Republika Hrvatska
Županijski sud u Splitu
Split, Gundulićeva 29a
Poslovni broj: Gž-1202/2025-3
U I M E R E P U B L I K E H R V AT S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Tihane Pivac, kao predsjednice vijeća, Ane Grbavac kao suca izvjestitelja, člana vijeća te Marijana Miletića, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice IB iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Robert Jančik, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika Grada Zagreba, Trg Stjepana Radića 1, Zagreb, OIB 61817894937, koga zastupa punomoćnica ŽB, dipl. iur., radi utvrđenja vlasništva odlučujući o žalbi tužene protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-9596/2023-22 od 13. ožujka 2025., u sjednici vijeća održanoj dana 28. svibnja 2026.
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tužiteljice, kao neosnovana, te se potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-9596/2023-22 od 13. ožujka 2025.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:
Odbija se, kao neosnovan, tužbeni zahtjev koji glasi:
"Utvrđuje se da je IB iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], temeljem dosjelosti stekla pravo vlasništva za cijelo na nekretnini i to: suvlasnički dio s neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO ( E – 3 ) u naravi stan u prizemlju površine 40 m2, koji je neodvojivo povezan sa odgovarajućim suvlasničkim dijelom cijele nekretnine koji je jednako velik kao ostali dijelovi, u kući, [adresa], sagrađenoj na čest.[katastarska čestica], upisana u zk. ul. [broj ZK uloška], KO. [katastarska općina], pa je tuženi Grad Zagreb, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, OIB : 61817894937 dužan trpjeti i priznati da tužiteljica temeljem ove presude, zatraži i postigne uknjižbu prava vlasništva na svoje ime u zemljišnoj knjizi Zemljišnoknjižnog odjela Općinskog građanskog suda u Zagrebu, uz naknadu troškova postupka s pripadajućom zateznom kamatom počevši od dana donošenja presude pa do dana isplate po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.".
2. Protiv prvostupanjske presude žali se tužiteljica zbog svih žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23-dalje:ZPP), predlažući da drugostupanjski sud pobijanu presudu ukine i predmet vrati na ponovno raspravljanje i odlučivanje ili da preinači sukladno članku 373. ZPP tako što će udovoljiti tužbenom zahtjevu uz naknadu troška postupka kao i troška žalbe.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba nije osnovana.
5. Predmet spora je zahtjev tužiteljice na utvrđenje da je temeljem dosjelosti stekla pravo vlasništva predmetne nekretnine.
6. Po provedenom postupku prvostupanjski sud je utvrdio slijedeće činjenice:
- da između stranaka nije sporno da je tužiteljica u posjedu predmetne nekretnine od 1991.,
- da je uvidom u zemljišnoknjižni izvadak za predmetnu nekretninu utvrđeno kako je tuženik upisan kao vlasnik stana u prizemlju površine 40 m2 u Zagrebu, Heinzelova 90, odnosno kao vlasnik toga suvlasničkog dijela s neodređenim omjerom (ETAŽNO VLASNIŠTVO E-3), tako da je tuženik pasivno legitimiran u ovome postupku,
- da činjenica na koju upućuje tuženik, a to je upisana zabilježba na predmetnome stanu, iz koje je vidljivo da je u tijeku postupak povrata prema čl. 77. Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine, ne dovodi do promašene pasivne legitimacije, s obzirom da iz stanja spisa ne proizlazi da bi taj postupak bio okončan,
- da je uvidom u Odluku o dodjeli stana od 21. ožujka 1991. utvrđeno kako je predmetni stan dodijeljen pokojnom suprugu tužiteljice CB na korištenje od strane trgovinskog poduzeća Slavija-promet te da ga je ranije koristila radnica Slavija-prometa KB, da u istoj Odluci stoji kako radnik korisnik stana ima sva prava i obveze kao stanar prema Zakonu o stambenim odnosima i Pravilniku o stambenim odnosima, kako radnik ima četveročlanu obitelj, a da davatelj stana ima pravo otkazati stan nositelju stanarskog prava pored opće otkaznih razloga i u slučaju iz čl. 102. Zakona o stambenim odnosima,
- da je pokojni suprug tužiteljice CB stekao status nositelja stanarskog prava na temelju Odluke o dodjeli stana na korištenje od 21. ožujka 1991., a koje stanarsko pravo je prešlo na tužiteljicu njegovom smrću 1. siječnja 2014.,
- da je prednik tužiteljice, pokojni CB, podnio zahtjev za sklapanje ugovora o kupoprodaji stana Fondu za naknadu oduzete imovine, tuženiku i Gradskom stambeno-komunalnom gospodarstvu d.o.o., od kojega je dobio još 29. ožujka 1999. odgovor da se sa zahtjevom za otkup ima obratiti vlasniku stana “Diona” Zagreb, a dopisom od 23. prosinca 2014. obaviješten je da Grad Zagreb ne upravlja tim stanom,
- da iskaz tužiteljice i svjedokinje sud prihvaća u cijelosti.
7. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja a imajući u vidu odredbu članka 64. Zakona o stambenim odnosima (Narodne novine, broj 51/1985, 42/1986, 37/1988, 47/1989, 12/1990, 22/1990, 51/1990, dalje: ZSO), članka 4. Zakona o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo (Narodne novine, broj 54/91, 6/92, 8/92, 33/92 i 46/92) i 159. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", br. 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 143/12, 152/14 i 81/15 dalje: ZV) prvostupanjski sud zaključuje da posjed pravnog prednika tužiteljice, kao i tužiteljice nakon njegove smrti, nije bio samostalan. Naime, iz svih dokaza koji su izvedeni proizlazi upravo činjenica da su oni znali da nisu u posjedu toga stana kao njegovi vlasnici, već kao njegovi nositelji stanarskog prava, a potom zaštićeni najmoprimci, što je vidljivo iz činjenice da su taj stan htjeli otkupiti, odnosno, sklopiti ugovor o prodaji stana sa njegovim vlasnikom. Činjenica da oni nisu dobili konkretan odgovor o tome od koga trebaju otkupiti stan, je li od Dione Zagreb, kao slijednika Slavije, ili od tuženika, ne dovodi do samostalnosti njihova posjeda, koja je nužno potrebna pretpostavka da bi se, ukoliko su ispunjene i ostale pretpostavke o kakvoći posjeda i njegovoj duljini, moglo steći pravo vlasništva dosjelošću, odnosno, na temelju zakona. S obzirom da je, dakle, u ovome postupku utvrđeno kako osnovna pretpostavka propisana čl. 159. ZV za stjecanje prava vlasništva dosjelošću nije ispunjena, to da je primjenom iste odredbe tužbeni zahtjev valjalo kao neosnovan odbiti i odlučiti kao u izreci ove presude.
8. Ispitujući pobijanu presudu u granicama žalbenih razloga te pazeći po službenoj dužnosti na određene bitne povrede odredaba postupka, ovaj drugostupanjski sud ocjenjuje kako nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP, na koje ukazuje žalba, kao ni povrede na koje sud pazi po službenoj dužnosti u smislu odredbe članka 365. stavak 2. ZPP, tako da se zakonitost i pravilnost prvostupanjske presude može ispitati.
9. Navedena utvrđenja prvostupanjskog suda u skladu su sa sadržajem dokaza provedenih u postupku, koje dokaze je prvostupanjski sud ispravno cijenio kako to nalaže odredba članka 8. ZPP, a o čemu prvostupanjska presuda sadrži valjane i jasne razloge koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.
10. Cijeneći utvrđeno činjenično stanje za prosuđivanje o osnovanosti zahtjeva tužiteljice, osnovano je prvostupanjski sud, a pozivom na citirane odredbe zaključio da zahtjev tužiteljice nije osnovan.
11. Dosjelost kao osnova stjecanja vlasništva osniva se na samostalnom posjedu koji traje određeno vrijeme. Posjed može biti različite kakvoće (zakonit, pošten i istinit ili suprotno tome nezakonit, neistinit i nepošten). Zakonit posjed je onaj posjed koji se zasniva na valjanoj pravnoj osnovi. Pošten posjed postoji ako posjednik kad ga je stekao nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed. Istinit je posjed ako nije pribavljen ni silom, ni potajno ili prijevarom, ni zlouporabom povjerenja. Navedene kakvoća posjeda uvjetuje i različite vrste dosjelosti: redovnu - na temelju zakonitog, istinitog i poštenog posjeda, izvanrednu - na temelju posjeda koji je samo pošten.
12. Poštenje posjeda bitna je pretpostavka bilo kojeg načina stjecanja prava vlasništva dosjelošću i bez postojanja takve kvalitete posjeda ne može se steći pravo vlasništva nekretnine dosjelošću, bez obzira na trajanje posjeda.
13. Prije svega treba reći da se prema odredbi članka 388. stavka 1. ZV stjecanje, promjena, pravni učinci i prestanak stvarnih prava od stupanja na snagu Zakona prosuđuju prema njegovim odredbama, ako ovim prijelaznim i završnim odredbama ili posebnim zakonom nije drukčije određeno s time da je stavkom 3. navedene odredbe određeno da rokovi koji su za stjecanje i prestanak stvarnih prava određeni ovim Zakonom, ako su bili počeli teći prije nego što je on stupio na snagu, nastavljaju teći u skladu s odredbom stavka 2. ovoga članka, ali ne dulje nego što bi trebao isteći rok određen ovim Zakonom ako bi počeo teći u času njegova stupanja na snagu.
14. Tužiteljica, smatra da je prvostupanjska presuda nepravedna i ne dozvoljava joj da svoje imovinsko pravo upiše u zemljišnu knjigu, da ista odudara od načela poštenja i pravednosti jer ona kao slijednica svog supruga kojem je dodijeljen stan na korištenje koji nije mogao predmetu nekretninu otkupiti jer se nitko nije pojavio kao njezin vlasnik pa smatra poštenim i pravednim da joj se predmetna nekretnina i dosudi. Elaborira poštenje posjeda smatrajući da dugi niz godina točnije od 1991. koristi predmetni stan zajedno sa članovima obitelji pa da je je dosjelošću stekla pravo vlasništva istog.
15. Naime, u konkretnim okolnostima kada je predniku tužiteljice dodijeljen stan na korištenje od strane tvrtke Salavija-Promet 21. 03. 1991. temeljem članak 79. i 90. ZSO i da radnik-korisnik ima sva prava i obveze kao stanar prema ZSO a kako to i proizlazi iz Odluke o dodjeli stana 21. 03. 1991. osnovano je prvostupanjski sud zaključio da je pokojni suprug tužiteljice stekao status stanarskog prava na predmetnom stanu koje stanarsko pravo je prešlo na tužiteljicu njegovom smrću, budući je ista bila sunositelj stanarskog prava (članak 64. ZSO) a po prestanku tog zakona stupanjem na snagu Zakona o najmu stanova stekla je prava i obveze zaštićenog najmoprimca.
16. Sama činjenica da su prednik tužiteljice i sama tužitelja ispitivali tko je vlasnik predmetnog stana u čemu da nisu uspjeli ne dovodi do zaključka da isti nisu mogli podnijeti zahtjev za otkup stana tuženiku u mirnom postupku a sukladno članku 5. stavka 2. Zakona o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo pa ukoliko u tome nisu uspjeli mogli su podnijeti tužbu što nisu.
17. Dakle, ista kao bivši nositelj stanarskog prava i sadašnji najmoprimac ne može dosjelošću steći pravo vlasništva predmetnog stana jer joj nedostaje poštenje, odnosno ista nije izvršavala samostalni posjed jer je znala da joj ne pripada vlasništvo stana, pa kako posjed nekretnine mora biti upravo samostalni da bi se temeljem dosjelosti moglo steći pravo vlasništva u smislu čl. 159. ZV to je zbog navedenog razloga zahtjev tužiteljice neosnovan.
18. Tijekom postupka kao i u žalbi tužiteljica navodi da Slavija-Promet nije imala pravo na dodjelu stana niti je bila davatelj stana što opet upućuje na zaključak da tužiteljica ne može biti zakoniti ni pošteni posjednik predmeta spora a niti joj je temeljem odredbe članak 159. st. 4. ZV protekao rok za dosjedanje, no istoj je i za istaći da i iz upisana zabilježba na predmetnome stanu, proizlazi da je u tijeku postupak povrata prema čl. 77. Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine, što upućuje na zaključak i da treći polažu pravo na predmetnu nekretninu.
19. Ovdje je za kazati i to da je prema shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženog u odlukama broj Rev-1197/98 od 21. ožujka 2001., Rev-1307/07- 2 od 28. listopada 2008., Rev-1602/2017-2 od 14. listopada 2020. i dr., kao i pravnom shvaćanju Ustavnog suda Republike Hrvatske izraženom u nizu odluka (primjerice broj U-III/4792/14 od 14. siječnja 2015.) onaj tko posjeduje (koristi) nekretninu kao stanar nije pošteni posjednik u smislu odredaba ZV i u tom svojstvu ne može stjecati pravo vlasništva dosjelošću.
20. Žalba tužiteljice svedena je na osporavanje činjeničnih utvrđenja prvostupanjskog suda na način osporavanja izvršene ocjene dokaza, no, pri tome njeni žalbeni navodi ne sadrže nikakve argumentirane ni vjerodostojne tvrdnje, koje bi činjenični supstrat na kojem je utemeljena prvostupanjska presuda mogli dovesti u sumnju. Način na koji tužiteljica u žalbi iznosi svoju interpretaciju činjenica te njeni osobni zaključci u odnosu na postojanje određenih činjenica ne mogu se prihvatiti kao utemeljeni, jer nemaju uporište u provedenim dokazima.
21. Kako nisu ostvareni razlozi zbog kojih se prvostupanjska presuda pobija, kao ni oni na koje ovaj žalbeni sud pazi po službenoj dužnosti u smislu odredbe članka 365. stavak 2. ZPP, to je žalbu žaliteljice valjalo odbiti i potvrditi prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu po osnovi odredbe članka 368. stavak 1. ZPP.
U Splitu 28. svibnja 2026.
Predsjednica vijeća
Tihana Pivac
