Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž-1298/2026-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V AT S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Splitu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Tihane Pivac, kao predsjednice vijeća, Ane Grbavac kao suca izvjestitelja, člana vijeća te Marijana Miletića, kao člana vijeća u pravnoj stvari tužitelja pod 1. TF iz [adresa] i pod 2. FF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje zastupani po punomoćniku Anti Udovičiću, odvjetniku u Splitu, protiv tužene DF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] zastupane po punomoćniku Srđanu Brajeviću, odvjetniku u [adresa], radi utvrđenja, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude i rješenja Općinskog suda u Splitu, poslovni broj P-1442/2025 od 26. veljače 2026., u sjednici vijeća održanoj dana 28. svibnja 2026.

p r e s u d i o  j e

i

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj P-1442/2025 od 26. veljače 2026. u pobijanom dijelu pod točkom II. izreke kao i rješenje Općinskog suda u Splitu, poslovni broj P-1442/2025 od 26. veljače 2026.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

I. Utvrđuje se ništetnim ugovor o darovanju od 3. lipnja 1996. zaključen između pok. CF i DF.

II Odbija se tužbeni zahtjev kao neosnovan u dijelu koji glasi:

"Utvrđuje se ništetnim ugovor o doživotnom uzdržavanju od 15. listopada 1997. zaključen između pok. CF i DF."

2. Prvostupanjskim rješenjem suđeno je:

I Odbija se kao neosnovan prijedlog za određivanje privremene mjere kojom bi se zabranilo tuženoj pod 2. otuđenje i opterećenje stana u [adresa], a koja mjera bi se upisala u zemljišnim knjigama i trajala do pravomoćnog okončanja ovog postupka.

II. Nalaže se tužiteljima da tuženici u roku od 15 dana isplate parnični trošak u iznosu od 9.791,27 eura.

2. Tužitelji pobijaju prvostupanjsku presudu pod točkom II. izreke i prvostupanjsko rješenje zbog svih žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23-dalje:ZPP), predlažući da drugostupanjski sud ukine pobijanu presudu pod točkom II. izreke i rješenje u cijelosti te predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje uz naknadu tužiteljima troškova žalbe.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba tužitelja nije osnovana.

5. Između stranaka nije sporno:

- da je presudom Općinskog suda u Splitu, poslovni broj P2-10749/09 od 23. svibnja 2014. odbijen kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja u dijelu koji je glasio na utvrđenje ništetnosti ugovora o diobi bračne stečevine od 27. svibnja 1996. zaključen između sada pok. BF i CF, na utvrđenje da u ostavinu iza smrti pok. BF spada ¾ stana u [adresa], sagrađenog na čest. zem. [katastarska čestica], ZU [broj ZK uloška] KO [katastarska općina] i to baš stana broj 20 položenog na V katu, zgrade anagrafske oznake [adresa], koji se sastoji od 4 sobe, kuhinje, izbe, kupaonice, nužnika, predsoblja, hodnika i terase, ukupne površine 84,76 m2, da je rješenjem pod istim poslovnim brojem odbačena tužba tužitelja u dijelu zahtjeva na ništetnost ugovora o darovanju od 3. lipnja 1996. zaključenog između CF i DF i u dijelu zahtjeva na ništetnost ugovora o doživotnom uzdržavanju od 15. listopada 1997. zaključenog između CF i DF, te je odbijen kao neosnovan prijedlog za određivanje privremene mjere kojom bi se zabranilo tuženoj pod 2. otuđenje i opterećenje stana u [adresa], a koja mjera bi se upisala u zemljišnim knjigama i trajala do pravomoćnog okončanja ovog postupka te je odlučeno i o troškovima postupka,

- da je po žalbi tužitelja Županijski sud u Splitu rješenjem, poslovni broj Gžo- 626/14 od 5. veljače 2015. ukinuo spomenutu prvostupanjsku presudu i rješenje te predmet vratio sudu na ponovno suđenje,

- da je nakon ukidne odluke prvostupanjski sud presudom poslovnog broja Po- 127/2015 od 8. siječnja 2016. djelomično prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja i utvrdio ništetnim ugovor o diobi bračne stečevine, ugovor o darovanju i ugovor o doživotnom uzdržavanju potom utvrdio da u sastav ostavine iza pok. BF ulazi ½ stana u [adresa], površine 84,76 m2, dok je u preostalom dijelu za više traženo zahtjev odbio,

- da je ta presuda povodom podnijetih žalbi djelomično potvrđena i djelomično preinačena presudom Županijskog suda u Splitu broj Gž-1344/2018 od 14. veljače 2019., da je odlukom naložena i provedba upisa brisanja prava vlasništva nad predmetnim stanom s imena dotadašnjeg vlasnika DF potom upis prava vlasništva na ime bivšeg vlasnika Republika Hrvatska,

- da je povodom podnijete revizije protiv drugostupanjske presude Vrhovni sud Republike Hrvatske rješenjem Rev-3682/2019 od 5. rujna 2023. ukinuo presudu Županijskog suda u Splitu broj Gž-1344/2018 od 14. veljače 2019. te presudu i rješenje pod točkom II. izreke Općinskog suda u Splitu broj Po-127/2015 od 8. siječnja 2016.,

- da se u ukidnom rješenju u bitnome ističe da bračni drugovi nisu ograničeni nekim posebnim pravilima kada sporazumno dijele zajedničku imovinu pa samim time da je jednom bračnom drugu u cijelosti pripala zajednička imovina temeljem ugovora ne znači samim tim da je takav ugovor ništetan,

- da je presudom i rješenjem Općinskog suda u Splitu, poslovni broj P- 4208/2023-9 od 22. svibnja 2024. odbijen zahtjev tužitelja:

"1. Utvrđuje se ništetnim Ugovor o diobi bračne stečevine od 27. svibnja 1996. koji je zaključen između sada pok. BF i njegove supruge CF, a ovjeren po javnom bilježniku Vedrani Bilan dana 5. lipnja 1996.g. pod br. OV- 1564/96.,

2. Utvrđuje se da u sastav ostavine iza smrti pok. BF ulazi ½ dijela prava vlasništva na stanu u [adresa] sagrađenom na čest. zem. [katastarska čestica] ZU [broj ZK uloška] KO [katastarska općina] i to baš ½ dijela stana broj 20 položenog na V katu zgrade anagrafske oznake [adresa] koji se sastoji od 4 sobe, kuhinje, izbe, kupaonice, nužnika, predsoblja, hodnika i terase sveukupne površine od 84,76 m2, te iznos od 100,00 KM 3. Nalaže se zemljišno knjižnom odjelu Općinskog suda u Splitu provesti upis brisanja prava vlasništva stana u [adresa] sagrađenog na čest. zem. [katastarska čestica], ZU [broj ZK uloška] KO [katastarska općina] i to baš stana broj 20 položen na V katu zgrade anagrafske oznake [adresa], koji se sastoji od 4 sobe, kuhinje, izbe, kupaonice, nužnika, predsoblja, hodnika i terase, sveukupne površine 84,76 m2 sa imena sadašnjeg vlasnika DF i provesti upis prava vlasništva na bivšeg vlasnika Republiku Hrvatsku, sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe."

- da je prvostupanjskim rješenjem odbačena tužba u dijelu zahtjeva za ništetnost ugovora o darovanju od 3. lipnja 1996. zaključenog između CF i DF i u dijelu zahtjeva za ništetnost ugovora o doživotnom uzdržavanju od 15. listopada 1997. zaključenog između CF i DF, a odbijen kao neosnovan prijedlog za određivanje privremene mjere kojom bi se zabranilo tuženoj pod 2. otuđenje i opterećenje stana u [adresa], a koja mjera bi se upisala u zemljišnim knjigama i trajala do pravomoćnog okončanja ovog postupka, te je naloženo tužiteljima da tuženici u roku od 15 dana isplate parnični trošak u iznosu od 13.818,78 eura,

- da je dopunskom presudom prvostupanjskog suda, poslovni broj P- 4208/2023-14 od 16. siječnja 2025. odbijen zahtjev tužitelja koji glasi: "Utvrđuje se da u sastav ostavine iza smrti pok. BF ulazi ½ dijela prava vlasništva na stanu u [adresa] sagrađenom na čest. zem. [katastarska čestica] ZU [broj ZK uloška] KO [katastarska općina] i to baš ½ dijela stana broj 20 položenog na V katu zgrade anagrafske oznake [adresa] koji se sastoji od 4 sobe, kuhinje, izbe, kupaonice, nužnika, predsoblja, hodnika i terase sveukupne površine od 84,76 m2. "

- da je presudom i rješenjem Županijskog suda u Splitu, poslovni broj Gž- 633/2025-3 od 26. ožujka 2025. djelomično odbijena žalba tužitelja kao neosnovana, a djelomično prihvaćena kao osnovana te je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj P-4208/2023-9 od 22. svibnja 2024., kao i dopunska presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj P-4208/2023-14 od 16. siječnja 2025., dok je ukinuto rješenje Općinskog suda u Splitu, poslovni broj P-4208/2023-9 od 22. svibnja 2024. i u tom dijelu vraćeno prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

6. U nastavku postupka prvostupanjski sud je utvrdio slijedeće činjenice:

- da se stan koji je predmet ugovora o darovanju i ugovora o doživotnom uzdržavanju nalazi se na adresi u [adresa], dok je u zemljišnim knjigama uknjižen kao vlasništvo tužene DF i to na temelju Ugovora o kupoprodaji stana od 6. svibnja 1996., Ugovora o diobi bračne tečevine od 27. svibnja 1996. i Ugovora o darovanju od 3. lipnja 1996. (Z-5716/96 od 12. listopada 2004.),

- da ugovor o darovanju zaključen 3. lipnja 1996. između darovateljice CF i daroprimateljice DF nije zaključen u obliku javnobilježničkog akta,

- da je ugovor o doživotnom uzdržavanju zaključen 15. listopada 1997. između CF kao primateljice uzdržavanja i DF kao davateljice uzdržavanja, a koji ugovor je 16. prosinca 1997. ovjerio sudac Općinskog suda u Splitu,

- da tužena u dopunskom saslušanju navodi da je živjela u neposrednoj blizini svojih roditelja te se o njim brinula neovisno o zaključenim ugovorima te ih financijski pomagala, a majka da je inzistirala na zaključenju ugovora o doživotnog uzdržavanja još dok je trajao postupak uknjižbe prava vlasništva na temelju ugovora o darovanju,

- da nije osnovan prijedlog tužitelja za donošenje privremene mjere.

7. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja prvostupanjski sud zaključuje kako ugovor o darovanju nekretnine nije zaključen u obliku javnobilježničkog akta, a nije došlo ni do prave predaje u posjed pa da je ugovor o darovanju nesporno ništetan, slijedom čega da je temeljem odredbi članka 53. stavak 1. točka 3. Zakona o javnom bilježništvu ("Narodne novine" br. 78/93., 29/94.) te članka 103. i 104. Zakona o obveznim odnosima (1978) ("Službeni list SFRJ" br. 29/78., 39/85., 46/85., 57/89., "Narodne novine" br. 53/91., 73/91., 3/94., 111/93., 107/95., 7/96., 91/96) odlučeno kao pod točkom I. izreke odluke. Ukoliko je ugovor o darovanju ništetan to znači da taj ugovor ne proizvodi pravne učinke te je isti ništetan po samom zakonu a odluka suda da je samo deklaratorne naravi pa zbog ništetnosti u trenutku zaključenja ugovora o doživotnom uzdržavanju davateljica uzdržavanja, odnosno tuženica da nije bila vlasnica stana zbog čega da je neosnovan tužiteljev navod da se radi o nemogućoj činidbi kao razlogom ništetnosti, odnosno da je ona na ime davanja uzdržavanja primila u vlasništvo stan kojeg je već bila vlasnica. Tužena u dopunskom saslušanju navodi da je živjela u neposrednoj blizini svojih roditelja te se o njim brinula neovisno o zaključenim ugovorima i financijski ih pomagala, a majka da je inzistirala na zaključenju ugovora o doživotnom uzdržavanju još dok je trajao postupak uknjižbe prava vlasništva na temelju ugovora o darovanju. Iz navedenog da se može zaključiti da je moguće majka znajući za ništetnost ugovora o darovanju koji nije zaključen u obliku javnobilježničkog akta inzistirala na zaključenju ugovora o doživotnom uzdržavanju kojeg je sukladno važećim propisima potvrdio sudac nadležnog suda. Tužitelji ujedno tvrde da pok. BF nije bilo potrebno uzdržavanje jer da je imao dovoljno sredstava od prodaje kuće u [adresa], međutim s pok. BF da nije zaključen ugovor o doživotnom uzdržavanju niti je predmet spora raskid takvog ugovora. Kao razloge iznošenja takvih činjenica tužitelji navode da je iz istih razvidno da njegovim roditeljima nije bilo potrebno uzdržavanje te da je takav ugovor zaključen kako bi se tim naplatnim pravnim poslom onemogućilo zakonske nasljednike, odnosno tužitelje u nasljeđivanju. Međutim, tužitelji pritom gube iz vida činjenicu da oni nisu zakonski nasljednici pok. CF kojoj je temeljem ugovora o diobi bračne stečevine zaključenog s pok. BF od 27. svibnja 1996. u cijelosti pripao stan na adresi u [adresa], a za koji ugovor je pravomoćnom odlukom suda utvrđeno da je pravno valjan, pa da ugovor o doživotnom uzdržavanju zaključen između sada pok. CF i tužene DF nije ništetan, a imajući u vidu odredbe članka 122. stavak 1. Zakona o nasljeđivanju (1955) ("Službeni list FNRJ" br. 20/55., "Službeni list SFRJ" br. 12/65., 42/65.- dalje ZN), kao i članka 103. i 104 ZOO.

8. Predmet žalbenog postupka je utvrđenje ništetnim Ugovora o doživotnom uzdržavanju kojeg su 15. listopada 1997. zaključili CF kao primateljica uzdržavanja i DF kao davateljica uzdržavanja.

9. Ispitujući pobijanu presudu u granicama žalbenih razloga te pazeći po službenoj dužnosti na određene bitne povrede odredaba postupka, ovaj drugostupanjski sud ocjenjuje kako nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 1. i 2. ZPP na koje ukazuje žalba, kao niti povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti u smislu članka 365. stavak 2. ZPP, tako da se zakonitost i pravilnost prvostupanjske presude može ispitati.

10. Navedena činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda imaju osnovu u sadržaju dokaza provedenih u postupku, a koje dokaze je prvostupanjski sud u bitnom pravilno cijenio u skladu s odredbom članka 8. ZPP pa takva utvrđenja u bitnom prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

11. Iz rezultata postupka proizlazi da je prednik tužitelja pok. BF sa suprugom CF zaključio ugovor o diobi bračne stečevine 5. lipnja 1996. za koji ugovor je pravomoćno utvrđeno da nije ništetan, dakle isti je valjan, a nakon sklapanja istog CF je dalje raspolagala sa stanom u korist tužene i to zaključenjem ugovora o darovanju 3. lipnja 1996. a nakon toga zaključenjem ugovor o doživotnom uzdržavanju 15. listopada 1997.

12. Kako ugovor o darovanju nije bio zaključen u formi javnobilježničkog akta a nije došlo ni do predaje u posjed predmetnog stana to je osnovano prvostupanjski sud zaključio da je takav ugovor ništetan, što tužena i ne osporava, međutim samo utvrđenje da je takav ugovor ništetan ne upućuje na zaključak da je zbog toga i ugovor o doživotnom uzdržavanju ništetan, jer to što je ugovorom o doživotnom uzdržavanju predmet naknade bio stan koji je već darovan, nije razlog ništetnosti, dakle nama za posljedicu ništetnost ugovora, kao što se ne može zaključiti ni da je ugovor o doživotnom uzdržavanju sastavljen u namjeri da se iz nasljeđivanja isključe tužitelji, jer je majka tužene po ugovoru od 5. lipnja 1996. stekla tu imovinu sa kojom je mogla slobodno raspolagala u korist tužene. U konkretnom slučaju ne radi se o pravnom poslu za koji bi bilo kojim zakonom propisano ograničenje ovlaštenika vezano za slobodno raspolaganje svojim vlasništvom pa zbog toga takvi poslovi nisu ništavi jer nisu protivni odredbi članak 103. ZOO, pri čemu se naglašava i da se radi o dvostrano obveznom ugovoru kojim su stranke ugovora preuzele prava i obveze.

13. Za istaći je i to da u momentu zaključenja predmetnog ugovora o doživotnom uzdržavanju tužena nije bila vlasnik stana već majka iste, obzirom da je uknjižba prava vlasništva na predmetni stan izvršena tek 12. travnja 2004., pa nisu točni navodi žalitelja da je činidba bila nemoguća nedopuštena ili neodrediva.

14. Kako je ugovor o doživotnom uzdržavanju sklopljen u propisanoj formi te nije ništetan to je suprotno žalbenim navodima žalitelja, sud prvog stupnja pravilno primijenio materijalno pravo kada je zahtjev tužitelja za utvrđenje ništetnim navedenog ugovora o doživotnom uzdržavanju, kao neosnovan odbio, a za što je ovom sudu dao u svemu vrlo jasne i prihvatljive razloge, uvjerljivost kojih nisu uspjeli umanjiti ni žalitelji izjavljenom žalbom, pa je žalbu žalitelja, kao neosnovanu valjalo odbiti.

15. Pravilno je prvostupanjski sud odbio prijedlog za donošenje privremene mjere jer nisu ispunjene zakonske pretpostavke iz odredbe čl. 346. st. 1. Ovršnog zakona ("Narodne novine" 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20., 114/22. -dalje: OZ), za donošenje iste, što žalitelji žalbenim navodima nisu doveli u sumnju.

16. U odnosu na pobijanje odluke o trošku postupka za istaći je da je odluka prvog stupnja o parničnom trošku donesena na temelju zakona i u skladu s člankom 154. stavak 2. u svezi s člankom 155. ZPP. Naime, sud je prilikom odlučivanja o trošku postupka vodio računa o vrijednosti spora, kao i uspjehu stranaka u postupku, pa je pravilno primijenio materijalno pravo, slijedom čega ni u tom dijelu nije osnovana žalba žalitelja.

17. Kako nisu ostvareni razlozi zbog kojih se prvostupanjska presuda i rješenje pobijaju, kao ni oni na koje ovaj žalbeni sud pazi po službenoj dužnosti, u smislu odredbe članka 365. stavak 2. ZPP, to je žalbu žalitelja valjalo odbiti i potvrditi prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu, kao i rješenje temeljem odredbe članka 368. stavak 1. ZPP i 380. stavak 2. ZPP.

U Splitu 28. svibnja 2026.

Predsjednica vijeća

Tihana Pivac