nije posebno cijenio, imajući u vidu da isti svjedok nema neposredna saznanja u svezi sklapanja predmetnog Ugovora o nagodbi, već da je samo posredovao pri dovođenju stranaka u vezu, a na traženje tužitelja koji je njegov dugogodišnji prijatelj.
15. Također, sud nije posebno cijenio sadržaj ostalih prethodno citiranih isprava priloženih u spisu, budući iste nisu od značaja za predmet ovog spora.
16. Slijedom svih prethodno navedenih utvrđenja, jasno proizlazi da neosnovano tužitelj kao razlog ništetnosti predmetnog Ugovora o nagodbi od 23. lipnja 2015. ističe da je temelj i osnova za sklapanje istog bio ništetan Ugovor o ustupanju (cesiji) od 25. ožujka 2014., niti se u konkretnom slučaju ne radi o situaciji iz čl. 157.st.2. ZOO-a. Također, niti iz sadržaja predmetnog Ugovora o nagodbi, niti iz sadržaja iskaza stranaka (u bitnom suglasnih u pogledu okolnosti koje su prethodile zaključenju Ugovora i razloga zaključenja istog Ugovora) ne proizlazi da bi se radilo o ugovoru zaključenom uz nedopuštenu pobudu bilo koje od ugovornih stranaka (pobuda tužitelja je bila odgoditi plaćanje predmetne tražbine te ishoditi obustavu ovrhe i deblokadu svog računa, a pobuda tuženice naplatiti svoje dospjelo potraživanje prema tužitelju), pa da bi nedopuštenost pobude bio razlog ništetnosti predmetnog Ugovora. Pri tome su bespredmetni navodi tužitelja u pravcu da je i Ugovor o nagodbi zaključen s nedopuštenom pobudom "radi izigravanja Zakona o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi, oštećivanje vjerovnika trgovačkog društva Granit d.o.o. i izvlačenje sredstava u vlasništvu društva Granit d.o.o. u korist treće osobe", imajući u vidu prethodno navedena utvrđenja. Konačno, sud ne nalazi da bi u konkretnom slučaju postojali bilo koji drugi razlozi za ništetnost predmetnog Ugovora o nagodbi 23. lipnja 2015., propisani odredbama čl.322.st.1. ZOO-a.
17. Stoga je tužbeni zahtjev za utvrđenjem da je predmetni Ugovor o nagodbi ništetan i bez pravne važnosti u cijelosti odbijen kao neosnovan te je odlučeno kao pod točkom I/ izreke.
18. Odluka o zahtjevima stranaka za naknadu parničnog troška temelji se na odredbama čl.154 st.1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine"
53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 70/22,114/22 i 153/23, dalje:ZPP), a prema vrijednosti predmeta spora u iznosu od 49.740,00 kuna odnosno 6.601,63 EUR, koja je utvrđena na pripremnom ročištu od 14. rujna 2018. (list 49 spisa).
18.1. S obzirom da je tužitelj u cijelosti izgubio predmetni spor, to je odbijen i njegov zahtjev za naknadu parničnih troškova (toč. II/ izreke).
19.2. Odluka o zahtjevu tuženice za naknadu parničnih troškova nastalih u svezi zastupanja po ovlaštenim punomoćnicima odvjetnicima, donesena je primjenom čl. 155.st. 1. ZPP-a te primjenom važeće Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23) te su tuženici kao osnovano zatraženi priznati sljedeći troškovi postupka: za sastav odgovora na tužbu, prema Tbr 8/1- 100 bodova, za sastav 2 obrazložena podneska (od 4. travnja 2019. i 20. rujna 2021.),prema Tbr 8/1-po 100 bodova, za sastav 2 podneska (od 10. prosinca 2021. i 13. siječnja 2022.), prema Tbr.8/4-po 25 bodova, za zastupanje na ročištu od 24. siječnja 2018., prema Tbr. 9/2-50 bodova te za zastupanje na 6 ročišta (od 14. rujna 2018., 4. travnja 2019., 1. listopada 2019., 17. rujna 2020., 1. listopada 2021. i 26. ožujka 2026.), prema Tbr 9/1-po 100 bodova. Ukupno je tuženici priznato 1000 bodova, što uzimajući u obzir vrijednost jednog boda od 2,00 EUR i uvećano za PDV od 25% iznosi 2.500,00 EUR, slijedom čega je odlučeno kao pod točkom III/ izreke.
U Zagrebu, 28. svibnja 2026.
Sutkinja:
Zrinka Berečki
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana dostave. Žalba se podnosi putem ovog suda, Županijskom sudu.
DNA:
1. pun. tužitelja uz rješenje o pristojbi za presudu (112,47 EUR)
2. pun. tuženice
